{"id":250429,"date":"2018-07-24T06:47:49","date_gmt":"2018-07-24T04:47:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250429"},"modified":"2018-07-24T06:47:49","modified_gmt":"2018-07-24T04:47:49","slug":"politika-identiteta-je-opijum-za-narod","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/24\/politika-identiteta-je-opijum-za-narod\/","title":{"rendered":"Politika identiteta je opijum za narod"},"content":{"rendered":"

Raygovarao: Wolfgang Sch\u00fctz<\/strong><\/p>\n

\"\"Achille Mbembe, najva\u017eniji mislilac Afrike, ka\u017ee da imamo ve\u0107e probleme od brige za unutra\u0161nju koheziju nacionalnoga. Radi se o ljudskosti. Ono \u0161to do\u017eivljavamo je raskid izme\u0111u kapitalizma i demokracije \u2013 oni ve\u0107 du\u017ee vrijeme nisu spojivi jedno s drugim. Jer kapitalizam prakti\u010dki razara sve \u0161to ljude spaja. Jo\u0161 ih jedino u jednoj stvari kapitalizam povezuje: u robi, na tr\u017ei\u0161tu. Kapitalizam razara svaki temelj zajedni\u0161tva. To je globalni problem. Kapitalizam je doveo u opasnost budu\u0107nost planeta. To nema veze s identitetom i nemogu\u0107e je to rije\u0161iti povratkom na nacionalno. Stoga je politika identiteta gubljenje vremena.<\/p>\n

Tko slu\u0161a Achillea Mbembea dok razmi\u0161lja o svijetu, nakon toga \u0107e taj svijet vidjeti druk\u010dije. Snaga njegovih izri\u010daja osloba\u0111a nevjerojatne i uznemiruju\u0107e spoznaje. Takav u\u010dinak, kojeg je razvio i u svojim knjigama kao \u0161to su \u201eKritika crnoga uma\u201c i \u201ePolitika neprijateljstva\u201c, ovom je filozofu politike, koji potje\u010de iz Kameruna a predaje u Ju\u017enoj Africi, pribavio pa\u017enju \u0161irom svijeta. U vrijeme vo\u0111enja ovog intervjua dr\u017eao je dvotjedna predavanja kao gostuju\u0107i profesor na Jakob-Fugger-Centru Sveu\u010dili\u0161ta u Augsburgu. [\u2026]<\/p>\n

Politi\u010dari u mnogim zemljama priskrbljuju si uspjeh rije\u010dima: Imamo dovoljno problema u borbi s globalizacijom i digitalizacijom, ne mo\u017eemo na svoja ple\u0107a jo\u0161 uz to preuzeti odgovornost za svijet i izbjeglice iz Afrike. Stoga \u0107emo vas pomo\u0107i milijardama za razvoj \u2013 za uzvrat \u0107ete nas li\u0161iti va\u0161ih problema. \u0160to Vi ka\u017eete na to?<\/em><\/p>\n

Mbembe: <\/strong>Volio bih da je to tako jednostavno. Da ni jedan jedini \u010dovjek vi\u0161e ne izgubi \u017eivot u poku\u0161aju prelaska pustinje ili Sredozemnog mora, kako bi stigao u zemlje u kojima nije po\u017eeljan. Na\u017ealost stvari su ne\u0161to kompliciranije. Ne mo\u017eete na primjer jednostavno do\u0107i i uni\u0161titi neku dr\u017eavu kao Libiju, a da niste isplanirali \u0161to \u0107e se dogoditi poslije. Ili izrabiti resurse neke dr\u017eave uz nadu da ljudi ne\u0107e bje\u017eati iz tih osiroma\u0161enih regija, kao \u0161to je recimo Niger. Sva ova pitanja me\u0111usobno su nerazdvojno povezana. Jer upravo se ti ljudi spremaju na put. Uni\u0161titi njihovu domovinu i pritom misliti da oni ondje jednostavno trebaju ostati \u017eivjeti, ve\u0107 je samo po sebi apsolutno cini\u010dno.<\/p>\n

Niti popraviti novcem.<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> Milijarde svakako ne idu narodu. Tim novcem pla\u0107aju se tako\u0111er zapadne firme koje tamo grade i utvr\u0111uju nove granice. Za razliku od svota koje \u2013 uz pomo\u0107 afri\u010dke elite \u2013 otje\u010du iz Afrike i slijevaju se u globalne vladaju\u0107e financijske krugove, milijarde razvojne pomo\u0107i su zaista sitni\u0161. Problem je dakle: Kako domovinu tih ljudi u\u010diniti ponovno nastanjivom? Kako utemeljiti novo dru\u0161tvo s osje\u0107ajem odgovornosti jednih za druge? To \u0107e se posti\u0107i samo globalnim nastojanjima, putem koalicija ljudi dobre volje. Moramo iznova izgraditi solidarnost u vremenu u kojem nas u\u010de da je ljudska solidarnost beskorisna i bezna\u010dajna. Potrebne su akcije svjesnog otpora, kulturnog ili politi\u010dkog, koje bi nam omogu\u0107ile da ponovno otkrijemo privla\u010dnost ljudske solidarnosti. A za to nam je tako\u0111er potrebno prona\u0107i nove demokratske forme. Na primjer, kako se nositi s odlukama donesenim na Wall Streetu?<\/p>\n

Ideja zajedni\u0161tva se nalazi u dubokoj krizi<\/strong><\/p>\n

Postoje dodu\u0161e potpuno politi\u010dka nastojanja oko nove povezanosti, jednoga novog MI \u2013 kao i oko zabrinutosti pred globalnim razvojima. Samo \u0161to se te politike identiteta ograni\u010davaju na nacionalno.<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> To je opet dvostruki problem. Kao prvo: neko\u0107 je politika identiteta bila sredstvo emancipacije, kao u pokretu \u017eena, ali i sredstvo inkluzije kako bi se \u0161to vi\u0161e ljudi ujedinilo. Danas se pak ta politika koristi za suprotno: za isklju\u010denje. Mogu\u0107i gubitnici unutar dru\u0161tva bivaju mobilizirani protiv onih izvan. Za to se koriste uobi\u010dajeni obrasci kao \u0161to su religija i rasa. Politika identiteta je stoga po\u010dela ugro\u017eavati demokraciju. Tko \u017eeli uni\u0161titi liberalnu demokraciju, mora ulagati u politike identiteta. Odlu\u010duju\u0107e pitanje na\u0161ega vremena je stoga \u0161to nas to povezuje s drugima, koji nisu \u201eMi\u201c. Jer zapravo svi su pogo\u0111eni istim problemima. Kao drugo: u vremenu individualizma ideja zajedni\u0161tva zapala je u te\u0161ku krizu. Mi smo individue koje su same za sebe odgovorne. I ako ne uspijevamo, ako propadamo, to je samo na\u0161a krivnja. Drugima ne dugujemo ni\u0161ta. To je posljedica kapitalizma. A tako on potkopava demokratski projekt.<\/p>\n

Pri tome slobodno tr\u017ei\u0161te vrijedi ipak kao baza demokracije. Kakve to veze ima s politikom identiteta?<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> Ono \u0161to mi do\u017eivljavamo je raskid izme\u0111u kapitalizma i demokracije \u2013 oni ve\u0107 du\u017ee nisu spojivi jedno s drugim. Jer kapitalizam prakti\u010dki razara sve \u0161to ljude spaja. Jo\u0161 ih jedino u jednoj stvari povezuje: u robi, na tr\u017ei\u0161tu. Kapitalizam razara svaki temelj zajedni\u0161tva, razgra\u0111uje dru\u0161tveni organizam i usmjerava ga da ustaje protiv sebe sama. To je globalni problem. Kapitalizam je doveo u opasnost budu\u0107nost planeta. To nema veze s identitetom i nemogu\u0107e je to rije\u0161iti povratkom na nacionalno. Stoga je politika identiteta gubljenje vremena. Kapitalizam treba takvu politiku identiteta da bi skrenuo pa\u017enju ljudi, ona je opijum za narod, veo iza kojeg se skrivaju stvarni problemi. Politika identiteta odista ozna\u010dava otu\u0111enje \u010dovjeka od \u017eivotnih pitanja.<\/p>\n

U jednom predavanju u Augsburgu ukazali ste na to da se dana\u0161nje granice svijeta pomi\u010du. Europske granice ve\u0107 se nalaze unutar Afrike da bi zaustavili izbjeglice. I digitalizacijom \u0107e ljudi ubudu\u0107e biti potpuno obuhva\u0107eni \u2013 njihova tijela \u0107e biti njihove granice. Bit \u0107e sortirani po svojim pravima i slobodama. Jedna mo\u0107na uskla\u0111ena igra politike identiteta, sigurnosne industrije, tehnologijskih koncerna, vojske\u2026 \u0160to bi moglo sprije\u010diti taj razvoj?<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> Eksplozivna kombinacija i nepovratan razvoj. Tu sam jako pesimisti\u010dan. Ali moramo ljude barem osvijestiti o \u010demu se tu radi i koje su posljedice za slobodu, demokraciju i emancipaciju. Ako je ikada postojalo vrijeme u kojem smo trebali kriti\u010dko mi\u0161ljenje, onda je to danas. Jer ovo \u0161to danas do\u017eivljavamo, potpuni je preustroj pojma ljudskosti, pojma \u010dovjeka.<\/p>\n

U kojem smislu?<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> Idemo u susret vremenu u kojem \u0107e se s onim \u0161to je ljudsko mo\u0107i manipulirati i proizvesti. Beskorisne dijelove treba iskorijeniti: beskorisne dijelove \u010dovjeka i \u010dovje\u010danstva. \u010cas je velikog nihilizma i velikog cinizma. Ljudskost zamjenjujemo kategorijama tehni\u010dkih objekata. Ali ne urotom mo\u0107nika, nego vladaju\u0107om logikom i njihovim konkretnim mehanizmima. Odlu\u010divanje prepu\u0161tamo ma\u0161inama jer su objektivnije, u\u010dinkovitije; hiperracionalno i super brzo mogu donijeti odluke \u2013 bolje od ljudi. Ali te odluke zapravo nisu neutralne. One se donose na nekoj funkcionalnoj osnovi: radi se o kretanju novca. Novac je postao \u010dak virtualan i njegovo kretanje ne smije zastati, mora stalno biti u opticaju i mora se razmno\u017eavati. Ono \u0161to za takav pogled nema vrijednosti, bezvrijedno je, postalo je teret i treba ga se odbaciti.<\/p>\n

Slika \u010dovjeka nosi oznake totaliteta<\/strong><\/p>\n

Ne pretvara li nas to onda u ljude kakvi uop\u0107e ne \u017eelimo biti?<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> Prvo \u0161to moramo uraditi jest ponovno sagledati u \u0161to smo se upleli u svim neposrednim izazovima. Pitanje bi \u0161tovi\u0161e trebalo glasiti: Kojim okolnostima trebamo te\u017eiti da bismo postali ljudi koji \u017eelimo biti? Zato je potrebno kriti\u010dko mi\u0161ljenje. I zato je tragedija da smo i obrazovanje prilagodili zahtjevima tr\u017ei\u0161ta. To osiroma\u0161enje znak je totaliteta nove slike \u010dovjeka.<\/p>\n

Ljudi, koji \u017eelimo biti \u2013 treba li nam neka nova utopija?<\/em><\/p>\n

Mbembe:<\/strong> Iz tog razloga rado govorim o svijetu bez granica. Je li to luda utopija \u2013 ne vjerujem da \u0107e to ikada biti. Mi moramo takve ideje tako\u0111er uvesti u opticaj \u2013 u konkurenciju svim tim turobnim perspektivama i fantazijama o apsolutnoj sigurnosti i potpunoj kontroli. Predstoji nam duga borba protiv propadanja \u010dovjeka. I nikada tu borbu kona\u010dno ne\u0107emo dobiti, i morat \u0107emo uvijek iznova zapo\u010dinjati. I ako sve vi\u0161e ljudi sve \u010de\u0161\u0107e budu do\u017eivljavali neuspjehe i ako ne bude bilo nijedne vlade koja bi za to bila odgovorna doli samo jo\u0161 pusta mo\u0107 struktura \u2013 tada nam jo\u0161 jedino zajedni\u0161tvo mo\u017ee pomo\u0107i da sa\u010duvamo ljudskost.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a>\/Augsburger-allgemeine.de<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Achille Mbembe: Ako je ikada postojalo vrijeme u kojem smo trebali kriti\u010dko mi\u0161ljenje, onda je to danas. Jer ovo \u0161to danas do\u017eivljavamo, potpuni je preustroj pojma ljudskosti, pojma \u010dovjeka<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":250430,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250429","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250429","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250429"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250429\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/250430"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250429"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250429"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250429"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}