{"id":250587,"date":"2018-07-27T06:36:20","date_gmt":"2018-07-27T04:36:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250587"},"modified":"2018-07-27T06:36:20","modified_gmt":"2018-07-27T04:36:20","slug":"u-potrazi-za-jednim-prirodnim-rjesenjem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/27\/u-potrazi-za-jednim-prirodnim-rjesenjem\/","title":{"rendered":"U potrazi za jednim prirodnim rje\u0161enjem"},"content":{"rendered":"

Autor: Jorge \u00c1ngel Livraga<\/strong><\/p>\n

\"\"Ljudske su zajednice od najstarijih vremena bile u su\u017eivotu s Prirodom. Osje\u0107ale su se njezinim dijelom, a mentalni lik fizi\u010dke majke uvijek se poistovje\u0107ivao s likom Majke Svijeta te su tako \u017eenska bo\u017eanstva starija od mu\u0161kih, a takva je i va\u017enost njihova kulta. Jedan \u201ctajni instinkt\u201d iz sredi\u0161ta svijesti opominjao je \u010dovjeka da je njegova vladavina nad mineralima, biljkama, \u017eivotinjama, vremenom i prostorom, neraskidivo povezana s njegovom kozmi\u010dkom okolinom i da su njegovo tijelo i psiha tako\u0111er dijelovi te Prirode \u010dije ontolo\u0161ko porijeklo nije ni\u0161ta drugo doli Ono \u0161to je nadre\u0111eno svim dualnostima i svakom diskurzivnom rasu\u0111ivanju, a \u0161to danas nazivamo Bogom. Tako Bog \u2013 Priroda \u2013 \u010covje\u010danstvo tvore prvu trijadu svih kultova, od preddinasti\u010dkog Egipta do samog kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n

Kult dolmena i \u201ckamenja s neba\u201d, drveta \u017eivota i animalnih formi, postaju tako duhovna ba\u0161tina \u010ditavog \u010dovje\u010danstva, u svim vremenima. Sunce, Mjesec, zvijezde, rijeke, more, planine, ponori uvijek se povezuju s bogovima i prvim ljudima.<\/p>\n

Civilizacija, kao arhetip ostvarenja kulture, za\u010deta je tako u suradnji, a ne u sukobu s prirodom. Sve suprotno tome oduvijek se smatralo kolektivnim samoubojstvom i opasnim izazivanjem sudbine.<\/p>\n

Mo\u017eda bi trebalo razlikovati uobi\u010dajeno shva\u0107anje pojma \u201cdivlje\u201d od \u201cprirodno\u201d, jer prvi obuhva\u0107a pasivni stav ljudi koje pokre\u0107e njihova okolina, a drugi je stav onih koji se sami pokre\u0107u mijenjaju\u0107i okolinu, ali ne suprotstavljaju\u0107i joj se, ve\u0107 aktivno sura\u0111uju\u0107i s njom.<\/p>\n

S obzirom na mogu\u0107nosti koje je \u010dovje\u010danstvo do danas pokazalo, rimska civilizacija, usprkos onima koji je napadaju neutemeljeno, predstavlja jedan istinski model prirodne civilizacije. Ostavljaju\u0107i po strani utopije, moramo uvidjeti da je u prakti\u010dnom smislu ona bila model jedne vi\u0161enacionalne civilizacije, savr\u0161eno uklopljene u prirodu. Ne\u0107emo se zadr\u017eavati spominju\u0107i njihove ceste koje se zapravo prote\u017eu ispod sada\u0161njih; niti njihove akvadukte koji su Rimu dovodili osam puta vi\u0161e vode po stanovniku negoli danas, niti sve ostale izvanredne stvari: od njihovih umjetni\u010dkih zasada do onih filozofskih. Ne\u0107emo govoriti ni o nedostacima koje je tako\u0111er imala, a kojima ni jedna ljudska zajednica nije oskudijevala.<\/p>\n

\u017delimo jednostavno istaknuti, u svjetlu posljednjih arheolo\u0161kih otkri\u0107a, da je rimska civilizacija mijenjala prirodne elemente, ali ne uni\u0161tavaju\u0107i ih niti zaga\u0111uju\u0107i: od njihovih hramova, drvenih i kamenih, koji pitomo prate Majku Zemlju tamo gdje su izrasli, pa do kupali\u0161ta i toaletnih prostorija u kojima se nije upotrebljavao papir (\u0161to danas uzrokuje sje\u010du \u0161uma i eroziju tla), ve\u0107 su se koristile spu\u017eve kao trajnije jer su se nakon svake upotrebe mogle isprati teku\u0107om vodom i octom.<\/p>\n

Njihova su kola vukle \u017eivotinje i premda manje brzi i manje udobni od na\u0161ih, njihovi su \u201cmotori\u201d konzumirali travu, \u010diji su ostaci poslije bili iskoristivi \u2013 za rast nove trave.<\/p>\n

Njihova metalurgija, utemeljena na prirodnim metalima ili jednostavnim legurama, danas je vra\u0107ena prirodi i to bez ikakva zaga\u0111enja. Njihove brodove pokretali su vjetrovi koji se time nisu prljali ili vesla\u010di koji su vje\u017ebali, dragovoljno ili ne, ali uvijek u korist zajednice, \u0161to je u velikom kontrastu s individualnim sterilnim gimnasticiranjem i u suprotnosti s tretmanima razli\u010ditim elektri\u010dnim napravama koje u\u010dvr\u0161\u0107uju mi\u0161i\u0107e i vra\u0107aju elasti\u010dnost arterijama na\u0161ih suvremenika, ali bez ikakve ve\u0107e koristi, osim za onoga koji to \u010dini.<\/p>\n

Njihovi vodoskoci bacali su mlazove kristalno \u010diste vode po nekoliko metara uvis, ne trebaju\u0107i drugi motor do primjene zakona spojenih posuda koji djeluje na osnovi sile te\u017ee.<\/p>\n

Njihovi satovi bili su sun\u010dani, hidrauli\u010dni ili na utege.<\/p>\n

Njihovi \u201ctaksimetri\u201d, kori\u0161teni na kolima ili brodovima, sastojali su se od jednostavnih kuglica koje su padale u posudu razmjerno prije\u0111enim udaljenostima i mogle su se vi\u0161ekratno upotrebljavati.<\/p>\n

Njihove mehani\u010dke slavine za javnu uporabu vode za pi\u0107e ili za potrebe svetih obreda, temeljile su se na pone\u0161to slo\u017eenijem ure\u0111aju u kojem je te\u017eina jednog nov\u010di\u0107a odre\u0111ene vrijednosti omogu\u0107avala da s druge strane pote\u010de odgovaraju\u0107a koli\u010dina teku\u0107ine, dok nov\u010di\u0107 ne bi skliznuo u polog, a protok vode se zaustavljao, vra\u0107aju\u0107i mehanizam u po\u010detno stanje.<\/p>\n

Njihova oru\u017eja nisu zaga\u0111ivala ni zemlju ni nebo, a uni\u0161tavanje flore i faune bilo je strogo nadzirano i velikodu\u0161no nadokna\u0111ivano.<\/p>\n

Njihov monetarni sustav nije bio jako podlo\u017ean inflaciji. Izvanredno ekonomsko jedinstvo obuhva\u0107alo je tre\u0107inu stanovni\u0161tva tada\u0161njeg svijeta, ba\u0161 kao i primjena njihovih zakona te jedinstvena politi\u010dka uprava koja je omogu\u0107avala su\u017eivot stotinama naroda razli\u010ditih boja ko\u017ee, vjerovanja i jezika.<\/p>\n

Njihov eklekticizam na podru\u010dju filozofije i religije bio je izuzetan.<\/p>\n

Ne vjerujemo da je potrebno nastaviti s nabrajanjem. Dali smo samo skicu onoga \u0161to je bio jedan oblik prirodne civilizacije. Znamo da nije bio savr\u0161en, ali nije bio ni daleko od toga. Sada\u0161nja je civilizacija, me\u0111utim, lo\u0161ija.<\/p>\n

Na\u0161a se prijevozna sredstva pokre\u0107u neobnovljivim gorivom: naftom i ugljenom. Osim toga, njihovi ostaci zaga\u0111uju okoli\u0161 \u010dime izazivamo neplodnost planeta. A to je samo zato \u0161to \u017eelimo br\u017ee do\u0107i do mjesta gdje \u0107emo onda \u017ealosno gubiti vrijeme ne znaju\u0107i \u0161to da radimo ili \u0107emo pribje\u0107i ispraznim igrarijama da nam ne bi bilo dosadno.<\/p>\n

Na\u0161 otpad, pogotovo onaj plasti\u010dni, prakti\u010dki je nerazgradiv i ve\u0107 ispunjava dobar dio pla\u017ea, mora, polja i \u201csmetli\u0161ta\u201d koja nisu drugo ve\u0107 na\u0161e divne doline pretvorene u kante za sme\u0107e. U more se konstantno izlijevaju radioaktivni talozi u ba\u010dvama koje ne predstavljaju posebno jamstvo sigurnosti za budu\u0107e nara\u0161taje. Na\u0161im gradskim vodovodima kru\u017ei tisu\u0107u i jedan put reciklirana ista voda, tro\u0161e\u0107i pritom skupo proizvedenu elektri\u010dnu energiju.<\/p>\n

Na\u0161i strojevi trebaju elektri\u010dne stupove, motore, reaktore\u2026 Sve ovo vi\u0161e ili manje zaga\u0111uje i treba se proizvoditi kontinuirano jer se konstantno tro\u0161i i kvari.<\/p>\n

Na\u0161a ratna oru\u017eja poga\u0111aju ne samo ljude i njihove gra\u0111evine ve\u0107 mijenjaju cijelu prirodu, a mogu dovesti do uni\u0161tenja samog planeta.<\/p>\n

Na\u0161a glupa ideja kompetentnosti razdijelila je svijet ne na prirodne narode, ve\u0107 na umjetne dr\u017eave, uz postojanje na stotine konkurentskih nov\u010danih jedinica. Koncept prirodnog jedinstva potpuno je zaboravljena i izgubljena stvar jer se vi\u0161e ne vodimo jasnim pojmovima, ve\u0107 nepravdama.<\/p>\n

Izgubili smo dodir s prirodom i ula\u017eemo napore u beskorisne stvari kao \u0161to su sobni bicikli, pokretne staze, igrarije s utezima, a kojima \u0107e se budu\u0107i ljudi smijati. Ali, ako te iste napore usmjerimo u ne\u0161to korisno, brzo malaksamo govore\u0107i kako ne mo\u017eemo podnijeti toliki napor. Slabi smo i neprirodni. Na\u0161a civilizacijska forma proizvodi i konzumira bez prestanka i \u0161to br\u017ee mo\u017ee, uvla\u010de\u0107i nas u suludu trku. Sve \u0161to napravimo kratkotrajno je, tako da vrlo brzo mo\u017ee biti nadomje\u0161teno. Ne tra\u017ei se dobro, nego novo. Nije toliko va\u017ena kvaliteta koliko kvantiteta.<\/p>\n

Postoji jedna stvarnost: ne\u0107e nas spasiti jadikovke ni vapaji. Spasit \u0107e nas na\u0161 vlastiti ponovni susret s prirodom, s nama samima i na\u0161om okolinom.<\/p>\n

Filozofska tradicija predla\u017ee stoga povratak prirodi koji ne\u0107e zna\u010diti povratak divlja\u0161tvu. Govorimo o ne\u010dem mnogo vi\u0161e nutarnjem i duhovnom, a \u0161to se odra\u017eava u svemu \u0161to \u010dovjek \u010dini ili ne \u010dini. \u010ceznemo za lijepim zemljama, bujnim \u0161umama, prekrasnim mramornim kipovima, glazbom bez elektronskih dodataka, za slikama koje nisu kli\u0161eji skriveni ispod razmetljivih tiskarskih tehnika, za \u010distim zrakom, \u010distim vodama\u2026 i za \u010distim mu\u0161karcima i \u017eenama.<\/p>\n

Smatramo da droge trebaju uzimati bolesnici da bi ubla\u017eili svoje bolove, a ne mladi da bi ispunili dokonost. Da se na rad ne treba gledati kao na prokletstvo, ve\u0107 kao na jedno od najboljih pedago\u0161kih oru\u0111a, da \u010dovjek ne izrabljuje \u010dovjeka, ne mu\u010di \u017eivotinje, ne uni\u0161tava \u0161ume; da \u010dovjek vjeruje u Boga i u sebe samog.<\/p>\n

Budimo prirodni, budimo ni\u0161ta vi\u0161e\u2026 i ni\u0161ta manje do \u2013 MI SAMI.<\/p>\n

Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Filozofska tradicija predla\u017ee povratak prirodi koji ne\u0107e zna\u010diti povratak divlja\u0161tvu. Govorimo o ne\u010dem mnogo vi\u0161e nutarnjem i duhovnom, a \u0161to se odra\u017eava u svemu \u0161to \u010dovjek \u010dini ili ne \u010dini<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250587","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250587"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250587\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}