{"id":250041,"date":"2018-07-17T07:00:12","date_gmt":"2018-07-17T05:00:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=250041"},"modified":"2018-07-16T21:25:41","modified_gmt":"2018-07-16T19:25:41","slug":"putovanje-u-srusene-snove-istocne-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/17\/putovanje-u-srusene-snove-istocne-evrope\/","title":{"rendered":"Putovanje u sru\u0161ene snove isto\u010dne Evrope"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Eric Walberg<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>John Feffer's Aftershock: Putovanje u sru\u0161ene snove Isto\u010dne Evrope\u00a0 je epska turneja kroz zemlje nekada\u0161njeg Var\u0161avskog Pakta, povijest gledana o\u010dima onih koji je i kreiraju i \u017eive. Prepuna je iznena\u0111uju\u0107ih stvari, kameleona koji mjenjaju boje, lutaju\u0107ih zapadnja\u010dkih ugnjetava\u010da, te ispunjena nostalgijom za \u201cpravim socijalizmom\u201c, kao i naznakama novih politi\u010dkih pokreta koji se formiraju kroz sada\u0161nje pusto\u0161i sa tek pokojim izvorom nade.<\/p>\n

Feffer pripada novijoj vrsti novinara – povjesni\u010dara, cilj mu je postmoderna povijest kroz o\u010di onih koji je \u017eive. Njegova inspiracija zasigurno je bjeloruska Svetlana Alexievich, nagra\u0111ena Nobelovom nagradom za knji\u017eevnost “zbog njenih polifonskih pisanja koji su svjedok patnje i hrabrosti u na\u0161em vremenu”. Njezina epska djela pisana su na osnovu stotina intervjua sa Rusima i ostalim pripadnicia drugih sovjetskih nacionalnosti od 1980. do 2010. godine.<\/p>\n

Ovaj na\u010din pisanja povijesti je te\u017eak posao koji vi\u0161e podsje\u0107a na Ibn Batutaha, koji je u 14. stolje\u0107u putovao tada civiliziranim svijetom (Evropu je smatrao neciviliziranom), zapisuju\u0107i svoje sastanke sa stotinama stanovnika. \u201eAftershock\u201c je neuredan i isprekidan, pi\u0161e o \u0161ok terapiji ekonomskog oporavka, o propadanju i obnovi institucija, te o puno silovanja i plja\u010dke, svemu onome \u0161to dolikuje pora\u017eenom \u201eneprijatelju\u201c, za kojeg nema milosti.<\/p>\n

Ovo djelo zahtijeva pozornost i mogu\u0107nost pra\u0107enja izme\u0111u glavnih tema socijalizma, koji stoji nasuprot kapitalizma, koji stoji nasuprot nacionalizma, te politi\u010dke prevare koja stoji nasuprot uspostavi moralnih i eti\u010dkih principa. Postoji toliko mnogo povijesti (pet nacija + pet jugoslovenskih nacija) natrpano unutar ovih stranica da vam se glava jednostavno zavrti.<\/p>\n

Mi na Zapadu osu\u0111ujemo one pohlepne mje\u0161tane koji su iskoristili kolaps socijalizma kako bi se obogatili, ali dok sam \u010ditao \u201eAftershock\u201c, zamislio sam kao najve\u0107e negativce upravo zapadnja\u010dke ratnike sa aktovkama koji trijumfalno ulaze u Budimpe\u0161tu ili Ljubljanu sa \u010darobnim napicima i igraju se novcem, prave\u0107i ugovore, koriste\u0107i klimave nove \u201ebanke\u201c da bi izvukli profit, te sura\u0111uju\u0107i sa lokalnim baronima koriste\u0107i ih kao lica prilikom plja\u010dkanja i uni\u0161tavanja starih fabrika, dok im seksi vampiri plazaju po rukama, nakon \u010dega udomljavaju siro\u010dad. U stvarnosti, to nije ni\u0161ta drugo nego malo \u201esofisticiranija\u201c verzija rimskog ili mongolskog na\u010dina \u201eosloba\u0111anja\u201c u pro\u0161losti: ubiti mu\u0161karce, ili uzeti ih, zajedno sa \u017eenama i djecom, i odvesti u ropstvo.<\/p>\n

Fefferov krajnji zaklju\u010dak na svakom od njegovih zaustavljanja: Liberalni projekat – Thatcherova “Ne postoji alternativa” – nije uspio. Isto\u010dna Evropa je trebala biti poster za tezu o zavr\u0161etku povijesti. Komunizam bi zamijenili McDonalds i glasa\u010dka kabina. Odgovorna vlada, za\u0161tita gra\u0111anskih sloboda, tolerancija, vladavina zakona, bla, bla, bla…<\/p>\n

Ali, ispostavilo se da je bilo pogre\u0161no odbaciti komunizam 1991. godine. Tu je bilo skriveno blago dru\u0161tvene pravde. I promjena se po\u010dela fermentirati od Pra\u0161kog Prolje\u0107a 1960. godine. Ma\u0111arska, \u010cehoslova\u010dka, Poljska, Jugoslavija su bile prepune neslu\u017ebenog \u017eivota, koji je vo\u0111en diskretno, i to najbolje bez zapadnih vladinih i nevladinih organizacija koje na sav glas guraju vlastite planove i agende.<\/p>\n

Godine 1979. ma\u0111arski disidenti i strana\u010dki intelektualci \u2013 u su\u0161tini ista \u201eklasa\u201c – \u017eeljeli su sura\u0111ivati \u200b\u200bza promjenu sistema iznutra. Reformisti\u010dki orijentisani tehnokrati i disidenti su tiho preuzeli vlast. Tehnokrati su se oprezno povezali s intelektualcima u opoziciji.<\/p>\n

To vi\u0161e nije bila revolucija koja pro\u017edire vlastitu djecu, kao \u0161to je slu\u010daj u staljinisti\u010dkim pedesetim godinama, \u010dak i uz eksploziju Solidarnosti 1980. godine. Socijalisti\u010dki svijet se polahko transformisao. Ako je Zapad zaista bio spreman pomo\u0107i, nije trebao uni\u0161tavati sistem da bi ga spasio.<\/p>\n

Liberalna strategija nastojala je prodati dr\u017eavnu imovinu, koristiti jeftinu radnu snagu, resurse i porezne olak\u0161ice kako bi privukla strana ulaganja – tj. kapitalisti\u010dku demokratiju. Ne bi bio potreban niti Marshallov Plan (osim o\u0161tro nametnutog za Isto\u010dnu Njema\u010dku kako bi uni\u0161tili sve dokaze o pro\u0161losti), niti zapadnja\u010dki altruizam.<\/p>\n

Stvarnost je, me\u0111utim, bila ta da su se lokalni mo\u0107nici udru\u017eili sa disidentnim intelektualcima (\u0161ta oni ionako znaju o ekonomiji?), ali bez primjesa socijalizma. Oni su samo koristili ovaj ne\u010dasni savez kako bi “privatizirali” (ta\u010dnije, iskoristili) dr\u017eavnu imovinu i dali nekoliko mrvica disidentima, koji su se mogli pridru\u017eiti plja\u010dci ili ostati moralni ali i marginalizirani.<\/p>\n

Jugoslavija je trebala biti pri\u010da o uspjehu – ve\u0107 je imala dosta privrednih veza, koje su se koristile za razmjenu sa EU, te kulturno je bila otvorena federacija. Me\u0111utim, EU i SAD podr\u017eavali su nacionaliste (ba\u0161 kao \u0161to su Amerikanci \u201egospodski\u201c iskoristili muslimanske ekstremiste kako bi potkopali socijalizam u Afganistanu), guraju\u0107i dr\u017eavne izbore prije saveznih izbora. To je, naravno, potkopalo o\u010dajni\u010dki poku\u0161aj da se odr\u017ei federacija. Rezultat je bila no\u0107na mora, ali prikladna za EU, koja se vi\u0161e nije suo\u010davala sa “spektrom komunizma” iznutra. Pet dr\u017eava \u0161epalo je u susret Pirovoj pobjedi (za koga?), priklanjaju\u0107i se EU.<\/p>\n

Nakon Jugoslavije, Ma\u0111arska se isti\u010de kao naj\u017ealosniji slu\u010daj. Nakon eksplozije 1956. godine, komunisti su slijedili jugoslavenski model, iako je umjereni Kadar zadr\u017eao kolektivnu farmersku strukturu. Ma\u0111arska kultura je procvjetala \u2013 i to najbolje (vjerovatno) u cijeloj Evropi. Granice su bile dovoljno otvorene da se intelektualci \u201eispu\u0161u\u201c, ali ipak socijalizam se nije trebao potkopavati iako je njegova propast 1989. pokazala koliko je bio krhak.<\/p>\n

\u017divotni standard je bio na nivou evropskog prosjeka, hrana se gotovo kompletno uzgajala na lokalnom nivou (bez Monsanta), \u017eivot je bio malo lijen, nije bilo stresa jer nije bilo nezaposlenosti, a zdravlje, obrazovanje, knjige i zabava bili su skoro besplatni. Opozicija je iskoristila labavu kontrolu dr\u017eave kao poticaj za otpor i kriti\u010dke filmove, koji su do tada, bili vode\u0107i oblik kulturnog izra\u017eavanja. Istvani nisu trebali mnogo da zadovolje svoje potrebe. Nije bilo potro\u0161a\u010dkog ludila. Ljude su sudili po onome ko su i \u0161ta rade.<\/p>\n

A “nakon pada”? Socijalizam je bio diskreditiran, \u0161ok terapija za naciju, razbijanje moderne ekonomije u labirint neprofitabilnih malih privrednih grana, privatizacija zdravih kompanija koje su odmah “bankrotirale” i uklonjene od strane stranaca, \u010dime su ukinute subvencije na osnovnu robu.<\/p>\n

Zapadne vlade prikupile su vi\u0161e kamata od dugova starih komunisti\u010dkih zajmova nego \u0161to su novca dale novim te\u0161ko stoje\u0107im “demokratijama” od 1993. do 1996. godine. Odjednom nije bilo dr\u017eavnih sredstava za privredu. Inozemni krediti i investicije popunili su prazninu. Ma\u0111arska i Bugarska poku\u0161ale su se oduprijeti i ucjenjene su, odsje\u010dene od zapadnih tr\u017ei\u0161ta, financijskih institucija i korporacija. Sve ovo neumjereno podsje\u0107a na bijesan tretman pora\u017eene Njema\u010dke nakon 1918. godine.<\/p>\n

Do 1993. ma\u0111arski \u017eivotni standard pao je za 20%, nezaposlenost je porasla na 30%, siroma\u0161tvo i nejednakost dohotka se o\u0161tro pove\u0107ala, a obe\u0107anja Zapada su se pokazala praznim. Godine 1995, 54% Ma\u0111ara se izjasnilo da je stari sistem bio bolji (u Rumuniji 60%, u anketi 2014. godine). Iako je nezaposlenost od tada pala na “prihvatljivih” 5%, siroma\u0161tvo i nejednakost nisu (44% Ma\u0111ara jo\u0161 uvijek ne mo\u017ee priu\u0161titi osnovne potrebe, dok je taj nivo u EU 20%).<\/p>\n

Ljutnja protiv kapitalizma, demokratije, EU, urbanih intelektualaca, manjina, stranaca… Ovaj novi iliberalizam tako\u0111er je do\u0161ao u Rusiju (Putin), Tursku (Erdogan), Filipine (Duterte) i SAD (Trump). Komunisti su se kratko vratili na vlast u isto\u010dnoj Evropi (osim Isto\u010dne Njema\u010dke i \u010cehoslova\u010dke), ali vi\u0161e nisu bili komunisti, gledaju\u0107i \u0161tetu koju nije mogu\u0107e ispraviti, a oni cini\u010dni su koristili svoje stare \u201eveze\u201c da napune d\u017eepove, dok su istinski komunisti izblijedili u pozadini, ogor\u010deni izdajom svojih snova.<\/p>\n

Stvarna promjena koristila je onima koji su orkestrirali promjene (insajderi u strankama, mafija, tehnokrate, biv\u0161i disidenti u novim vladinim ministarstvima), stvaraju\u0107i nove elite. Ljudi su morali iskoristiti nove mogu\u0107nosti koje su postojale (pridru\u017eiti se strankama da bi dobili posao, po\u010deti krasti i trgovati na crnom tr\u017ei\u0161tu). Prelaz je bio igra nulte sume, prenos resursa od jedne vladaju\u0107e elite u drugu s mnogo preklapanja i daleko ve\u0107om dru\u0161tvenom nejednakosti. Morao si uzeti ono \u0161to si mogao, dok si mogao.<\/p>\n

Sindikati su se sru\u0161ili kad su tvornice zatvorene, a nezaposlenost je naglo narasla. To je proizvelo izgubljenu generaciju, s milionima onih koji su pobjegli u potrazi za poslom, i to najvi\u0161e u EU ili SAD. Uspjeli su samo mladi, individualisti. Moralna tkanina dru\u0161tva bila je rastrgana. Poljska legendarna Solidarnost se sru\u0161ila, jer nikada i nije bila fokusirana na radnike. Njeni \u010delnici i savjetnici su koristili sindikalnu ideju kao pokriva\u010d za ru\u0161enje sistema. Samo 10% Poljaka bilo je sindikalizirano do 2013. godine. Da je to bila prava radna snaga, ne bi se prodala neoliberalizmu. Mogla je se dr\u017eati socijalisti\u010dkih principa i boriti protiv \u0161ok terpaije.<\/p>\n

Sada cijela Isto\u010dna Evropa (i sav “Zapad”) ima novu “klasu”, prektarijat, koji \u017eivi od privremenog posla do privremenog posla, bez prednosti – \u0161to Poljaci nazivaju “junk contracts”, koje nude privatni centri za zapo\u0161ljavanje. Lokalne kafeterije sa subvencioniranim ru\u010dkom zamijenile su “Kentucky” i ostali lanci (tj. junk food). Besku\u0107ni\u0161tvo, nekad nepoznato, postalo je neoliberalni poklon. U razdoblju od 2006. do 2010. procjenjuje se da je preko 130 besku\u0107nika umrlo od izlo\u017eenosti te\u0161kim uvjetima u Budimpe\u0161ti, gdje \u017eivi 10 do 15 hiljada besku\u0107nika, prema izvje\u0161taju grupe za pomo\u0107 besku\u0107nicima, Svjetskog Kupa za Besku\u0107nike.<\/p>\n

Feffer sve ovo upore\u0111uje sa Kinom, koja nije uzimala strane zajmove 1970. godine, pa nije imala dugovanja te je zadr\u017eala svoju autonomiju od SAD-a. To nije stvorilo masovnu nezaposlenost, ve\u0107 \u0161irok spektar ekonomskih pobjednika poput odr\u017eive energije. Kina jeste pokleknula snagama globalizacije, preustroja poduze\u0107a u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, uklanjanju socijalnih beneficija, dopu\u0161taju\u0107i inicijalnu privatizaciju, stvaraju\u0107i novu ekonomsku elitu. Kompanije nisu prodane radnicima ili masovnim dioni\u010darima, ve\u0107 najboljim ponu\u0111a\u010dima, iako stranci mogu biti samo manjinski partneri. To je barem potaknulo kineski izvoz i izbjegla se kra\u0111a imovine, \u0161to je Isto\u010dnu Evropu i uni\u0161tilo nakon potpunog otvaranja Zapadu. I opet, Ma\u0111arska: \u0161est firmi za izvoz \u0161e\u0107era su nekada bili klju\u010dni igra\u010di u izvozu; sada postoji jedna, a Ma\u0111arska uvozi \u0161e\u0107er po duploj cijeni.<\/p>\n

E-pogledi<\/a>\/Crescent International<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Isto\u010dna Evropa je trebala biti poster za tezu o zavr\u0161etku povijesti. Komunizam bi zamijenili McDonalds i glasa\u010dka kabina. Odgovorna vlada, za\u0161tita gra\u0111anskih sloboda, tolerancija, vladavina zakona, bla, bla, bla…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-250041","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250041","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=250041"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/250041\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=250041"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=250041"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=250041"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}