{"id":249357,"date":"2018-07-05T07:00:09","date_gmt":"2018-07-05T05:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=249357"},"modified":"2018-07-05T07:38:28","modified_gmt":"2018-07-05T05:38:28","slug":"migranti-su-dobitnici-globalizacije-ali-treba-smanjiti-njihova-prava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/05\/migranti-su-dobitnici-globalizacije-ali-treba-smanjiti-njihova-prava\/","title":{"rendered":"Migranti su dobitnici globalizacije, ali treba smanjiti njihova prava"},"content":{"rendered":"
\"\"<\/a>

Branko Milanovi\u0107<\/p><\/div>\n

Branko Milanovi\u0107 vode\u0107i je svjetski ugledni ekonomist, vode\u0107i stru\u010dnjak za globalne nejednakosti. Istra\u017eivanjima nejednakosti po\u010deo se baviti prije vi\u0161e od tri desetlje\u0107a i to u dr\u017eavi koja je smatrana prili\u010dno egalitarnom \u2013 Jugoslaviji. Na temi nejednakosti u Jugoslaviji doktorirao je 1987. Osim za nejednakosti, Milanovi\u0107 spada me\u0111u vode\u0107e svjetske ekonomiste i za pitanja razvoja i siroma\u0161tva.<\/p>\n

Od ranih devedesetih \u017eivi u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, bio je glavni ekonomist istra\u017eiva\u010dkog odjela Svjetske banke, a predavao je i na vi\u0161e ameri\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta kao \u0161to su Johns Hopkins i Sveu\u010dili\u0161te u New Yorku. Po\u010detkom godine Tim press objavio je njegovu knjigu \u201cDobitnici i gubitnici – kratka i osebujna povijest globalne nejednakosti\u201d. U njoj pi\u0161e i o nejednakostima u Rusiji na primjeru \u201cAne Karenjine\u201d ili u Engleskoj na primjeru \u201cPonosa i predrasuda\u201d, pi\u0161e o tome tko je najbogatiji \u010dovjek u povijesti, a kroz prizmu nejednakosti pi\u0161e i o tri generacije obitelji Obama. Napisao je, sam ili u koautorstvu, petnaest knjiga, a njegova posljednja knjiga \u201cGlobalna nejednakost\u201d objavljena je 2016. Milanovi\u0107 o kompleksnim ekonomskim temama pi\u0161e jednostavno, pristupa\u010dno i razumljivo i onima koji nisu ekonomski obrazovani. Pro\u0161loga tjedna gostovao je u Zagrebu na Subversive Festivalu.<\/p>\n

Globalne nejednakosti u posljednjih 20 – 25 godina djeluju paradoksalno jer su se nejednakosti unutar bogatih, razvijenih zemalja pove\u0107ale, a istovremeno su se nejednakosti izme\u0111u zemalja smanjile. Dakle, razlika izme\u0111u bogatog i siroma\u0161nog Amerikanca se pove\u0107ala, ali razlika izme\u0111u prosje\u010dnog Amerikanca i prosje\u010dnog Kineza se smanjila. Kako se to dogodilo?<\/strong><\/p>\n

\u2013 To je paradoks. Interes za nejednakosti je danas vjerojatno najve\u0107i ikada. Ta tema do prije 10 \u2013 15 godina nije ni postojala. Zanimanje za nejednakosti je posljedica pove\u0107anja nejednakosti unutar zemalja, a ljudi uglavnom reagiraju na pove\u0107anje nejednakosti u svojim zemljama. U isto vrijeme, zahvaljuju\u0107i visokoj stopi rasta u Kini, Indiji, Indoneziji, Vijetnamu, te su zemlje, a one su bile veoma siroma\u0161ne i jo\u0161 su uvijek relativno siroma\u0161ne, postale manje siroma\u0161ne. Dakle, krenulo se prema globalnoj srednjoj klasi i te dr\u017eave su doprinijele smanjenju jaza izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih na globalnoj razini. To su dva paradoksalna kretanja \u2013 nejednakosti unutar zemalja se pove\u0107avaju, a nejednakosti izme\u0111u zemalja se smanjuju.<\/p>\n

Velika polarizacija<\/strong><\/p>\n

Zadr\u017eimo se na nejednakostima koje se pove\u0107avaju i koje vi\u0161e poga\u0111aju tradicionalno bogate zemlje. Medijalna pla\u0107a u Njema\u010dkoj je danas na istoj razini kao prije deset godina, u SAD-u kao prije gotovo pedeset godina. Srednji sloj u nizu zemalja se su\u017eava. Zna\u010di li to da se u ekonomskom, a onda i socijalnom pogledu, ta dru\u0161tva ubrzano polariziraju?<\/strong><\/p>\n

\u2013 To je interesantno. Kada pogledate prosje\u010dne performanse zapadnih zemalja, BDP po glavi stanovnika i ako se izbaci period krize, te performanse nisu bile tako lo\u0161e. Ali, svi smo govorili o performansama u prosjeku, a malo se govorilo o performansama u medijani, odnosno na 50. percentilu gdje se dijeli 50 posto ispod vas, 50 posto ispod iznad vas, s prosjek je uvijek na oko 70. percentilu jer bogatiji uvijek pove\u0107avaju prosjek. Kada smo po\u010deli gledati unutar distribucije vidjeli smo da je to bio period koji se odlikovao relativno slabim rastom \u201cobi\u010dne osobe\u201d koja je negdje na 50. percentilu. To je u neku ruku indikator nejednakosti do koje je do\u0161lo u bogatim zemljama.<\/p>\n

Primje\u0107ujemo da je polarizacija u bogatim zemljama velika. Nejednakost je porasla i u drugim zemljama kao \u0161to su Indija i Kina. Njihova je prednost u tome \u0161to je ona porasla kada su te zemlje rasle po stopi od sedam-osam posto, a na Zapadu je rast jedan ili dva posto i to se mnogo vi\u0161e vidi.<\/p>\n

Koliko su te nejednakosti potencijalno socijalno opasne i jesu li opasne? Nejednakost je pove\u0107ana, pa i u Kini, ali mnogo manje ljudi je statisti\u010dki siroma\u0161no. Ti ljudi bi trebali lak\u0161e zadovoljiti svoje potrebe nego \u0161to su to mogli prije 20 godina, iako je ta nejednakost ve\u0107a. \u010cini se da bi u tim zemljama, kao \u0161to Kina i Indija, nejednakost mogla uroditi smanjenjem socijalnih napetosti, dok bi pove\u0107anje nejednakosti u zapadnim zemljama moglo imati suprotan efekt.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Kina i Indija imaju zna\u010dajan pad siroma\u0161tva zato \u0161to su stope rasta visoke i to je dobro. Mislim da je pove\u0107anje nejednakosti u tim zemljama potencijalno uzrok napetosti. U Kini su razlike ogromne, \u010dak ve\u0107e nego u Americi. Razlike u Kini su zemljopisnog porijekla. Neke provincije, one uz obalu na jugoistoku zemlje, su veoma uspje\u0161ne, a centralni i zapadni dio zemlje je prili\u010dno neuspje\u0161an i dr\u017eava poku\u0161ava velikim investicijama razviti taj dio zemlje. Problem nejednakosti u Kini je prili\u010dno ozbiljan i oni to prili\u010dno ozbiljno uzimaju u obzir, bar tako ka\u017ee KP Kine u svojim dokumentima i u tim razlikama vidi potencijalni razlog gubljenja vlastitog legitimiteta.<\/p>\n

Mi koji se bavimo Kinom mo\u017eda ponekad grije\u0161imo. To\u010dno je da je Kina imala fenomenalan rast u du\u017eem periodu od 40 godina. Me\u0111utim, za mlade koji danas imaju 20 godina je potpuno irelevantno \u0161to se de\u0161avalo osamdesetih godina. Oni su ro\u0111eni u uspje\u0161nijoj Kini i njih nejednakost mnogo vi\u0161e poga\u0111a nego \u0161to ih poga\u0111a to \u0161to su njihovi roditelji \u017eivjeli mnogo siroma\u0161nije nego oni. Njih to vi\u0161e ne zanima jer to nisu sami iskusili. U Indiji je taj problem ne\u0161to druga\u010diji. Zahvaljuju\u0107i svom demokratskom poretku i \u010dinjenici da je u stalnoj nestabilnosti ona kroz to prolazi ve\u0107 50 ili 70 godina.<\/p>\n

Neprihva\u0107anje emigranata<\/strong><\/p>\n

Jedna od posljedica nejednakosti su sistemske migracije, ne govorimo o migracijama koje su posljedica ratova. One uvelike rje\u0161avaju problem siroma\u0161tva, vi\u0161ak ljudi, k tome siroma\u0161nih u nekom podru\u010dju koji idu negdje drugdje. Koliko su migracije koje su sada usmjerene prema Europi specifi\u010dne? Kada se prije vi\u0161e od sto godina masovno iseljavalo iz Europe iseljavao se vi\u0161ak stanovni\u0161tva koji je i\u0161ao u perspektivne, velike zemlje s malo stanovnika, a ovi koji sada \u017eele do\u0107i u Europu dolaze iz sli\u010dnog miljea, ali dolaze u bitno druga\u010diji milje.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Europa je u svojoj ekspanziji bila u stanju da vi\u0161ak stanovni\u0161tva, \u010desto siroma\u0161nog, iseljava, a preduvjet za to je bio ili genocid i uni\u0161tavanje lokalnog stanovni\u0161tva ili porobljavanje lokalnog stanovni\u0161tva. To je otvorilo ogromne prostore u kojima su useljenici mogli izgra\u0111ivati svoj na\u010din \u017eivot prema onome kako su \u017eivjeli u Europi. Takve mogu\u0107nosti ne postoje za Afrikance danas. To im se pravo ne daje jer se smatra da oni dolaze s razli\u010ditom kulturom, znanjima, religijom, pristupom \u017eivotu. Europa je bila emigracijski kontinent, a postaje imigracijski kontinent. Na to nije spremna niti je na to nau\u010dila. Posljednji put Europa je bila veliki imigracijski kontinent u doba velike seobe naroda, mi smo posljedica toga, a od toga je pro\u0161lo vi\u0161e od deset stolje\u0107a.<\/p>\n

Postoje i problemi razli\u010ditog kulturalnog pristupa. O tome su u \u0160vedskoj govorili prije vi\u0161e od 20 godina. Te\u0161ko je praviti dr\u017eavu blagostanja koja se bazira na nekim kulturalnim normama, ako imate stanovni\u0161tvo koje ima druga\u010dije kulturalne norme. Banalan primjer: ako nitko od \u0160ve\u0111ana ne ide na la\u017eno bolovanje, ali ako netko drugi do\u0111e pa to radi, onda i \u0160ve\u0111ani shva\u0107aju da su budale i da gube i ta se norma mijenja. Mnogo je te\u017ee odr\u017eavati dr\u017eavu blagostanja ako se kulturalne norme razlikuju. To ne podrazumijeva diskriminaciju, naprosto razli\u010dite kulturalne norme. Nepotizam je u mnogim dijelovima svijeta, primjerice Africi, kulturalna norma. Tamo onaj koji ima posao ima zadatak da svojim \u010dlanovima obitelji daje novac da bi i oni \u017eivjeli. U zapadnoj Europi to je nezamislivo.<\/p>\n

Osim velikih migracija, postoje i neke druge koje su se razvile u Europi, svakako od 2004. i pro\u0161irenja EU, a one funkcioniraju po istom klju\u010du \u2013 iz siroma\u0161nijih prema bogatijim zemljama, ali unutar Unije. Koliko to ugro\u017eava EU, zatim te siroma\u0161nije zemlje, koje su nesposobne privu\u0107i ove iz Afrike o kojima ste govorili.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Ili uop\u0107e ne \u017eele privu\u0107i ove iz Afrike. To je veoma kompleksna tema. Migracije unutar Europe se mijenjaju, \u0161to je bila Poljska prema Velikoj Britaniji ili Irskoj, danas su Bugarska, Rumunjska, Hrvatska. Ti ljudi su potrebni tim zemljama i zato tamo imaju poslove. \u010cesto su te zemlje, naro\u010dito Velika Britanija, nevoljne da ih prihvate. Drugim rije\u010dima, netko ima posao, ali to postaje trn u doma\u0107em stanovni\u0161tvu. Brexit je u velikoj mjeri motiviran nelagodom koju puno Engleza osje\u0107a da su preplavljeni strancima.<\/p>\n

Gubitak radne snage<\/strong><\/p>\n

Govorili su ne samo da su preplavljeni useljenicima, nego da im crpe njihove britanske socijalne fondove i taj novac \u0161alju ku\u0107i.<\/strong><\/p>\n

\u2013 To\u010dno. To se govorilo i to empirijski nije to\u010dno. Doga\u0111a se to da kada neki Britanac ode u zdravstvenu ustanovu, a oni imaju sustav socijalizirane medicine, on primijeti neke ljude koji govore poljski ili neki drugi jezik. On misli da \u010deka na redu zato \u0161to ovih drugih ima mnogo, a te druge on primje\u0107uje. Oni se razlikuju jezikom i dojam je da koriste dr\u017eavu blagostanja mnogo vi\u0161e nego \u0161to doista rade. Prvi problem je neprihva\u0107anje imigranata od ve\u0107inskog stanovni\u0161tva. Drugi problem je taj \u0161to odlazak tih ljudi \u010desto, posebno kada je rije\u010d o visokokvalificiranima, mo\u017ee imati negativne posljedice po zemlje emitore. To su zaista pravi problemi za male zemlje. Ma\u0111arska ima velik \u201cizvoz\u201d medicinskog osoblja u zapadne zemlje. Za manje zemlje, a me\u0111u njih spada i Hrvatska, reprodukcija nekih profesija je mala i ako ve\u0107ina tih ljudi odu u inozemstvo gdje su pla\u0107e mnogo ve\u0107e, njih se ne mo\u017ee lako zamijeniti. Ekonomisti ka\u017eu da \u0107e za te struke biti ve\u0107e pla\u0107e, ali to se ne rje\u0161ava trenutno. To se mo\u017ee dogoditi za tri, pet ili deset godina. Iseljavanje doktora iz Bugarske ima izravan upliv na smrtnost jer, primjerice, nedostaje kardiologa. Ekonomska znanost zna da ako se daju ve\u0107e pla\u0107e kardiolozima, oni \u0107e vi\u0161e raditi. Ali ako nekome treba kardiolog danas, to ne\u0107e rije\u0161iti problem. Zemlje emitori gube odlaskom visokokvalificirane radne snage.<\/p>\n

To onda mo\u017ee stvoriti dodatne napetosti unutar tih zajednica, a ta zajednica se zove primjerice Europska unija.<\/strong><\/p>\n

\u2013 U svemu tome migranti su dobitnici. Oni proizvode s jedne strane nevoljnost daljeg primanja u zemlji primateljicama, i mogu proizvesti gubitak vrijedne radne snage u zemljama emitorima i gubitak udjela koji je ta dr\u017eava dala u njihovo obrazovanje.<\/p>\n

Globalizacija podrazumijeva slobodu kretanja kapitala, a iz ovoga \u0161to smo govorili proizlazi da ne podrazumijeva slobodu kretanja rada. Kako to pomiriti, izjedna\u010diti?<\/strong><\/p>\n

– S nekog formalnog stanovi\u0161ta globalizacija bi trebala omogu\u0107iti jednak protok i kapitalu i radu jer su to faktori proizvodnje. Objektivna politi\u010dka situacija nije takva. Jedan od na\u010dina je cirkularna migracija kakva postoji u zemljama Perzijskog zaljeva. U njima migranti dolaze za specifi\u010dan posao na odre\u0111eni broj godina i moraju se vratiti nazad. Potom isti ili sli\u010dan migrant dolazi na to mjesto. To nije popularno jer se tako stvara neka vrsta klase koja nema pravo pretendirati da u toj dr\u017eavi ima ga\u0111anska prava.<\/p>\n

Prema mom mi\u0161ljenju oni trebaju imati sva jednaka prava kao radnici, \u0161to proizlazi iz radnog odnosa, ali ne bi imali druga gra\u0111anska, politi\u010dka prava. Klju\u010dna je stvar da bi gra\u0111ani zemalja koje primaju migrante bili voljni primati vi\u0161e imigranata sa smanjenjem prava koja daju migrantima. Na tragu toga bi trebalo tra\u017eiti rje\u0161enje. Treba postojati neki dogovor izme\u0111u nivoa prava koji se daje imigrantima i spremnosti da se oni prime. Ako migranti imaju manje prava doma\u0107e stanovni\u0161tvo bi bilo spremnije prihvatiti ih. Moraju imati sva prava koja koja proizlaze iz rada. No, nadoknada za nezaposlene, razli\u010dita socijalna prava, besplatno \u0161kolstvo, bira\u010dko prava na lokalnim izborima, ta prava ne.<\/p>\n

Manjak stanovni\u0161tva<\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dili ste da su najve\u0107i dobitnici tranzicije Estonija, Poljska, Albanija. Godine 2014. napisali ste tekst \u201cNa koga je pao Berlinski zid\u201d i \u010dini se da na malo koga nije pao.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Te tri zemlje imaju manje od 50 milijuna stanovnika, od njih 350 milijuna koliko ih je bilo u tranziciji. Radio sam na osnovi tri jednostavna kriterija. Prvi je bio da zemlja ima stopu rasta za dva posto ve\u0107u od prosjeka zapadne Europe, da nejednakost nije pretjerano porasla i da su nivo demogracije i ljudskih prava relativno visoki. Albanija se tu jedva uklopila zbog ovog posljednjeg kriterija. To nisu bila rigorozna pravila. Hrvatska je bila svrstana u kategoriju relativnog neuspjeha zbog nezadovoljavaju\u0107e stope raste.<\/p>\n

Po tim kriterijima Estonija je uspje\u0161na. Istodobno, prema projekcijama UN-a ta zemlja \u0107e 2050. godine imati upola stanovnika koliko ih je imala u doba kada je izborila samostalnost. Po nekim parametrima je uspje\u0161na, po nekima do\u017eivljava katastrofu.<\/strong><\/p>\n

\u2013 To je potpuno to\u010dno. Estonci smatraju da su velik uspjeh tranzicije, ali ona je veoma mala i gubi stanovni\u0161tvo. Mo\u017eda najve\u0107i uspjeh tranzicije bude da ta zemlja takoreku\u0107 nestane, da ima pola milijuna stanovnika. To je doista ironija. Ona \u0107e po nivou dohotka mo\u017eda dosegnuti neke zapadne zemlje, pa \u0107e se mo\u017eda ljudi vratiti. Me\u0111utim, ako netko ima svoju porodicu u \u0160panjolskoj ili Engleskoj, nije ba\u0161 sigurno da \u0107e se vra\u0107ati u Estoniju.<\/p>\n

Sve te tranzicijske zemlje, svakako balti\u010dke, su \u010dvrsto dr\u017eale do svog nacionalnog identiteta i spasa nacionalnog identiteta u uvjetima ruske ekspanzije u Sovjetskom Savezu. One su veoma ponosne zato \u0161to su u tome uspjele, a taj \u0107e identitet veoma lako, mo\u017eda, izgubiti na drugi na\u010din uklapanjem u EU jer \u0107e izgubiti dio stanovni\u0161tva.<\/p>\n

To je veoma aktualno u Hrvatskoj, sna\u017eno pitanje nacionalnog identiteta i toga da \u0107e na popisu stanovni\u0161tva 2021. biti manje od \u010detiri milijuna stanovnika, a 1991., bilo ih je skoro 4,8 milijuna. To se ne mo\u017ee pravdati samo ratom.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Po mom mi\u0161ljenju to su bile revolucije nezavisnosti i samoopredjeljenja. To je problem. Kada imate revoluciju samoopredjeljenja i nezavisnosti onda \u017eelite sa\u010duvati taj korpus ljudi koji su se za to borili. Potom su u\u0161li u Uniju koja je veoma korisna s ekonomskog gledi\u0161ta i gledi\u0161ta normi pona\u0161anja, ali ona mo\u017ee podrivati ciljeve samoopredjeljenja. To je ono \u0161to obja\u0161njava Orbanovu politiku u Ma\u0111arskoj. Sve dr\u017eave od Estonije pa do Gr\u010dke, uklju\u010duju\u0107i i Gr\u010dku, imaju dva vijeka borbe za samostalnost. Sada kada zapadna Europa ka\u017ee da su u\u0161le u liberalno dru\u0161tvo u kojem to nije bitno i trebaju primiti pola milijuna ili pet tisu\u0107a izbjeglica, one to do\u017eivljavaju kao promjenu dogovora jer se njihov korpus mijenja. Percepcija Zapada je bila da su te revolucije bile demokratske i liberalne, a ja mislim da su one bile narodno-oslobodila\u010dke.<\/p>\n

Je li problem kapitalizma danas to \u0161to nema drugog sistema koji mu konkurira?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Mogu\u0107e. Nije ba\u0161 potpuno slu\u010dajno da je velik broj prava radnika na Zapadu izboren nakon Oktobarske revolucije. Sovjetski Savez tada nije mogao napasti Francusku, ali je njegov primjer radni\u010dkoj klasi u Francuskoj davao ideju da je mogu\u0107e reorganizirati dru\u0161tvo. Sindikati, socijalisti\u010dka, komunisti\u010dka stranka su bile jake u Francuskoj i nekim drugim zemljama i mogle su preobraziti kapitalizam. Kapitalisti, pla\u0161e\u0107i se da ako radnicima ne daju ni\u0161ta mogu pro\u0107i kao \u0161to su pro\u0161li u Rusiji, su prihvatili da gube u nekim stvarima da si sa\u010duvali svoj poredak. Kombinacija vojne mo\u0107i Sovjetskog Saveza, snage sindikata i socijalisti\u010dkih i komunisti\u010dkih partija izvan njega je smanjila nejednakost i o tome postoje znanstveni radovi. To nije bio jedini razlog. Na\u010din proizvodnje u velikim halama gdje su mnogi radnici bili zajedno na istom mjestu je doprinosila njihovom ja\u010danju. Danas toga nema, mnogo toga je decentralizirano, ljudi rade u firmama koje imaju pet ili 10 zaposlenih i ta radni\u010dka mo\u0107 ne postoji u smislu kakva je bila nekad.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Branko Milanovi\u0107: Ako migranti imaju manje prava, doma\u0107e stanovni\u0161tvo bi bilo spremnije prihvatiti ih<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-249357","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=249357"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249357\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=249357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=249357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}