{"id":250113,"date":"2018-07-18T07:00:15","date_gmt":"2018-07-18T05:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250113"},"modified":"2018-07-17T23:13:28","modified_gmt":"2018-07-17T21:13:28","slug":"od-medija-prema-uslugama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/18\/od-medija-prema-uslugama\/","title":{"rendered":"Od medija prema uslugama"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Kada je u \u010detvrtak, 5. jula Evropski parlament trebao izglasati po\u010detak pregovora s Vije\u0107em i Komisijom o direktivama koje \u0107e dati s obzirom na novu Uredbu o autorskim pravima u Evropskoj uniji, sve je tijesnom ve\u0107inom odgo\u0111eno za jesen. No to \u0107e malo \u0161to promijeniti, jer \u0107e problemi koji postoje danas nastaviti postojati i nakon godi\u0161njih odmora politi\u010dara.<\/p>\n

O tome smo razgovarali s Tomislavom Medakom, filozofom i medijskim teoreti\u010darem Multimedijalnog instituta iz Zagreba, dok su nas politologinja Sandra Ba\u0161i\u0107 Hrvatin i novinar Lenart J. Ku\u010di\u0107, biv\u0161i kolumnist Dela i suradnik Mirovnog instituta iz Ljubljane, uputili na svoje tekstove koji se ti\u010du ove teme, a objavljuju ih posljednjih godina na svom zajedni\u010dkom blogu. Manjkavosti regulatorne politike EU-a tema su njihovog interesa ve\u0107 desetlje\u0107ima. Umjesto da raspravljamo o starim i novim medijima mi smo danas, zbog njihove velike komercijalizacije, svu pa\u017enju s medija preusmjerili na borbu za profite me\u0111u pru\u017eateljima usluga na internetu. Velike zasluge za \u0107orsokak u kojem su se na\u0161li mediji, ali i cijela kulturna proizvodnja, pripadaju i krajnje nekonzistentnoj medijskoj politici EU-a. Ona je preslaba da bi otvorila pravu teorijsku debatu i na\u0161la adekvatna prakti\u010dna rje\u0161enja za ova pitanja. Ali je dovoljno jaka da uni\u0161ti svaki organizirani poku\u0161aj alternative jednom administriranju kojemu je internet samo roba me\u0111u robama.<\/p>\n

Vidljiva je velika jednostranost i zagri\u017eenost kojom \u2018veliki igra\u010di\u2019, zbog svoje materijalne zainteresiranosti, ovoj temi pristupaju. Uzmimo samo dva primjera u nas. U kolumni koju je za Jutarnji list napisala gostuju\u0107a pravnica, hvali se prijedlog direktive uz argumentaciju da on ni\u0161ta ne\u0107e cenzurirati, ali \u0107e napokon bolje regulirati autorska prava novinara, umjetnika i drugih kulturnjaka koji su izlo\u017eeni izrabljivanju. Ne \u010dudi da glavni tok pravni\u010dke struke stoji na pozicijama jake za\u0161tite autorskih prava. Drugo je pitanje o kakvim je \u2018autorima\u2019, pojedincima ili korporacijama, tu rije\u010d. Zanimljivija od sadr\u017eaja tu je \u010dinjenica da takav stav zastupa Hanza medija, na\u0161 najve\u0107i izdava\u010d tiskanih izdanja. S druge strane, tportal, medij u vlasni\u0161tvu telefonskog operatera Deutsche Telekoma, objavljuje \u010dlanke u potpuno suprotnom tonu. Tu se govori o \u2018spornoj uredbi\u2019 koja je ve\u0107 kao prijedlog \u2018izazvala polemike i strahove da \u0107e omogu\u0107iti cenzuru i ograni\u010diti slobode na internetu\u2019. Tako se monopolisti jedne vrste tu\u017ee na one druge, a sve u navodno demokratskom dru\u0161tvu ostvarenih sloboda, koje bi sad, eto, netko mogao po\u010deti ugro\u017eavati. Velike igra\u010de trgovanja medijskim sadr\u017eajima Ba\u0161i\u0107 Hrvatin i Ku\u010di\u0107 ironi\u010dno nazivaju \u2018ligom prvaka\u2019, izruguju\u0107i se i na taj na\u010din osnovnoj \u2018kulturolo\u0161koj\u2019 tezi koja se mogla \u010duti od zagovaratelja nove direktive u Evropskom parlamentu, da bi se njome napokon stalo na kraj \u010dinjenici da od na\u0161e velike evropske kulture i njezine ba\u0161tine profitiraju uglavnom ameri\u010dke korporacije. Takav prigovor imao bi te\u017einu kada bi iza njega stajala \u017eelja da se kultura, a i mediji su njezin dio, druga\u010dije promi\u0161lja. No kada znamo da iza stoji samo evropska varijanta pristupa koji se ne razlikuje u osnovi od ameri\u010dkog, te\u0161ko nam je dijeliti ovakva ushi\u0107enja. Nije li prekasno gajiti iluziju da \u0107e Evropa ba\u0161 sada iznjedriti medije ili \u2018samo\u2019 pru\u017eatelje usluga koji \u0107e mo\u0107i konkurirati onim ameri\u010dkim, kada svi pokazatelji govore da su trendovi obrnuti?<\/p>\n

Govore\u0107i o kontekstu u kojemu je prijedlog direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tr\u017ei\u0161tu poslan Evropskoj komisiji na doradu, Tomislav Medak odmah primje\u0107uje osnovni paradoks. A on se sastoji u tome da su se \u2018kampanje aktivista za informacijske slobode, inicijativa za reformu autorskog prava, pionira interneta, Wikipedije, malih medija i pojedinih autora, sve zajedno na\u0161le na liniji interesa internetskih giganata\u2019. Zato je, smatra on, prijedlog do\u017eivio sudbinu sli\u010dnu prethodnim zakonodavnim prijedlozima poput ACTA-e, koji su pru\u017eatelje internetskih usluga htjeli pretvoriti u aktere cenzuriranja sadr\u017eaja: \u2018Kako je rije\u010d o monopolnim tr\u017ei\u0161tima u kojima prvoprido\u0161li imaju znatnu prednost i tzv. mre\u017eni u\u010dinak \u2013 prema kojem sa svakim novim korisnikom nekog servisa korisnost mre\u017ee sve br\u017ee raste \u2013 na svojoj strani, ta bitka izgleda izgubljena i prije nego \u0161to je po\u010dela.\u2019 Jednu liniju regulacije koja to nije jer je, ka\u017ee Ba\u0161i\u0107 Hrvatin, mo\u017eemo definirati kao \u2018poku\u0161aj dogovora zajednice kako urediti komunikacije u javnom prostoru\u2019, dok se ovdje radi samo o tome kako \u2018urediti\u2019 preraspodjelu profita, Medak opisuje ovako: \u2018EU \u017eeli ograni\u010diti \u0161tetno djelovanje giganata digitalne ekonomije poput Googlea, Facebooka, Applea i Amazona koji izvla\u010de ogromnu vrijednost iz poslovanja na tr\u017ei\u0161tu EU-a, naru\u0161avaju radni\u010dka prava, destabiliziraju funkcioniranje politi\u010dkih procesa, a istodobno vrlo malo doprinose u pogledu poreza i profita. Koriste\u0107i se rupama u zakonu, ti giganti prebacuju prihode iz svojih europskih podru\u017enica u porezne oaze gdje pla\u0107aju minimalne poreze. I dok svako toliko EU uspije prisiliti zemlje \u010dlanice da im naplate poreze, kao \u0161to je to slu\u010daju s Irskom koja nevoljko mora uzeti 13 milijardi eura od Applea, i dok svako toliko ti giganti plate si\u0107u ne bi li primirili poreznike, kao \u0161to je to Google u\u010dinio nedavno u Velikoj Britaniji, EU se odlu\u010dila stati na kraj igri ma\u010dke i mi\u0161a i pripremila je prijedlog poreznih mjera kojima bi digitalne gigante oporezivala poreznom stopom od jedan do pet posto na prihod prema lokaciji korisnika.\u2019 Da korporacije, pa i one medijske, moraju imati jasnu lokaciju u samo jednoj od zemalja \u010dlanica EU-a (iako, naravno, mogu imati podru\u017enice u mnogo njih), stara je problematika, koja se nerije\u0161eno vu\u010de jo\u0161 od 1990-ih. Koliko nas je znalo da je sjedi\u0161te RTL-a, nekada njema\u010dke, a sada sveevropske medijske ku\u0107e, davno preba\u010deno u Luksemburg i da \u2018porezni rajevi\u2019 uop\u0107e ne moraju biti na egzoti\u010dnim otocima ve\u0107 i u Uniji samoj?<\/p>\n

Drugi dio \u0161ire slike su ostale frakcije u digitalnoj ekonomiji. Izdava\u010di i telekomi muku mu\u010de kako dalje razvijati poslovanje i rado bi uzeli dio velikih profita, koje giganti poput Facebooka i Googlea skrivaju u poreznim oazama. Medak o tome ka\u017ee: \u2018Dok se telekomi svog dijela poku\u0161avaju domo\u0107i dokidanjem neutralnosti interneta, te\u0161ka\u0161i novinske industrije, koja je konsolidacijom vlasni\u0161tva, homogenizacijom sadr\u017eaja i dolaskom interneta izgubila velik dio svoje \u010ditala\u010dke baze pred novim internetskim medijima, svoj opstanak tra\u017ee u uspostavljanju novih izdava\u010dkih prava kojima bi internetskim gigantima ispostavili ceh u vidu licenci za preno\u0161enje manjih segmenata sadr\u017eaja uz linkove.\u2019 Mali igra\u010di, po analogiji s radnicima koji jo\u0161 vjeruju u tripartitno pregovaranje, \u010desto vjeruju da \u0107e ovakva regulacija dovesti do stvarne za\u0161tite proklamiranog medijskog pluralizma, medijske raznolikosti itd. Ukratko, da \u0107e i mali poduzetnici u digitalnoj ekonomiji na\u0107i svoju, ma kako marginalnu, ali neovisnu poslovnu ni\u0161u, bude li se samo po\u0161tovala istinska otvorenost i konkurentnost. Puno realniji razvoj doga\u0111a za ve\u0107inu njih je, ka\u017ee Medak, da \u0107e pre\u017eivjeti oni koje monopolna digitalna tr\u017ei\u0161ta jednostavno kupe. Tada \u0107e biti u prilici da \u2018ugrabe rani monopol u nekoj manjoj ni\u0161i ili na\u0111u neki preostatak ni\u0161e\u2019.<\/p>\n

A \u0161to \u0107e biti s autorima, vje\u010dnim \u2018kreativcima\u2019 koje se, poput polja kulture i umjetnosti uop\u0107e, a onda i u \u2018kulturnim industrijama\u2019, na \u0161to ho\u0107e svesti sve medije, uvijek hvali? Ali samo uop\u0107eno, dok ih se pojedina\u010dno i konkretno kinji na sve mogu\u0107e na\u010dine. Medak smatra da \u0107e tu samo rasti borba svih protiv sviju: \u2018Autori funkcioniraju u ekonomiji zvijezda gdje se ve\u0107ina nada uspjehu rezerviranom za nekolicinu i stoga su u klopki konkurencijskog pona\u0161anja namjesto kolektivne borbe za zajedni\u010dka prava i ravnopravniju raspodjelu naknada.\u2019 Dobro, ovakva distopija nije sva pri\u010da o kulturi budu\u0107nosti, no ovdje u prvom planu govorimo o digitalnom biznisu.<\/p>\n

U tekstu na svom blogu naslovljenom \u2018Sloboda izra\u017eavanja i cenzura\u2019 Ba\u0161i\u0107 Hrvatin i Ku\u010di\u0107 podsje\u0107aju na povijest ovih institucija, da bi se fokusirali na dana\u0161nje oblike cenzure, koji ne sli\u010de na one klasi\u010dne. Oni podsje\u0107aju da \u2018internet nije samo mre\u017ea po kojoj putuju poruke. Internet je istovremeno mre\u017ea i sve ono \u0161to se na toj mre\u017ei doga\u0111a.\u2019 Prosvjetiteljska misao, koja se \u010desto \u010duje i u tijelima evropskih vlasti te u ostacima javnih medija ili iz ministarstava za kulturu, gdje ona jo\u0161 postoje, jest da je rje\u0161enje u obrazovanju. Ljudi trebaju postati medijski pismenima. No koliko su te ideje danas provedive? Ne zato \u0161to se nove generacije globalno ne\u0107e znati slu\u017eiti \u2018pametnim telefonima\u2019, nego zato \u0161to ne mo\u017eemo individualno, kao pojedinci, raspetljati kolektivne napore i ogroman novac koji korporacije ula\u017eu da nas uvjere u bilo \u0161to za \u0161to misle da \u0107e ih dovesti do jo\u0161 ve\u0107eg profita. Ovdje ne\u0107emo \u0161iriti teoriju o manipulativnosti medija, ve\u0107 \u0107emo samo prenijeti jedan od zaklju\u010daka s bloga: \u2018Nije vi\u0161e mogu\u0107e razlu\u010divati izme\u0111u medija koji se stvarno trude informirati dr\u017eavljane i onih kojima je jedina svrha manipulacija.\u2019 Drugim rije\u010dima, varati se mo\u017ee i istinom. A danas se cijela diskusija sa sadr\u017eaja prenosi na pitanje tko ima pravo da na istini i la\u017ei zara\u0111uje, a tko ne, niti \u0107e mu vladaju\u0107i to ikada dozvoliti.<\/p>\n

Evropska medijska politika niz je neuspjelih poku\u0161aja regulacije, jo\u0161 od vremena Povelje o temeljnim pravima EU-a. Iz takvih dokumenata, koji svakome pojedincu garantiraju slobodu izra\u017eavanja i informiranja, a dru\u0161tvu medijski pluralizam i za\u0161titu javnih medija (dr\u017eava je du\u017ena stabilno ih financirati, dok protiv pritisaka na njih nisu razra\u0111eni mehanizmi za\u0161tite; zato EU ne intervenira npr. na stanje na HRT-u), vidi se do \u010dega im je tu stalo. To je politika reguliranja medijskih tr\u017ei\u0161ta: prava korporacija i potro\u0161a\u010da, postavljanje raznih kvota, regulacija reklamiranja i definiranje pravne jurisdikcije (tko je za \u0161to odgovoran i kojim sudovima). Prvo pravilo takve politike glasi: za\u0161tita slobodnog tr\u017ei\u0161ta i konkurencije u djelovanju medija. A rezultat? Sve ve\u0107i rast monopola. To je mogu\u0107e samo na na\u010din da se razna tijela EU-a me\u0111usobno ne uskla\u0111uju ili da \u010dak jedno kr\u0161i pravila drugog. Tako Amsterdamski protokol \u0161titi javne medije, a Evropska komisija uvodi kazne za prekr\u0161ioce tr\u017ei\u0161nih pravila i po\u0161tivanja konkurencije u javnim medijima.<\/p>\n

Direktiva nije pro\u0161la jer se usmjerila na ograni\u010denja, a ni\u0161ta nije u\u010dinila da olak\u0161a mogu\u0107nost kreativnog i inovativnog kori\u0161tenja postoje\u0107ih vijesti, informacija ili djela, koji su dio svakodnevice na internetu, mi\u0161ljenja je Medak. To bi bio optimisti\u010dan zaklju\u010dak jer govori o snazi \u2018nemo\u0107nih\u2019, korisnika interneta koji nemaju neposrednog ekonomskog interesa. Neki komentatori govore o dva, a Medak o tri sporna \u010dlanka direktive: \u2018Prvi je \u010dlanak 3. kojim se uvodi iznimka za rudarenje teksta i podataka u svrhe znanstvenog istra\u017eivanja. Ta iznimka je mali ustupak s obzirom na to da nije dopu\u0161teno rudarenje primjerice knji\u017eni\u010darima ili istra\u017eiva\u010dkim novinarima, \u0161to bi oboje bilo u javnom interesu.\u2019 O drugom spornom \u010dlanku, onom 11., Medak ka\u017ee: \u2018Sporno je pravo izdava\u010da da napla\u0107uje reprodukciju i priop\u0107avanje dijelova novinskih tekstova uz linkove. Primarna svrha ovog \u010dlanka je preusmjeriti reklamne prihode od agregacije vijesti na Googleu i Facebooku kreatorima informativnog sadr\u017eaja.\u2019 Najsporniji je \u010dlanak 13., za kojeg njema\u010dki novinar u berlinskom \u2018Tageszeitungu\u2019 navodi i veseli primjer: autoru koji bi napravio video na svadbi prijatelja, pri \u010demu su sudionici plesali na pjesmu The Beatlesa \u2018All You Need Is Love\u2019, \u2018\u010dista\u010di\u2019 bi skinuli video jer nema autorska prava na izvo\u0111enje. \u2018Radi se o tome\u2019, poja\u0161njava Medak, \u2018da dru\u0161tvene mre\u017ee poput Facebooka i Twittera, muzi\u010dki i video streaming servisi poput YouTubea ili Deezera, ali i nekomercijalni repozitoriji znanja poput Wikipedije ili Internet Archivea postaju odgovorni za sadr\u017eaje koje uploadaju njihovi korisnici te moraju osigurati licence i instalirati filtere za prepoznavanja sadr\u017eaja. Ovakve tehnolo\u0161ke mjere, kao \u0161to je uvijek slu\u010daj pri poku\u0161aju da se regulacija autorskog prava automatizira iz institucionalnog u tehnolo\u0161ko, otvara niz rizika po naru\u0161avanje informacijskih sloboda. Ovime bi potencijalno bilo ote\u017eano i u nekim slu\u010dajevima ograni\u010deno pravo parodije, kreativno remiksiranje, kriti\u010dko preno\u0161enje drugih sadr\u017eaja, a otvorila bi se i mogu\u0107nost dodatnog nadzora korisnika.\u2019<\/p>\n

Medak nas podsje\u0107a na na\u0161e stvarno stanje: \u2018Internet je tehni\u010dki i prakti\u010dki omogu\u0107io op\u0107u dostupnost digitalne kulture i dvosmjernost digitalnog stvarala\u0161tva. Mnoge generacije u na\u0161em dru\u0161tvu kulturno su se oblikovale i znanstveno obrazovale na \u2013 uglavnom ilegalnom \u2013 dijeljenju filmova, muzike, knjiga i \u010dasopisa. U siroma\u0161nijim dijelovima svijeta i siroma\u0161nijim dijelovima dru\u0161tva, uklju\u010duju\u0107e i ovo na\u0161e, to je dugo, a za neke sadr\u017eaje jo\u0161 je uvijek, bio jedini vid dostupnosti. Mogu\u0107nost op\u0107e dostupnosti bila je prilika da dru\u0161tva preosmisle ekonomiju kulturne proizvodnje, ali industrije su uporno tra\u017eile na\u010dine kako da tehnolo\u0161ki zauzdaju korisnike i na\u0111u \u0161to vi\u0161e na\u010dina monetizacije. Stoga danas, kada svi tlape o pravi\u010dnosti koju \u0107e im donijeti tr\u017ei\u0161te, korisnici nastavljaju prakticirati nedopu\u0161tenu kolektivnu dru\u0161tvenost u privatnosti svoja \u010detiri zida.\u2019<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pregovori o novoj Uredbi o autorskim pravima odgo\u0111eni su za jesen, no to \u0107e malo \u0161to promijeniti. Velike zasluge za \u0107orsokak u kojem su se na\u0161li mediji pripadaju nekonzistentnoj medijskoj politici EU-a, koja je preslaba da bi na\u0161la adekvatna rje\u0161enja, ali je zato dovoljno jaka da uni\u0161ti svaki organizirani poku\u0161aj alternative jednom administriranju kojemu je internet samo roba me\u0111u robama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250113","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250113","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250113"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250113\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250113"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250113"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250113"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}