{"id":250526,"date":"2018-07-26T08:09:50","date_gmt":"2018-07-26T06:09:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250526"},"modified":"2018-07-26T08:09:50","modified_gmt":"2018-07-26T06:09:50","slug":"revolucija-ce-biti-ekoloska-drustvene-promjene-u-21-stoljecu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/26\/revolucija-ce-biti-ekoloska-drustvene-promjene-u-21-stoljecu\/","title":{"rendered":"Revolucija \u0107e biti ekolo\u0161ka: dru\u0161tvene promjene u 21. stolje\u0107u"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Eleanor Finley<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-202824\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/ekologija-300x237.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"237\" \/>Klimatske promjene danas ne zahtijevaju ni\u0161ta manje od globalne dru\u0161tvene i politi\u010dke preobrazbe. Pojedina\u010dne reforme, tehnokratske sheme, kao i dr\u017eavna &#8220;klimatska elasti\u010dnost&#8221; pokazale su se ne samo nedjelotvornima u zaustavljanju \u010dimbenika klimatskih promjena, ve\u0107 i u potpunosti neadekvatnim za razumijevanje temeljnog uzroka \u010dimbenika koji utje\u010du na promjenu klime &#8211; kapitalisti\u010dkog, globalnog poretka. Takav poredak sustavno uni\u0161tava dru\u0161tvenu i ekolo\u0161ku tkaninu koja omogu\u0107ava slo\u017eeni \u017eivot na Zemlji. Cini\u010dna mantra koja &#8220;krivi ljude za globalno zatopljenje&#8221; je ni\u0161ta drugo doli varke \u2013 logika dominacije i ideologija &#8220;beskona\u010dnog rasta&#8221; pravi su krivci. Sre\u0107om, ljudska bi\u0107a mogu prevladati sada\u0161nje stanje. U cijelom svijetu alternativne tehnologije, dru\u0161tveni pokreti i intelektualna razmi\u0161ljanja osporavaju eksploatatorske prakse i institucije kapitalizma. Me\u0111utim, te alternative ne\u0107e ostati ni\u0161ta doli raspr\u0161enih, neispunjenih obe\u0107anja ako se ne ujedine unutar koherentnog institucionalnog okvira slobode i demokracije.<\/p>\n<p><strong>Jezik revolucije<\/strong><\/p>\n<p>Planeti je potrebno mnogo vi\u0161e od &#8220;pravedne, odr\u017eive tranzicije&#8221;; potreban joj je novi, dru\u0161tveni poredak koji se bazira na na\u0161oj ljudskosti te dobrobiti prirode. A takvo \u0161to zahtijeva dubinske promjene kako na\u0161eg kulturnog senzibiliteta, tako i ozbiljan sukob s naizgled neprobojnim institucijama koje upravljaju globalnim dru\u0161tvom. Jednostavno re\u010deno: zahtijeva revoluciju.<\/p>\n<p>Nije zato nikakvo iznena\u0111enja kako su pojedinci diljem svijeta ve\u0107 zapo\u010deli s &#8220;retorikom revolucije&#8221;. Revolucija je zagolicala globalnu ma\u0161tu \u0161to je vidljivo u retorici socijaldemokrate Bernie Sandersa koji je tijekom predsjedni\u010dkih izbora 2016. godine obe\u0107avao progresivnu, politi\u010dku revoluciju, zatim u retorici obrambenih snaga predvo\u0111enih \u017eenama u sjevernoj Siriji koje se oslanjaju na pojam kulturnog pluralizma te se zala\u017eu za slobodu od turske invazije, u retorici arapske socijalisti\u010dke stranke Ba'ath i njezinog autoritarizam, kao i u retorici fa\u0161isti\u010dkog islamizma. Ipak, izvan lijeve strane, revolucija je \u010desto pogre\u0161no shva\u0107en i zbunjuju\u0107 koncept s obzirom na to kako mnogi na spomen &#8220;revolucije&#8221; prvo na \u0161to pomisle su nasilje, zbunjenost i kaos.<\/p>\n<p><strong>Ekolo\u0161ki proces<\/strong><\/p>\n<p>Ovi popularno dominiraju\u0107i dojmovi, kako ih nazivaju ameri\u010dki marksisti\u010dki teoreti\u010dari James i Grace Lee Boggs, zbunjuju trenuta\u010dno \u017eestoke pobornike i zagovaratelje revolucije. Tu zbunjenost, naravno, stvaraju i poti\u010du masovni mediji kojima upravljaju vladaju\u0107e elite. \u010cinjenica jest da ako ljudi ne mogu niti zamisliti temeljne dru\u0161tvene promjene, kako \u0107e ih onda ikada ostvariti?<\/p>\n<p>Biti \u010dovjekom zna\u010di biti povezanim s procesima biolo\u0161kog, psiholo\u0161kog, dru\u0161tvenog, kulturnog i materijalnog razvoja. U skladu s time, revolucija se mo\u017ee smatrati neizbrisivim dijelom na\u0161eg razvoja kao vrste ili kako Boggs pi\u0161e: &#8220;Mu\u0161ko\/\u017eenske revolucije esencijalan su dio njihove evolucije, a njihova evolucija esencijalan dio njihove revolucije. Ono \u0161to smo danas, rezultat je dugotrajnog procesa evolucije. I taj proces nastavit \u0107e se sve dok je \u017eena i mu\u0161karaca na ovom planetu.&#8221; Rje\u0161avanje tako pitanja ekolo\u0161ke i politi\u010dke krize nemogu\u0107e je razmatrati odvojeno jedno od drugoga. Ta okolnost nas poziva da zajedno razmi\u0161ljamo i redefiniramo revoluciju kao ekolo\u0161ki proces. A da to u\u010dinimo,moramo za po\u010detak ispitati podrijetlo i povijesnu cjelinu koncepta &#8220;revolucije&#8221;.<\/p>\n<p><strong>Povijest revolucije<\/strong><\/p>\n<p>Iako \u010desto ne razmi\u0161ljamo o povijesti koncepta &#8220;revolucije&#8221;, ona je ustvari vrlo mladi koncept. Prije 1805. godine &#8220;revolucija&#8221; je ozna\u010davala kretanje objekata oko osi rotacije, kao primjerice rotacija planeta i ili okretanje kota\u010da. Revolucije su, tako\u0111er, primarno bile interesna sfera filozofa i astronoma, a ne idealista. Me\u0111utim, tijekom Francuske revolucije konzervativna proturje\u010dnost popustila je pod pritiskom politi\u010dkog preokreta. Godine 1975. kada je re\u017eim preuzeo kontrolu nad dr\u017eavom &#8211; sudionici\/e i participanti\/kinje doga\u0111anja od 1989. do 1805. po\u010deli su se identificirati kao revolucionari\/ke. Neovisno o tome \u0161to su doga\u0111aji koji su doveli do Francuske revolucije bili spontani i nepredvidivi, nakon \u0161to su se ostvarili, svjedoci revolucije su ih shvatili kao proces \u010diji cilj se mogao zamisliti, zatra\u017eiti i ostvariti.\u00a0 Francuski\/e revolucionirani\/rke su se tako po\u010deli smatrati hrabrim kova\u010dima novog dru\u0161tvenog poretka, no uni\u0161tavanje francuske monarhije tako\u0111er je predstavljalo ne\u0161to poput povratka Rousseauovoj prirodi, odnosno prirodnom poretku koje je prethodio razvoju aristokratskih hijerarhija. U borbi za temeljno slobodnijim i pravednijim dru\u0161tvom, \u010dovje\u010danstvo prati brojne korake prve revolucije.<\/p>\n<p><strong>Osje\u0107aj stvarnosti<\/strong><\/p>\n<p>Naravno, Francuska revolucija bila je tek po\u010detak revolucionarnih aktivnosti tijekom kasnog 18. i po\u010detka 19. stolje\u0107a. Pobune koje zahtijevaju &#8220;jednakost, bratstvo i slobodu&#8221; doga\u0111ale su se du\u017e globalnih, kolonijalnih, trgova\u010dkih putova. U francuskoj koloniji Saint-Dominique biv\u0161i robovi nadvladali su francuski re\u017eim onime \u0161to je u povijesti ostalo zabilje\u017eeno kao jedini uspje\u0161ni ustanak robova: haitskom revolucijom.\u00a0 Tako\u0111er, tu su jo\u0161 ustanci na Kubi i Trinidadu. Europa je u me\u0111uvremenu svjedo\u010dila ozbiljnijim poku\u0161ajima ru\u0161enja aristokracije u Belgiji, Danskoj, \u0160vicarskoj i Poljskoj. U Ju\u017enoj Americi, kolonijalni su upravitelji i trgovci razorili dominaciju \u0161panjolske i portugalske vlasti, no uskoro su i samostalno do\u017eivjeli ustanak autohtonog stanovni\u0161tva. Revolucionari diljem &#8220;novog&#8221; i &#8220;starog&#8221; svijeta pokazali su kako ljudska bi\u0107a mogu promijeniti zajedni\u010dki osje\u0107aj stvarnosti i preobraziti institucije koje upravljaju njihovim svakodnevnim \u017eivotom.<\/p>\n<p><strong>Mo\u0107ne sile<\/strong><\/p>\n<p>Kraj 19. stolje\u0107a\u00a0 i po\u010detak 20. svjedo\u010dio je usponu elitnog &#8220;liberalizma&#8221; kao prevladavaju\u0107eg reda. Revolucija kao pojam ponovno se razvila i pro\u0161irila. Socijalisti poput Karla Marxa i Mikhaila Bakunina priznali su kako se revolucija nije dogodila samo zamjenom politi\u010dkih re\u017eima, ve\u0107 i proizvodnjom dobara te osiguravanjem osnovnih potreba revolucije. Socijalizam je odbacio bur\u017eoaziju, rad bez naknade te teritorijalnost nacionalne dr\u017eave u korist internacionalizma, kooperativnog rada te solidarnosti. Me\u0111unarodni socijalizam precizirao je zna\u010denje revolucije kao dio dugoro\u010dnog procesa dru\u0161tvenog razvoja. Ovdje se jo\u0161 jednom pojavljuju teme evolucije i revolucije. Socijalisti su autohtono, selja\u010dko dru\u0161tvo nazvali &#8220;primitivnim komunistima&#8221; koji je na mnoge na\u010dine predvodili principe socijalisti\u010dkog dru\u0161tva. Socijalisti\u010dka revolucija\u00a0 predstavljala bi korak naprijed za ljudski narod, kao i povratak na komunalnu osjetljivost te dru\u0161tvene veze.<\/p>\n<p>Na \u017ealost, mehani\u010dki na\u010din razmi\u0161ljanja 19. stolje\u0107a pridonio je poni\u0161tavanju revolucije tijekom tog vremena. Fatalno, tzv. &#8220;znanstveni&#8221; socijalizam pretpostavljao je kako onaj koji otkrije &#8220;zakone revolucije&#8221; bi mogao predvidjeti, pa \u010dak i kontrolirati revoluciju. Lenjina je ovaj deterministi\u010dki pogleda doveo do katastrofalnog kraja: ruska revolucija sru\u0161ila se u dogmatsku, tiransku dr\u017eavnu vlast. Iako je klasi\u010dno, revolucionarna Ljevica napravila velike pomake protiv mo\u0107nih sila kapitalizma, u kona\u010dnici nije uspjela ostvariti svoj plemeniti cilj li\u0161iv\u0161i revolucionarnu filozofiju kreativnosti, relacionalnosti te otvorenost.<\/p>\n<p><strong>Revolucija ekologije<\/strong><\/p>\n<p>Na sre\u0107u, dru\u0161tveni pokreti 21. stolje\u0107a donose novu paradigmu dru\u0161tvenih promjena. Paradigmu koja donosi neke od najboljih ekolo\u0161kih svojstava na stol, svojstava koje mogu pomo\u0107i svakodnevnim ljudima da shvate va\u017enost revolucionarne transformacije. Prvo, ekolo\u0161ka revolucija \u0107e mobilizirati holisti\u010dke i mutualisti\u010dke na\u010dine razmi\u0161ljanja o dru\u0161tvu i prirodi. Priroda nije stati\u010dna cjelina, ve\u0107 povijesno-organski fenomen koji se sve vi\u0161e razvija na kumulativan i me\u0111uzavisan na\u010din.\u00a0 I kao takvom, prirodom se ne mo\u017ee dominirati. Nije slu\u010dajno da autohtono stanovni\u0161tvo, seljaci i \u017eene dijele mutualisti\u010dke poglede na prirodu. Tijekom povijesti, ljudi su shvatili me\u0111uzavisan odnos ljudi i na\u0161eg prirodnog okru\u017eenja. Zapravo, ideja da bi &#8220;\u010dovjek mogao ovladati prirodom&#8221; novije je povijesti. Takvo razmi\u0161ljanje pojavio se s pojavom industrijalizma tijekom 19. stolje\u0107a. Kao \u0161to ka\u017ee libertarijanska socijalisti\u010dka knjiga Murray Bookchina \u2013 sama ideja ljudi da ovladaju prirodom zapravo proizlazi iz stvarne dominacije \u010dovjeka nad \u010dovjekom.<\/p>\n<p><strong>Pa\u017enja na ljestvici<\/strong><\/p>\n<p>Iz tog razloga, ekolo\u0161ka revolucija zna\u010di prvenstveno oporavak me\u0111usobnih veza izme\u0111u ljudi \u2013 po\u010dev\u0161i od nas samih i potom pro\u0161irivanjem na razinu globalne solidarnosti. Dok su se pokreti za o\u010duvanje okoli\u0161a i po pitanju ekologije tijekom 20. stolje\u0107a uglavnom usredoto\u010divali na redefiniranje ljudi u odnosu na prirodu, klimatske promjene 21. stolje\u0107a tjeraju nas na to da se usredoto\u010dimo na to kako se me\u0111usobno odnosimo jedni prema drugima.<\/p>\n<p>Ljudi dolaze do svijesti kako sustavi dru\u0161tvene eksploatacije poput seksizma, kolonijalizacije te klasne podjele dijele istu osjetljivost, logiku i organizacijsku strukturu kao i sile koje uni\u0161tavaju prirodu propovijedaju\u0107i &#8220;racionalizaciju&#8221;. Dakle, hijerarhijski aran\u017emani poput odnosa s kupcima, radnicima, patrijarhatom, te odnosa izme\u0111u kupaca i prodava\u010da moraju se zamijeniti odnosima koji su dobrovoljni, participativni te me\u0111usobno oboga\u0107uju.\u00a0 Pozornost ekologiji na ljestvici prioriteta neophodno je za taj proces. Danas &#8220;top-down&#8221; sustavi dominacije stvaraju dru\u0161tvene svjetove koji su ravni, ogromnisti\u010dki i monolitni.<\/p>\n<p><strong>Povijesni izuzetci<\/strong><\/p>\n<p>Slobodno dru\u0161tvo, s druge strane, nastojat \u0107e stvoriti kulturne i gospodarske \u010dvorove te mre\u017ee koje se inkrementalno razlikuju. Ba\u0161 kao i prirodni ekosustavi, dru\u0161tvena raznolikost preduvjet je stabilnosti i ravnote\u017ei. Ali va\u017eno je zapamtiti kako ljudi i institucije koji tvore i brane kapitalizam ne\u0107e dobrovoljno predati klju\u010deve budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>Ekolo\u0161ka revolucija ne zahtijeva samo svijet bez kapitalizma, ve\u0107 i svijet bez dr\u017eava. Zapravo, ve\u0107 tisu\u0107lje\u0107ima dr\u017eave provode iscrpljivanje prirodnih ekosustava u slu\u017ebi aristokrata i elita. Ekolo\u0161ka degradacija anti\u010dkih vremena \u010desto za krivaca takvog poretka vidi poljoprivredu, odnosno promatra zlouporabu poljoprivrednih proizvoda kao uvjeta \u0161irenja dr\u017eava.<\/p>\n<p>Iako se mo\u017ee \u010diniti kako je odnos dr\u017eave i prirode neizbje\u017ean, to ne mo\u017ee biti dalje od istine. Oboje su krhki entiteti. Ne tako davno, \u010dak i u Europi dr\u017eave su imale relativno malo kontrole nad svojim subjektima. Ono \u0161to je povijesno neupitno jest to da su dr\u017eave \u2013 i kapitalizam kao njihov potomak \u2013 duboko ukorijenjen u sve sfere svakodnevnog \u017eivota. Na taj na\u010din, ekolo\u0161ka transformacija zahtjeva za po\u010detak redefiniranje politike na lokalnoj razini. Dru\u0161tveni pokreti diljem svijeta ve\u0107 su zapo\u010deli s ovim zadatkom. Udruge poput Coalizione Civica u Bologni, Barcelona en Comu i La CUP u Kataloniji, Cooperation Jackson i Olympia Assembly u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, Demografska Federacija sjeverne Sirije, Reclaim the City\u00a0 u Capetownu itd. danas u\u010dinkovito eksperimentiraju s mogu\u0107nostima izravnog demokratskog i participativnog odlu\u010divanja koje najvi\u0161e osna\u017euje marginalizirane slojeve dru\u0161tva.<\/p>\n<p><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n<p>U svakom se razdoblju definicija revolucije mijenja i \u0161iri. I te promjene su dio ljudskih bi\u0107a produbljuju\u0107i na\u0161u kolektivnu samosvijest kao vrste. Danas dolazimo do razumijevanja, ali uistinu razumijevanja, kako niti ljudi niti priroda ne uspijevaju u sustavima temeljenim na dominaciji i hijerarhiji. Klimatske promjene proizvod su kapitalisti\u010dke eksploatacije i dominacije dr\u017eave nad narodom, te bolan dokaz dominantnih politika.<\/p>\n<p>Revolucija prema izravno demokratskom dru\u0161tvu predstavlja i povratak komunalnim korijenima \u010dovje\u010danstva, kao i progresivni korak u znanosti, filozofiji i kulturi izvan na\u0161ih sada\u0161njih konceptualnih horizonata. Ba\u0161 kao \u0161to je revolucija prosvjetiteljstva povezana s razvojem sekularnih znanosti poput optike i astronomije, gradacijska i relacijska logika ekologije danas pru\u017ea konceptualnu osnovu prave demokratske transformacije. Revolucijom u 21. stolje\u0107u unaprijedit \u0107emo ne samo prirodni razvoj u svom sadr\u017eaju, ve\u0107 i u obliku. Vrijeme je za promjene.<\/p>\n<p>Literatura:<\/p>\n<ol>\n<li>James and Grace Lee Boggs. 1974. Notes on Revolution and Evolution. Monthly Review Press.<\/li>\n<li>Baker and Edelstein. 2015. Scripting Revolution: A Historical Approach to the Comparative Study of Revolutions. Stanford University Press.<\/li>\n<\/ol>\n<p><a href=\"https:\/\/www.libela.org\/sa-stavom\/9724-revolucija-ce-biti-ekoloska-drustvene-promjene-u-21-stoljecu\/\">Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Budu\u0107nost planete ovisi o revolucioniziranju tkanine kroz koju je protkan dru\u0161tveni poredak. Evolucija i revolucija mogu poslu\u017eiti kao okvirni modeli. Najnoviji esej The Symbiosis Research kolektiva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250526","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250526","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250526"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250526\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250526"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250526"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250526"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}