{"id":249161,"date":"2018-06-30T23:55:38","date_gmt":"2018-06-30T21:55:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=249161"},"modified":"2018-06-30T23:59:39","modified_gmt":"2018-06-30T21:59:39","slug":"liberalizam-ideologija-rase-gospodara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/30\/liberalizam-ideologija-rase-gospodara\/","title":{"rendered":"Liberalizam, ideologija \u2018rase gospodara\u2019"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lucien S\u00e8ve<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Onaj tko o liberalizmu gaji sliku kakvu nude liberali neugodno \u0107e se iznenaditi \u010ditaju\u0107i Protupovijest liberalizma, klju\u010dnu knjigu Domenica Losurda koja ve\u0107 na samom po\u010detku otkriva nevjerojatan paradoks. Biti liberalom u principu zna\u010di boriti se, po uzoru na velike mislioce poput Huga Grotiusa ili Johna Lockea, Adama Smitha ili Alexisa de Tocquevillea, za slobode pojedinca i protiv politi\u010dkog apsolutizma, dirigirane ekonomije i filozofske netolerancije. Posrijedi je idejno i u praksi mo\u0107an pokret koji je u razdoblju od 16. do 18. stolje\u0107a, s tri slavne revolucije u Nizozemskoj, Engleskoj i Americi, oblikovao \u010ditavu suvremenu povijest. No upravo je s njim do\u0161lo do najve\u0107eg razvoja ropstva. U Americi 1700. godine ima tristo tisu\u0107a robova, 1800. gotovo tri milijuna, a sredinom 19. stolje\u0107a jo\u0161 dvostruko vi\u0161e. Holandija ukida ropstvo u svojim kolonijama tek 1863. godine. Sredinom 18. stolje\u0107a, broj robova najve\u0107i je u Velikoj Britaniji \u2013 gotovo devetsto tisu\u0107a. Pritom je rije\u010d o najgoroj vrsti ropstva, tzv. chattel racial slavery, gdje je rob druge rase jednostavno \u201cimovina\u201d. Te\u0161ko je zamisliti radikalnije poricanje slobode pojedinca. Gdje je gre\u0161ka?<\/p>\n

Ovo je djelo od po\u010detka do kraja posve\u0107eno obja\u0161njavanju te gre\u0161ke, potkrijepljeno dojmljivim obiljem krvavih \u010dinjenica i citata od kojih zastaje dah. Ne, ne radi se o gre\u0161ci. Liberalna je doktrina ro\u0111ena s dva lica i takvom je ostala: s jedne strane gorljiva poruka o slobodi pojedinca samo za gra\u0111ane, bijele posjednike koji \u010dine Herrenvolk, \u201crasu gospodara\u201d \u2013 germanizam koji je ta uvelike anglofona ideologija bez kompleksa usvojila; s druge cini\u010dno poricanje ljudskosti ne samo drugih rasa u kolonijama, nego jednako tako i naroda koje se smatralo \u201cbarbarima\u201d, kao \u0161to su Irci ili ameri\u010dki Indijanci, te mno\u0161tva sluga i radnika u metropolama, slobodno se mo\u017ee re\u0107i \u2013 velike ve\u0107ine ljudi. Protupovijest liberalizma, nimalo ne nije\u010du\u0107i njegove dobre strane, otkriva pune razmjere njegova mra\u010dnog nali\u010dja, koje je prisutno od po\u010detka, a liberalna ga hagiografija neprestano skriva. Na primjer (uzmimo jedan detalj od tisu\u0107u), kad saznamo da je veliki liberalni filozof John Locke bio dioni\u010dar tvrtke Royal African Company, glavne organizatorice trgovine crnim robljem, odjednom su nam jasnije mnoge stvari u na\u0161oj modernoj povijesti.<\/p>\n

No tako\u0111er nam je jasno da je ovoj ikonoklasti\u010dkoj knjizi trebalo vremena da se pojavi. I da ono \u0161to o njoj \u0161krto prozbore glavni mediji \u010desto odaje posramljenu zlovolju. Djelo je ujedno i previ\u0161e eruditsko i jasno da bi ga se moglo lako odbaciti. Zbog toga se protiv njega slu\u017ee izlizanim polemi\u010dkim trikovima. Dovode se u pitanje autorovi stavovi prema sasvim drugim temama, s kojima se uop\u0107e ne moramo slagati. Optu\u017euje ga se za jednostranost, dok on ne propu\u0161ta priliku da prika\u017ee raznolikost aspekata liberalizma, slo\u017eenost njegovih pravaca, \u010desto i dvosmislenost njegovih mislioca. Za kraj mu se dobacuje \u201cAli to je op\u0107epoznato!\u201d iako dominantna ideologija bez prestanka radi na o\u017eivljavanju bezobrazno pristranog pozla\u0107enog mita o liberalizmu.<\/p>\n

Treba re\u0107i da Losurdova knjiga obiluje navodima koji veoma \u0161tete tom mitu. Poput ovog Tocquevilleova teksta koji opravdava istrebljenje crvenoko\u017eaca: \u201cProvidnost im je, \u010dini se, smje\u0161taju\u0107i ih posred bogatstava Novog svijeta, dala samo kratkotrajno pravo u\u017eivanja. Oni su tamo, na neki na\u010din, samo \u010dekali. Obale tako dobro pripremljene za trgovinu i industriju, tako duboke rijeke, neiscrpna dolina Mississippija, cijeli taj kontinent, djelovali su tada kao jo\u0161 uvijek prazna kolijevka jednog velikog naroda.\u201d \u201cPrazna kolijevka\u201d: tako jedan slavni liberal lakim zamahom pera opravdava jedan od najve\u0107ih genocida u povijesti, unaprijed daju\u0107i dragocjeno opravdanje doktrinarcima \u201czemlje bez naroda\u201d koju Bog nudi narodu bez zemlje. Tekstovi takvoga tona nisu rijetki u ovoj protupovijesti i \u010desto ih potpisuju imena kojima bismo se najmanje nadali.<\/p>\n

Podu\u010davaju\u0107i nas mnogome, autor nam jo\u0161 vi\u0161e daje za razmi\u0161ljanje. Na primjer, kad iznosi ove rije\u010di jednog Georgea Washingtona ili Johna Adamsa, toliko indikativne za ameri\u010dku revoluciju koju su krajem 18. stolje\u0107a vodili liberalni kolonisti, vlasnici robova, potpuno svjesni da su oni u odnosu na robove \u201cbijeli britanski podanici, ro\u0111eni slobodni\u201d, spremni na vapaj zbog Engleza iz metropole koji ih gnjave: \u201cNe \u017eelimo biti njihovi crnci!\u201d Ovdje najednom upada u o\u010di da liberalna misao nikad nije bila autenti\u010dno univerzalisti\u010dka misao. Slobode koje su se zahtijevale \u201cza pojedinca\u201d nipo\u0161to nisu za sva ljudska bi\u0107a, nego samo za mali broj izabranih, u dvostrukom, biblijskom i gra\u0111anskom, smislu rije\u010di.<\/p>\n

Ovakav agresivni partikularizam doista jest u samom temelju liberalnog u\u010denja. Grotius, jedan od o\u010deva liberalne doktrine u 17. stolje\u0107u, bez oklijevanja opravdava instituciju ropstva (\u201cPostoje ljudi ro\u0111eni za slu\u017eenje\u201d, pi\u0161e on pozivaju\u0107i se na Aristotela), govori o stanovnicima holandskih kolonija kao o \u201cdivljim \u017eivotinjama\u201d i, opisuju\u0107i njihovu religiju kao \u201cpobunu protiv Boga\u201d, unaprijed opravdava njihovo ka\u017enjavanje najokrutnijom \u201ckaznom primjerenom krivcima\u201d. Uop\u0107e se dakle ne radi o odstupanjima u praksi, sama ideja liberalizma odaje izravno segregiraju\u0107i i dehumaniziraju\u0107i antropolo\u0161ki aristokratizam.<\/p>\n

Francuz Tocqueville, aristokrat-demokrat, i s\u00e2m o vi\u0161e tema misli na vrlo sli\u010dan na\u010din. Losurdo navodi ovu izjavu: \u201cEuropska je rasa od neba primila ili svojim trudom stekla toliko neporecivu nadmo\u0107 nad svim ostalim rasama koje \u010dine veliku ljudsku obitelj, da je \u010dovjek odavde, sa svim svojim porocima i neznanjem, onaj s dna dru\u0161tvene ljestvice, jo\u0161 uvijek prvi me\u0111u divljacima.\u201d Mnoge danas zapanjuje kastinska oholost koju pokazuju mnogi, i mu\u0161ki i \u017eenski \u010dlanovi vladaju\u0107eg miljea. \u010citaju\u0107i ovu Protupovijest shva\u0107amo da je ona, prije no \u0161to bi bila psiholo\u0161ko-dru\u0161tvena crta pojedinaca, temeljna osobina same liberalne doktrine i prakti\u010dnog dr\u017eanja koje je u svim razdobljima nalagala. Liberalizam i demokracija nikad nisu bili sinonimi.<\/p>\n

\u201cRadi se\u201d, zaklju\u010dit \u0107e Losurdo, \u201co diskursu potpuno usredoto\u010denom na ono \u0161to, za zajednicu slobodnih ljudi, predstavlja ograni\u010den sveti prostor\u201d \u2013 sveti prostor koji priznaje protestantska eti\u010dko-religiozna kultura odgojena na Starom zavjetu. Dovoljno je u analizu unijeti i \u010dimbenik \u201cprofanog prostora\u201d (robove iz kolonija i sluge iz metropola) da bi se uvidio neprikladan i varljiv karakter kategorija koje se uobi\u010dajeno koriste pri prikazu povijesti liberalnog Zapada: apsolutno prvenstvo slobode pojedinca, antietatizam, individualizam. Je li Engleska 18. i 19. stolje\u0107a zemlja vjerske slobode? \u0160to se Irske ti\u010de, liberal Gustave de Beaumont, koji je pratio Tocquevillea za njegova putovanja u Ameriku, govori o \u201cvjerskoj opresiji koja prelazi svaku ma\u0161tu\u201d.<\/p>\n

Pra\u0107enje duge povijesti liberalizma tako\u0111er podrazumijeva makar drugorazredno zanimanje za ono \u0161to ga je pobijalo, \u0161to mu se protivilo. U ovoj knjizi vidimo kako su se oblikovale razne figure univerzalizma, od onog katoli\u010dkog i monarhijskog Jeana Bodina u 16. stolje\u0107u, preko antikolonijalnog i abolicionisti\u010dkog radikalizma kojemu su ponekad pomagali napredni liberali 19. stolje\u0107a, pa sve do temeljne kritike Karla Marxa, koji briljira raskrinkavaju\u0107i \u201ckonzervativni karakter engleske revolucije\u201d. Bur\u017eujska politi\u010dka emancipacija zapravo je bila znak dru\u0161tvenog bijesa ne samo prema narodima iz kolonija, nego i prema samim engleskim seljacima, prije no \u0161to \u0107e se okomiti na gradski proletarijat, nevjerojatno zlostavljan u tzv. workhouses, radnim ku\u0107ama. Losurdo takvu analizu ipak ne slijedi u potpunosti, nego skicira osobni pregled liberalnih revolucija, kako latinskoameri\u010dkih tako i europskih.<\/p>\n

No koliko god bili va\u017eni ti antiliberalni istupi, konkretnije su rezultate ostvarili sami narodni pokreti. Na prvo mjesto me\u0111u njima Losurdo smje\u0161ta pobunu na Saint-Domingueu (danas Haiti) i njezinog vo\u0111u Toussainta Louverturea, pravi topovski udar za to vrijeme (crna\u010dki narod s nevjerojatnom odva\u017eno\u0161\u0107u da se oslobodi!), koja, istodobno s Francuskom revolucijom, predstavlja odlu\u010duju\u0107u prekretnicu za kreolsku neovisnost i ukidanje ropstva u Latinskoj Americi. Sto dvadeset i pet godina kasnije, mo\u0107an podstrek u istom smjeru dat \u0107e Oktobarska revolucija u Rusiji. \u201cKad se sve temeljito razmotri, pobuna na Saint-Domingueu i Oktobarska revolucija ugrozile su, svaka zasebno, prvo ropstvo, zatim teroristi\u010dki re\u017eim bjela\u010dke dominacije\u201d; to su dva povijesna poglavlja koja je \u201cve\u0107inski mrzila liberalna kultura epohe\u201d.<\/p>\n

Ne doti\u010du\u0107i se nedavne povijesti neoliberalizma, Losurdo se za kraj pita o odgovornosti liberalizma za \u201ckatastrofe 20. stolje\u0107a\u201d, te je vrlo uvjerljivo procjenjuje velikom. Oslanjaju\u0107i se na tezu Hannah Arendt koja \u201cpolazi od kolonija britanskog carstva da bi objasnila genezu totalitarizma 20. stolje\u0107a\u201d, podsje\u0107a da su se svijet koncentracijskih logora i ostale antidemokratske institucije \u201cpo\u010dele ocrtavati davno prije kraja samoprozvane belle \u00e9poque\u201d, navode\u0107i primjere \u201ckrvavih i uzastopnih deportacija Indijanaca, po\u010dev\u0161i od one koju je poduzela Jacksonova Amerika (koju je Tocqueville proglasio uzorom demokracije)\u201d.<\/p>\n

S postupanjem prema crncima u Novom svijetu dostignuti su, \u0161to se dehumanizacije ti\u010de, \u201cvrhunci kojima je te\u0161ko parirati\u201d. Na britanskoj Jamajci \u201croba bi se prisililo da se olak\u0161a u usta robu koji je ne\u0161to skrivio, da bi mu se zatim ta usta na \u010detiri-pet sati za\u0161ila\u201d. U SAD-u \u0161kolska su djeca mogla dobiti slobodan dan da bi prisustvovala lin\u010dovanju. Jedna knjiga, iza\u0161la u Bostonu 1913. godine, u svom naslovu zaziva \u201ckrajnje rje\u0161enje\u201d (ultimate solution) crna\u010dkog pitanja. Jedan ameri\u010dki istra\u017eiva\u010d, Ashley Montagu, o rasizmu i nacizmu pi\u0161e da je \u201cto \u0161to se \u010dudovi\u0161te moglo slobodno kretati svijetom u velikoj mjeri na\u0161ih ruku djelo (\u2026), i mi smo odgovorni za stravi\u010dan oblik koji je poprimilo\u201d.<\/p>\n

Grije\u0161i li autor kad u zaklju\u010dku poziva da se prestane s la\u017eljivom hagiografijom liberalizma, koja nam se ponovno u visokim dozama servira posljednja tri desetlje\u0107a, od po\u010detka vladavine Margaret Thatcher?<\/p>\n

* Lucien S\u00e8ve je filozof. Autor je brojnih knjiga u kojima istra\u017euje odnos filozofske antropologije, teorije li\u010dnosti i marksizma.<\/em><\/p>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ud\u017ebeni\u010dke definicije liberalizam predstavljaju kao ideologiju individualne slobode i univerzalizacije ljudskih prava. Protupovijest liberalizma, va\u017ena knjiga preminuloga talijanskog povjesni\u010dara ideja Domenica Losurda, uvjerljivo otkriva selektivnost i jednostranost tih hagiografskih prikaza. U srce liberalnog projekta od po\u010detka je bila upisana antidemokratska i rasisti\u010dka dimenzija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":249163,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-249161","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249161","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=249161"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249161\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/249163"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249161"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=249161"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=249161"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}