{"id":249852,"date":"2018-07-14T07:04:40","date_gmt":"2018-07-14T05:04:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=249852"},"modified":"2018-07-13T21:08:25","modified_gmt":"2018-07-13T19:08:25","slug":"srebrenica-pred-pravosudem-srbije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/14\/srebrenica-pred-pravosudem-srbije\/","title":{"rendered":"Srebrenica pred pravosu\u0111em Srbije"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Nemanja Stjepanovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-202332\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/stjepanovic-nemanja.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Kada su po\u010dev od 11. jula 1995. godine, be\u017ee\u0107i od masovnih streljanja koje im je vojska Ratka Mladi\u0107a namenila nakon pada srebreni\u010dke enklave, desetine bo\u0161nja\u010dkih mu\u0161karaca prebegle u Srbiju, policija sa ove strane Drine ih je hapsila, pretresala, zatvarala, ispitivala i za dan ili dva deportovala takore\u0107i pravo u masovne grobnice. MUP Srbije je, naime, te ljude predao policiji Republike Srpske, a ova odmah Vojsci Republike Srpske (VRS) koja ih je, uz izuzetak \u0161esto\u010dlane grupe sprovedene u logor Batkovi\u0107, ubila i pokopala u grobnice, zajedno sa drugim srebreni\u010dkim \u017ertvama. U isto vreme, Srbija je posle rata oberu\u010dke prihvatila organizatore i po\u010dinioce srebreni\u010dkog genocida i pru\u017eila im uto\u010di\u0161te, godinama odbijaju\u0107i da ih \u201edeportuje\u201c u Hag.<\/p>\n<p>Nakon pada vlasti Slobodana Milo\u0161evi\u0107a tra\u017eeni optu\u017eenici vremenom su izru\u010deni Hagu ili su namoljeni da se uz solidne beneficije dobrovoljno predaju. Moralo se. \u0160to se \u201enetra\u017eenih\u201c ti\u010de, oni su ostali da mirno \u017eive u Srbiji i optu\u017eeni su u retkim slu\u010dajevima, ponovo tek kada se moralo. Do danas, za ratne zlo\u010dine nad srebreni\u010dkim de\u010dacima i mu\u0161karcima \u2013 dakle za zlo\u010dine, ne za genocid jer je to i u na\u0161em pravosu\u0111u zabranjena re\u010d \u2013 osu\u0111ena su petorica u dva predmeta, a osmorici se jo\u0161 sudi.<\/p>\n<p>Nakon objavljivanja snimka streljanja \u0161estorice srebreni\u010dkih de\u010daka u Trnovu kod Sarajeva, doma\u0107e Tu\u017eila\u0161tvo za ratne zlo\u010dine nije moglo da izbegne podizanje optu\u017enice, ali se onda tokom su\u0111enja izbeglo sve \u0161to se izbe\u0107i moglo. Tako je sud, recimo, odbio da prepozna \u010dinjenicu da su ubijeni mladi\u0107i u Trnovo dovedeni iz Srebrenice i odbacio je dokaze o vezi \u0160korpiona sa MUP-om Srbije (osu\u0111ena su \u010detvorica na kazne zatvora od 5 do 20 godina zatvora), pa je ispalo da su i \u017ertve i po\u010dinioci zlo\u010dina u Trnovo stigli niotkuda. Cilj je, naravno, bio da se odbaci svaka veza Srbije i njenih institucija, u datom slu\u010daju policije, sa srebreni\u010dkim genocidom.<\/p>\n<p>Moralo se i u slu\u010daju Brane Gojkovi\u0107a. On je kao pripadnik 10. diverzantskog odreda VRS u\u010destvovao u streljanjima stotina srebreni\u010dkih zarobljenika na ekonomiji Branjevo kod Zvornika. Fond za humanitarno pravo podneo je protiv njega i jo\u0161 11 pripadnika tog odreda krivi\u010dne prijave jo\u0161 2010. godine, ali Tu\u017eila\u0161tvo za ratne zlo\u010dine optu\u017enicu je podiglo tek 2016. i to samo protiv Gojkovi\u0107a. Za\u0161to ba\u0161 tada? Zato \u0161to je pre toga Bosna i Hercegovina protiv njega podigla optu\u017enicu i zatra\u017eila izru\u010denje. Budu\u0107i da se radi o dr\u017eavljaninu BiH, Srbija je bila du\u017ena da ga izru\u010di, ali onda je u Beogradu protiv Gojkovi\u0107a ekspresno podignuta optu\u017enica i sa njim potpisan sporazum o priznanju krivice. Tako je osoba koja je sa mnogo entuzijazma u\u010destvovala u srebreni\u010dkoj fabrici ubijanja dobila 10 godina zatvora, bez obaveze da svedo\u010di o ostalim u\u010desnicima istog zlo\u010dina\u010dkog procesa. Tako je Tu\u017eila\u0161tvo za ratne zlo\u010dine za\u0161titilo njega, ali i sve njegove sau\u010desnike. Grupa pripadnika 10. diverzantskog odreda osu\u0111ena je u BiH, a svi koji tamo nisu dopali pravde mirno \u017eive u Srbiji, uklju\u010duju\u0107i komandanta jedinice Milorada Pelemi\u0161a, dragog gosta opskurnih i od dr\u017eave pomognutih medijskih trova\u010da javnog prostora.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, tre\u0107i srebreni\u010dki predmet pred doma\u0107im pravosu\u0111em ujedno je najobimniji \u2013 osmorica optu\u017eenih, 1.313 \u017ertava i opstrukcija \u010dije su razmere tolike da je veliko pitanje ho\u0107e li predmet ikada biti zavr\u0161en. Na potvr\u0111ivanje optu\u017enice za zlo\u010din nad Bo\u0161njacima iz Srebrenice koji su ubijeni na poljoprivrednom dobru u selu Kravica kod Bratunca \u010dekalo se godinama. Kada je optu\u017enica kona\u010dno potvr\u0111ena, su\u0111enje je po\u010delo i odmah stalo. Odbrane su prvo tra\u017eile izuze\u0107e ve\u0107a, zatim da im tu\u017eilac dostavi podatke o za\u0161ti\u0107enim svedocima, \u0161to su bili osnovi za prekid zakazanih pretresa u decembru 2016. godine. Od tada do danas re\u0111aju se opstrukcija za opstrukcijom, gre\u0161ka za gre\u0161kom, odlaganje za odlaganjem, tako da je do danas od 23 zakazana pretresa odr\u017eano svega 6 i, eto, za tih godinu i 7 meseci, saslu\u0161ano, \u0161to bi u po\u0161ti rekli, slovom nula i brojem 0 svedoka.<\/p>\n<p>Na sve mogu\u0107e opstrukcije i prekide nalepio se i Vojislav \u0160e\u0161elj koji odnedavno sa svitom dolazi da sa galerije prati su\u0111enje, razmenjuje troprste pozdrave sa optu\u017eenima i uverava ih da nisu zlo\u010dinci nego heroji koji su vi\u0161e od 1.300 ljudi ubili \u201eu samoodbrani\u201c. Za\u0161ti\u0107eni svedoci u tom predmetu se ve\u0107 jogune, jedan od njih ve\u0107 je dobijao pretnje i nije se odazivao na pretrese na koje je pozivan. Prisustvo Vojislava \u0160e\u0161elja, iskusnog takmi\u010dara u disciplini pritisci na svedoke, moglo bi samo dodatno da ote\u017ea situaciju i uti\u010de na ostale insajdere da se povuku. U tom slu\u010daju, su\u0111enje za Kravicu ne mora ni da se nastavlja.<\/p>\n<p>U isto vreme, iz meseca u mesec, od zakazanog pretresa do zakazanog pretresa u Beograd dolaze porodice \u017ertava, \u017eene, majke, sestre Bo\u0161njaka ubijenih u Kravici. Potegnu put preko bosansko-srpskih gudura, po snegu, ki\u0161i ili vru\u0107ini, dogegaju do Beograda, \u010desto neispavane, nedavno i izgladnele usred Ramazana, u\u0111u u zgradu suda, sednu u galeriju i tada im bude saop\u0161teno da su\u0111enja ne\u0107e biti, dovi\u0111enja, prijatno, nazad ku\u0107i, do\u0111ite nam za mesec dana da vas opet vratimo. Sud \u201esam sebe minimizira\u201c, a proces se pretvorio u \u201epredstavu\u201c, rekla je nakon jedne od odlo\u017eenih sesija Kada Hoti\u0107, koja je u srebreni\u010dkom genocidu izgubila sina Samira, mu\u017ea Senada i jo\u0161 bli\u017eih i daljih ro\u0111aka, me\u0111u njima i dva ro\u0111ena brata.<\/p>\n<p>Pitanje je, zaista, dokle \u0107e Kada Hoti\u0107 i druge ro\u0111ake i ro\u0111aci \u017ertava dolaziti na su\u0111enja u Srbiji. Mo\u017eda je, dodu\u0161e, to i cilj, da se svi pogledi sklone i da eutanazija procesa su\u0111enja za ratne zlo\u010dine pro\u0111e neprime\u0107eno.<\/p>\n<p>Sudski procesi za zlo\u010dine nad srebreni\u010dkim Bo\u0161njacima koji su vo\u0111eni ili se vode pred ve\u0107ima za ratne zlo\u010dine u Srbiji slika su i prilika odnosa celog dru\u0161tva prema srebreni\u010dkom genocidu. S jedne strane govorimo da po\u0161tujemo \u017ertve, a onda ih poni\u017eavamo, ka\u017eemo da preziremo zlo\u010din, a zapravo skrivamo istinu o njemu, zagovaramo ka\u017enjavanje po\u010dinilaca, ali opstruiramo i najmanji napor da do toga do\u0111e.<\/p>\n<p>Autor je istra\u017eiva\u010d Fonda za humanitarno pravo.<\/p>\n<p>Pe\u0161\u010danik.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p> Srbija je posle rata oberu\u010dke prihvatila organizatore i po\u010dinioce srebreni\u010dkog genocida i pru\u017eila im uto\u010di\u0161te, godinama odbijaju\u0107i da ih \u201edeportuje\u201c u Hag<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":202332,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-249852","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249852","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=249852"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249852\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/202332"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249852"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=249852"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=249852"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}