{"id":250655,"date":"2018-07-28T08:38:40","date_gmt":"2018-07-28T06:38:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250655"},"modified":"2018-07-28T08:38:40","modified_gmt":"2018-07-28T06:38:40","slug":"ratovi-na-kredit","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/28\/ratovi-na-kredit\/","title":{"rendered":"Ratovi na kredit"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Stephanie Savell<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-195049\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/rat-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/>U ime borbe protiv terorizma SAD vode \u201eratove na kredit\u201c u Avganistanu, Iraku, Siriji i drugim mestima. Amerika se nikada nije u tolikoj meri oslanjala na deficitarno finansiranje svojih sukoba. O\u010dekuje se da \u0107e posledice takvog pristupa dugoro\u010dno naru\u0161iti fiskalno i svako drugo zdravlje nacije. Ogromni ratni dugovi ostavi\u0107e razli\u010dite trajne posledice. Nedavna studija predvi\u0111a da \u0107e jedan od potencijalno razornih efekata biti i sve ve\u0107a dru\u0161tvena nejednakost.<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, otplata basnoslovnih tro\u0161kova najdu\u017eeg rata u ameri\u010dkoj istoriji \u2013 pro\u0161lo je gotovo 17 godina od po\u010detka invazije na Irak u oktobru 2001 \u2013 odla\u017ee se za budu\u0107nost. Vlada na taj na\u010din doprinosi ogromnom rastu dohodovne nejednakosti.<\/p>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave su od 9. septembra 2001. potro\u0161ile 5,6 hiljada milijardi dolara na rat protiv terorizma. Do te brojke smo do\u0161li u okviru projekta Tro\u0161kovi rata \/ Costs of war project, \u010dija sam jedna od rukovoditeljki na Votsonovom institutu za me\u0111unarodne i javne poslove na Braun univerzitetu. S druge strane je Pentagonova mnogo ni\u017ea procena od 1,5 milijardi dolara. Pentagon u nju uklju\u010duje samo tro\u0161kove \u201espoljnih kontingentnih operacija\u201c (overseas contingency operations), to jest dodatni novac potro\u0161en mimo redovnog godi\u0161njeg bud\u017eeta za finansiranje ratnih operacija. Nasuprot tome, na\u0161a brojka od 5,6 milijardi dolara uklju\u010duje ne samo tro\u0161kove ameri\u010dkih vojnih operacija u Iraku, Avganistanu, Pakistanu i Siriji, nego i deo tro\u0161kova dr\u017eavne bezbednosti koji se ti\u010du antiteroristi\u010dkih mera na ameri\u010dkom tlu, kao i budu\u0107u obavezu da se brinemo o ranjenim i traumatizovanim ratnim veteranima iz sukoba zapo\u010detih nakon 9. septembra. Finansijski teret tih ratova u \u0161iroj oblasti Bliskog istoka, koji su se pro\u0161irili i na Afriku i ostale regione, mnogo je ve\u0107i od procena prose\u010dnih Amerikanaca.<\/p>\n<p>Amerika je nekada pove\u0107avala svoj vojni bud\u017eet u uslovima rata, izme\u0111u ostalog pove\u0107anjem poreskih stopa i tako pla\u0107ala svoje sukobe. Me\u0111utim, otkad je predsednik D\u017eord\u017e V. Bu\u0161 2001. poveo \u201eglobalni rat protiv terorizma\u201c, takvo finansiranje je ukinuto. Umesto toga dr\u017eava je nagomilala ogromne dugove. \u010cak i ako bi Va\u0161ington ovog \u010dasa prestao da tro\u0161i na ratove, samo kamate duga napravljenog prethodnim sukobima do sredine 21. veka bi iznosile preko 8 milijardi dolara.<\/p>\n<p>Te\u0161ko je predvideti posledice ogromnog nivoa duga na na\u0161u ekonomiju i dru\u0161tvo. Nova studija projekta Tro\u0161kovi rata politikolo\u0161kinje i istori\u010darke Rosele Kapele Zielinski daje prve indicije o tome. Ona razmatra kako su Sjedinjene Dr\u017eave finansirale svoje prethodne sukobe \u2013 od rata iz 1812. preko dva svetska i Vijetnama do dana\u0161njeg rata protiv terorizma. Amerika je koristila niz dodatnih poreza, prodaju menica i druge mehanizme da sakupi novac za ove sukobe, ali se pre 21. veka nijedna njena finansijska strategija nije oslanjala isklju\u010divo na pozajmice. Studija Kapele Zielinski istra\u017euje i to kako su razli\u010dite vrste ratnog finansiranja uticale na nivo nejednakosti u periodima nakon sukoba.<\/p>\n<p>Implikacije po dana\u0161nju situaciju bolno su jasne: aktuelna kombinacija deficitarnog finansiranja i smanjenja poreza ne ostavlja nikakvu nadu u opadanje strahovite nejednakosti u Americi. Naprotiv, ratovi na kredit ve\u0107 sada dovode do dramati\u010dnih nivoa imovinske nejednakosti, \u0161to je neke posmatra\u010de navelo da doba u kome \u017eivimo nazovu novim \u201epozla\u0107enim dobom\u201c, jer ogroman jaz izme\u0111u rasko\u0161nog \u017eivotnog stila elita i bezizlaznog siroma\u0161tva ve\u0107ine Amerikanaca podse\u0107a na stanje dru\u0161tva iz kasnog 19. veka.<\/p>\n<p>Kapela Zielinski pa\u017eljivo analizira uticaj pojedina\u010dnih metoda finansiranja ratova na potonje nivoe dru\u0161tvene nejednakosti. Tokom Ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata vlada se prvenstveno oslanjala na pozajmice privatnih donatora. Posle rata ameri\u010dki gra\u0111ani su te pozajmice morali da otplate s kamatom, \u0161to je bio raj za finansijske elite, posebno one na pobedni\u010dkom Severu. Bogati zelena\u0161i postali su jo\u0161 bogatiji, a svi ostali, \u010dijim su uve\u0107anim porezima otpla\u0107ene zelena\u0161ke kamate, jo\u0161 siroma\u0161niji.<\/p>\n<p>Za razliku od toga, u Prvom svetskom ratu vlada je pokrenula kampanju za prodaju ratnih menica koja je bila usmerena na gra\u0111ane s niskim primanjima. Specijalne ratne \u0161tedne markice prodavale su se za svega 25 centi, a ratni \u0161tedni sertifikati za samo 25 dolara. Ko god je mogao da priu\u0161ti omanju kaparu mogao je da kupi ratnu menicu za 50 dolara, a ostatak duga je otpla\u0107ivao na rate. Mobilizacija dru\u0161tva za vreme rata odvijala se putem promovisanja \u0161tednje. Po zavr\u0161etku rata ogroman broj slabo pla\u0107enih Amerikanaca je ispla\u0107en uz kamatu, \u0161to je smanjilo tada\u0161nji nivo nejednakosti.<\/p>\n<p>I poreske strategije su se znatno razlikovale u razli\u010ditim ratnim periodima. Vlada je za vreme Drugog svetskog rata 5 puta pove\u0107avala poreske stope, progresivno name\u0107u\u0107i sve ve\u0107u stopu onima u vi\u0161em dohodovnom pojasu (na prihode ve\u0107e od milion dolara pla\u0107alo se i do 65 odsto poreza). Dr\u017eavni dug je nakon zavr\u0161etka tog globalnog sukoba vo\u0111enog na vi\u0161e frontova bio znatan, ali je zahvaljuju\u0107i progresivnoj poreskoj politici njegov uticaj na slabo pla\u0107ene Amerikance bio znatno manji nego \u0161to bi ina\u010de bio. Za razliku od toga, za eru Vijetnamskog rata karakteristi\u010dno je smanjenje poreza, a period nakon tog katastrofalnog sukoba bio je obele\u017een dotad nevi\u0111enom stopom inflacije. Doma\u0107instva s ni\u017eim primanjima podnela su najve\u0107i deo tereta ratnih tro\u0161kova, \u0161to je produbilo nejednakosti.<\/p>\n<p>Dana\u0161nji ratovi se gotovo u celosti pla\u0107aju iz pozajmica \u2013 60 odsto od bogatih pojedinaca i vladinih agencija poput Federalnih rezervi, a 40 odsto od stranih zajmodavaca. Kada je Va\u0161ington u oktobru 2001. zapo\u010deo rat protiv terora, vlada je uvela niz poreskih smanjenja i to je trend od kojeg se ne odustaje do danas. Strategije finansiranja ratova koje je uveo D\u017eord\u017e V. Bu\u0161 nastavile su se pod Obamom i Trampom. (Obama jeste uve\u0107ao neke poreze, ali nije su\u0161tinski promenio tendenciju njihovog smanjenja.) Ekstremni paket poreskih \u201ereformi\u201c predsednika Trampa \u2013 Kongres je taj poklon iz snova za jedan odsto dru\u0161tva odobrio u decembru 2017 \u2013 samo je doprineo daljem smanjenju poreza.<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, u 21. veku Va\u0161ington kombinuje obrasce doma\u0107ih pozajmica vi\u0111ene u Ameri\u010dkom gra\u0111anskom ratu sa smanjenjima poreza karakteristi\u010dnim za Vijetnamski rat. Rezultat je predvidiv: dohodovna nejednakost uskoro \u0107e dosti\u0107i rekordan nivo i to \u0107e dovesti do porasta op\u0161te nejednakosti.<\/p>\n<p>Da stvari budu jo\u0161 gore, ovo je prvi put da se dr\u017eavne pozajmice za vo\u0111enje ratova u tolikoj meri oslanjaju na strani dug. Iako ne mo\u017eemo predvideti dugoro\u010dne efekte takvog pristupa na stopu doma\u0107e nejednakosti, jedno je ve\u0107 sad izvesno: na\u0161e bogatstvo \u0107e se doliti van zemlje.<\/p>\n<p>Ekonomistkinja Linda Bilms) tvrdi da postoji jo\u0161 jedan novi faktor koji Va\u0161ington uzima u obzir pri dono\u0161enju dana\u0161njih ratnih bud\u017eeta. U svim ostalim velikim ameri\u010dkim sukobima, nakon po\u010detnog perioda ratni tro\u0161kovi su priklju\u010divani redovnom bud\u017eetu za odbranu. Me\u0111utim, od 2001. rat protiv terorizma se uglavnom finansira dodatnim izdvajanjima (iz fondova ve\u0107 pomenutih \u201espoljnih kontingentnih operacija\u201c) koja nisu podlo\u017ena ozbiljnijem nadzoru. Fondovi spoljnih kontingentnih operacija funkcioni\u0161u poput mita. Njihova upotreba nam garantuje da \u0107e se istinski efekat finansiranja dana\u0161njih ratova osetiti tek mnogo kasnije, zato \u0161to dodatna izdvajanja nisu podlo\u017ena ograni\u010denjima, niti moraju biti usagla\u0161ena sa ostatkom bud\u017eeta.<\/p>\n<p>Prema Lindi Bilms, \u201etakav proces je manje transparentan, ra\u010duni se nikom ne pola\u017eu, a tro\u0161kovi rata su gotovo nevidljivi\u201c. Kao meru nevidljivog uticaja ratnih finansiranja u Va\u0161ingtonu i drugde, ona je izra\u010dunala da je Pododbor Senata za odbrambene aproprijacije tokom Vijetnamskog rata vodio raspravu o ratnom finansiranju u 79 odsto slu\u010dajeva, dok se nakon 9. septembra o takvim temama razgovaralo u svega 17 odsto rasprava. Finansijski odbor Senata detaljno je raspravljao o strategiji finansiranja ratova samo jednom u skoro 17 godina.<\/p>\n<p>Efekat dosad nevi\u0111enih bud\u017eetskih mera u ovom veku je takav da ve\u0107ina Amerikanaca ne ose\u0107a finansijski teret ratova koje vodi njihova vlada \u2013 u stvari, oni taj teret ose\u0107aju, ali ga ne vide u pravom svetlu. Ta logika savr\u0161eno odslikava logiku samih ratova koje danas vode pla\u0107eni vojnici u dalekim zemljama i na koje vi\u0161e niko ne obra\u0107a pa\u017enju (jo\u0161 od zavr\u0161etka masovnih javnih demonstracija povodom predstoje\u0107e invazije Iraka u prole\u0107e 2003). Negativne posledice vo\u0111enja tih ratova i ru\u017ena istina o njima tako\u0111e se ignori\u0161u u finansijskom i svakom drugom smislu.<\/p>\n<p>Iako javnost to mo\u017eda ne shvata, Amerikanci ve\u0107 snose tro\u0161kove ratova zapo\u010detih nakon 9. septembra. Na kraju krajeva, ti tro\u0161kovi su ve\u0107 uve\u0107ali osnovni bud\u017eet Pentagona, kao i koli\u010dinu novca koji se sliva u sve ve\u0107i bud\u017eet za nacionalnu bezbednost. S druge strane, preostalo je manje novca za mnoge druge oblasti, od infrastrukturnih ulaganja do nauke. U deceniji nakon 11. septembra 2001, vojna potro\u0161nja je uve\u0107ana za 50 odsto, dok je bud\u017eet predvi\u0111en za sve ostale programe vlade uve\u0107an za samo 13,5 odsto.<\/p>\n<p>Kako ta\u010dno funkcioni\u0161e taj kompromis? Projekat za nacionalne prioritete to dobro obja\u0161njava. Federalna vlada se svake godine dogovara o nivou diskrecione potro\u0161nje. Ta potro\u0161nja je razli\u010dita od obavezne koja se uglavnom sastoji od socijalnog i zdravstvenog osiguranja. Pre 17 godina je za programe odbrane kori\u0161\u0107eno manje diskrecionih fondova nego za ostale programe, ali je rat protiv terorizma dramati\u010dno uve\u0107ao vojnu potro\u0161nju u odnosu na ostale delove bud\u017eeta. Pro\u0161le godine je vojna i bezbednosna potro\u0161nja iznosila 53 odsto diskrecione potro\u0161nje. Op\u0161ti paket potro\u0161nje koji je Kongres odobrio ove godine namenio je 700 milijardi dolara za vojne i 591 milijardu dolara za ostale svrhe, \u010dime je procentualni odnos ostao isti. (Imajmo na umu da te cifre ne uklju\u010duju sav onaj novac koji se sliva u fondove spoljnih kontingentnih operacija.) Ako Kongres bude usvojio predlog predsednika Trampa o budu\u0107oj potro\u0161nji, do 2023. godine taj procenat \u0107e sko\u010diti na 65 odsto.<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, pove\u0107anje ratnih tro\u0161kova dove\u0161\u0107e do stvaranja rupa u drugim oblastima federalnih finansija. Odakle da po\u010dnemo? Mostovi koji samo \u0161to se nisu sru\u0161ili, rasna nepravda, stambena politika, zdravstvo, obrazovanje, klimatske promene \u2013 sve su to oblasti na koje uti\u010de finansiranje ratova.<\/p>\n<p>Zahvaljuju\u0107i finansiranju ratova na kredit, vlada je prakti\u010dno odlo\u017eila za budu\u0107nost ve\u0107inu finansijskih tro\u0161kova svojih neprestanih sukoba. Zato ve\u0107ina Amerikanaca vi\u0161e nije svesna \u010dinjenice da je njihova zemlja u neprestanom ratu. Politikolo\u0161kinja i politi\u010dka analiti\u010darka Sara Kreps tvrdi da Amerikance zanima kako se neki rat vodi samo kada im se zatra\u017ei da ga plate. U svojoj analizi istorije finansiranja ameri\u010dkih ratova, ona pi\u0161e: \u201eUpravo vidljivost i intruzivnost poreza skre\u0107u pa\u017enju gra\u0111ana na pitanje za \u0161ta se tro\u0161i njihov novac\u201c. Kad bi danas postojali ratni porezi, njihova nepopularnost bi nesumnjivo navela Amerikance da postavljaju pitanja o ceni i posledicama ratova koje njihova vlada vodi. Takva pitanja danas nedostaju u javnim raspravama.<\/p>\n<p>Zahtev za realnim ratnim bud\u017eetom nije tek mehanizam kojim \u0107emo Amerikance upozoriti na posledice vo\u0111enja ratova na njihov \u017eivot. To je i potencijalna poluga kojom gra\u0111ani mogu da uti\u010du na spoljnu politiku svoje zemlje i izvr\u0161e pritisak na izabrane predstavnike da ratove privedu kraju. Pojedine civilne grupe i aktivisti sa svih strana politi\u010dkog spektra ve\u0107 neko vreme zahtevaju smanjenje bud\u017eeta Pentagona koji od vo\u0111enja ratova, korupcije i politike zastra\u0161ivanja ve\u0107 puca po \u0161avovima. Me\u0111utim, oni se bore ne samo protiv sve mo\u0107nijeg vojno-industrijskog kompleksa, ve\u0107 i protiv ratova koji su zami\u0161ljeni kao neprimetni, ne samo u pogledu finansiranja nego i na mnoge druge na\u010dine.<\/p>\n<p>Oni kojima je stalo do ekonomske budu\u0107nosti ove zemlje moraju shvatiti da je sada\u0161nja strategija finansiranja ratova jedan od najhitnijih fiskalnih izazova pred nama. Ko god je zainteresovan za unapre\u0111enje ameri\u010dke demokratije i blagostanje njenih gra\u0111ana morao bi da sabere dva i dva. \u0160to vi\u0161e novca ova zemlja potro\u0161i na vojne aktivnosti, to \u0107e vi\u0161e novca iz javne kase morati da se potro\u0161i na otplatu ratnih kamata, a manje \u0107e preostati za bilo \u0161ta drugo. Ukratko, vreme je da Amerikanci koje brine to \u0161to \u017eive u zemlji gde \u0107e nejednakost uskoro prevazi\u0107i onu iz \u201epozla\u0107enog doba\u201c 19. veka zaista obrate pa\u017enju na na\u0161e ratove na kredit.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/ratovi-na-kredit\/\">Pe\u0161\u010danik\/<\/a><a href=\"https:\/\/www.tomdispatch.com\/post\/176442\/tomgram%3A_stephanie_savell%2C_how_america%27s_wars_fund_inequality_at_home\/\">TomDispatch<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Aktuelna kombinacija deficitarnog finansiranja i smanjenja poreza ne ostavlja nikakvu nadu u opadanje strahovite nejednakosti u Americi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250655","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250655","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250655"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250655\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}