U kosmi\u010dkom ak\u0161amu civilizcije odgovorno tvrdim da ovaj istiniti doga\u0111aj koji se ovih dana dogodio u Sand\u017eaku zaslu\u017euje Va\u0161u pa\u017enju i naravno, obavezno \u010ditanje.<\/p>\n
Osman je jedan od sedmorice Hanku\u0161inih i \u0160erifovih sinova. O\u017eenjen i ima devetoro djece. Tri k\u0107eri i \u0161est sinova. Stasali. Njegov najsatiji brat Omer tako\u0111er ima punu ku\u0107u djece. Bra\u0107a i prve kom\u0161ije. Na o\u010devom imanju. Ne govore preko dvadeset godina. Bilo je me\u0111u njima raznih belaja. \u010cak su padale i prijetnje smr\u0107u. Pi\u0161tolji su se potezali. Bo\u017ee sa\u010duvaj. Tako je to kad \u0161ejtan zaja\u0161e insana pa od njega napravi hajvana. <\/p>\n
Stigla Osmanova najstarija k\u010di za udaju. Zavr\u0161ila visoke \u0161kole u Podgorici, zaposlila se, na\u0161la momka i dogovorila udaju. Osman sretan. Izabranik njegove miljenice \u0111urumli od \u010destita plemena iz Gusinja. Pripreme za ispra\u0107aj Halime teku po planu. Zovu se plemenici, priprema klanje i pe\u010denje janjadi, razvla\u010de kore za baklave, pite… Kupuje se ruho i dariva budu\u0107a nevjesta.<\/p>\n
Osvanu i to jutro kada su po Halimu trebali do\u0107i Gusinjani. U Osmanovim dvorima vri kao u ko\u0161nici. Puna ku\u0107a, ali nema Omera. Niko ga nije ni zvao. Da stvari budu jo\u0161 gore, kako bi naudio bratu, Osman mu pozvao djecu na ispra\u0107aj. Nikome od toliko bajnih Osmanovih prijateljanije ni naum nije palo da ne\u0161to poradi po tom pitanju, ne bi li se bra\u0107a na ovu porodi\u010dnu radost izmirila. Jo\u0161 samo par sahata do dolaska svatova. Iznenada Halima zovnu babu da popri\u010daju nasamo. Uputi se u pravcu \u0161tale i dade mu znak da ide za njom. Osman za\u010du\u0111en krenu za djetetom ne slute\u0107i \u0161ta ga \u010deka. Halima gledaju\u0107i pravo u o\u010di babu odlu\u010dnim glasom puna prkosa re\u010de:<\/p>\n
\u201eBabo, ako se ne pomiri\u0161 sa Omerom i ako me on kao amid\u017ea ne izvede iz ku\u0107e ni\u0161ta od svadbe. Tako mi Boga vratit \u0107u svatove i nikada se vi\u0161e za \u017eivota ne\u0107u udati. Re\u0107i \u0107u svatovima \u0161ta je razlog mog odustajanja. Ne\u0107u da nosim prokletstvo iz domovine u svoju budu\u0107u ku\u0107u me\u0111u njegovu familiju a sjutra ako Bog da te imadne mevlad i moju.\u201c<\/p>\n
Osman umalo ne pade s nogu. Udari mu krv u sljepoo\u010dnice a \u017eila kucavica naraste do veli\u010dine prsta. Otvorio o\u010di i zinuo kao pe\u0161. Skljoka se pravo na gomilu kravljeg \u0111ubreta. Ne mo\u017ee da do\u0111e sebi. Nije se ovome nadao. Tek u neki vakat se pribra i progovori:
\n\u201e\u0160ta to zbori\u0161 dijete? Je si li pomahnitala? Zna\u0161 li ti kakav bi belaj nastao da tako u\u010dini\u0161. Bilo bi i mrtvih glava. A bruka, kukala ti majka. Ne budali no pamet u glavu.\u201c<\/p>\n
\u201eBabo, zna\u0161 da te nikada u \u017eivotu nisam slagala. Poznata sam u ku\u0107i po tome \u0161to dobro pazim \u0161ta \u0107u re\u0107i i kada ka\u017eem, ne povla\u010dim ono \u0161to mi preko usta iza\u0111e. Ibreti se ti koliko ho\u0107e\u0161. Ja rekoh a ti vidi \u0161to ti je \u010diniti. Tako mi Boga ja ne idem ako se ne pomiri\u0161 sa Omerom,\u201c okrenu se i uputiu pravcu ku\u0107e neokrenuv\u0161i se prema ocu.
\nOsmanu je trebalo frtalj sahata da se povrati i do\u0111e k sebi. Osmotri okolo i vidje gdje se od muke svalio. Ta\u010dno ondje gdje mu je i mjesto. Grozni\u010davo je razmi\u0161ljao \u0161ta mu je \u010diniti. Nije imao vremena. Morao je brzo reagovati ako misli da sprije\u010di bruku. Znao je da se Halima ne \u0161ali. Ustade i onako prljav uputi se u pravcu bratove ku\u0107e. Krenu putem kojim nije preko dvadeset godina pro\u0161ao. Desetak metara ispred bratove ku\u010de zavika koliko ga grlo nosi:<\/p>\n
\u201eOmereee, za Ime Boga, spa\u0161avaj. Pomozi ako si po Bogu brat. Iza\u0111i da se halalimo i izmirimo kukala nam majka obojici. Omereee iza\u0111i…!\u201c
\nOmer je sa pend\u017eera ugleda izbezumljenog Osmana kako ide u pravcu njegove ku\u0107e. Ne bi mu svejedno. Nije znao bratove namjere. Strepio je od najgoreg. O\u010dekivao je belaj. Nije znao povod njegovog iznenadnog dolaska. Tek kada je za\u010duo njegovo zapomaganje laknu mu. Pade mu kamen sa srca. Vidio je da ga je velika muka natjerala te ovoliko zapoma\u017ee. Istr\u010da iz ku\u0107e i ra\u0161irenih ruku uputi se u susret bratu.<\/p>\n
\u201e\u0160ta gori brate? Koja te je nevolja zadesila, pri\u010daj. Tu sam da ti pomognem. Reci!\u201c<\/p>\n
Osman mu u najkra\u0107im crtama ispri\u010da \u0161ta se dogodilo u \u0161tali. Zatra\u017ei halala od njega i zamoli ga da se izmire.<\/p>\n
\u201eSpa\u0161avaj obraz plemena brate. Moj je ionako davno oti\u0161ao kada ovolike godine nismo pri\u010dali.\u201c<\/p>\n
Omer shvati razlog bratovog dolaska. Nije se dvoumio ni jednog trena. Zagrli brata i privi ga na grudi. Suze su lile niz njegove obraze. Pla\u010dljivim glasom progovori:<\/p>\n
\u201eHalima, Bog ti dao svako dobro. Da ne bi tebe umrijesmo ne pri\u010daju\u0107i, kuku nama zauvijek. Brate moj, samo da se okupam i presvu\u010dem a ti za mnom kod snahe neka ti dadne \u010dist \u010dama\u0161ir i najbolje odijelo, zna ona koje. Popij kahvu dok se ja okupam. Okupaj se i ti kod mene, presvuci, pa da idemo. Pametnica na\u0161a. Blago se ku\u0107i gdje ona ode. Pohitaj, brate moj. Idemo.\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U kosmi\u010dkom ak\u0161amu civilizcije odgovorno tvrdim da ovaj istiniti doga\u0111aj koji se ovih dana dogodio u Sand\u017eaku zaslu\u017euje Va\u0161u pa\u017enju i naravno, obavezno \u010ditanje. Osman je jedan od sedmorice Hanku\u0161inih i \u0160erifovih sinova. O\u017eenjen i ima devetoro djece. Tri k\u0107eri i \u0161est sinova. Stasali. Njegov najsatiji brat Omer tako\u0111er ima punu ku\u0107u djece. Bra\u0107a i […]<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":165531,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-249150","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249150","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=249150"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/249150\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/165531"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=249150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=249150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}