![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/zvuk-300x174.jpg\")
Averzija prema sopstvenom glasu je tako uobi\u010dajena da je za nju uveden stru\u010dni termin: suo\u010davanje sa sopstvenim glasom.<\/p>\nAverzija prema sopstvenom glasu je tako uobi\u010dajena da je za nju uveden stru\u010dni termin: suo\u010davanje sa sopstvenim glasom.<\/p>\n
Ali, za\u0161to se to \u010desto doga\u0111a kad \u010dovjek \u010duje zvuk sopstvenog glasa, dok na glasove drugih gotovo i ne obra\u0107a pa\u017enju?<\/p>\n
Odgovor na to pitanje polazi od toga da obi\u010dno \u010dujemo svoj glas dok pri\u010damo. U tom procesu primamo zvuk prenesen spoljnim putem, odnosno protokom vazduha, i zvuk prenesen unutra\u0161njim putem – kroz kosti. Protok zvuka kroz kosti rezultira bogatim niskim frekvencijama koje nisu sadr\u017eane u zvuku koji do nas dolazi putem vazduha.<\/p>\n
Kada svoj glas \u010dujemo snimljen, bez tih frekvencija, zvu\u010di nam vi\u0161i i druga\u010diji. Na\u010delno, razlog zbog koga ne volimo svoj snimljeni glas je \u010dinjenica da on tada ne zvu\u010di onako kako mi to o\u010dekujemo.<\/p>\n
Psiholog sa Univerziteta u Eseksu Silke Paulman naga\u0111a da upravo ta \u010dinjenica stvara u nama odbojnost prema sopstvenom glasu, zbog raskoraka koji se doga\u0111a izme\u0111u onoga \u0161to \u010dujemo i na\u0161ih unutra\u0161njih o\u010dekivanja. Ona je mi\u0161ljenja da na\u0161 glas igra veliku ulogu u formiranju identiteta, i da zbog toga svako od nas osje\u0107a neprijatnost kada shvati da mu glas nije onakav kakvim ga zami\u0161lja.<\/p>\n
Neka istra\u017eivanja su pokazala da ta teorija daje tek djelimi\u010dno obja\u0161njenje. U istra\u017eivanju, objavljenom 2013. godine, u\u010desnici su morali da ocijene privla\u010dnost razli\u010ditih snimljenih uzoraka glasa. Kada je u te uzorke bio dodat njihov glas, ocijenili su ih znatno ve\u0107im ocjenama nego kad bi svjesno prepoznali svoj glas. \u0160tavi\u0161e, potpuno obja\u0161njenje ovog fenomena mo\u017ee se prona\u0107i u nizu ranijih studija objavljenih prije nekoliko decenija.<\/p>\n
Psiholozi Fil Holcman i Klajd Rouzi su, u svojim eksperimentima iz 1966. godine, zaklju\u010dili da se suo\u010davanje sa sopstvenim glasom ne javlja samo kao rezultat razlika u o\u010dekivanoj frekvenciji nego i kao neobi\u010dno otkri\u0107e koje dolazi na vidjelo nakon spoznaje svega \u0161to se mo\u017ee prenijeti sopstvenim glasom.<\/p>\n
Usljed toga na\u0161 glas ne zvu\u010di samo druga\u010dije od na\u0161ih o\u010dekivanja nego i otkriva aspekte na\u0161e li\u010dnosti koje mo\u017eemo u potpunosti sagledati tek nakon \u0161to \u010dujemo snimak. Neki od tih aspekata su nivo anksioznosti, neodlu\u010dnost, tuga i ljutnja.<\/p>\n
Njihova sljede\u0107a studija je pokazala je da su dvojezi\u010dni ljudi, koji su drugi jezik nau\u010dili nakon 16. godine \u017eivota, pokazali ve\u0107i stepen neprijatnosti kada su \u010duli svoje glasove snimljene na svom prvom jeziku.<\/p>\n
Malo je vjerovatno da su drugi u jednakoj mjeri kao mi iznena\u0111eni visinom tona na\u0161eg glasa, a jo\u0161 je manje vjerovatno da oni posmatraju na\u0161 glas na isti na\u010din kao mi. Mi nemamo obi\u010daj da kriti\u010dki posmatramo tu\u0111e glasove tako da je vrlo izvijesno da jedino mi sami razmi\u0161ljamo o sopstvenom glasu.<\/p>\n
The Guardian\/ Index.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Averzija prema sopstvenom glasu je tako uobi\u010dajena da je za nju uveden stru\u010dni termin: suo\u010davanje sa sopstvenim glasom. Ali, za\u0161to se to \u010desto doga\u0111a kad \u010dovjek \u010duje zvuk sopstvenog glasa, dok na glasove drugih gotovo i ne obra\u0107a pa\u017enju? Odgovor na to pitanje polazi od toga da obi\u010dno \u010dujemo svoj glas dok pri\u010damo. U tom […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-250477","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250477","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250477"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250477\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250477"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250477"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250477"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}