{"id":250873,"date":"2018-08-02T06:00:03","date_gmt":"2018-08-02T04:00:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250873"},"modified":"2018-08-01T13:37:06","modified_gmt":"2018-08-01T11:37:06","slug":"nova-svjetska-perspektiva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/02\/nova-svjetska-perspektiva\/","title":{"rendered":"Nova svjetska perspektiva?"},"content":{"rendered":"

Autorka:\u00a0 Sanja Vuja\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prisjetimo se, pad Berlinskog zida 1989. ubrzao je pad komunisti\u010dkih re\u017eima u Isto\u010dnoj Europi i SSSR-u.\u00a0 Jer su politike deregulacije (Ronald Reagan u SAD-u i Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji)\u00a0 uspje\u0161no promovirale\u00a0 svjetsku kapitalisti\u010dku hegemoniju i manje atraktivnom u\u010dinile zapadnja\u010dku socijalisti\u010dku alternativu (\u201csocijalizam s ljudskim licem\u201d). Tr\u017ei\u0161ni su zakoni predstavljeni kao prirodni zakoni. A niti\u00a0 siroma\u0161tvo, nezaposlenost i nesigurnost, kao niti brzorastu\u0107e socijalne nejednakosti nisu uspjele alarmirati prekarijat.<\/p>\n

Masovna potro\u0161nja i materijalna udobnost u individualisti\u010dkom duhu toliko su potisnule revolucionarni duh animiran idealima pravde da se je on, po\u010detkom ovog XXI.-og stolje\u0107a,\u00a0 jednostavno prestao manifestirati. Istodobno, kapitalizam nikako da iza\u0111e iz permanentne krize. \u010cak niti danas ne znamo kako ga\u00a0 izmijeniti ili zamijeniti. Isto iako teoretski \u017eivimo jedinstveni trenutak, pogodan za transformacije globalnog svjetskog upravlja\u010dkog sustava, a koje bi sprije\u010dile njegove daljnje povijesne i socijalne pomake unatrag.<\/p>\n

Revolucije niotkud. Pobune u arapskim dr\u017eavama (Arapsko prolje\u0107e) svrgnule su diktatorske re\u017eime i gurnule ih u novodobni vid, istodobno gra\u0111anskih i internacionalnih sukoba. U ideolo\u0161kom smislu,\u00a0 radilo se je samo o prijeporima oko na\u010dina \u017eivljenja u jednoj istoj kapitalisti\u010dkoj dru\u0161tvenoj organizaciji:\u00a0 oksidentalni model \u017eivota\u00a0 ili\u00a0 onaj Kuranom diktiran.<\/p>\n

\u201cSivi nihilizam\u201d kao novi oblik konformizma<\/strong><\/p>\n

Niti altermondijalisti\u010dki pokret nije se pokazao revolucionarnijim. Pa je planetom Zemljom ovladala specifi\u010dna forma konformizma: \u201csivi nihilizam\u201d[1]. On se ne odlikuje barbarizmom, kao onaj iz XX.-tog stolje\u0107a. U XXI.-om imamo pravo na njegovu soft verziju. Vi\u0161e ne te\u017eimo ni\u0161tavilu. Ali, kako ne znamo \u0161to \u017eelimo, \u017eelimo ono \u0161to drugi \u017eele. Pa je nihilizam poprimio sivu, konformisti\u010dku i hedonisti\u010dku boju: dozvoljavamo da nas odre\u0111uje volja drugih,\u00a0 ili vlastiti u\u017eitak.<\/p>\n

Dok je, u pro\u0161lom stolje\u0107u,\u00a0 ideolo\u0161ki antagonizam Istok-Zapad, inkarniran u globalnom sukobu dviju sila (Hladni rat), uspje\u0161no odr\u017eavao dinamiku gospodarskog i dru\u0161tvenog razvoja, neoliberalnom jednoumlju\/konformizmu problem je odr\u017eati \u010dak i stati\u010dku ravnote\u017eu upravlja\u010dkih sustava. Iz kojeg razloga, prema prirodnim zakonitostima, u globalnom sustavu i njegovim sastavnicama raste nered (entropija). Akumulacija pozitivnih reakcija (konformizam) neumitno vodi sustav prema generalnoj krizi, odnosno prema njegovoj novoj mutaciji (revoluciji) nesagledivih posljedica. Isto zbog nepostoje\u0107e ideolo\u0161ke konfrontacije izme\u0111u dva suprotna i time komplementarna (ago-antagonisti\u010dka) dru\u0161tvena modela.<\/p>\n

Jer, 1989., perestrojkom, Rusi ne samo da su napustili komunisti\u010dko jednoumlje, nego su i sami prigrlili anglo-ameri\u010dki neoliberalni model, i time ga nametnuli i ostatku svijeta. To novodobno jednoumlje bi trebalo, kao prije njega komunisti\u010dko, a u skladu s istim prirodnim zakonitostima, imati isti ishod. Kada zavr\u0161i svoju ekspanziju, odnosno svojim normama pokrije cijeli raspolo\u017eiv planetarni prostor, on funkcionira kao zatvoreni sustav u o\u010dekivanju termi\u010dke smrti[2].<\/p>\n

Razvidno je, dakle, da pobjede Trumpa u Americi i Brexita u Velikoj Britaniji nisu slu\u010dajne. Anglo-ameri\u010dki neoliberalizam polu\u010dio je takav uspjeh kod svih nacionalnih elita da riskira postati \u017ertvom vlastitog uspjeha. Sivi konformizam, kao prije njega komunisti\u010dko jednoumlje, generirao je kontraproduktivne nacionalne intelektualne elite: ili sklone autocenzuri, ili jeftinom antiamerikanizmu. Prvima se obra\u0107a Trump i poku\u0161ava im re\u0107i da bi njihov parazitizam Amerikance mogao skupo ko\u0161tati. Drugima se, istodobno, obra\u0107a ameri\u010dki Kongres, kako bi se odr\u017ealo jedinstvo proameri\u010dkih svjetskih trupa i valorizirala \u010dinjenica da antiamerikanizam nije generirao neki novi i odr\u017eiv ideolo\u0161ki obrazac. Stoga su Anglo-Amerikanci danas prisiljeni kontestirati vlastite koncepte. Nije \u010dudno da ih hvata nostalgija za hladnoratovskim ozra\u010djem i Rusijom kao idealnim neprijateljem.<\/p>\n

Takav razvoj doga\u0111aja u\u010dinio se je mogu\u0107im Jean-Pierre Chev\u00e8nement-u, biv\u0161em Mitterand-ovom ministru obrane.\u00a0 On nije povjerovao da je ruska perestrojka kapitulacija. Izjava ruskog kolege, kako \u0107e Amerikanci Ruse uskoro preklinjati da im budu neprijatelji, navela ga je, ve\u0107 devedesetih godina, na ideju da je perestrojka, u stvari,\u00a0 zaokret prema staroj Kutuzevljovoj \u201cstrategiji spaljene zemlje\u201d. Da su Rusi spalili i napustili ideolo\u0161ku boji\u0161nicu bez borbe (poput povla\u010denja, paljenja i predaje Moskve Napoleonu, bez borbe) kako bi svog anglo-ameri\u010dkog neprijatelja prepustili dugoj agoniji autokonzumacije, uskratom \u201cusluge zrcala\u201d. Dakle, uskratom mogu\u0107nosti korekcije sistemskih gre\u0161aka i, posljedi\u010dno, postizanja pozitivne dinamike dru\u0161tvenog razvoja.<\/p>\n

Na globalnoj razini, nakon 30 godina (1960.-1990.) zajedni\u010dke gradnje dru\u0161tva blagostanja za sve (dijalog izme\u0111u dva suprostavljena svjetska bloka urodio je tre\u0107im), vratili smo se u dru\u0161tvo blagostanja za privilegirane. Stoga je i nova svjetska perspektiva stara. Zbog povijesnog pomaka unazad, nestale su projekcije u budu\u0107nost. Zamijenjene su projekcijama u pro\u0161lost, koje su se zaglavile u me\u0111uprostoru izme\u0111u stolje\u0107a XVII. (slabljenje mo\u0107i islamskih carstava) i XVIII. (ja\u010danje Britanskog carstva i industrijske revolucije).<\/p>\n

Kako bi se zaustavilo daljnje povijesno pomicanje unatrag, u neko doba nepovoljno za hegemonijsku silu, \u017eurno je potreban okr\u0161aj s nekom avangardnom ideologijom.\u00a0 Ali, nje nigdje, niotkud. Pa smo se zatekli u insceniranom Hladnom ratu i prividno multipolarnom svijetu, u kojem Rusi dr\u017ee ulogu najpo\u017eeljnijeg neprijatelja. Iako je svijet oduvijek unipolaran, a ishod Hladnog rata potvrdio tu tvrdnju.<\/p>\n

O \u010demu se radi?<\/p>\n

Za\u0161to je svijet oduvijek unipolaran?<\/strong><\/p>\n

Pojam polarnosti koristi se u realisti\u010dkom pristupu me\u0111unarodnim odnosima, a slu\u017ei u promi\u0161ljanju na\u010dina raspodjele mo\u0107i izme\u0111u vi\u0161e-manje brojnih sastavnica sustava me\u0111unarodnih odnosa, kao i u predvi\u0111anju impakta tih preraspodjela na sigurnost sustava.\u00a0 U tom kontekstu, iz Gilpinove teorije hegemonijskih ratova i teorije tranzicije mo\u0107i Organskog, nastao je koncept \u201cciklusa mo\u0107i\u201d, jedini od brojnih kojim je bilo mogu\u0107e predvidjeti ishod Hladnog rata.<\/p>\n

Prema njemu, budu\u0107i da su ulaganja u vojnu spremnost neke dr\u017eave neproduktivna (umanjuju ulaganja u gospodarstvo), mo\u0107 dominantne sile\u00a0 progresivno \u0107e dosti\u0107i, pa i prema\u0161iti, neka sekundarna sila. Sustav \u0107e se zate\u0107i u fazi tranzicije mo\u0107i, koju karakterizira paritet izme\u0111u dvije ili vi\u0161e sila. Dakle, u razdoblju u kojem je ratni rizik najizra\u017eeniji, ali varira ovisno o zate\u010denom stanju. Ukoliko je hegemonijsku silu pretekla neka zadovoljna sekundarna sila (savezni\u010dka), koja nije izaziva\u010d vladaju\u0107e, mogu\u0107a je glatka tranzicija, odnosno miroljubiv prijelaz iz jedne u drugu hegemoniju.\u00a0 Naprotiv, ukoliko neka nezadovoljna sekundarna sila, nazvana \u201ccontender\u201d, dostigne ili, jo\u0161 gore, poku\u0161a presti\u0107i hegemonijsku silu, onda postoji najve\u0107i rizik od rata.<\/p>\n

Ovu teoriju potvr\u0111uju tri velika ciklusa hegemonijskih ratova i isto toliko razdoblja stabilnosti \u0161to slijede. Prvi ciklus odnosi se na Tridesetogodi\u0161nji rat (1618.-1648.) koji je ugu\u0161io imperijalnu ambiciju Habsburgovaca i osigurao dominaciju Francuza i apsolutne monarhije. Drugi ciklus obuhva\u0107a razdoblje Francuske revolucije i Napoleonovog carstva, \u010diji je pad omogu\u0107io dominaciju vo\u0111i protu-francuske koalicije \u2013 Velikoj Britaniji \u2013 i uspostavu Pax Britannice. Tre\u0107i ciklus odnosi se na Prvi i Drugi svjetski rat, koji je obilje\u017een slabljenjem mo\u0107i Velike Britanije koju je neuspje\u0161no izazvao njema\u010dki contender i time Velikoj Britaniji omogu\u0107io miroljubiv prijenos hegemonije na\u00a0 SAD, \u0161to je izvor trenuta\u010dne ameri\u010dke hegemonije i\u00a0 Pax Americane.<\/p>\n

Dakle, prema postavkama teorije ciklusa mo\u0107i, u XIX. stolje\u0107u nije postojala multipolarna ravnote\u017ea mo\u0107i. Postojala je prva, regionalna ravnote\u017ea mo\u0107i izme\u0111u \u010detiri kontinentalne sile (Francuske, Rusije, Austro-Ugarske i Prusije\/ Njema\u010dke) i druga, svjetska ravnote\u017ea koja je po\u010divala na odnosu izme\u0111u te iste regionalne i Velike Britanije. Dakle, radilo se o prividnoj multipolarnoj ravnote\u017ei mo\u0107i, koja je prikrivala britansku superiornost, odnosno unipolarni svijet.<\/p>\n

Prema teoriji unipolarnih ciklusa mo\u0107i, suprotno drugim realisti\u010dkim teorijama, i Hladnim ratom instauriran bipolarni sustav bio je samo prividno bipolaran, Njegovu unipolarnost dokazuju dvije \u010dinjenice : SAD su u\u017eivale potporu sekundarnih zadovoljnih sila (Velika Britanija, Francuska, Njema\u010dka i Japan), a Sovjetski Savez, iako\u00a0 nezadovoljna sila, nikada nije bio contender u smislu dr\u017eave s BDP-om koji predstavlja barem 80% BDP-a hegemonijske sile. Iz \u010dega proizlazi kako postoji savr\u0161eni kontinuitet izme\u0111u hladnoratovskog i posthladnoratovskog razdoblja, \u010dime se obja\u0161njava i miroljubiv kraj Hladnog rata.<\/p>\n

Teorija unipolarnih ciklusa mo\u0107i\u00a0 podrazumijeva i neminovnost slabljenja mo\u0107i bilo koje hegemonijske sile, zbog gospodarskog pada uzrokovanog ulaganjem u vojnu spremnost. Stoga je ona nezaobilazan analiti\u010dki i prognosti\u010dki alat.<\/p>\n

Svjetske perspektive<\/strong><\/p>\n

Kako se Pax Americana nastavlja na Pax Britannicu, postoji kontinuitet anglo-ameri\u010dke hegemonije, kao i polarizacijski kontinuitet u odnosu na Rusiju. Tako se, u izlaznom razdoblju aktualnog tridesetogodi\u0161njeg unipolarnog mondijalizacijskog ciklusa (2015.-2020.), dakle u fazi mogu\u0107e tranzicije mo\u0107i, Rusija\u00a0 ponovno zatekla u poziciji prividnog contendera. Iako, niti slu\u017ebeni ruski BDP, niti ruski, kineski i iranski zajedno (nezadovoljne sile), do 2017. nije dostigao 80% ameri\u010dkog, pa nije bilo ozbiljnijih razloga za uzbunu.<\/p>\n

S jedne strane,\u00a0 to rano uzbunjivanje sustava treba pripisati \u010dinjenici da slu\u017ebene statistike Svjetske banke ne mogu biti to\u010dne,\u00a0 izme\u0111u ostalih i iz razloga \u0161to izra\u017eenim nacionalnim BDP-ovima nije dodat udio u BDP-ovima gospodarski mo\u0107nih dr\u017eavica u funkciji poreznih uto\u010di\u0161ta. A te mini-dr\u017eave nalaze se na \u010delu rang-lista zemalja s najvi\u0161im BDP-om po glavi stanovnika. Prema statistikama Svjetske banke za 2017., prvo i drugo mjesto zauzimaju Juncker-ov Luksemburg i \u0160vicarska, petu i \u0161estu Macau i Qatar, dok su SAD tek na osmom mjestu, a ne slijedi ih Kina, nego Singapur.<\/p>\n

S druge strane, u smislu odr\u017eanja hegemonije u narednom globalizacijskom ciklusu, anglo-ameri\u010dka sila pristupila je pravovremenoj konsolidaciji vlastitih gospodarstava i nano\u0161enju maksimalne \u0161tete gospodarstvima nezadovoljnih sila. Od zadovoljnih sila, poglavito europskih saveznika, o\u010dekuje se da konsolidaciji vlastitih gospodarstava pretpostave ja\u010danje anglo-ameri\u010dkog, i da kontinuirano \u0161tete jedinoj nezadovoljnoj\u00a0 europskoj sili \u2013 Rusiji. Na taj na\u010din, kao britanska u XIX. stolje\u0107u, aktualna hegemonijska sila odr\u017eava, putem regionalne europske, i svjetsku ravnote\u017eu, i proizvodi privid multipolarnosti. To je smisao politike Trump-May. Brexit-om se je Velika Britanija repozicionirala. Zajedno s Amerikom i NATO-om, sada djeluje kao vanjski regulator EU i jamac anglo-ameri\u010dke dominacije u europskom prostoru.<\/p>\n

Onako kako kraj Hladnog rata nije izmijenio oduvijek unipolaran svijet, nego ga je u\u010dinio vidljivim u o\u010dima cijelog svijeta, tako ga ne\u0107e izmijeniti niti novi hladnoratovski po\u010detak.\u00a0 Staro-novi prividni contender Rusija mogla je, ve\u0107 nakon NATO-ve intervencije na Kosovu, kada je postojala prijetnja hegemonijskim ratom, poku\u0161ati stati na \u010delo anti-ameri\u010dke koalicije (kao \u0161to je nekada Velika Britanija stala na \u010delo anti-francuske), s ciljem uspostave, zajedno s nezadovoljnim azijskim silama, Pax Eurasiatica-e. To se nije dogodilo. Da je ujedinjena Europa pokazala volju za mo\u0107 i miroljubiv prijenos ameri\u010dke hegemonije na nju, Rusija se je mogla priklju\u010diti zadovoljnim europskim silama u smislu uspostave Pax Europea-e. Niti to se nije dogodilo.<\/p>\n

Jer Rusija \u010dvrsto stoji iza svog vanjskopoliti\u010dkog modela, koji je po\u010detkom ovog tisu\u0107lje\u0107a poprimio svoju multivektorsku formu, a u kojoj nije centralan njezin odnos prema Americi. Termin multipolarnosti ispravljen je kao neto\u010dan, a predstavljen ruski vanjskopoliti\u010dki koncept \u201cu kojem razli\u010dite geografske orijentacije i prioriteti nisu proturje\u010dni, nego se me\u0111usobno nadopunjuju, te Rusiji omogu\u0107uju odr\u017eavanje jednako dobrih odnosa sa SAD-om,\u00a0 EU, Kinom, Japanom i \u010dlanicama ZND-a (organizacije dr\u017eava biv\u0161eg SSSR-a)\u201d[3].\u00a0 Radi se o konceptu koji se je dokazao u regulaciji bliskoisto\u010dne krize.\u00a0 Multivektorijalnost podr\u017eava sistemski pristup me\u0111unarodnim odnosima, te je najsigurniji\u00a0 put za rasplitanje hiperkompleksnih problematika svjetske zajednice, put koji otvara nove interesantne svjetske perspektive.<\/p>\n

Uljuljana u multipolarni privid, s vi\u0161e puta pro\u017evakanim pri\u010dama o bojnim otrovima ili Novitchocu, EU je slaba karika ove opasne tranzicijske faze, kao \u0161to je to bila SFRJ osamdesetih godina proteklog stolje\u0107a, u izlaznoj fazi prethodnog globalizacijakog ciklusa. Isto anemi\u010dno rotiraju\u0107e predsjedni\u0161tvo bez karizmati\u010dnog vo\u0111e, s istom plutaju\u0107om vanjskom politikom i vojskom (NATO) kojima\u00a0 neskriveno dominira jedna etni\u010dka grupa.<\/p>\n

Kao da se je EU, poku\u0161avaju\u0107i europeizirati balkanski prostor, balkanizirala. Svojom je politikom pro\u0161irenja stimulirala etni\u010dku diversifikaciju EU prostora, na na\u010din da se niti jedna od integriranih, slabih i ponekad suparni\u010dkih dr\u017eava ne mo\u017ee razviti izvan odre\u0111ene granice, nego ostaje zarobljena u gustoj mre\u017ei diplomatskih i ekonomskih odnosa \u2013 \u010desto suprotnog usmjerenja, ali uvijek pod kontrolom velikih sila. Radi se o na\u010dinu na koji je balkanski prostor i prethodno bio federiran (jugoslavenske i druge unije).\u00a0 Iz \u010dega je razvidno da je EU internalizirala i balkanske sigurnosne rizike.<\/p>\n

Samo ugradnja vi\u0161esmjerne komunikacije u me\u0111unarodne odnose i sistemski pristup njima, otvara nove europske i svjetske perspektive mira i pokazuje put izlaska iz \u201covog vremena univerzalnih podvala u kojem je govoriti istinu revolucionarni \u010din\u201d (Georges Orwell).<\/p>\n

[1] MICHAUD, Yves, \u201cLe nihilisme gris contemporain\u201d, Esprit, n\u00b0 403, mars\/avril 2014, str.. 173-179.<\/p>\n

[2] VUJA\u010cI\u0106, Sanja, R\u00e9gulation des relations inter\u00e9tatiques en position d\u00e9pendance : \u00c9tude du cas de la Croatie, Disertacija iz politi\u010dkih znanosti-me\u0111unarodnih odnosa, Paris-Saclay, 2016., str. 352-392.<\/p><\/blockquote>\n

[3] Rucker, Laurent, \u201c La politique \u00e9trang\u00e8re russe : \u00c0 l\u2019Ouest, du nouveau ! \u201c, Le Courrier des pays de l\u2019Est, vol. 8, n\u00b0 1038, 2003, str..24-41.<\/p>\n

geopolitika.news<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Samo ugradnja vi\u0161esmjerne komunikacije u me\u0111unarodne odnose i sistemski pristup njima, otvara nove europske i svjetske perspektive mira i pokazuje put izlaska iz \u201covog vremena univerzalnih podvala u kojem je govoriti istinu revolucionarni \u010din\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250873","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250873","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250873"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250873\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250873"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250873"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250873"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}