{"id":250732,"date":"2018-07-30T07:00:19","date_gmt":"2018-07-30T05:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250732"},"modified":"2018-07-29T22:00:11","modified_gmt":"2018-07-29T20:00:11","slug":"zavoljeti-olivera-u-beogradu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/30\/zavoljeti-olivera-u-beogradu\/","title":{"rendered":"(Za)voljeti Olivera u Beogradu"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-250733\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/ivanaperic-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/>Kada je, nakon trideset godina \u0161utnje, Oliver Dragojevi\u0107 prvi puta dao intervju za medije u Srbiji, u kojoj je odbijao nastupati, na pitanje \u010dega se sje\u0107a iz Beograda, odgovorio je samo &#8220;bilo je dobrih ljudi tamo&#8221;. Bilo ih je. Ima ih jo\u0161 uvijek. I mnogima su odrastanja, zaljubljivanja, srcolomi i svakodnevno tkanje dana nepovratno vezani uz Oliverove pjesme.<\/p>\n<p>U Beograd sam prvi puta oti\u0161la kao tinejd\u017eerka, i od tada mu se svake godine vra\u0107am. Tamo su dragi prijatelji, modra rijeka, \u010di\u010de koji \u010duvaju rijetke knjige, mjesta koja jo\u0161 uvijek nisu prekrstila Balkan u Europa, kafane u kojima se pu\u0161i i jede, najbolja turska kava, najdra\u017ei \u0161tandovi sa \u0161arenim \u010darapama, dobri filmovi, humor koji re\u017ee i miluje, nagri\u017eene fasade, reklamni panoi limitiranih svjetova budu\u0107nosti&#8230; I Oliver.<\/p>\n<p>Odrastanje u Dalmaciji svakako zna\u010di da je Oliver neizostavan dio repertoara, on je Dalmaciju uhvatio u stihove neusporedivo i nepovratno. Ipak, (moja) istina je kako sam ga najvi\u0161e i najintenzivnije sretala na ulicama Beograda, u tolikoj mjeri da mi je Oliver postao jedna od asocijacija na Beograd, a Beograd jedna od asocijacija na Olivera. Danas, kada regijom odzvanja vijest da Oliver vi\u0161e nije s nama, prisje\u0107am ga se kroz nekoliko pjesama, nekoliko neizbrisivih uspomena jedne komplicirane ljubavi u kojoj se, unato\u010d tome, zapravo voljelo lako.<\/p>\n<p><strong>Dobro jutro, tugo<\/strong><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Oliver Dragojevi\u0107 - Dobro Jutro Tugo (Live)\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/CBof5v78kII?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Izlazim iz vlaka i jo\u0161 snena u \u0161est ujutro sjedam u kolodvorsku birtiju, i dok naru\u010dujem \u010daj, prvo \u0161to \u010dujem je Dobro jutro, tugo&#8230; Nekako me sasje\u010de, toliko da mi ruka refleksno poleti prema trbuhu. Okre\u0107em se oko sebe, nad starinskim kvadrati\u010dastim stolnjacima nadvilo se nekoliko figura, uglavnom radnici i radnice koji piju prvu kavu, da otvore o\u010di prije jutarnje smjene. Tijela su im jo\u0161 zgr\u010dena, ruke na opip vjerojatno suhe i brazdave, vidi se da im godinama \u010de\u017enje i promi\u0161ljanja padaju na asfalt, u gradsku vrevu, u osamljenost mnogoljudstva, u naran\u010dasto svjetlo lampe koje se mije\u0161a sa zorom, dok im se tijela vuku, iz izlaska, na posao, ku\u0107ama&#8230;<\/p>\n<p>Po prvi puta mislim da istinski \u010dujem tu pjesmu koja svira. Prije sam ju uvijek sretala gledaju\u0107i plaventilo mora, \u0161u\u0161tala je uz Mediteran kao da su jedno, ni\u0161ta nije nagla\u0161avala, nije bilo kontrasta, bila je tek pozadina, stapala se, replicirala vi\u0111eno, gotovo pa redundantna. Ovdje se iz nje ra\u0111a kontrast, razaruju\u0107a je, poprima posve drugi zna\u010daj, drugi smisao. Dobro jutro, tugo&#8230; U \u0161est ujutro, na \u017eeljezni\u010dkom kolodvoru, uz radni\u010dki narod Beograda. Di si bila ti do sad?<\/p>\n<p><strong>Ne \u017euri, djevoj\u010dice<\/strong><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Oliver Dragojevi\u0107 - Ne \u017euri djevoj\u010dice\" width=\"1080\" height=\"810\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/pAL6x0PEmdI?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Kasna je jesen, godina se okrupnila i ote\u017eala, ponovno sam u Beogradu, \u017eelim skinuti koji sloj sebe, ostaviti ovdje koju suvi\u0161nu misao. \u010citav dan je padala ki\u0161a, \u017euto li\u0161\u0107e lijepi se za asfalt. Do\u0161la sam zagrliti prijatelje, prodisati u \u0161etnjama, koracima koji nagovje\u0161tavaju privremeni smiraj. Nalazim se s prijateljem, odlazimo na tulum kod njegovih poznanika u stan. Svi su mladi i veseli, neizvje\u0161ta\u010deni umjetnici pre\u017eivljavanja, nesigurni u svom veselju, kao da ve\u0107 pose\u017eu rukom za onim \u0161to dolazi sutra i shva\u0107aju da njihova ruka nema puno veze s time. Plejliste na YouTubeu se izmjenjuju, uz poneke pjesme idu i obja\u0161njenja \u2013 za\u0161to i kako su bitne. U jednom trenutku netko pu\u0161ta Ne \u017euri djevoj\u010dice. Nema uvoda, nisu potrebna obja\u0161njenja. Svi pjevaju.<\/p>\n<p><strong>Moj lipi an\u0111ele<\/strong><\/p>\n<p>https:\/\/youtube.com\/watch?v=z9YCi6yYKAA<\/p>\n<p>Na Zelenom vencu, kupujem banane. Izbjeglice na ulazu, stiskaju se u bundama, prodaju neke sitnice, poku\u0161avaju zaraditi koji dinar, u ovom gradu \u010dekaju i lutaju ve\u0107 mjesecima. Nadimljeni i \u010da\u0111avi od baraka koje sada nazivaju domom. Nebo nam bode o\u010di svojim bijelim \u0161iljkom, to je boja zime. Prolazim po \u0161tandovima, ve\u0107 sam i pojela pola banana, jedan stariji prodava\u010d ima mali zeleni radio, polo\u017een na \u017eutoj kesi. \u010cujem kako svira Ako nas tu\u017ene jutrom probude i srce stisne se od nevoje&#8230;. Pjevu\u0161i lagano i prebire po povr\u0107u, baca par gnjilih primjeraka. Gledam njega, gledam izbjeglice na ulazu, gledam bijelo nebo. \u010covjek se nasmije\u0161i i kimne glavom. Nasmije\u0161im se natrag, odzdravljam i izlazim s pijace. \u010cuvati osmijeh jedni za druge, mo\u017eda i najljep\u0161e i najvi\u0161e \u0161to mo\u017eemo.<\/p>\n<p><strong>\u010ca je \u017eivot vengo fanta\u017eija<\/strong><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Oliver Dragojevic Cha je zivot vengo fantazija\" width=\"1080\" height=\"810\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/u1eZaLAhcUM?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Fe\u0161tamo u Zemunu, popilo se, pojelo, izgrlilo. Prolje\u0107e je u zraku, a jo\u0161 nakon njega ide ljeto &#8211; sva\u0161ta nam se mo\u017ee dogoditi, i to lijepo i veliko, vjerujemo. Ljudi se penju po stolovima, kafana nam gori pod tabanima, svi bje\u017ee od poda, ska\u010du u vis, u spas. Pru\u017eaju ruke, povla\u010de druge na stol, kao da govore &#8211; do\u0111i, no\u0107as si dozvoljavamo biti bli\u017ee nebu, pa \u0161to bude. Vani je mo\u017eda dva ujutro, mo\u017eda zora, nitko ne zna, nitko ni ne mari.<\/p>\n<p>A sad, moja najdra\u017ea&#8221;, vi\u010de \u017eena s jednog od stolova. Pedesetak joj je godina, mo\u017eda radi ovdje, nisam sigurna. Koga god sam ovdje i upoznala, upoznala sam ve\u010deras. U svakom slu\u010daju, ona prisvaja prostor na na\u010din koji odaje da ga poznaje intimno. Mogla bi zatvorenih o\u010diju prohodati \u010ditavu prostoriju, nato\u010diti si \u010da\u0161u vina s tre\u0107eg stola, i zavrtjeti se na malenom podiju, sigurna sam. Tako je vidim dok najavljuje svoju omiljenu pjesmu. Evo ga, kre\u0107e, stihovi za koje znam da vode ka onom \u010ca je \u017eivot vengo fanta\u017eija&#8230;. Smijem se, ona zatvara o\u010di i pjeva. Tu je i tamo, svugdje gdje treba i \u017eeli biti.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/za-voljeti-olivera-u-beogradu\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Odrastanje u Dalmaciji svakako zna\u010di da je Oliver neizostavan dio repertoara, on je Dalmaciju uhvatio u stihove neusporedivo i nepovratno. Ipak, (moja) istina je kako sam ga najvi\u0161e i najintenzivnije sretala na ulicama Beograda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250732","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250732","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250732"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250732\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250732"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250732"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250732"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}