{"id":248845,"date":"2018-06-25T08:03:41","date_gmt":"2018-06-25T06:03:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=248845"},"modified":"2018-06-25T08:30:31","modified_gmt":"2018-06-25T06:30:31","slug":"zasto-je-hrvatski-nogomet-bolji-od-hrvatske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/25\/zasto-je-hrvatski-nogomet-bolji-od-hrvatske\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je hrvatski nogomet bolji od Hrvatske?"},"content":{"rendered":"

Autor:Denis Kulji\u0161<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Za\u0161to hrvatski politi\u010dari ne vode Hrvatsku isto tako dobro kao hrvatski trener hrvatsku nogometnu reprezentaciju? Iako je nesumnjivo vrlo sposoban, Zlatko Dali\u0107 nije genij, on je jedan od mnogih podjednako dobrih selektora i nogometnih stru\u010dnjaka, koji su s vi\u0161e ili manje uspjeha vodili hrvatsku reprezentaciju, dok je doma\u0107i nogomet stalno u\u017eivao visok status u svijetu. Kad je Miroslav \u201d\u0106iro\u201d Bla\u017eevi\u0107 prije to\u010dno 20 godina osvojio tre\u0107e mjesto na svjetskom prvenstvu u Munchenu, moj otac sreo je u gradu nekog Kineza koji je bauljao po gradskom trgova\u010dkom centru s jeftinim du\u0107anima. Rekao mu je da je vidio na televiziji kako je neka zemlja za koju nikad ranije nije \u010duo osvojila TRE\u0106E mjesto na svijetu, pa je kupio kartu i do\u0161ao da vidi ima li tu kakvih poslovnih prilika. Ljudi koji su sposobni za takav podvig mora da nisu sasvim bez veze. Bojim se da se ipak razo\u010darao\u2026<\/p>\n

Kad je Marijan Han\u017eekovi\u0107, moj pokojni prijatelj i izdava\u010d kao predsjednik advokatske komore Hrvatske otputovao u posjet Advokatskoj komori Kine (koja ima vi\u0161e \u010dlanova nego \u0161to Hrvatska ima stanovnika) opet su ga o tome raspitivali \u2013 kako to da vam tako dobro ide nogomet? Kad su \u010duli da je i drug Tito odavde, jedini \u010dovjek iz Nansilafu osim \u0160ukera za kojega su znali, njihovom \u010du\u0111enju nije bilo kraja. Koliko ste rekli da vas ima? \u010cetiri milijuna? Nemogu\u0107e! Ni malo stoga ne iznena\u0111uje \u0161to su poslije za trenera \u0161angajskog \u201dShenhua\u201d uzeli \u0106iru Bla\u017eevi\u0107a. To nije sretno zavr\u0161ilo, razi\u0161li su se brzo, podjednako razo\u010darani. Kakav si problem imao \u0106iro, pitao sam ga, a on \u0107e \u2013 ja nikakav, dapa\u010de, prvo, svugdje mo\u017ee\u0161 pu\u0161iti, kao nigdje u svijetu, drugo, ondje me nisu zvali Stari, nego Mudri, godine su mi bile prednost. Ali, ne mo\u017ee\u0161 ti njih, brate, nau\u010diti da igraju nogomet \u2013 ne mo\u017ee\u0161, i gotovo. I vi\u0161e to nije poku\u0161ao, iako mu se Kina u\u010dinila kao prostor nevi\u0111enih izazova i mogu\u0107nosti za svaki uspjeh, no poslije se vi\u0161e dr\u017eao ove na\u0161e hemisfere, trenirao Iran, gdje nema ni\u0161ta lak\u0161e nego da raspali\u0161 navija\u010de protiv igra\u010da iz drugog grada ili dr\u017eave, pa je, kako sam mu rekao, \u201dprenio klice nacionalizma u mirno podneblje Bliskog Istoka\u201d.<\/p>\n

Ve\u0107 iz ovih anegdota vidi se za\u0161to je uspje\u0161an hrvatski nogomet, te za\u0161to su uspje\u0161ni hrvatski igra\u010di i treneri. Primjenjuje se na\u010delo \u2013 radi lokalno, razmi\u0161ljaj globalno! Mora\u0161 biti sam svoj izvoznik u globalnoj ekonomiji nogometa i prije svega, mora\u0161 izvesti samoga sebe, i potvrditi svoju vrijednost na svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Sve suprotno od politike!<\/p>\n

To ne zna\u010di da ne postoji lokalni nogomet, koji je isto tako neuspje\u0161an kao i lokalna ekonomija. Imao si veliki, vode\u0107i kombinat \u201dDinamo\u201d koji, pokazalo se, kao ni \u201dAgrokor\u201d nije mogao funkcionirati bez silnih pronevjera. Ima\u0161 \u201dHajduk\u201d gdje vlada mafija, odnosno njena specijalizirana N\u2019dranghetta zvana \u201dTorcida\u201d. \u201dTorcidu\u201d je osnovala Komunisti\u010dka partija, odnosno Jure Bili\u0107, \u010duveni dalmatinski politico, koji je zbog toga dobio partijsku opomenu. Uzalud je obja\u0161njavao Politbirou kako je to bila odli\u010dna mjera za borbu protiv hrvatskog nacionalizma \u2013 umjesto da svi, kao Hercegovci, navijaju za \u201dnacionalni\u201d \u201dDinamo\u201d, uvalio je autonomisti\u010dki klin, pa zalu\u0111eni Vlaji nose na tribine transparente \u201dZa Hajduka i za Boga \u2013 navija\u010di Imockoga!\u201d Dobro, i dalje su, naravno, reakcionari, to je takav svijet, ali barem se svi ne trpaju na istu hrpu, nego si problem uspio podijeliti na dva\u2026 Onda dobra Udba ubaci svoje ljude na \u010delo navija\u010dke organizacije, pa kao ni emigranti, oni vi\u0161e ne znaju tko radi za policiju, a tko protiv dr\u017eave, pa se svi skupa malo skuliraju ili se \u010dak po\u010dnu me\u0111usobno sumnji\u010diti i odstranjivati. \u0160to jako olak\u0161ava posao vlasti, koja bi na ovakvim primjerima uvijek trebala u\u010diti.<\/p>\n

U lokalnom hrvatskom nogometu ima\u0161, dodu\u0161e, i \u201dRijeku\u201d, kao najpou\u010dniji slu\u010daj \u2013 klub je bio kupio talijanski vlasnik (poslije ga je preprodao) i Rijeka, rije\u010dki nogomet i hrvatski liga\u0161ki lokalni nogomet, preporodili su se \u2013 vi\u0161e nije ba\u0161 trka s jednim konjem, pa sad valja moliti Boga (ali ne onog imo\u0107anskog) da Talijani kupe i rije\u010dko brodogradili\u0161te, pa \u0107e sli\u010dna blagodet zahvatiti i hrvatsku privredu.<\/p>\n

No, iako, naravno, postoji lokalni nogomet s doma\u0107im klubovima, cijeli se pogon zasniva na izvozu, kao slovenska privreda.<\/p>\n

U doma\u0107im klubovima po\u010dene\u0161 na najni\u017eim granama, a onda po malo napreduje\u0161 u strane, velike klubove, i kad te uzmu u reprezentaciju, a ona polu\u010di kakav europski ili svjetski uspjeh, odigra dobru utakmicu na Olimpijadi ili na prvenstvima, sko\u010di ti cijena u nebo, pa strani mena\u0111eri nagrnu na utakmice po hrvatskim gradovima \u0161to se jedva razlikuju od boljih njema\u010dkih sela i stanu pregovarati o velikim iznosima od\u0161teta za dvadestogodi\u0161njake, od \u010dega onda \u017eive i doma\u0107i klubovi, i doma\u0107i nogomet i stvara se fama, preko \u0161tampe i televizije \u0161iri uzbu\u0111enje, koje svima ukazuje da se tu vrijedi potruditi, pa roditelji vuku male klince u pionirske \u0161kole, umjesto da se na ulici normalno navla\u010de na huliganiju, narodnu muziku i druge droge.<\/p>\n

Za\u0161to isto tako ne funkcionira hrvatska politika? Za\u0161to se na vode\u0107a mjesta u strankama i na mjesta u lokalnoj upravi uzimaju samo ljudi koji su dokazano nesposobni ili nepoduzetni, i nisu nikad postigli bilo kakav uspjeh, osim \u0161to su bili \u201dvojnici partije\u201d i strpljivo napredovali kroz hijerarhiju, ponavljaju\u0107i skrupulozno sve floksule, dobro paze\u0107i da ne ugroze bilo koje predrasude? Najva\u017enije je da nemaju nikakva postignu\u0107a osim dostignutog \u010dina u lokalnoj politici, jer da se mogu osloniti na svoju pamet i sposobnost da \u0161togod ostvare izvan hijerarhije, mo\u017eda bi do\u0161li u isku\u0161enje da riskiraju i misle svojom glavom, pa se zauzimaju za ne\u0161to \u0161to bi moglo dovesti do boljitka, ucjenjiovati da \u0107e oti\u0107i ako se njihovo ne prihvati i tisu\u0107u belaja, \u0161to sigurno ne bi bilo dobro za uhodanu djelatnost u kojoj gomila podobrazovanih i nesposobnih majmuna u crnim odijelima, ostvaruje tako sjajnu egzistenciju i raspola\u017eu nevjerojatnim voznim parkom, uz koje idu i \u0161oferi, a bome i sekretarice, da se i ne govori o svim divotama koje ti stave na raspolaganje zahvalni ljudi, ako im samo malo pomogno\u0161 u stvarima koje ne bi sami mogli rije\u0161iti bez pomo\u0107i dr\u017eave i takvih dr\u017eavnih funkcionera\u2026<\/p>\n

Za lokalnu politiku tako\u0111er je jako va\u017eno da se sprije\u010di \u0161irenje vidika i stjecanje iskustva i znanja u drugim sredinama, gdje mo\u017eda njeguju izvrsnost, tra\u017ee intelektualne kvalitete, integritet i znanje, pa to valja na svaki na\u010din onemogu\u0107iti bez obzira \u0161to su propisi, doneseni pod pritiskom Europske unije, predvidjeli obrazovnu \u201dinteroperabilnost\u201d, univerzalne \u0161kolske kriterije po \u0161pranci Bolonjske reforme.<\/p>\n

Mo\u017ee\u0161 ti, recimo, oti\u0107i preko programa Erazmus na neko dobro sveu\u010dili\u0161te u svijetu, pa ondje upisati semestar koji se uklapa u tvoj studij. Poslije \u0107e ti sve tvoj \u201dkredite\u201d uredno unijeti u kurikulum i priznati kroz europski propisan postupak nostrifikacije. Student koji se vratio iz Danske s punom satnicom ispita polo\u017eenih s najvi\u0161im ocjenama na njihovom najuglednijem sveu\u010dili\u0161tu, koje je zavr\u0161ila i danska kraljica, lo\u0161e je pro\u0161ao – sve su mu priznali, ali su mu na katedri gdje studira objasnili: \u201dTo je OK, ti danski predmeti, ali na\u0161 program previ\u0111a da se obavezno ispola\u017eu ovi ispiti, pa \u0107e\u0161 i njih morati dati, jer ih mi ne mo\u017eemo supstituirati drugima, koje su izmislili ti vra\u017eji Hiperborejci\u201d. Tako je studij produ\u017eio ne za jedan semestra, nego za dva, jer je onda jo\u0161 morao slu\u0161ati sve te predmete, kako bi mu na vrijeme izbili iz glave ideju da \u0107e se obrazovati izvan dosega hrvatske umstvenosti.<\/p>\n

Ne\u0161to sli\u010dno dogodilo se kolegici iz Bosne koja je sina poslala da zavr\u0161i gimnazijski razred u Americi. \u201dJako lijepo\u201d, rekli su joj, \u201dmatematika i fizika, to je sve kako treba, ali povijest \u2013 morat \u0107e polagati, jer oni tamo sigurno ne u\u010de Nemanji\u0107e.\u201d Lako je mogu\u0107e da u toj ameri\u010dkoj srednjoj \u0161koli gdje se igra tenis i puno pola\u017ee na sport kao na svim anglosaksonskim obrazovnim institucijama, nikad nisu ni \u010duli za Nemanji\u0107e, da se i ne govori o ostalim tim jako zapletenim pitanjima iz srednjovjekovlja, kao \u0161to je to sjajno opisao jo\u0161 Branislav Nu\u0161i\u0107 u \u201dAutobigrafiji\u201d, gdje priznaje kako nikad nije uspio to\u010dno poloviti je li Vuka\u0161in ubio Uro\u0161a, ili Uro\u0161 Vuka\u0161ina i tko je, zapravo, i\u0161ao na Maricu, gdje ih je u neravnopravnoj borbi pregazio janji\u010darski \u201dBe\u0161ikta\u0161\u201d.<\/p>\n

Nogometa\u0161i nemaju te probleme. Njihov je kurikulum svjetski verificiran, postignu\u0107a se pi\u0161u u istu veliku knjigu postignu\u0107a i svi pu\u0161u u iste vuvuzele, pa nema nikakva nesporazuma. Sposobni idu naprijed, ostali \u2013 stoj.<\/p>\n

Zlatko Dali\u0107 rodio se 1966. u Livnu. Sa sedamnaest zaigrao je u \u201dHajduku\u201d, gdje je tri godine uglavnom sjedio na klupi (nula golova), pa je pre\u0161ao u \u201dDinamo\u201d iz Vinkovaca (nula golova), pa opet u \u201dHajduk\u201d (nula) i zatim u Budu\u0107nost iz Titograda (Podgorice), gdje se nastavlja isti niz. Od 1983. do 1989. odigrao je samo \u0161esnaest utakmica i nije dao nijedan gol, \u0161to te zbilja pou\u010di strpljenju. Krenulo ga je tek u mostarskom \u201dVele\u017eu\u201d gdje je u 36 odigranih utakmica dao prvi gol, ali se dotle dr\u017eava u ratu raspala, pa je 1992. pre\u0161ao u \u201dVarteks\u201d i ondje za \u010detiri godine odigrao 108 utakmica i dao 13 golova. Prelazi na dvije godine u \u201dHajduk\u201d, koji ga posu\u0111uje \u201dVarteksu\u201d gdje \u0107e nastaviti do kraja igra\u010dke karijere 2000. godine. Ukupno 235 nastupa, malo vi\u0161e od jedan mjese\u010dno, po jedan gol godi\u0161nje\u2026 Bilo mu je 34 godine kad je zavr\u0161io ne ba\u0161 zvjezdanu igra\u010dku karijeru. Postaje trener u \u201dVarteksu\u201d, pet godina, ali usporedno ga je k sebi potegao \u0106iro za pomo\u0107nika, pa je na visokoj \u0161koli nogometa kod tog genija koji je za fudbalere ono \u0161to je Rafael bio za slikare, nau\u010dio znanje, ali ne samo politi\u010dko-medijski PR, nego i rad u svla\u010dionici i na terenu, totalni mednad\u017ement nogometnog pothvata, koji je nemogu\u0107e kurikularno definirati, a mo\u017ee\u0161 ga obavljati i uz savr\u0161enu uzbiljnost, ili kao \u017eovijalni uli\u010dni komedijant i proizvo\u0111a\u010d dru\u0161tvenih atrakcija, ili pak u potpunoj suzdr\u017eanosti kao legendarni Tomislav Ivi\u0107, ili pak vje\u010dno u dramati\u010dnoj paradi posezanja za nemogu\u0107im ciljevima poput Slavena Bili\u0107a\u2026<\/p>\n

Pet godina Dali\u0107 je bio pomo\u0107nik golmana Dra\u017eena Ladi\u0107a u reprezentaciji do 21. godine (tako\u0111er biv\u0161eg igra\u010da koji je imao sli\u010dnu, no stabilniju i prominentniju karijeru tako\u0111er u orbiti \u0106ire Bla\u017eevi\u0107a). Zatim tri godine za redom mena\u0111ira \u201dRijeku\u201d, \u201dDinamo\u201d iz Tirane i \u201dSlaven Belupo\u201d iz Koprivnice, poslije tih balkanskih nogometnih garnizona bio spreman za otkomandu u saudijske klubove gdje se vrti ozbiljna lova. Po\u010deo je skromno u Al-Faisaliju, koji ima mali stadion na koji stane ve\u0107ina stanovni\u0161tva, a nalazi se usred pustinje, u \u010dudesnoj oazi s rijekom koja se zamalo pretvara u blatno jezero. Sljede\u0107e sezone prebacio se u Al-Hilal u velegradskom Rijadu, ali u njihovu B-mom\u010dad, \u0161to nije tlaka, jer je klub, vrlo uspje\u0161an u azijskim \u0161ampionatima, neizmjerno bogat. Preuzeo je zatim prvu mom\u010dad, a onda oti\u0161ao u velikom transferu u Abu Dhabi, u Al-Ain, kojemu je vlasnik, kao i svemu ostalome na toj emiratskoj destinaciji, \u0161eik Muhamed bin Zajed Al-Nahjan. Njegov mla\u0111i brat, \u0161eih Manasur bin Zajed Al-Nahjan kupio je pak \u201dManchester City\u201d skupa s Pepom Guardiolom, pa im izgradio stadion \u201dEmirates\u201d, nazvan po nacionalnoj, bratovoj i njegovoj, obiteljskoj avio-kompaniji.<\/p>\n

Dali\u0107a \u0107e kad 2017. do\u0111e u hrvatsku reprezentaciju zamijeniti u Al-Ainu Zoran Mami\u0107, te kao pomo\u0107nog trenera povu\u0107i Ladi\u0107a \u2013 od tih se Hrvata, zaista ne mo\u017ee\u0161 otresti, jer jedan drugoga vuku, kao papirnate maramice.<\/p>\n

\u0160to se mo\u017ee nau\u010diti iz opisa Dali\u0107eve karijere? Prvo, kako se gradi karakter i sposobnost, te razvija beskona\u010dna upornost, toliko nesvojstvena Balkancima, sposobnima za erupcije kreativne ili destruktivne energije. U ovoj djelatnosti, sporo \u0161trika\u0161 iz godine u godinu, natenane, nema brze satisfakcije, a mora\u0161 pro\u0107i kroz cijelu praksu, kroz proizvodnju, iz potpalublja, od pozicije zadnjeg podmaziva\u010da stroja, prije nego te puste na palubu. Zatim dolazi faza u\u010denja kod majstora, sve u kontekstu totalne, svjetske konkurencije, i svakodnevne provjere njegovih i tvojih sposobnosti u op\u0107oj borbi za goli opstanak na tr\u017ei\u0161tu. Najspremniji, najpametniji, oni koji najbolje kontroliraju sebe ili druge, dobivaju zatim priliku, ali se moraju izboriti protiv investiranih interesa, gospodara igre i novca, klubova, institucija koje ih objedinjavaju i politike koja svime upravlja, ili im zadaje zada\u0107e\u2026 Jo\u0161 mora\u0161 pobje\u0111ivati u percepcijskoj bici, njegovati medijske kontakte, utjecati na to kako \u0107e\u0161 u javnosti kapitalizirati uspjehe ili objasniti njihov izostanak.<\/p>\n

I kad ti se naposlijetku pru\u017ei vrhunska prilika, kad dobije\u0161 reprezentaciju i odvede\u0161 je na veliko prvenstvo, koje mobilizira svu pa\u017enju, tako da se na trgovima i po kafanama ne prati ni\u0161ta nego ta vrhunska sportska kriza, mora\u0161 pokazati socijalnu inteligenciju i motivirati igra\u010de, formirati od njih pobjedni\u010dki stroj, kolektivni pothvat kojemu se svi predaju bez ostatka i kalkulacija, bez obzira vrijede li milijun, deset, ili sto milijuna eura. One koji se suprotstave i pokvare sklad, mora\u0161 nesmiljeno satrti i poniziti, uz sav rizik kojemu se izla\u017ee\u0161 jer si ugrozio igra\u010devu interesnu mre\u017eu \u2013 a on vrijedi puno vi\u0161e od prosje\u010dne tvornice, i tako\u0111er na svim stranama ima svoje kooperante.<\/p>\n

Prou\u010dimo sad za usporedbu neke najuspje\u0161nije doma\u0107e politi\u010darske karijere. Uzet \u0107emo radi reprezentativnosti uzorka, dva profilirana kadra hrvatskog lijevog i desnog centra, Zorana Milanovi\u0107a i Andreja Plenkovi\u0107a.<\/p>\n

Zoran Milanovi\u0107 rodio se iste 1966. godine kao i Dali\u0107, a Plenkovi\u0107 \u010detiri godine kasnije. Sva ta tri promatrana lika imaju po dvoje djece. Posljednja dvojica ro\u0111eni su u Zagrebu.<\/p>\n

Zoran \u201dZoki\u201d Milanovi\u0107, poznat u u\u017eem krugu kao \u201dZo\u201d, zavr\u0161io je fakultet i upisao postdiplomski sa 27 godina, pa se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova istodobno kad i Plenkovi\u0107, koji je diplomirao iste godine na istom fakultetu jer je puno marljiviji. Poslije kratke misije OESS-a u Nagorno-Karabah, Milanovi\u0107 kojega nije zahvatio ovda\u0161nji Domovinski rat dobiva 1966. mjesto u hrvatskom poslanstvu u NATO-u. Dvogodi\u0161nji mandat iskoristit \u0107e da magistrira, kao i \u017eena Sanja, lije\u010dnica koju je poveo sa sobom. Radio je pod generalom Tusom, velikim komandantom iz Domovinskog rata, koji o njemu nikad nije rekao ni rije\u010di \u2013 ta \u0161utnja sadr\u017ei vi\u0161e materijala od \u201dMahabharate\u201d.<\/p>\n

Plenkovi\u0107 je dotle guslao po Ministarstvu, odlaze\u0107i \u010desto na seminare i konferencije. Ni on nije dragovolj\u010dio na front. Magistrirao je iz predmeta Pravo mora. Njegov diplomski rad na pravu tematizirao je \u201dInstitucije EU i njihov proces odlu\u010divanja\u201d. Znao je, doista, \u0161to \u0107e mu trebati, on je zaista, akademsko-diplomatski izbru\u0161eni brilijant, kojega je zlehuda sudbina bacila u politi\u010dke vode, u kojima je lak\u0161e plivati bez duboke upu\u0107enosti, sa slijepom energijom i instiktom za samoodr\u017eanje njegova bliskog pandana s ljevice\u2026<\/p>\n

\u010cim je vidio da HDZ gubi vlast, Milanovi\u0107 se upisao u SDP i s njim do\u0161ao na vlast, te postao pomo\u0107nik ministra vanjskih poslova, a kad su naredne izbore izgubili, prebacio se u partijsku centralu za ni\u017eeg funkcionera i glasnogovornika, te u\u0161ao 2008. u parlament.<\/p>\n

Plenkovi\u0107 je dotle mirno radio u diplomaciji. Postao je prvo zamjenik \u0161efa misije u Bruxellesu pod Ra\u010danom, a zatim, zamjenik ambasadora u Parizu pod Sanaderom, koji je oba ova momka, ina\u010de, i primio u diplomaciju. Kad je Sanader pao, zamijenila ga Jadranka Kosor, a za ministra vanjskih postavila Gorana Jandrokovi\u0107a (o\u017eenjenog za Milanovi\u0107evu sestri\u010dnu). Ovaj je Plenkovi\u0107a imenovao dr\u017eavnim sekretarom, pa je postao i politi\u010dki direktor za odnose s EU. Upisao se u HDZ u 41. godini.<\/p>\n

Dotle je Zo u divljoj borbi po bazi preuzeo SDP. Izgubio je izbore, ali je trijumfirao na sljede\u0107im te postao premijer. Njegova ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusi\u0107, ponudila je tada Plankovi\u0107u da se ispi\u0161e iz HDZ-a i postane njen zamjenik. Odbio je i odabrao da ide na listu za Europski parlament, gdje \u0107e provesti tri idu\u0107e sretne i mirne godine. Dotle se Zo istro\u0161io na vlasti, te izgubio izbore protiv Karamarka, koji pak nije osvojio dovoljnu ve\u0107inu i bio je prinu\u0111en da, u koaliciji s kr\u0161\u0107ansko-provincijskim pokretom Most, dovede za premijera jednog Dali\u0107a, naime kanadskog biznismena Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, financija\u0161a i direktora zagreba\u010dke tvornice izraelske farmaceutske korporacije koja je kupila \u201dPlivu\u201d. \u010covjek je deset mjeseci upravljao hrvatskom ekonomijom i napravio \u010dudesni zaokret iz stagnacije u rast, koji se i danas dr\u017ei, na istim parametrima, s istim fiskalnim politikama i ljudima koje je doveo. Ekonomski analiti\u010dari egzaktno su izra\u010dunali da je u njegovu mandatu Hrvatska prvi i zadnji put od samostalnosti po\u010dela smanjivati distancu od ostalih, puno uspje\u0161nmijih tranzicijskih zemalja Isto\u010dne Europe. Politi\u010dari i javnost mrzili su ga. Potpuno je naru\u0161io pravila lokalnog nogometa. Navija\u010di nisu mogli do\u010dekati da ga se rije\u0161e, a onda je, strana\u010dkim udarom, na vlast u HDZ-u do\u0161ao Plenkovi\u0107 te solidno pobijedio na izborima 2016. Njegova je vladavina promi\u0161ljena, nastoji ostvariti \u201dstabilizaciju\u201d, suzbiti ekstremiste, zadovoljiti strana\u010dke apetite, svima dati sve i \u0161to manje toga promijeniti. Uspje\u0161no je \u2013 diplomatski \u2013 rije\u0161io dva strate\u0161ka zadatka, sprije\u010dio kataklizmu u aferi \u201dAgrokor\u201d i izborio gradnju LNG-terminala na Krku. Ruse i njihov plinski lobi ne razbija, ali gura europsku i ameri\u010dki agendu.<\/p>\n

\u0160to se mo\u017ee nau\u010diti iz ove dvije usporedne politi\u010darske karijere?<\/p>\n

Prominenciju u hrvatskoj politici stje\u010de\u0161 u me\u0111unarodnom kontekstu, kroz resor vanjskih poslova, ali Milanovi\u0107 koji je propao na svim diplomatskim ispitima, kao i Plenkovi\u0107 koji ih je sve polo\u017eio s odlikom, nisu time proizveli proporcionalni uspjeh u svojoj organizacijskoj bazi \u2013 Milanovi\u0107 je svoju razorio i stavio pod apsolutnui kontrolu, pa se ne mo\u017ee od njega emancipirati ni dvije godine nakon \u0161to je si\u0161ao s vlasti, dok se Plankovi\u0107, naprotiv, osamio i onemogu\u0107io, jer njegova stranka \u2013 to ne vrijedi za bira\u010de! \u2013 ne prihva\u0107a tekovine europske civilizacije, nego i dalje vjeruje jedino u balkansko samoupravljanje i dr\u017eavnu ekonomiju, upravo kao i njihovi kolege u SDP-u (s kojima se sla\u017eu oko svega, osim oko toga je li Tito bio heroj ili zlo\u010dinac).<\/p>\n

Drugo, politi\u010dari \u2013 oba ova najprominentnija lika lokalne politike \u2013 nikad nisu bili ni blizu nekoj \u201dproizvodnji\u201d, \u201drealnom sektoru\u201d, privatnom poduzetni\u0161tvu koje stvara profit, za razliku od dr\u017eavne i podr\u017eavljene ekonomije i administracije, koje ga samo nemilice tro\u0161e. Obojica podjednako ne razumiju ekonomiju \u2013 lak\u0161e bi shvatili kinesko ili klinasto pismo. Plenkovi\u0107 je poznavao jednog funkcionalnog ekonomskog stru\u010dnjaka \u2013 to je bila njegova ministrica gospodarstva Martina Dali\u0107, koju je morao otkva\u010diti, jer je napravila gre\u0161ke u koracima u \u201dAgrokoru\u201d. Milanovi\u0107 nije poiznavao ni jednoga \u2013 za ministra financija postavio je lika koji je zavr\u0161io Turisti\u010dki fakultet u Dubrovniku, a za ministra gospodarstva splitskog profesora, koji kad je do\u0161ao na funkciju \u2013 inter alia – nikad nije \u010duo za agenciju \u201dBloomberg\u201d, svjetski ekonomski bilten. Pod Milanovi\u0107em, hrvatska je privreda ostvarila fenomenalnu stagnaciju. To je problem s trenerima koji nikad nisu igrali nogomet, niti su djelovali na internacionalnom tr\u017ei\u0161tu, pa gube sve kvalifikacije, protiv Bugarske ili bilo koje zadnje tranzicijske zemlje s kojom se poku\u0161aju takmi\u010diti. I nije to svojstveno samo Hrvatskoj, nego svim ovim balkanskim zemljama koje su zapele u tranziciji, pa je, primjerice, Namibija po BDP-u po glavi stanovnika pretekla Srbiju!<\/p>\n

Kako bi, dakle, trebala izgledati neka uspje\u0161na hrvatska vlada? Kao hrvatski nogometni tim. Trener i premijer mora biti lik poput Victora G. Dodiga, predsjednika kanadske Imperijalne komercijalne banke (CIBC), koji dodu\u0161e ima pla\u0107u od 9,5 milijuna dolara, ali bi kao premijer valjda mogao i za ljude s kojima radi ovdje stvoriti dobre poslovne prilike, pa to kampitalizirati u nastavku karijere, kao \u0161to je uobi\u010dajeno na Zapadu. Ne ka\u017eem da bi on htio postati hrvatski premijer, ali bi jedna pametna stranka u\u010dinila sve da ga za tu funkciju pridobije. Njega, ili nekog sli\u010dnog. Na funkciju ministra zdravstva trebali bi nekako navu\u0107i Tomislava Mihaljevi\u0107a, direktora Cleveland Clinic, koji je sagradio prvu ameri\u010dku bolnicu u inozemstvu, naime licencnu CC-bolnicu u Abu Dhabiju. Za ministra gospodarstva ne bi morali daleko i\u0107i, u Zagorju u jednom selu imaju Milana Ra\u010di\u0107a, gdje \u017eivi sa \u017eenom Amerikankom, dotoricom sociologije i petoro djece te vodi robotski start-up u Zagrebu i Osijeku. On je bio najmla\u0111i direktor industrije aviona (kanadskog Dornier-Fairchilda). I tako dalje\u2026<\/p>\n

Svatko pametan zna da bi s takvom vladom hrvatska ekonomija uzletjela poput hrvatskog nogometa, a kad bi razni demagozi stali otvarati ideolo\u0161ke i historiografske rasprave koje razdiru dru\u0161tvo, jer to potpiruju i petpara\u010dki tabloidni mediji, gledali bi ga bijelo, s primjerenim nerazumijevanjem.<\/p>\n

Zamisao je dosta jednostavna, ali kako je ostvariti? To podsje\u0107a na stari sovjetski vic o ekspertnom anga\u017emanu Akademije nauka, koja je problem opstanka medvjeda, ugro\u017eenih smanjivanjem habitata, genijalno rije\u0161ili uputstvom \u2013 medvjeda treba pretvoriti u p\u010delu, jer p\u010dela puno lak\u0161e opstaje u zahtjevnoj okolini. Ali, kako \u0107emo vra\u017ejeg medvjeda pretvoriti u p\u010delu, upitali su zapanjeno ljudi zadu\u017eeni za medvjede u Odjelu za \u0161umske \u017eivotinje Odsjeka za sisavce pri Glavnoj upravi faune u Narodnom komesarijatu biolo\u0161kih resursa? Ne znamo, rekli su akademici, ali to nije na\u0161 problem \u2013 mi smo kreirali konceptualno znanstveno rje\u0161enje, a dalje je tehni\u010dki problem.<\/p>\n

nezavisne.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mora\u0161 potvrditi svoju vrijednost na svjetskom tr\u017ei\u0161tu, sve suprotno od<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":248846,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-248845","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248845","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=248845"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248845\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/248846"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=248845"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=248845"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=248845"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}