{"id":251043,"date":"2018-08-05T08:08:33","date_gmt":"2018-08-05T06:08:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=251043"},"modified":"2018-08-05T08:23:16","modified_gmt":"2018-08-05T06:23:16","slug":"nato-pakt-i-suvremeni-kapitalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/05\/nato-pakt-i-suvremeni-kapitalizam\/","title":{"rendered":"NATO pakt i suvremeni kapitalizam"},"content":{"rendered":"

Autor: Petar Pavlovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Sigurno smo svi vrlo dobro upoznati sa cijelim nizom protivljenja, kritika i argu- menata\u00a0 protiv\u00a0 NATO\u00a0 pakta, koje polaze od pragmati\u010dkih i humanisti\u010dkih argumenata. Smatram da je uglavnom sve \u0161to se na taj na\u010din moglo re\u0107i uglavnom re\u010deno, te da slijede\u0107i taj pristup ne\u0107emo do\u0107i do nikakvih novih i zanimljivih spoznaja. To ne zna\u010di da gornji pristup treba odbaciti, naprotiv on je od velikog zna\u010daja u mobiliziranju stanovni\u0161tva protiv NATO-a, ali to je i uglavnom sva njegova vrijednost. Osim toga, takvo apstraktno i \u201emetafizi\u010dko\u201c napadanje NATO-a, koje polazi od isplativosti i neisplativosti pristupanja u njega, njegove brutalnosti i nedemokrati\u010dnosti itd., nikako ne mo\u017ee biti dovoljno za potpunu analizu te pojave, a tako\u0111er nikako ne mo\u017ee predstaljati potpuni stav organizacije kojoj je u cilju socijalisti\u010dka preobrazba dru\u0161tva. Stoga se takvim pristupom pita- nju ne\u0107u baviti, kao niti opisivanjem poznate povijesti pakta, nekih obilje\u017eja njegove politike, ili na\u010dinom na koji je organiziran. Umjesto toga, poku\u0161at \u0107u u jednom dosta kratkom i brzopletom tekstu dati skicu socijalisti\u010dke analize ovoga problema, te na taj na\u010din donekle poku\u0161ati popuniti prazninu koju osje\u0107am kada se obi\u010dno govori o njemu. Iako je ovakav pristup vi\u0161e teoretski orijentiran od uobi\u010dajnog, smatram da omogu\u0107ava uvid u neke stvari koje ina\u010de nisu pretjerano jasne, te daje klju\u010d za razja\u0161njavanje odre\u0111enih problema i nejasno\u0107a. Pre\u0161utno \u0107e se u cijelom tekstu pojavljivati odre\u0111ene teze koje se ne\u0107e dublje analizirati, ve\u0107 \u0107e se pretpostavljati da su manje-vi\u0161e izvjesne i prihvatljive, osobito nekome socijalisti\u010dkog svjetonazora. Razlog ovakvog aksiomatskog pristupa je prije svega u nedostatku prostora i vremena. Radi lak\u0161eg pra\u0107enja i ve\u0107e preglednosti istaknimo ih na po\u010detku:<\/p>\n

    \n
  1. Polaze\u0107i od uvjetovanosti dru\u0161tvenih pojava ekonomskim, osnovni korak u analizi svakoga dru\u0161tvenoga i politi\u010dkog fenomena, pa tako i NATO pakta, je staviti ga u odre\u0111eni ekonomski kontekst. Konkretno, to zna\u010di da je za shva\u0107anje prirode i su\u0161tine NATO-a nu\u017eno uo\u010diti da njegova osnovna obilje\u017eja proizlaze iz dinamike razvoja kapitalizma. Stoga je nu\u017eno to dvoje staviti u odre\u0111eni uzro\u010dno-posljedi\u010dni odnos.<\/li>\n
  2. Za nas socijaliste problem NATO pakta je bitan, prije svega, zbog uloge koju ima u stabiliziranju kapitalizma, te zapreke koju predstavlja za uspostavu socijalisti\u010dkog dru\u0161tva.<\/li>\n
  3. Osnovni razlog socijalisti\u010dkog protivljenja ulaska Hrvatske i NATO nije ni pragmati\u010dke ni \u201eapstraktno humanisti\u010dke\u201c prirode, premda se takvi argumenti mogu i trebaju koristiti. Osnovni razlog je te\u017enja za destabilizacijom kapitalizma putem destabilizacije pakta koji je njegov pas \u010duvar. Iako je za nas \u0161irenje anti-NATO propagande u ovo vrijeme pred potencijalno pristupanje osnovni imperativ i glavni zadatak, treba shvatiti da NATO nastavlja postojati kao realna \u010dinjenica \u010dak i u slu\u010daju hrvatskog nepristupanja. Dakle, i u slu\u010daju ove male pobjede, borba protiv NATO-a biti \u0107e vrlo daleko od svog kraja. Na\u0161 cilj je, svakako, brisanje ove organizacije sa lica zemlje.<\/li>\n<\/ol>\n

    Uloga rata u suvremenom kapitalizmu<\/strong><\/p>\n

    Da bi bilo koji ekonomsko-politi\u010dki sustav mogao postojati \u201esile\u201c koje njegovu ekonomsku bazu dr\u017ee na okupu moraju biti ja\u010de od onih koje te\u017ee njezinoj destrukciji. Konkretno, u kapitalizmu to zna\u010di da se proces reprodukcije kapitala mora odvijati nesmetano (eventualni prekidi moraju biti kratkotrajni). Proces stalnog pretvaranja proizvedenog vi\u0161ka vrijednosti u dodatnu radnu snagu i sredstva za proizvodnju, odnosno proces reprodukcije kapitala uslijed konkurencije i te\u017enje za stvaranjem \u0161to ve\u0107eg vi\u0161ka vrijednosti, dovodi do ubrzanog razvoja proizvodnih snaga, znanosti i tehnologije. To je osnovni uzrok razvoja kapitalizma, ali ujedno i uzrok njegovih najve\u0107ih problema. S jedne strane on stvara tendenciju koncentriranja bogatstva u malom broju ruku, te siroma\u0161enje sve \u0161irih slojeva stanovni\u0161tva (to je parafraza onoga \u0161to Marx naziva op\u0107i zakon kapitalisti\u010dke akumulacije), propadanje niza kapitalista uslijed borbe na tr\u017ei\u0161tu, stvaranje monopola i propadanje sitnih poduze\u0107a. S druge strane, sve manji broj radnika u odnosu na koli\u010dinu strojeva smanjuje koli\u010dinu vi\u0161ka vrijednosti (budu\u0107i da vi\u0161ak vrijednosti stvara \u017eivi rad) u odnosu na koli\u010dinu predujmljenog kapitala, \u0161to zna\u010di smanjenje profitne stope (ovo Marx naziva zakonom tendencijskog pada profitne stope). Posljedice ovih tendencija najo\u010ditije dolaze do izra\u017eaja u ekonomskim krizama \u2013 one dakle imaju razaraju\u0107i u\u010dinak po kapitalisti\u010dku ekonomiju, te je od osnovne va\u017enosti za opstanak kapitalizma da se ubla\u017ee ili neutraliziraju. \u010cinjenica da kapitalizam jo\u0161 uvijek postoji svjedo\u010di da je u tome (bar privremeno) uspio, ustvari dobar dio povijesti 20 st. je i nastao kao posljedica njegovih napora u tome smjeru. U tome je od klju\u010dnog zna\u010daja bilo postojanje razlika u razvijenosti pojedinih podru\u010dja, koje je omogu\u0107ilo opstanak kapitalizma, koji je pre\u0161ao u imperijalisti\u010dku i monopolisti\u010dku fazu. Osnovni procesi koji su neutralizirali djelovanje op\u0107eg zakona kapitalisti\u010dke akumulacije i tendencijskog pada profitne stope, te omogu\u0107ili rast i razvoj zapadnog kapitalizma, bili su:<\/p>\n

      \n
    1. Neslu\u0107eni razvoj znanosti i tehnologije, koji je, izuzetno pove\u0107av\u0161i produktivnost, omogu\u0107io znatno podizanje radni\u010dkih najamnina, te op\u0107e pobolj\u0161a- nje polo\u017eaja radni\u010dke klase na zapadu.<\/li>\n
    2. Eksploatacija nerazvijenih podru\u010dja, na taj na\u010din stvaranje dodatnog profita \u2013 imperijalizam u naj\u010di\u0161\u0107em obliku.<\/li>\n
    3. Nerazvijena podru\u010dja su pru\u017eila otvorene mogu\u0107nosti za plasiranje vi\u0161ka vrijednosti, koji se ina\u010de ne bi mogao realizirati na tr\u017ei\u0161tima razvijenog kapitalizma.<\/li>\n<\/ol>\n

      Niska cijena radne snage u nerazvijenim podru\u010djima omogu\u0107ava stvaranje mnogostruko ve\u0107eg vi\u0161ka vrijednosti (pod istim uvjetima) nego na zapadu, \u0161to igra zna\u010dajnu ulogu u neutraliziranju tendencijskog pada profitne stope.<\/p>\n

      Prebacivanje proizvodnje u nerazvijena podru\u010dja<\/strong><\/p>\n

      Zajedni\u010dka\u00a0 kombinacija ovih procesa konstruira suvremeni kapitalizam kao sustav koji se temelji na prikazanom odnosu razvijenih\u00a0 i nerazvijenih podru\u010dja.To je \u0161iroko poznato kao postojanje i me\u0111uodnos kapitalizma centra i kapitalizma periferije, te ima dalekose\u017ene i kompleksne posljedice kako na razvoj centra, tako i periferije. Ni\u0161ta od ovoga se ne zbiva jednostavno, prvenstveno zato jer se svi procesi zbivaju i u odre\u0111enom politi\u010dkom okru\u017eenju, te zbog njega nailaze i na znatne zapreke. No, budu\u0107i da ekonomska baza predstavlja osnovnu razinu dru\u0161tvene stvarnosti, sva politi\u010dka sredstva koja razvijene dr\u017eave posjeduju moraju se staviti u slu\u017ebu ostvarivanja ciljeva koji slu\u017ee normalnom nastavku procesa reprodukcije kapitala. I ne samo politi\u010dka sredstva, nego i ona vojna. I tu stupa na snagu rat kao jedno od sredstava stabiliziranja i razvoja kapitalizma. Dakle rat postaje legitimno ekonomsko sredstvo (koje je dodu\u0161e potrebno ideolo\u0161ki opravdati). Osnovne funkcije rata\u00a0 u\u00a0 razvijenom kapitalizmu su sljede\u0107e:<\/p>\n

        \n
      1. O\u010duvanje onog dijela politi\u010dkih odnosa koji idu u prilog imperijalistima. Zadr\u017eavanje kontrole nad resursima i proizvodnjom nerazvijenih podru\u010dja. Sukob sa snagama i pokretima koji bi svojim djelovanjem mogli svjesno, ili nesvjesno, ugroziti interese zapadnog kapitala.<\/li>\n
      2. Stavljanje pod nadzor podru\u010dja koja jo\u0161 nisu pod kontrolom. Osvajanje novih resursa.<\/li>\n
      3. Uni\u0161tavanje autonomnih ekonomskih struktura, otvaranje mogu\u0107nosti za nova ulaganja,odnosno plasiranja vi\u0161kova vrijednosti.<\/li>\n<\/ol>\n

        NATO kao posljedica<\/strong><\/p>\n

        Prema tome, razli\u010diti oblici vojnog organiziranja i povezivanja samo su forma, odnosno pojavni oblici u koje se zaogr\u010de uvijek isti cilj \u2013 vojnim djelovanjem omogu\u0107iti pobolj\u0161ano odvijanje procesa reprodukcije kapitala, putem mehanizama o kojima smo govorili u pro\u0161lom odjeljku. Za shva\u0107anje osnovne su\u0161tine sasvim je svejedno da li se radi o Antanti i Centralnim silama ili NATO paktu, razli\u010diti historijski i politi\u010dki kontekst odre\u0111uje najsvrsishodniju formu koju vojno organiziranje poprima kako bi ostvarilo osnovne funkcije rata u kapitalizmu.Upravo na taj na\u010din treba sagledati i shvatiti NATO pakt. On je oblik vojnog povezivanja zemalja zapadnoeuropskog kapitalizma nastao u uvjetima Hladnoga rata i prijetnje po normalan razvoj procesa reprodukcije od strane Isto\u010dnog bloka, a njegovi su osnovni ciljevi djelovanje sa svrhom postizanja efekata o kojima smo govorili na kraju pro\u0161log odjeljka. Budu\u0107i da on jo\u0161 uvijek postoji sa nesmanjenim zna\u010dajem, jasno je da ovakva forma vojnog organiziranja odgovara interesima imperijalisti\u010dkih sila, te da NATO pakt jo\u0161 uvijek ima svoju svrhu.Odvojimo malo vremena da bismo se osvrnuli na vulgaran i dosta ra\u0161iren pristup povezan s ovom problematikom. Dosta se \u010desto NATO pakt, kao i politika najmo\u0107nije zemlje SAD-a, promatra apstrahirano od ekonomskog konteksta, te na na\u010din koji pretpostavlja apsolutnu slobodu subjektivnih snaga. Tako\u00a0 se govori\u00a0 o \u201epokvarenosti\u201c,\u00a0 \u201eneljudskosti\u201c\u00a0 NATO.<\/p>\n

        Vidjeli smo koja je osnovna su\u0161tina vojnih akcija imperijalisti\u010dkih sila. Ciljevi koji se pojavljuju kao posljedica prikazanih te\u017enji u razli\u010ditim okolnostima ostvaruju se na razli\u010dite na\u010dine. Ono \u0161to se zaboravlja je da vanjska politika impe- rijalisti\u010dkih zemalja nije u kona\u010dnici proizvod ne\u010dije volje ili svijesti, nego se pojavljuje kao nu\u017enost uslijed zakona razvoja kapitalizma. Nije sada\u0161nja politika SAD-a jednostavno plod ne\u010dijeg odabira, nego je\u00a0 manje-vi\u0161e nu\u017enost u ovoj fazi razvoja kapitalizma, te od neprocjenjive va\u017enosti za njegov opstanak. Svaka kapitalisti\u010dka zemlja u istim okolnostima, te istim polo\u017eajem, pona\u0161ala bi se na manje-vi\u0161e isti na\u010din. To nema previ\u0161e veze sa subjektivnim faktorima. U potpunosti je isto s NATO paktom \u2013 njegovo postojanje, akcije u kojima sudjeluje itd. jedan su od nu\u017enih na\u010dina na koji se omogu\u0107ava normalno funkcioniranje kapitalisti\u010dkog sistema u sada\u0161njoj fazi. Naravno, sasvim je mogu\u0107e da \u0107e se zbog dinamike razvoja kapitalizma u budu\u0107nosti odbaciti NATO pakt, stvoriti neki novi oblik imperijalisti\u010dkog vojnog udru\u017eivanja, ili \u0107e politi\u010dki odnosi biti obilje\u017eeni vojnim sukobima izme\u0111u imperijalisti\u010dkih sila, kao \u0161to je to bio slu\u010daj\u00a0\u00a0 u pro\u0161losti. Ta \u010dinjenica ukazuje na povr\u0161nost i ograni\u010denost onih pokreta koji se koncentriraju samo na borbu protiv NATO-a, njegovih vojnih operacija, te zahtjevanje njegovog ukidanja. Problem se ne mo\u017ee rije\u0161iti u okviru postoje\u0107eg sistema, on mo\u017ee samo promijeniti formu u kojoj se pojavljuje, a sadr\u017eaj ostaje isti. Iz ranijeg izlaganja je sasvim jasno da su rat i imperijalizam nezamjenjivi alat koji omogu\u0107ava pre\u017eivljavanje kapitalizma, dakle u kapitalizmu \u0107e uvijek i nakon NATO-a biti NATO. Rje\u0161enje je, naravno, radikalno \u2013 ukidanje postoje\u0107eg sistema, te izgradnja internacionalnog socijalizma, jer jedino se na taj na\u010din, uki- daju\u0107i logiku kapitalisti\u010dke reprodukcije, ukidaju i sami uzroci problema.<\/p>\n

        Specifi\u010dnosti socijalisti\u010dkog stava prema NATO \u2013u<\/strong><\/p>\n

        Prili\u010dno je jasno u kojem \u0107e se smjeru kretati socijalisti\u010dke aktivnosti u vrijeme kada se Hrvatska nalazi na pragu pristupanja u NATO, u kojega nas gura politi\u010dka oligarhija na \u010delu sa HDZ- om. Anti-NATO aktivnosti moraju neupitno u ovom periodu predstavljati jedan od osnovnih oblika djelovanja organiziranih socijalisti\u010dkih snaga. Tako\u0111er je prili\u010dno izvjesno da se u tome treba \u0161to ja\u010de povezivati i \u0161to u\u017ee sura\u0111ivati sa svim progresivnim, pacifisti\u010dkim i slobodoumnim organizacijama. Budu\u0107i da su ove stvari jasne, i to gotovo same po sebi, te da oko toga nema sporova, a niti prevelike filozofije, a da se, izme\u0111u ostaloga, o tome govorilo i govorit \u0107e se mnogo puta, ja se na tome ne\u0107u dalje zadr\u017eavati. Umjesto toga poku\u0161at \u0107u ukratko skicirati neke osnovne principe onoga \u0161to smatram socijalisti\u010dkim pristupom problemu, nagla\u0161avaju\u0107i njegove specifi\u010dnosti u odnosu na ostale pristupe. Drugim rije\u010dima, poku\u0161at \u0107u skicirati u \u010demu se to socijalisti\u010dki stav o NATO-u razlikuje od svih ostalih \u2013 desni\u010darskih, pacifisti\u010dkih, stavova civilnih udruga itd. Re\u0107i da smo protiv NATO-a i zavr\u0161iti pri\u010du na tome zna\u010di re\u0107i gotovo ni\u0161ta. Tako\u0111er, zadr\u017eavanje na apstraktnoj kritici NATO-a, na kritici njegove autoritarnosti, brutalnosti, na izno\u0161enje \u010dinjenica o neisplativosti ulaska u njega, opet ne zna\u010di previ\u0161e \u0161to se ti\u010de ozbiljne analize problema. NATO i odnos prema njemu je potrebno staviti u odre\u0111eni kontekst njegovog razvoja, sada\u0161njih okolnosti, perspektiva za budu\u0107nost, te dovesti u odnos a na\u0161im ciljem socijalisti\u010dke transformacije dru\u0161tva.<\/p>\n

        Ovaj tekst je ustvari i poku\u0161aj jedne dosta brzoplete skice toga postupka. Ako se on izostavi i zanemari, upada se u razne vrste politi\u010dkih pogre\u0161aka i nesporazuma, koje mogu u kona\u010dnici rezultirati i katastrofalno.Tako je, na primjer, dosta ra\u0161ireno i popularno mi\u0161ljenje kako u pitanju NATO-a (a ponekad i Europske unije, ali to je druga tema, u koju sada ne\u0107emo ulaziti) \u201ede- sni\u201c i \u201clijevi\u201c imaju iste stavove. Tako na primjer i Vladimir Bebi\u0107 u jednoj emisiji, u raspravi sa \u0160iblom iz Jedino Hrvatska, iznosi stav kako postoje stvari oko kojih bi mogli sura\u0111ivati, misle\u0107i pritom valjda i na protivljenje NATO paktu. Naravno, ako su stavovi isti, nu\u017ena je posljedica i me\u0111usobna suradnja, u tome nema ni\u010dega spornog. Mo\u017eda stavovi Ljevice Hrvatske i Jedino Hrvatske po tom pitanju i jesu isti, no to nas trenutno uop\u0107e ne zanima. No zanima nas jesu li stavovi reakcionarnih snaga \u2013 desnice i socijalisti\u010dkog pokreta isti. Po \u010demu bi trebali biti isti? Valjda po tome \u0161to obadvoje kazuju \u201eNe NATO-u\u201c. No, to je upravo problem o kojemu smo gore govorili \u2013 jednostavno ostaju\u0107i na razini negacije i izbjegavaju\u0107i ozbiljnu analizu ustvari ne govorimo ni\u0161ta. A ve\u0107 iz onoga \u0161to je dosada re\u010deno u ovom tekstu, sasvim jasno slijedi \u2013 socijalisti\u010dki stavovi ne samo da nisu isti stavovima desnice, nego su u odnosu na njih dijametralno suprotni!<\/p>\n

        Desnici je pri\u010da o NATO-u gotova sa neulaskom Hrvatske u NATO. Ovaj politi\u010dki korak joj je nu\u017ean u provo\u0111enju njezinog politi\u010dkog cilja \u2013 stvaranja autarki\u010dne i izolirane Hrvatske, u kojoj je nacionalno centralna kategorija, koja bi po obilje\u017ejima gospodarstva trebala zna\u010diti povratak u 19 stolje\u0107e \u2013 i to, prije svega, po ulozi nacionalne ekonomije, neovisnosti o stranom kapitalu itd, koja se zasniva istovremeno na vlasti krupnog hrvatskog kapitala, ali tako\u0111er i s mnogo sentimenata posmatra hrvatsku sitnu bur\u017eoaziju, te kao duhovnu hranu (bolje re\u0107i napoj) servira \u0161ovinizam i nacionalne mitove. Tako\u0111er, u vojnim pitanjima, koja su nu\u017eno povezana s odnosom prema NATO-u, realiziranje ideja desnice zna\u010di stvaranje sna\u017ene hrvatske vojske, te \u201ehrvatsku pu\u0161ku na hrvatskom ramenu\u201c. (Sada svakako nije vrijeme da se ulazi u ocjene ovakvih te\u017enji, ali \u010dovjek se te\u0161ko mo\u017ee oduprijeti isku\u0161enju \u2013 ovdje se svakako radi o reakcionarnoj utopiji koja se mo\u017ee zavr\u0161iti na jedino dva na\u010dina \u2013 u postepenom odustajanju od ovakvih tvrdnji nakon preuzimanja vlasti, ili u fa\u0161izmu.) Sasvim je jasno da ovdje ne mo\u017ee biti nikakve suradnje izme\u0111u desnice i socijalista, jer naravno, izme\u0111u ostaloga, razli\u010diti ciljevi odre\u0111uju i razli\u010dita sredstva, no vratit \u0107emo se na to ne\u0161to kasnije.<\/p>\n

        Onaj dio anti-NATO scene koji bi pak mogli opisati uvjetno kao \u201epacifisti\u010dki\u201c, \u201ecivilni\u201c itd. nema dijametralno suprotne stavove u odnosu na socijalisti\u010dke, te je stoga odre\u0111ena razina suradnje nu\u017ena i potrebna, osobito u ovom periodu. No, daleko od toga da bi njihovi stavovi bili sukladni ili pretjerano sli\u010dni socijalisti\u010dkima! Za ovaj dio anti-NATO scene pri\u010da se manje vi\u0161e, tako\u0111er, zaustavlja nakon Hrvatskog neulaska, uz eventualno zahtjevanje ukidanja ovoga pakta. Ovaj odnos nastaje prije svega zbog te\u017enje za izgradnjom tolerantnog, miroljubivog, nenasilnog, te civilnog dru\u0161tva (\u0161to su uglavnom apstraktne fraze).U vojnim pitanjima zala\u017ee se uglavnom za smanjenje ulaganja u vojsku, ali se ostaje pri konceptu profesionalne vojske, uz dosta zamagljivanja.Osnovna mana ovoga pristupa, kao i pristupa desnice, je \u0161to se ne poduzimaju nikakve analize i obja\u0161njenja fenomena NATO-a, te \u0161to se problem jalovo poku\u0161ava rije\u0161iti u okviru postoje\u0107eg sistema, u kojemu je on nerje\u0161iv. Nemogu\u0107e je rije\u0161iti problem bez ukidanja uzroka koji ga proizvodi, kao \u0161to je nemogu\u0107e rije\u0161iti se korova njegovim skra\u0107ivanjem \u2013 treba ga i\u0161\u010dupati iz zemlje. Sr\u017e problema je, naravno, kapitalisti\u010dka ekonomija. Socijalisti\u010dki pristup se o\u0161tro razlikuje od svih drugih pristupa ovome problemu. Ne samo da se borba ne zaustavlja nakon eventualnog neulaska, nego bi mogli re\u0107i da ona tada ustvari tek zapo\u010dinje.<\/p>\n

        Iz socijalisti\u010dke perspektive, borba protiv NATO-a samo je jedan od frontova borbe protiv imperijalizma, koja je opet integralni dio borbe za ru\u0161enje kapitalizma i uspostave internacionalnog socijalizma, te je od nje neodvojiva. U trenucima kada ne samo socijalizam, nego i borba za uspostavu socijalizma moraju biti internacionalni, \u0161to u\u017ea suradnja i povezivanje na internacionalnom nivou sa svim snagama i pokretima koje se zala\u017eu za demokratski socijalizam na samoupravnim temeljima je osnovni imperativ. Tako\u0111er, od klju\u010dnog je zna\u010daja povezati se i kriti\u010dki podupirati razvoj revolucije u Venezueli i Ju\u017enoj Americi, te u slu\u010daju agresije imperijalisti\u010dkih sila pru\u017eiti svu mogu\u0107u pomo\u0107 i potporu u svim oblicima. Treba biti svjestan da \u0107e ova borba biti duga i permanentna, da \u0107e njezin kona\u010dni kraj uslijediti tek nakon uspostavljanja svjetskog socijalizma. Naravno, sa svime navedenim povezan je i pristup vojnim pitanjima, koji se, kao \u0161to semo ve\u0107 naveli, nalazi u nu\u017enom me\u0111uodnosu sa pitanjem odnosa prema NATO-u. Da socijalisti\u010dki cilj nije vojno udru\u017eivanje u paktove pod kontrolom imperijalisti\u010dkih sila, sasvim je smije\u0161no i spominjati, ali tako\u0111er socijalisti\u010dki cilj ne mo\u017ee biti ostajanje u ovakvom sistemu vojne organizacije, a niti stvaranje onoga \u0161to se naziva profesionalna vojska.<\/p>\n

        Vojska, kao posebna grupacija unutar dru\u0161tva, koja je u postoje\u0107em sistemu prije svega jedna od snaga koja ga odr\u017eava, te djeluje prvenstveno u interesu politi\u010dke i pri- vredne elite, mora u socijalizmu poste- peno biti ukinuta. Na njezino mjesto postupno treba stupiti \u201enaoru\u017eani narod\u201c, naravno u vidu naoru\u017eanih formacija koje su pod kontrolom demokratski izabranih organa. Na taj na\u010din, postupnim ukidanjem vojske, ove formacije gube svoju klasnu, ali i osvaja\u010dku ulogu. Jer takva organizacija je odgovaraju\u0107a prvenstveno za obranu i to osobito onu vo\u0111enu gerilskim i parti- zanskim metodama. Nasuprot \u2019profe- sionalizaciji\u2019, koja ustvari zna\u010di dodatno zatvaranje vojske u samu sebe, otu- \u0111ivanje od naroda, te njezino pretvaranje u istreniranog psa \u010duvara kapitalizma, socijalisti\u010dki pristup vojnom pitanju zna\u010di postepeno ukidanje vojske integracijom vojske i naroda, te preuzimanje obrambenih funkcija od strane naroda. Taj dugotrajni i kompleksni proces se, izme\u0111u ostaloga, provodi uvo\u0111enjem te\u010dajeva dru\u0161tvene za\u0161tite u \u0161kole, fakultete i radna mjesta. Ova de- militarizacija, koja je ustvari (kao \u0161to je re\u010deno) preuzimanje obrambenih funkcija od strane \u201enaoru\u017eanog naroda\u201c, svugdje mora biti pra\u0107ena \u0161irenjem ideja nenasilja, internacionalizma, protivljenja svakome nacionalizmu i \u0161ovinizmu, ugra\u0111ivanjem osje\u0107aja o \u017eivotu kao centralnoj kategoriji, te o dopustivosti upotrebe oru\u017eja jedino u nu\u017enoj samoobrani.<\/p>\n

        Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Iz socijalisti\u010dke perspektive, borba protiv NATO-a samo je jedan od frontova borbe protiv imperijalizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-251043","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/251043","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=251043"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/251043\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=251043"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=251043"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=251043"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}