{"id":250547,"date":"2018-07-26T13:50:55","date_gmt":"2018-07-26T11:50:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250547"},"modified":"2019-11-03T00:08:15","modified_gmt":"2019-11-02T23:08:15","slug":"cikerov-vii-mtb-maraton-a-nase-uspomene-dio-cetvrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/26\/cikerov-vii-mtb-maraton-a-nase-uspomene-dio-cetvrti\/","title":{"rendered":"\u010cikerov VII MTB maraton a na\u0161e uspomene \u2013 dio \u010detvrti"},"content":{"rendered":"

(Onima koji su iz opravdanih razloga propustili prethodno gradivo preporu\u010dujemo da, prije dru\u017eenja s nama sedmog i osmog dana, odu na po\u010detak i stignu nas na Vu\u010dju. Dakle, prvi dio<\/a>, drugi dio<\/a>, tre\u0107i dio<\/a>…<\/p><\/blockquote>\n

Ku\u0107i po ljepoti i ki\u0161i – dan sedmi<\/strong><\/p>\n

Hvalimo te Bo\u017ee i prehvalimo kad nam posla ovakav dan, svi uglas pomislismo, poslije \u010detvorodnevne kurolomije. Prelijepo jutro, ko mlado vu\u010de, na Vu\u010dju nas do\u010deka i svi bodro sko\u010dismo u sedla.
\n\"\"<\/p>\n

Crnogorski trio ponovo previ\u0111e da je Ku\u0161o (oprosti dru\u017ee) odmah ispod Bukovika trasu odveo lijevo na off road, a isto u\u010dinje jo\u0161 nekoliko voljnih da ne propusti lagani i ugodni spust ispod Sela\u010dke strane prema Lukovu i Nik\u0161i\u0107u, gdje nas je \u010dekala Ranka Nikoli\u0107, koju od milo\u0161te Du\u0161ko zove Ranki\u0107, a Dejo i Brano – Ranja.<\/p>\n

Tik ispod Bukovika, taman \u0111e je Ku\u0161o planirao da se odljubimo od starog dobrog asfalta, srete nas \u00a0nik\u0161i\u0107ka pedala\u0161ka dru\u017eba: Marija, Luka, Zdravko i Dino. Na Lukovu smo primijetili da Dino ima slijepog putnika, jelenka koji mu se zaka\u010dio za majicu. Dejo je poku\u0161ao da Dina oslobodi balasta, ali se jelenak prilijepi za njegov ranac i tu se pritajio sve do Pri\u010delja, gdje je ostao zbunjen novom sredinom.<\/p>\n

Ne bismo nas trojica razminuli obred u Pekari niza\u0161to. Pekara? To vam je ni'\u0161i\u0107ki kafe gdje se slu\u017ee krempite gigantskih razmjera. Sa nama su ovog puta bili Dragan i Goran, Zaje\u010darci, i \u010caslav, Kraljev\u010danin, sa kojima smo se dru\u017eili dobar dio maratona.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Po\u0161to smo opuvali krempite, zapedalasmo preko Kli\u010deva i Carevog mosta, pa preko Pandurice. Nik\u0161i\u0107 grad se obruka bezbrojnim divljim deponijama na Pandurici koje kvare ugo\u0111aj putniku namjerniku i vrije\u0111aju krajputa\u0161e koji svjedo\u010de o vihorima \u017eivota koji ovuda znaju da zaduvaju. Jedan od spomenika Deja je inspirisao da saputnicima ispri\u010da partizansku LGBT pri\u010du, koja je ba\u0161 tu negdje po\u010dela, a koju mu je ispri\u010dao svjedok zbitija.<\/p>\n

Donji Ostro\u0161ki manastir<\/a> je mimoi\u0161lo dosta hodo\u010dasnika, \u017eure\u0107i \u0107ivotu Sv. Vasilija, slava mu i milost, \u010dija su \u010duda oslikana na velikoj fresci ba\u0161 u donjem Manastiru. Ovdje je red da navedemo da je Bina, \u017eivotna dru\u017ebenica Du\u0161kova, pred na\u0161 odlazak na maraton bila pod Ostrogom i molila Svetitelja da nas \u0161titi, i darovala nam sve\u010deve ladanke<\/a> kao amajlije.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Zbog velikog broja hodo\u010dasnika i hodo\u010dasnica, koji su hitali bosonogi i obuveni ka Svetitelju, ne stigo\u0161e svi zainteresovani iz na\u0161e biciklisti\u010dke dru\u017eine da pristupe \u0107ivotu. Morali su se zadovoljiti fotografisanjem, paljenjem svije\u0107a i kupovinom prigodnih suvenira.<\/p>\n

U restoranu Sokoline bila je tako\u0111e gu\u017eva, ali ne tolika da svi zainteresovani nijesu mogli da se okrijepe pred duga\u010dki sput, presje\u010den jednim ozbiljnim, ali kratkim usponom, ka gradu Danilovu, gdje nas je \u010dekao sa hranom i pi\u0107em Ivan, na\u0161 doma\u0107in iz lokalne Turisti\u010dke organizacije, onaj isti koji je do\u0161ao da nas pozdravi na startu u Kraljevu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Dejo se pokazao kao dobar putovo\u0111a do manastira \u017ddrebaonik<\/a>, koji bi bilo \u0161teta zaobi\u0107i, jer je poznat po tome \u0161to se u njemu nalaze mo\u0161ti Sv. Arsenija, nasljednika Sv. Save. Sestrinstvo je lijepo primilo na\u0161u grupu na ovom ugodnom i blago\u010destivom mjestu.<\/p>\n

Jo\u0161 dok smo se bavili u manastirskoj porti, oglasi se grom sa Prekornice, a tmasta zavjesa se po\u010de navla\u010diti od Glave Zete. Na\u0161ali smo se kako ni Sv. Vasilije, slava mu i milost, nije mogao vasdugi dan dr\u017eati ki\u0161u gore.<\/p>\n

Nadomak Pri\u010delja je ve\u0107 bilo izvjesno da \u0107e nas ki\u0161a sti\u0107i, pa je Dejo dio dru\u017eine odveo pod trijem svoga tek izgra\u0111enog ljetnjikovca, od koga klju\u010deve nije imao. Du\u0161ko je odlu\u010dio da se ne odvaja od Zaje\u010daraca, pa su sva trojica pokisli ka mi\u0161evi, iako su najja\u010di pljusak gledali ispod krova neke usputne gara\u017ee.<\/p>\n

Po\u0161to je Podgorica na\u0161 grad, red je bio da se sa svojom \u010deljadi dru\u017eimo i u svojim ku\u0107ama spavamo. Dru\u017ebu smo ostavili na sigurnom \u2013 u Studentskom domu i okolo njega.<\/p>\n

Preko Rumije do pjene od mora \u2013 dan osmi<\/strong><\/p>\n

Sun\u010dano jutro je predvi\u0111alo isti takav dan i pogodilo je. Poslije tradicionalne Golubove (za neupu\u0107eni u tajnu, to je glavar od cijelog maratona, s crnogorskim korijenima, dakako) govorancije, latismo se glavnog druma (u dogradnji) ka Cetinju a onda skrenusmo kroz Lje\u0161anku nahiju, desnom obalom Mora\u010de do Vukova\u010dkog mosta, gdje nas je \u010dekao na\u0161 drugar Nenad. Ne\u0161o, koji nam se lani pridru\u017eio u Plu\u017einama, ove godine je imao pre\u010dega posla. Gradi \u010dovjek svojeru\u010dno ku\u0107u u Zeti. Privilegovana grupa njegovih drugara je pozvana na \u010dast i testiranje terase.<\/p>\n

Spasi Nenad \u010dazbeni biciklisti\u010dki obraz Podgorice, jer se niko drugi ne sjeti da makar hljebom i solju do\u010deka goste. Za nas doma\u0107e \u2013 manje vi\u0161e.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Do Vir Pazara se nema kuda doli magistralom, koja u ovo doba ve\u0107 postaje vrve\u0161na i nesigurna. Lijepa je virpazarska hladovina ispod ogromnih platana, i grijeh je ne prepustiti joj se.<\/p>\n

Po\u0161to nijesmo od neke velike \u017eurbe, nas trojica Nedodera smo odlu\u010dili da pravimo dru\u0161tvo Jasni, beogradskoj Kraljev\u010danki, koja nam se, nakon ve\u010deri dobrodo\u0161lice u Kraljevu, ponovo ukazala u Podgorici. Sa nama je ostao i Ru\u017ea, beogradski Li\u010danin, da kura\u017eimo miloliku Jasnu, koja nije dostigla ba\u0161 zavidu formu, neophodnu na uzbrdici.<\/p>\n

Kako se sunce nije nimalo \u0161te\u0111elo, put je promicao sve te\u017ee i sporije. U Seocima udarismo na ku\u0107u Ratka Orlandi\u0107a, \u010dazbenog Crmni\u010danina, biv\u0161eg fudbalera i trenera kroz \u010dije su ruke pro\u0161la trojicu mladih reprezentativaca Srbije koji su osvojili zlatnu medalju na evropskom prvenstvu u Litvaniji.<\/p>\n

Pauza za u\u017einu, koja je nama do\u0161la negdje u vrijeme ru\u010dka, bila je na prevoju ispred sela Livari. Tu se nijesmo dugo zadr\u017eavali ve\u0107 smo produ\u017eili ka Ostrosu, gdje smo, gledaju\u0107i kraj, produ\u017eetke i penale jo\u0161 jednom podr\u017eali svjetsko prvenstvo u fudbalu, oblizuju\u0107i porcije odli\u010dnog sladoleda sa kikirikijem.<\/p>\n

Na ovoj dionici je sebi odu\u0161ke dala guma na Dejovom prednjem to\u010dku i samo zahvaljuju\u0107i mo\u0107noj za\u0161titi je izbjegao pad na spustu.<\/p>\n

\"\"

Ovu fotku smo posudili od Nata\u0161e Ad\u017ei\u0107 – Naje, na kojoj je upravo ona, zagledana u Skadarsko jezero<\/p><\/div>\n

Od Ostrosa do Stegva\u0161a je najte\u017ei dio ove mar\u0161rute, naro\u010dito zbog toga \u0161to se dolazi na najnagnutiji dio druma, gdje nema ni da\u0161ka vjetra, a sunce ga obasjava cio dan.<\/p>\n

Te\u017eak spust je bio na dijelu gdje se radi put, naro\u010dito zbog nevi\u0111elice koja nas uhvati. Bilo je dosta mjesta sa rastresitim materijalom koji privla\u010di biciklo i jaha\u010da maj\u010dici zemlji.<\/p>\n

Po mraku stigosmo u\u00a0 \u0160toj, gdje smo bili smje\u0161teni.<\/p>\n

Dio dana odmora dru\u017eili smo se sa Mustafom Cankom, Du\u0161kovim drugom i kolegom, u laganom razgovoru, kupanju i tabirenju raznoraznih tema. Ve\u010de je zavr\u0161eno drugarskim veseljem i ve\u010derom u hotel Lola.<\/p>\n

Do Podgorice smo opet bili skupa sa dijelom dru\u017eine (drugi su bili u drugom autobusu). I kako to biva na zbrzanim rastancima, izostade dosta planiranih stisaka ruku, zagrljaja i poljubaca.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Dovi\u0111enja i dignimo \u010da\u0161e u zdravlje na\u0161e drage i vjerne dru\u017eine i na\u0161ih blagoslovenih bicikala, uz zdravicu koju jednom drugom prigodom Du\u0161ko sro\u010di.<\/p>\n

Zdravo da si mi biciklo,<\/strong>
\nmoj vjerni dru\u017ee na drumu!<\/strong><\/p>\n

Zdrav si\u00a0 mi prednji to\u010dku.<\/strong>
\nputovo\u0111o pouzdani!<\/strong><\/p>\n

I ti zadnji, \u0161to ga vjerno slijedi\u0161,<\/strong>
\nzdrav da mi bude\u0161!<\/strong><\/p>\n

Zdrav si mi kormanu ko\u010doperni,<\/strong>
\noslon\u010de moj \u010dvrsti!<\/strong><\/p>\n

Zdrav si mi lan\u010de neumorni,<\/strong>
\n\u0161to istim putem prolazi\u0161<\/strong>
\na na dosadu se ne \u017eali\u0161!<\/strong><\/p>\n

Zdrave da ste mi pedale izdr\u017eljive<\/strong>
\n\u0161to pritisak nogu trpite<\/strong>
\na ropac vam ne \u010dujem!<\/strong><\/p>\n

Zdravo da si mi biciklo,<\/strong>
\nmoj vjerni dru\u017ee na drumu!<\/strong><\/p>\n

 <\/p><\/blockquote>\n

P.S.\u00a0 S osobitim zadovoljstvom preporu\u010dujemo radoznalcima i radoznalicama blog na\u0161e drugarke Emire, gdje ona zvonca li zvonca o \u010ciker maratonu i drugim podvizima<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: DuBraDej<\/p>\n","protected":false},"author":3274,"featured_media":250553,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-250547","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250547","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3274"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250547"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250547\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/250553"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250547"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250547"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250547"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}