{"id":250149,"date":"2018-07-18T15:33:31","date_gmt":"2018-07-18T13:33:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250149"},"modified":"2018-07-18T15:33:31","modified_gmt":"2018-07-18T13:33:31","slug":"anonimno-nije-bolje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/18\/anonimno-nije-bolje\/","title":{"rendered":"Anonimno nije bolje"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Slavoljub \u0160\u0107eki\u0107<\/strong><\/p>\n

\u201cS obzirom da mi nijeste odgovorili na moje prethodno anonimno pismo, pi\u0161em vam opet\u2026\u201d<\/p>\n

Nedavna debata u Institutu za medije o onlajn komentarima podsjetila me na ovu anegdotu i za trenutak u mislima vratila u doba, svega nekoliko decenija unazad, kada se ovakva digitalna era nije mogla zamisliti, \u010dak ni na vizionarskim turama organizovanim obi\u010dno na kraju velikih me\u0111unarodnih novinarskih skupova.<\/p>\n

U to doba, jedna od najpopularnijih rubrika bila je ona koja je ostvarivala kontakt sa \u010ditaocima pod raznim, ali sli\u010dnim naslovima: Pisma uredniku, Pisma \u010ditalaca, Me\u0111u nama\u2026 Ovi tekstovi izlazili su iz kli\u0161ea prethodnih stranica, rijetko su se bavili dnevnom politikom, potencirali su neke lokalne teme, ali i va\u017ena dru\u0161tvena pitanja, ponekad se tu probijao monolit jednopartizma i otvarala pitanja od kojih su novinari znali da ustuknu izbjegavaju\u0107i klin\u010d sa re\u017eimom. Javljanje uredni\u0161tvu nije bilo samo potreba da se sopstvenim mi\u0161ljenjem u\u010destvuje u kreiranju javnog mnjenja, upotpuni dru\u0161tveni anga\u017eman, ve\u0107 \u010desto i promocija statusa, pitanje presti\u017ea. Tekstovi su bili umiveni, dodatno uglancani od urednika, obi\u010dno, iskusnog novinara pristalog u mirniju luku na kraju radnog vijeka. Sve se za dana\u0161nje pojmove odvijalo sporo, pa su decenijama uspostvaljena i prili\u010dno jasna eti\u010dka pravila. Vodilo se ra\u010duna o nespornom i provjerenom identitetu autora, koji je u rijetkim prilikama ostajao poznat samo redakciji. Anonimna pisma nijesu dolazila u obzir, a strogo je bilo zabranjeno redakciji da, na primjer, objavi adresu autora, kako bi se izbjegli kasniji problemi.<\/p>\n

Osim rijetkih izuzetaka, ove su rubrike obesmi\u0161ljene devedesetih godina pro\u0161log vijeka kada je, uz svjesno kr\u0161enje svih eti\u010dkih pravila, kao manje va\u017enih od nacionalnih potreba, kroz izmi\u0161ljene\u00a0 \u201eodjeke i reagovanja\u201c saop\u0161tavano ono \u0161to je, tvrde\u0107i kako slijedi glas naroda, vlast koristila da opravda svoju politiku.<\/p>\n

Uprkos svemu, pravila o ovoj vrsti interakcije pre\u017eivjela su do danas. Uredno su slo\u017eena i u aktuelnom Kodeksu novinara\/novinarki Crne Gore kao jedna od smjernica za Na\u010delo 2 (\u201eZa novinara\/novinarku su \u010dinjenice neprikosnovene, a njegova\/njena obaveza je da ih stavlja u pravilan kontekst i onemogu\u0107i njihovu zloupotrebu, bilo da se radi o tekstu, slici ili tonu\u201d). Opstaju uprkos \u010dinjenici da su ove rubrike postale anahrone, nepristale digitalnoj eri i da je te\u0161ko zamisliti da neko, osim reagovanja na tekst po zakonu, \u0161alje pismo, lijepi markicu i danima ujutro uz kafu preska\u010de prve stranice tra\u017ee\u0107i\u00a0 svoj potpis.<\/p>\n

Naredna smjernica u Kodeksu, me\u0111utim, svjedo\u010di o nezavr\u0161enom poslu, jer se bavi ultrabrzim nasljednicima pisama uredniku, sugeri\u0161u\u0107i postojanje takozvane sive zone i razli\u010dite prakse, po \u010demu, ipak, nijesmo izuzetak u svijetu.<\/p>\n

\u201cOnline mediji treba da defini\u0161u svoja interna pravila vezano za komentare tre\u0107ih osoba.<\/p>\n

Ova pravila treba da imaju za cilj izbjegavanje nezakonitog i neeti\u010dkog sadr\u017eaja, uz puno po\u0161tovanje slobode izra\u017eavanja.<\/p>\n

Komentatori moraju biti upoznati sa ovim pravilima.<\/p>\n

Komentare na portalima moderira administrator, po ustanovljenim pravilima (Kodeks, Smjernica 2,8).\u201d<\/p>\n

Kratko uputstvo, o tome da bi tek trebalo ne\u0161to da se uradi, sugeri\u0161e da predstoji ozbiljan posao, kao i na potrebu izmjena Kodeksa, koji bi morao u ovom dijelu da naglasi bar nekoliko osnovnih postulata, kako bi se ograni\u010dila, ako ve\u0107 ne mo\u017ee da se sprije\u010di, zapo\u010deta zloupotreba onlajn komentarisanja, zapo\u0161ljavanje armije botova sa izmi\u0161ljenim profilima i\u00a0 kreiranje la\u017ene slike javnog mnjenja.<\/p>\n

Dvije dileme u ovom trenutku su klju\u010dne. Jedna se ti\u010de takozvanog administriranja i moderiranja tekstova na digitalnim platformama, a druga stepena anonimnosti komentatora. Da li pustiti da se komentar automatski objavi na platformi, pa ga naknadno ukloniti ukoliko je govor mr\u017enje, uvreda i uop\u0161te odudara od Kodeksa, a potpada i pod zakonsku odgovornost. Ili, prethodno provjeriti sadr\u017eaj i tek onda ga staviti na platformu ili odbaciti.<\/p>\n

Praksa Evropskog suda je razli\u010dita, a i primjena jednog ili drugog stava, \u010dini se, u ovom trenutku vi\u0161e zavisi od ekonomskih, nego od eti\u010dkih pravila. Takozvana prethodna moderacija podrazumijeva zapo\u0161ljavanje osoba koje se 24 sata dnevno samo tim poslom bave. U crnogorskim portalima to zna\u010di zapo\u0161ljavanje najmanje jo\u0161 \u010detvoro ljudi, \u0161to je pove\u0107anje od 50 do 100 odsto. U situaciji kada rast bud\u017eeta u digitalnoj sferi ne prati pad prihoda \u0161tampanih medija, nema ekonomskog opravdanja. Sa druge strane, portali na jo\u0161 mr\u0161avom tr\u017ei\u0161tu, zarobljenici su CPM-a (click per mile), valute na osnovu koje napla\u0107uju ogla\u0161avanje, i ne samo nje, jer se marketin\u0161ki alati br\u017ee mijenjaju i nadogra\u0111uju od novinarskih.<\/p>\n

Analogija sa drugim medijima, me\u0111utim, name\u0107e klju\u010dno pitanje \u2013 ko je odgovoran ukoliko od postavljanja komenatara na platformu do njegovog uklanjanja nastane \u0161teta. U novini, na radiju, televiziji to je davno regulisno. Glavni i odgovorni urednik pred redovnim sudovima snosi odgovornost za sadr\u017eaj, \u010dak i na stranicama oglasa ili \u010ditulja, od prvog do zadnjeg minuta emitovanja. Ne mo\u017ee na portalima biti druga\u010dije, \u0161to daje za pravo potrebi prethodne provjere komentara.<\/p>\n

Razli\u010dita je i praksa utvr\u0111ivanja identiteta u\u010desnika u onlajn komentarisanju. Nekim redakcijama, kod nas i u svijetu, dovoljna je takozvana imejl adresa, drugi kao sredstvo identifikacije uzimaju IP adresu. Jedna osoba mo\u017ee imati vi\u0161e adresa za po\u0161tu i koristiti vi\u0161e ure\u0111aja sa IP adresama, \u0161to zna\u010di i kreiranje vi\u0161e la\u017enih profila, a to je pogodan teren za zloupotrebu i kreiranje la\u017ene slike o javnom, mnjenju.<\/p>\n

Ko je imao prilike da objavi autorski tekst na informativnom portalu, mogao se i li\u010dno uvjeriti da je mo\u017eda tek jedna \u010detvrtina komentatora ona koja se bavi temom, uglavnom ocjenjuju\u0107i sadr\u017eaj dobro\/lo\u0161e, a vrlo mali broj iznese i svoja zapa\u017eanja koja bi autor teksta rado prigrlio. Naredna \u010detvrtina, \u0161to je mo\u017eda crnogorska specijalnost, jer svako svakog zna, ima pone\u0161to da ka\u017ee o autoru, njegovoj kila\u017ei, ru\u017enom licu, radnoj biografiji, porijeklu. \u201cBio \u010dist kao led i bijel kao snijeg, ipak ne\u0107e\u0161 izbje\u0107i ogovaranje\u201d, rekao bi \u0160ekspir.<\/p>\n

Ostali se uglavnom bave \u201ca\u0161tajesaizmom\u201d ili klasi\u010dnim poku\u0161ajima da se nametne druga tema. Naizgled paradoksalno, ali moglo bi se dokazati da je ona prva \u010detvrtina, ustvari, brojnija od preostale tri gdje se istim stilom, \u010dak i istim pravopisnim gre\u0161akama pojavljuje vi\u0161e \u201cnikova\u201d.<\/p>\n

Znaju ovo redakcije, ali trka za klikovima udaljila ih je \u010dak i od toga da bar izuzetak iz prethodnog doba interakcije, pisama uredniku, pretvore u minimalno pravilo: podaci o autoru poznati readakciji.<\/p>\n

Mogu\u0107e je da ve\u0107 postoji i nepopravljiva \u0161teta u ovoj oblasti gdje je polje potencijalne debate, ograni\u010dena slobodna teritorija, pretvoreno u popri\u0161te sukoba prenesenih iz drugih oblasti \u017eivota. Pa, ipak, redakcije nijesu bez mogu\u0107nosti da ne\u0161to promijene. Jedna od strategija, na primjer, mo\u017ee biti afirmisanje i podr\u017eavanje osoba koje punim identitetom \u017eele da u\u010destvuju u onlajn debati. Recimo, autor objavljenog teksta polemi\u0161e sa kriti\u010darima, koji tako\u0111e izlaze iz anonimnosti, ne osvr\u0107u se na botove i trolove koji poku\u0161avaju da to mute i trude se da odr\u017ee nivo polemike. Na sli\u010dan na\u010din novinar-urednik na nekom portalu mo\u017ee da podsti\u010de i usmjerava debate o odre\u0111enim temama koje su objavljene, tra\u017ei odgovore od komentatora, postavlja nova pitanja i podsti\u010de na zajedni\u010dko promi\u0161ljanje, ne libi se da ka\u017ee nekom od u\u010desnika da je pretjerao i da \u0107e morati da ga isklju\u010di.<\/p>\n

To bi pomoglo kreiranju druga\u010dije atmosfere, nametanju obrasca tolerantnog i u\u010dtivog, gdje bi la\u017eni profili poslije nekoliko ispada izgledali smije\u0161ni i kontraproduktivni. Doprinijelo bi to rastu i odr\u017eavanju kredibiliteta medija.<\/p>\n

Za po\u010detak bi valjalo zaboraviti na administratore, moderatore i ostale \u2026ore. Bar, jo\u0161 neko vrijeme, bez novinara ne\u0107e mo\u0107i.<\/p>\n

Napomena: Blog je, uz saglasnost, preuzet sa veb sajta Instituta za medije CG. Blog je d<\/a>io projekta, \u00a0\u201dRespekt \u2013 Za podizanje eti\u010dkih standarda u medijima i povjerenja gra\u0111ana u eti\u010dke standarde\u201d,<\/strong> pomognutog od strane EU, a koji provodi Institut za medije Crne Gore zajedno sa Mirovnim Institutom iz Ljubljane i Mre\u017eom za eti\u010dko novinarstvo iz Londona (EJN).<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Onlajn komentari, pravila u sivoj zoni<\/p>\n","protected":false},"author":1136,"featured_media":250150,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-250149","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1136"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250149"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250149\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/250150"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250149"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250149"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}