![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/boris-dezulovic.jpg\")
<\/a>U osnovi, Hrvati i Srbi dijele se na one koji misle da se Hrvati i Srbi dijele na Hrvate i Srbe, i one koji na sve druge na\u010dine razmi\u0161ljanja misle o svim drugim stvarima, osim o Hrvatima i Srbima \u2013 one dakle koji op\u0107enito misle.<\/p>\nOni prvi posljednjih su trideset godina svojih povijesti i istorija, cijele zapravo svoje \u017eivote potro\u0161ili na dokazivanje teorije o su\u0161tinskoj razli\u010ditosti Hrvata i Srba. Nije to posve nerazumljivo, jer u njihovom tijesnom, memljivom svemiru to je pitanje \u017eivota i smrti, samog smisla postojanja: ako se Hrvati i Srbi ne dijele, \u010demu onda povijest i istorija, \u010demu uop\u0107e \u017eivot, \u010ditav izgra\u0111en oko te mitolo\u0161ke fantazije? Njihov je izbor jednostavan: bolje dvoje te isto, nego jedno te razli\u010dito. \u010cak i ako je cijena toga \u010disti, derivirani dokaz supstancijalne istosti Hrvata i Srba, potpuno i bez ostatka istih jedino u \u010dvrstoj vjeri kako su potpuno i bez ostatka razli\u010diti. Taj je dokaz ionako samo za one koji op\u0107enito misle, i koji o tome \u2013 o Hrvatima i Srbima \u2013 misle to\u010dno onoliko koliko treba da se pro\u010dita ova re\u010denica.<\/p>\n
Temeljna razlika izme\u0111u prvih i drugih jest u tome \u0161to potonji, oni dakle Hrvati i Srbi koji misle, i \u010diji \u017eivoti nisu sagra\u0111eni oko dijeljenja na Hrvate i Srbe, bez ve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a mogu jedni bez drugih: takvim Hrvatima ne trebaju Srbi, niti takvim Srbima trebaju Hrvati. Bez njih se mo\u017ee, s njima se ne mora. Nije, naravno, njihov odnos bez me\u0111usobne mogu\u0107nosti, ali on niti u jednom svom trenutku nije odre\u0111en hrvatstvom Hrvata ili srpstvom Srba: kad se takvom Hrvatu dogodi Srbin, ili Srbinu Hrvat, on je tek jedna od bezbrojnih mogu\u0107nosti, ve\u0107a od ostalih samo i to\u010dno toliko koliko su Hrvati i Srbi istiji u odnosu na razne druge. I koliko s tim nemaju nijedan pojedina\u010dni problem.<\/p>\n
Oni prvi za to vrijeme ne samo da nemaju bezbroj mogu\u0107nosti, ve\u0107 nemaju ni dvije. Takvom je Hrvatu Srbin \u2013 a Srbinu Hrvat \u2013 njegova jedina mogu\u0107nost i posljednja \u0161ansa. Takvi Hrvati i Srbi jedni bez drugih ne mogu, bez svoje me\u0111usobnosti oni nisu ni\u0161ta, jer su jedni drugima jedini materijalni dokaz sebe. Hrvat kao Srbinov odraz u ogledalu \u2013 i, jasno, obrnuto \u2013 vi\u0161e je od jeftine prispodobe o istosti: bez Srbina u ogledalu Hrvata jednostavno nema, on ne postoji. To \u0161to ga, onako tupog pred zrcalom, fizi\u010dki i dalje ima, njemu ni\u0161ta ne zna\u010di. <\/p>\n
U stvarnom svijetu on sebi nimalo ne treba, niti sam sebi nedostaje.<\/p>\n
O tim stvarima, eto, razmi\u0161ljam izme\u0111u dvije utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, dokono listaju\u0107i hrvatske i srpske portale, pa svjedo\u010de\u0107i fenomenu koji odavno ve\u0107 dobro poznaju dokoni fenomenolozi s vi\u0161kom slobodnog vremena dovoljnim da ga mogu tro\u0161iti na hrvatske i srpske portale. Svaki put u ovakvoj nekoj prilici, o lopta\u010dkom nekom prvenstvu Europe ili svijeta, vla\u017eni podrumi hrvatskih i srpskih internetskih stranica \u2013 one duboke, mra\u010dne jame komentara pod izvje\u0161tajima, u koje pristojan svijet ne zalazi \u2013 postaju, naime, fantasti\u010dna mjesta sastajanja i dru\u017eenja Hrvata i Srba, ne\u0161to poput zavi\u010dajne balkan-grill kafane na periferiji Be\u010da.<\/p>\n
Pasionirani pratitelji tog fenomena znaju njegove zakonitosti i pravila. Gosti tih balkan-grillova dijele se na nekoliko skupina. Prva skupina su takozvani doma\u0107ini, recimo ljuti anonimni Hrvati u komentarima na hrvatskim portalima, svoji na svome, koji jebu majku Srbima \u0161to su nepozvani do\u0161li komentirati na tom mjestu, umjesto da se dr\u017ee svojih, srpskih portala. Kao i ljuti Srbi, doma\u0107ini na komentarima srpskih portala, oni \u2013 kako terevenka u kafani odmi\u010de \u2013 postaju sve uvjerljivija manjina: nakon nekog vremena gotovo svi odlaze kod onih drugih, Hrvati u komentatorske podrume srpskih portala, a Srbi u podrume hrvatskih, i tamo, kao uostalom u svakom \u010destitom balkan-grillu na periferiji Be\u010da, do\u010dekuju zoru.<\/p>\n
Za\u0161to je to tako, jasno je svakome osim njima samima. Hrvati na srpske portale i Srbi na hrvatske idu nagonski, bez razmi\u0161ljanja, poput jegulja u Sarga\u0161kom moru. Njima je tu mjesto, oni se tu \u2013 ba\u0161 poput jegulja u Sarga\u0161kom moru \u2013 dijele\u0107i mno\u017ee. Njihovo pona\u0161anje tamo, me\u0111utim, nije onakvo kakvo bi neupu\u0107en netko o\u010dekivao: ne idu Hrvati \u2018kod Srba\u2019 ni Srbi \u2018kod Hrvata\u2019 kako bi najboljim neprijateljima trijumfalno utrljavali u nos svoje pobjede ili se nasla\u0111ivali njihovim porazima. Za po\u010detak, oni idu vidjeti \u0161to oni drugi misle: Hrvatima dobra igra ili pobjeda na prvenstvu malo zna\u010di ako ne dobiju ovjerenu potvrdu od Srba. I \u2013 u daljnjem tekstu nepotrebno je ponavljati \u2013 obrnuto.<\/p>\n
To je igra koja se odvija po odavno utvr\u0111enim pravilima. Srbi \u2013 \u0161to ve\u0107i i lju\u0107i, to s vi\u0161e po\u0161tovanja \u2013 neumjereno hvale Hrvate: nema pritom nesporazuma i zabluda, Hrvati su i dalje usta\u0161ki srbo\u017ederi, ali umeju da igraju fudbal i \u2013 \u0161to je najva\u017enije \u2013 pokazuju kako se na livadi gine za sveti dres, grb i himnu. Poruka je, jasno, upu\u0107ena \u2018svojima\u2019, srpskim fudbalerima, savezu, narodu i dr\u017eavi. Hrvati onda nadmo\u0107nom kurtoazijom hvale Srbe i njihovu objektivnost, obavezno pritom podsje\u0107aju\u0107i kako je rije\u010d o mitolo\u0161kom \u2018kultu reprezentacije\u2019, onome dakle \u0161to Srbi imaju, recimo, u ko\u0161arci.<\/p>\n
Nema, dakako, nikakvih nesporazuma i zabluda, Srbi su i dalje \u010detni\u010dki hrvato\u017ederi, ali znaju igrati ko\u0161arku i \u2013 \u0161to je najva\u017enije \u2013 pokazuju kako se na parketu gine za sveti dres, grb i himnu. Poruka je, dalje znate, upu\u0107ena \u2018svojima\u2019, hrvatskim ko\u0161arka\u0161ima, savezu, narodu i dr\u017eavi. Nakon \u010dega Srbi patroniziraju\u0107om kurtoazijom hvale Hrvate i njihovu objektivnost, obavezno pritom podsje\u0107aju\u0107i kako je rije\u010d o mitolo\u0161kom \u2018kultu reprezentacije\u2019, onome \u0161to Hrvati imaju, recimo, u fudbalu.<\/p>\n
Daljnja rasprava u tim podrumima ide ovako: doma\u0107ini se u vrlo kratkom vremenu posva\u0111aju izme\u0111u sebe, podijeljeni na one koji po\u0161tuju usta\u0161e\/\u010detnike, ali mrzila\u010dki navijaju da izgube sve ikad, i one koji po\u0161tuju usta\u0161e\/\u010detnike, \u017eele\u0107i im sve najbolje. Prvi su budale, a drugi izdajnici. Gosti pak za to vrijeme u\u017eivaju, domoljubnih\/patriotskih prsiju i muda priklju\u010denih na punjenje, da bi se uskoro i sami posva\u0111ali me\u0111u sobom, podijeljeni na nacionaliste koji podr\u017eavaju svoju reprezentaciju, i nacionaliste koji su \u2013 potpuno isto i u hrvatskom i u srpskom slu\u010daju \u2013 protiv \u2018svoje\u2019 reprezentacije i korumpiranog saveza, \u0161to skrnavi nacionalnu svetinju. Po prilici u to vrijeme u komentatorsku kafanu obi\u010dno zalutaju i oni \u0161to pateti\u010dno prizivaju bratstvo i jedinstvo, fantaziraju\u0107i kako bi imaginarna Jugoslavija bila svjetski prvak i u nogometu i u ko\u0161arci. Tu, jasno, nastaje rusvaj u kr\u010dmi, jer na njih onda s grli\u0107ima razbijenih boca ska\u010du i gosti i doma\u0107ini, i Hrvati i Srbi.<\/p>\n
Nakon nekog vremena \u2013 kao nagrada za strpljive \u2013 dolazi najbolji dio, onaj kad u kafani ostanu vi\u0161e-manje samo gosti, uz onih par upornih doma\u0107ina-stra\u017eara \u0161to ih poput nadrkanih konobara i dalje tjeraju na njihove portale. Igra prestaje pred zoru, kad gosti kona\u010dno shvate da su ostali sami \u2013 na srpskim portalima me\u0111usobno posva\u0111ani Hrvati, a na hrvatskim me\u0111usobno posva\u0111ani Srbi \u2013 i da odavno nema vi\u0161e nikoga da im zatitra ispra\u017enjena jaja. Nakon fajronta vra\u0107aju se Hrvati i Srbi na svoje portale, administratori po\u010diste kafanu i pometu sr\u010du, sve dok ujutro ne do\u0111e gazda da iza \u0161anka prebroji klikove i utr\u017eak, zadovoljno trljaju\u0107i ruke.<\/p>\n
I tako svaki put, posve svejedno je li Svjetsko prvenstvo u nogometu ili je u ko\u0161arci, je li olimpijski turnir u rukometu ili je Roland Garros, je li Pjesma Eurovizije ili je Me\u0111unarodni sud za ratne zlo\u010dine u Haagu. Hrvati i Srbi jedni bez drugih jednostavno ne mogu, jedni drugima bolno trebaju i nedostaju, i kad bi gospodari interneta izvukli dru\u0161tvene mre\u017ee na \u017ealo i pozatvarali kafane u mra\u010dnim podrumima hrvatskih i srpskih portala, sutradan bi usta\u0161e i \u010detnici \u2013 najozbiljnije to mislim \u2013 napravili novu Jugoslaviju. Vla\u017eni podrumi hrvatskih i srpskih internetskih stranica postaju fantasti\u010dna mjesta sastajanja i dru\u017eenja Hrvata i Srba, ne\u0161to poput zavi\u010dajne balkan-grill kafane na periferiji Be\u010da<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-249218","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249218","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=249218"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249218\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249218"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=249218"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=249218"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nportalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"