{"id":249260,"date":"2018-07-03T07:03:47","date_gmt":"2018-07-03T05:03:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=249260"},"modified":"2018-07-02T23:11:55","modified_gmt":"2018-07-02T21:11:55","slug":"moze-li-novinarstvo-spasiti-dunjaluk","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/07\/03\/moze-li-novinarstvo-spasiti-dunjaluk\/","title":{"rendered":"Mo\u017ee li novinarstvo spasiti dunjaluk?"},"content":{"rendered":"

Autor:Ozren Kebo<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Mo\u017ee li novinarstvo ostati isto u trenutku kada se sve oko njega mijenja? U nikada dinami\u010dnijem svijetu ni \u017eurnalizam se ne mo\u017ee provu\u0107i netaknut, njegova je du\u017enost da se mijenja ili ukorak s dru\u0161tvom ili br\u017ee nego svi ostali.<\/p>\n

Pogledajmo kako je to izgledalo posljednjih tridesetak godina. Jo\u0161 1990. godine svi su novinari tekstove kucali na onim starinskim pisa\u0107im ma\u0161inama, glasnim poput mitraljeza, ili bar automatske pu\u0161ke pode\u0161ene na rafalnu paljubu. Ve\u0107 dvije hiljadite tim su se ma\u0161inama slu\u017eili samo novinarski dinosaurusi, \u0161to nije uvreda, nego precizan opis kolega koji su tvrdoglavo odbijali povinovati se duhu vremena i insistirali na tada ve\u0107 duboko prevazi\u0111enim alatima. Nisu dugo izdr\u017eali, njihovu nostalgiju vrijeme je nemilosrdno pregazilo.<\/p>\n

Kada je 1997. godine u svje\u017ee deblokirano Sarajevo po\u010deo da prodire internet, niko nije ni slutio kakve \u0107e razmjere ta tehnolo\u0161ka zabava imati narednih godina. Pojam guglati (izguglati i proguglati) aktivnije je za\u017eivio tamo negdje oko 2007. \u2013 2008. godine, da bi ve\u0107 2010. donedavno potpuno nepoznato guglanje postalo nezamjenjivo pomo\u0107no sredstvo svakog novinara. Profesionalci koji su decenijama izrezivali tekstove i slagali ih u desetine i stotine fascikli, sada su dobili mogu\u0107nost da formiraju osobnu biblioteku, koja uklju\u010duje nezamislivo obimnu dokumentaciju i koja sva stane u jedan osrednje opremljeni laptop.<\/p>\n

Sam svoj medij<\/p>\n

Kada su u na\u0161 \u017eivot u\u0161li prvo oni prahistorijski mobilni, pa onda potom i pametni telefoni, nai\u0161li su na isti otpor kojim su do\u010dekani i kompjuteri. Plus im je domet bio karikaturalno ograni\u010den. Prvi mobiteli mogli su se koristiti od spr\u017eene Vije\u0107nice do razorene Ilid\u017ee, a u domen nau\u010dne fantastike spadala su predvi\u0111anja sarajevskih zanesenjaka da \u0107e jednog dalekog dana posebna mre\u017ea predajnika omogu\u0107iti da se mobitelom razgovara cijelim putem do Mostara.<\/p>\n

Danas jedan takav ure\u0111aj doslovno mijenja nekada\u0161nju redakciju: on iole obu\u010denom uredniku mo\u017ee poslu\u017eiti kao alat za pisanje, prelom teksta i stranice, zatim kao fotoaparat, diktafon, kamera, nezamjenjiva dokumentacija kakve nikada nije bilo\u2026 Da ne govorimo o izradi grafikona, neiscrpnim statisti\u010dkim i mogu\u0107nostima komparacije. Alati koji su dostupni svakom novinaru mno\u017ee se na sedmi\u010dnoj osnovi i odavno je postalo te\u0161ko, ako ne i nemogu\u0107e, upratiti rasko\u0161ne aplikacije koje nam se nude.<\/p>\n

Sve ovo mijenja i prirodu novinarstva. Nema tome ni deset godina kako su u Bosni i Hercegovini najuticajniji bili printani mediji. I danas se mnogi s nostalgijom sje\u0107aju groznice \u010detvrtkom ujutro, termina kada su iz \u0161tamparije na sarajevske ulice dolazili Dani i Slobodna Bosna. Sredinom 2018. godine jedini je od politi\u010dkih magazina pre\u017eivio polumjese\u010dnik Start (izuzimaju\u0107i desetkovane Dane). Jer, u me\u0111uvremenu \u2013 sad govorimo o globalnom a ne lokalnom procesu \u2013 \u0161tampa dramati\u010dno gubi na zna\u010daju. Svi su pre\u0161li na internet uprkos djetinjastom optimizmu pojedinih ljudi iz profesije koji tvrde da \u0107e print zauvijek \u017eivjeti. Ve\u0107 sad ne \u017eivi, nego skapava, umire pod teretom vremena. Odigrao je strahovitu ulogu u povijesti \u010dovje\u010danstva i upravo mu je vrijeme da ode u istu tu povijest. Razgovor s bilo kojim sarajevskim kolporterom otkriva da oni taj posao danas rade iz ljubavi ili dosade, a od njega ve\u0107 godinama ne mogu da \u017eive. Iz kolegijalnosti ovdje ne\u0107emo govoriti o prodanim primjercima. Ne samo da ljudi vi\u0161e ne \u017eele pla\u0107ati ne\u0161to \u010dega ionako imaju napretek besplatno, nego postoji drugi, bitno opasniji, smrtonosniji virus koji prijeti ovom izdanku novinarstva: reklame. Ni u najbolja vremena nije se moglo \u017eivjeti od tira\u017ea, nego su stvar izvla\u010dili pla\u0107eni oglasi. Nekada je reklama na koricama ovda\u0161njih novina \u2013 s punim pravom \u2013 ko\u0161tala i do 2.000 maraka. Prvo su klijenti i agencije odustali od toga jer su shvatili da je isplativije ogla\u0161avati se na znatno \u010ditanijim portalima, ali sada su i portali suo\u010deni s istim izazovom. Ne isplati se ni njih filovati stotinama maraka reklame kad se s 20 ili 30 dolara na Googleu ili Facebooku mogu napraviti reklamna \u010duda. Dakle, sve je tako intenzivno, promjene su tako te\u0161ke, brze, nepredvidive i sveobuhvatne da niko ne mo\u017ee dahnuti ni minute.<\/p>\n

Hiperprodukcija informacija zaslu\u017euje poseban osvrt. Nema bolje ilustracije o turbulentnim vremenima u kakvim \u017eivimo od sljede\u0107e pri\u010de: po nekim podacima koji dolaze iz Googlea, epicentra te djelatnosti, \u010dovje\u010danstvo 2018. godine svakog dana proizvede onoliko informacija koliko ih je ukupno stvorilo od postanka civilizacije pa do otprilike 2003. Svakog dana! To postavlja nove izazove svim djelatnostima, novinarstvu pogotovo. Ova se profesija mijenjala sukladno dru\u0161tvenim i tehnolo\u0161kim transformacijama, ali pitanje je da li je danas spremna i sposobna odgovoriti na sve relevantne izazove. Danas su za novinare i urednike dva profesionalna isku\u0161enja te\u017ea od drugih. Kako u moru informacija kojima smo zatrpani izdvojiti one najva\u017enije, i kako razlu\u010diti la\u017ene od pravih vijesti? Odvojiti relevantno od neva\u017enog nije jednostavan posao zbog same koli\u010dine informacija, ali prepoznati la\u017enu od prave vijesti ve\u0107 je mnogo zahtjevnija vje\u0161tina i tra\u017ei vladanje mnogim znanjima.
\nFake vlast<\/p>\n

La\u017ene vijesti postaju prava po\u0161ast 21. stolje\u0107a. Nedavno smo objavili tekst na\u0161eg beogradskog saradnika Tomislava Markovi\u0107a o na\u010dinu na koji se protiv la\u017enih vijesti bore u Srbiji. Nakon \u0161to je dru\u0161tvene mre\u017ee poharala dramati\u010dna informacija da je voda u beogradskom vodovodu zatrovana, i nakon \u0161to se, naravno, ustanovilo da je rije\u010d o la\u017ei, reagirale su vlasti i proglasile po\u010detak ambicioznog rata protiv fenomena zvanog fake news. Sve bi bilo u redu, zaklju\u010duje Markovi\u0107, kada ista ta vlast ne bi bila najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d takvih vijesti. Tabloidi pod njenom kontrolom godinama neka\u017enjeno \u0161ire paniku i la\u017ene informacije i ve\u0107 su izrasli u regionalni objekt \u0161prdanja. Ali nisu Informer, Alo i sli\u010dna bratija specijalitet samo Srbije, svaka vlast sklona je ili la\u017enim informacijama, ili spinovanoj stvarnosti, tako da objektivno neovisno novinarstvo ostaje jedan od rijetkih oslonaca gra\u0111anima u borbi protiv post-truth dru\u0161tva. U rubrici Fake & Spin, svake sedmice poku\u0161avamo pokazati kako se spinuje bosanskohercegova\u010dka politi\u010dka i svaka druga stvarnost i iz te je rubrike sasvim jasno: i mi konja za pseudoinformativnu trku imamo.<\/p>\n

Cijeloj ovoj pri\u010di treba dodati i samostalne trudbenike fake industrije, one vesele entuzijaste koji ne slijede ni vlast ni profesiju, nego isklju\u010divo sopstveni interes. Kada im se na putu na\u0111u mediji koji poku\u0161avaju razotkriti takve djelatnosti, ne prezaju ni od \u010dega. O tome svjedo\u010de iskustva na\u0161ih kolegica i kolega s portala Raskrinkavanje.<\/p>\n

Uz sva ova isku\u0161enja, novinarstvo je suo\u010deno s jo\u0161 jednim: sa dramati\u010dnim osiroma\u0161enjem. Nikad primanja nisu bila manja, nikada novinari nisu lo\u0161ije \u017eivjeli. U davna vremena, prije trideset-\u010detrdeset godina, novinarstvo je va\u017eilo za glamurozno zanimanje: ako u njemu i nije bilo ba\u0161 nekih velikih novaca, bilo je putovanja, \u0161minkeraja, slavnih li\u010dnosti, dru\u017eenja, mogu\u0107nosti da se mladi ljudi obrazuju i profesionalno napreduju. Ni\u0161ta od toga nije ostalo. Plate su spale na honorare, slavne li\u010dnosti ustuknule su pred reality zvijezdama, a putovanja su se s globalnog reducirala na kantonalni, eventualno entitetski nivo.<\/p>\n

Borba za pre\u017eivljavanje zamijenila je sve ostale imperative, a kada se neka profesija sroza na taj nivo, ni o kakvom napretku ne mo\u017ee biti govora. Ko zna, mo\u017eda smo ve\u0107 u\u0161li u fazu post\u017eurnalizma, samo nam to jo\u0161 niko nije rekao?<\/p>\n

Analiziraj.ba <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ko zna, mo\u017eda smo ve\u0107 u\u0161li u fazu post\u017eurnalizma, samo nam to jo\u0161 niko nije rekao?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":249261,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-249260","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249260","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=249260"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249260\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/249261"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249260"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=249260"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=249260"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}