Ovaj istiniti doga\u0111aj imao sam prilike slu\u0161ati bezbroj puta od svog rahmetli oca Avde. Tu\u017enim glasom bi govorio. Slu\u0161aj me dobro, sinak moj. U Akovu poslije balkanskih ratova mnoge stvari se promijeni\u0161e naglava\u010dke. Onaj ko bi donji postade gornji i obrnuto. Planine lego\u0161e a doline se digo\u0161e. Tako je to poslije svih ratova. Nekom rat a nekom brat. Tvog deda Ibrahima, dva su ti puta plja\u010dkali.<\/p>\n
Obu\u0107ar Malik je bio vrijedan i izuzetno \u010destit \u010dovjek. Imao je \u0161estoro djece, \u017eenu i roditelje. \u017divio je u malenoj ku\u0107ici u naselju Pru\u0161ka. Skroman i prijatan insan. Za razliku od njega, njegov prvi kom\u0161ija Omer azgin i beskrupulozan trgovac. Obogatio za vrijeme i poslije balkanskih ratova. Na\u010delnik sreza vidio dobru priliku da preko njega zaradi i gurnuo ga u posao. Dao mu potvrdu da mo\u017ee nesmetano da radi sa duhanom. Za kratko vrijeme stekao kapital i pobjesnio. Niko mu ni do koljena.<\/p>\n
Iako su bili kom\u0161ije Omer se nikada nije pozdravljao sa Malikom. Gledao je na njega sa visine i smatrao ga prljavim obu\u0107arem. Malik je poku\u0161avao da uspostavi bilo kakav odnos, uzalud. Ne, nije on trebao Maliku, ali zbog kom\u0161ijskih odnosa. Ru\u017eno se osje\u0107ao kada bi pro\u0161ao pored prvog kom\u0161ije i nazvao mu selam a ne bi dobio odgovor. Iako se pravio nezainteresovan godinama je pokvareni Omer bri\u017eljivo posmatrao \u010destitog Malika. Ra\u010dunao je koliko mo\u017ee dnevno zaraditi i koliki su mu hefti\u010dni tro\u0161kovi. Kada se uvjerio da je sakupio pozama\u0161nu svotu novca jednoga danau mjesecu Ramazanu Omer u\u0111e u obu\u0107arevu radnju.<\/p>\n
\u201eSelam kom\u0161ija. Sramota ovolike godine \u017eivimo jedan pored drugoga a nikada se nismo zijaretili. Nego ve\u010deras skupa sa babom, majkom, hanumom i djecom kod mene na iftar. Ramazan je, valja se.\u201c<\/p>\n
Malik ne vjeruje svojim u\u0161ima i o\u010dima. \u010cuje li dobro. Sanja li. Presre\u0107an odmah zatvori radnju i otr\u010da da saop\u0161ti uku\u0107anima radosnu vijest. U prvi ak\u0161am sa darovima pokuca zvekirom na avlijska vrata. Trgovac mu li\u010dno otvori i po\u017eelje ho\u0161geldiju. Iftar je zaista bio gospodski. Od \u010dorbe do ho\u0161afa. Do kasno u no\u0107 su ostali pri\u010daju\u0107i.<\/p>\n
Sutradan se trgovac ljubazno poselami sa obu\u0107arem. Tako nekoliko narednih dana. Sedmog dana trgovac opet navrati u Malikovu radnju. Poslije srda\u010dnog pozdrava kao u povjerenju obrati se obu\u0107aru.<\/p>\n
\u201eMalik-aga, u\u0161ao sam u jedan veliki trgova\u010dki posao pa ako ima\u0161 ne\u0161to para da mi pozajmi\u0161 dok ne obrnem robu. Rekoh, bruka da tra\u017eim kod drugoga a tebe imam u kom\u0161iluku.\u201c
\nPresre\u0107an \u0161to mo\u017ee u\u010diniti uslugu kom\u0161iji obu\u0107ar zavika:<\/p>\n
\u201eImam kako nemam Omere. Evo ti sve \u0161to sam godinama marljivo skupljao za starost. Meni ionako ne trebaju. Bogu hvala kada ti mogu iza\u0107i u susret.\u201c Trgovac uze pare i ode. Obu\u0107ar zadovoljan ode ku\u0107i na konak.<\/p>\n
Sutradan Omer opet po starom. Pro\u0111e pored Malika kao da se nikada nisu sreli. Bez selama i bilo kakvog znaka pozdrava. Tako danima. \u010cestiti obu\u0107ar navikao na takav odnos nije pridavao posebno pa\u017enju takvom pona\u0161anju. Poslije godinu dana kada je ostao bez materijala u radnji odlu\u010di da potra\u017ei ne\u0161to od svojih para kako bi obnovio i popunio zalihe. Trude\u0107i se da ne bude bu\u010dan boja\u017eljivo zakuca na Omerova vrata. Sa\u010deka. Niko ne otvori. Poslije vi\u0161e poku\u0161aja vrata se uz \u0161kripu \u0161arki iznenada otvori\u0161e i za\u010du ljutit Omerov glas:<\/p>\n
\u201e\u0160ta je, \u0161ta ho\u0107e\u0161 pa lupa\u0161 kao mahnit na moja vrata? Kako te nije sramota da u ovo doba lupa\u0161? \u0160ta ti treba?\u201c<\/p>\n
Iznena\u0111en ovakvom reakcijom obu\u0107ar stidljivo objasni trgovcu da je ostao bez materijala i da je vakat da mu vrati ne\u0161to novca od pozajmice koju mu je dao prije godinu dana.<\/p>\n
\u201eOmere, dat \u0107e\u0161 mi samo koliko je meni potrebno za robu a ostalo neka ostane kod tebe. Meni ionako ne trebaju. Bolje \u0107e\u0161 ih ti sa\u010duvati od mene. Radi sa njima ja ti ne tra\u017eim ni\u0161ta.\u201c<\/p>\n
\u201eKome ti dao pare, dronjo? Nemoj da te ko \u010duje da si ti meni pozajmio. Ko \u0107e ti vjerovati jado, vidi\u0161 li kakav si. Ti meni dao u zajam \u201cMr\u0161 mi sa vrata fukaro jedna!\u201c<\/p>\n
Obu\u0107ar skrhan ovakvim postupkom uz jedvite jade se nekako dokopa svoje ku\u0107e. Pade u postelju i poslije nekoliko dana preseli. Iza njega ostade sirotinja.<\/p>\n
Obu\u0107areva djeca su iza\u0161la na selamet. Od trgovca i njegove familije osim jednog mazlumasve d\u017eanperi\u0161an, moj sinak.<\/p>\n
P.S. Prava imena su zamijenjena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":165531,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-250924","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250924","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250924"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250924\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":281237,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250924\/revisions\/281237"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/165531"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250924"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250924"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250924"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}