{"id":248747,"date":"2018-06-23T07:00:37","date_gmt":"2018-06-23T05:00:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=248747"},"modified":"2018-06-22T23:30:37","modified_gmt":"2018-06-22T21:30:37","slug":"obrazovanje-kao-znatizelja-i-strast-za-znanjem-i-istinom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/23\/obrazovanje-kao-znatizelja-i-strast-za-znanjem-i-istinom\/","title":{"rendered":"Obrazovanje kao znati\u017eelja i strast za znanjem i istinom"},"content":{"rendered":"

Autor: Fra Drago Boji\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Obrazovanje je sve do novog vijeka bilo privilegij vrlo malog broja ljudi. I u na\u0161e vrijeme, nakon \u0161to je pravo na obrazovanje postalo dijelom temeljnih ljudskih prava, jo\u0161 uvijek mnogi ljudi diljem svijeta ne mogu ostvariti to pravo. Rije\u010d je o siroma\u0161nim i politi\u010dki nestabilnim dijelovima svijeta, \u0161to implicira da je obrazovanje usko povezano i s razvojem dru\u0161tva, ali i jo\u0161 vi\u0161e s ljudskim pravima i slobodama.<\/p>\n

Istodobno, u razvijenom europskom i anglosaksonskom dijelu svijeta vi\u0161e se toliko i ne govori o pravu na obrazovanje koje se podrazumijeva i zakonski propisuje, ali se zato govori o obrazovnim modelima i takozvanim obrazovnim politikama. U mnogim zemljama se vode \u017eestoke ideolo\u0161ke i politi\u010dke rasprave oko svrhe i ciljeva obrazovanja. I dok mnogi sna\u017eno zagovaraju moderne obrazovne politike kao \u0161to je primjerice europski bolonjski model, sve je vi\u0161e glasova koji te modele dovode u pitanje i pozivaju na o\u010duvanje klasi\u010dnog i humanisti\u010dkog modela obrazovanja kao nu\u017enog uvjeta razvoja osobe i dru\u0161tva.<\/p>\n

Ako se i ne mo\u017eemo slo\u017eiti s glavnom tezom Johna Taylora Gatta iznesenoj u knjizi Oru\u017eja za masovno pou\u010davanje. Putovanje nastavnika kroz mra\u010dni svijet obaveznog \u0161kolovanja da je obavezno i slu\u017ebeno (dr\u017eavno) \u0161kolovanje besmisleno i da ga treba odbaciti, mo\u017eemo se slo\u017eiti s drugim dijelovima njegove kritike suvremenih obrazovnih sistema i \u0161kola koje, na primjeru ameri\u010dkog obrazovnog sistema, prema rije\u010dima autora, vrlo \u010desto ne poti\u010du demokratski na\u010din \u017eivota, osaka\u0107uju ma\u0161tu djece, obeshrabruju kriti\u010dko razmi\u0161ljanje i obrazovanje pretvaraju u rutinsko i mehani\u010dko u\u010denje podataka napamet. I \u0161kole i obrazovni sistemi su podre\u0111eni interesima dru\u0161tva i dr\u017eave i, kako nam pokazuje i povijest 20. stolje\u0107a, lako mogu postati ideolo\u0161ki instrumenti koji uniformiraju ljude i su\u017eavaju im prostor slobode i duha.<\/p>\n

Sli\u010dno Gattu, ali jo\u0161 radikalnije, pisao je sedamdesetih i osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a katoli\u010dki sve\u0107enik i hrvatsko-austrijski filozof Ivan Ilich. Zastupao je tezu o \u201era\u0161kolovanom dru\u0161tvu\u201c u kojem bi \u0161kole bile napu\u0161tene, profesionalni pedagozi protjerani, \u0161to bi prema njegovom mi\u0161ljenju povratilo obrazovnu slobodu. U svojoj kontroverznoj, osporavanoj i kritiziranoj studiji Dole \u0161kole, Ilich se kriti\u010dki osvr\u0107e na pretjeranu institucionalizaciju suvremenih dru\u0161tava u kojima upravo \u0161kole naj\u010de\u0161\u0107e slu\u017ee za eksploataciju ljudi. Na prvu, problemati\u010dna i diskutabilna teza, ali kad se ozbiljnije sagleda kako funkcioniraju suvremeni, industriji i ekonomiji prilago\u0111eni, obrazovni sistemi, Ilicheva dijagnoza je dijelom i utemeljena, \u0161to vjerojatno nije slu\u010daj i s njegovim zahtjevom o dokidanju \u0161kola, koliko god bi takvu ideju dio \u0111aka i studenata, pa i njihovih roditelja i nastavnika, s odu\u0161evljenjem pozdravilo.<\/p>\n

Obrazovanje i obrazovne politike su velika tema suvremenih europskih dru\u0161tava. U trenutku dok mnogi hvale moderne obrazovne sisteme koji se standardiziraju i prilago\u0111avaju potrebama suvremenog dru\u0161tva i njegovim informati\u010dkim i ekonomskim zahtjevima, sve je vi\u0161e glasova koji upozoravaju da takvo obrazovanje u duhovnom smislu osiroma\u0161uje \u010dovjeka i apeliraju da se sa\u010duva tradicionalni klasi\u010dni humanisti\u010dki obrazovni model. Ono \u0161to objedinjuje obrazovne reformatore svih smjerova, obrazla\u017ee u svojoj knjizi Teorija neobrazovanosti. Zablude dru\u0161tva znanja be\u010dki filozof Konrad Paul Liessmann, njihova je mr\u017enja spram tradicionalne ideje obrazovanja. Pomisao, zaklju\u010duje Liessmann, da bi ljudi mogli pokazivati nesvrhovito, suvislo znanje, sadr\u017eajno usmjereno prema tradicijama velikih kultura, znanje koje ih osposobljava ne samo da oblikuju karakter, nego im podaruje i trenutak slobode nasuprot diktatima duha vremena, za njih je o\u010digledno u\u017easna.<\/p>\n

Sli\u010dno Liessmannu, iako u druga\u010dijem kontekstu, pisao je u kratkom eseju pod naslovom \u010cemu univerzitet? po\u010detkom devedesetih godina poljski filozof Leszek Ko\u0142akowski. Najve\u0107a opasnost po univerzitet, smatra Ko\u0142akowski, nije ni inzistiranje na profesionalnoj orijentaciji, ni gubitak povjerenja dru\u0161tva, ni masovnost u\u010dili\u0161ta ni lijenost studenata i nastavnika. Najve\u0107a opasnost jest invazija intelektualne mode koja omalova\u017eava spoznajne kriterije i samu vrijednost istine u ve\u0107 utvr\u0111enom smislu u na\u0161oj kulturi. Rije\u010d je o modi koja nas \u017eeli uvjeriti da ne postoje op\u0107eva\u017ee\u0107i intelektualni kriteriji, da se svi smislovi stvaraju proizvoljno, a istodobno se name\u0107u vlastiti, \u010disto ideolo\u0161ki kriteriji.<\/p>\n

Ko\u0142akowski smatra da je univerzitet odgovoran za odr\u017eavanje kontinuiteta kulture i njezinog preno\u0161enja. Postojanje univerziteta pretpostavlja vjeru u tu kulturu i vjeru da ona zaslu\u017euje preno\u0161enje. Tamo gdje te vjere nema, ka\u017ee Ko\u0142akowski, ne zna se zbog \u010dega univerzitet postoji. Pritom poljski filozof smatra da na univerzitetu mora biti mjesta i za takozvane \u201emeke znanosti\u201c (humanisti\u010dke i dru\u0161tvene znanosti), ali i za \u201etvrde znanosti\u201c (prirodne i egzaktne znanosti). U vremenu koje ne preferira humanisti\u010dke znanosti, kad ih se poku\u0161ava svesti na vi\u0161ak i nekorisnost, dru\u0161tvo mora prona\u0107i na\u010din kako da ih zadr\u017ei.<\/p>\n

Univerzitet je, sli\u010dno kao i \u0161kole, va\u017ean i zbog jo\u0161 jednog razloga koji se uglavnom u suvremenom svijetu, u svijetu ekonomiziranog i kapitaliziranog znanja, sve manje prihva\u0107a. Univerzitet je, sli\u010dno kao i gimnazijsko klasi\u010dno obrazovanje institucionalizirani oblik posebnog \u010dovjekovog biolo\u0161kog svojstva \u2013 znati\u017eelje kao spontanog refleksa, sposobnost spoznaje svijeta radi same spoznaje. Danas se veliki broj ljudi obrazuje da bi dru\u0161tveno bio koristan, pripremljen za tr\u017ei\u0161te rada ili da bi postigao \u017eeljeni znanstveni stupanj. Obrazovanje ili znanstvena istra\u017eivanja koja nastaju isklju\u010divo da bi netko dobio odre\u0111eni znanstveni stupanj ili ostvario \u017eeljenu promociju (kao \u0161to je \u010desto slu\u010daj s bolonjskim modelom obrazovanja), li\u0161eni su znati\u017eelje i istra\u017eiva\u010dke pasije i imaju malu \u0161ansu da ostanu u na\u0161oj kulturi.<\/p>\n

U jednom drugom razmi\u0161ljanju pod naslovom Mo\u017ee li Europa za\u017eivjeti?, Ko\u0142akowski smatra da odgovor na to pitanje ponajvi\u0161e ovisi o odnosu prema vlastitoj kulturi te zastupa, za mnoge na\u0161e suvremenike konzervativan stav, da su Europi upravo danas potrebne \u0161kole u kojima \u0107e se intenzivno u\u010diti latinski i gr\u010dki, \u0161kole koje \u0107e pobu\u0111ivati radost zbog zagnjurivanja u na\u0161u zajedni\u010dku kulturnu pro\u0161lost. Ako izgubimo historijsku pro\u0161lost kao dio nas samih, zaklju\u010duje ovaj filozof, izgubit \u0107emo neutilitarne razloge za \u017eivot, pri \u010demu nam prijete duhovni kaos i praznina.<\/p>\n

Dru\u0161tvo i svijet ne mogu pre\u017eivjeti samo od klasi\u010dnog obrazovanja i potrebno je, dakako, u obrazovni sustav integrirati i druge vrste i ciljeve obrazovanja. Protestantski teolog Paul Tillich u svojoj knjizi Teologija kulture razlikuje, pojednostavljeno i precizno, tri obrazovna cilja \u2013 tehni\u010dko obrazovanje, humanisti\u010dko obrazovanje i usmjereno obrazovanje. Svaki od tih ciljeva je na svoj na\u010din potreban dru\u0161tvu i izostanak bilo kojeg od njih doveo bi u pitanje funkcioniranje dru\u0161tva. Ali se valja suprotstaviti zahtjevima dru\u0161tva (Tillich govori o industrijskom dru\u0161tvu, ali ta dijagnoza vrijedi i za na\u0161e \u2013 informati\u010dko-kapitalisti\u010dko-konzumeristi\u010dko dru\u0161tvo) koje humanisti\u010dki ideal obrazovanja podla\u017ee tehni\u010dkim ciljevima obrazovanja pa prilagodba zahtjevima toga dru\u0161tva postaje osnovna obrazovna svrha.<\/p>\n

U suvremenim dru\u0161tvima koja sebe rado nazivaju \u201edru\u0161tvima znanja\u201c, u kojima su obrazovni sistemi podvrgnuti ekonomskim interesima, nacionalnim i politi\u010dkim programima i kapitalisti\u010dkoj logici \u017eivota koja \u010dovjeka svodi na proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da, u dru\u0161tvima koja boluju od hiperprodukcije diploma i certifikata i od nepreglednog fragmentiranja i usitnjavanja znanja, ustanove koje njeguju klasi\u010dno obrazovanje i humanisti\u010dku \u0161irinu duha, makar i male kao \u0161to je primjerice Franjeva\u010dka klasi\u010dna gimnazija u Visokom, prava su dragocjenost i od ogromnog zna\u010denja. Isto to vrijedi i za profesore i nastavnike koji predaju klasi\u010dne jezike i klasi\u010dnu kulturu. \u010cinjenica da je to zvanje deficitarno u dru\u0161tvima na ovim prostorima, govori o njihovom kulturnom i duhovnom siroma\u0161tvu.<\/p>\n

Profesor fra Marko \u0106ori\u0107, kojemu posve\u0107ujem ovaj tekst, preko \u010detrdeset godina predaje u Franjeva\u010dkoj klasi\u010dnoj gimnaziji u Visokom latinski jezik (s latinskom knji\u017eevno\u0161\u0107u) i gr\u010dki jezik (s gr\u010dkom mitologijom). Ovim tekstom mu \u017eelim osobno zahvaliti \u0161to me uveo u svijet latinskog jezika i latinske knji\u017eevnosti i \u0161to je desetlje\u0107ima predano i strpljivo svoje znanje prenosio stotinama \u0111aka viso\u010dke gimnazije. \u017delim mu zahvaliti i za mnoga kasnija i sada\u0161nja prijateljska dru\u017eenja, razgovore i savjete, ali jedan njegov savjet koji je stalno ponavljao na satima latinskog jezika urezao se u moje sje\u0107anje i pratio me kao dobri, inspirativni i bdiju\u0107i duh kroz cijelo vrijeme studija \u2013 samo sigurno znanje je pravo znanje!<\/p>\n

Neka ovaj tekst bude i poziv da se klasi\u010dna i humanisti\u010dka obrazovna tradicija ustanove kojoj je profesor fra Marko posvetio cijeli \u017eivot \u010duva, njeguje i prenosi budu\u0107im generacijama. Na koncu, ali nikako ne na zadnjem mjestu, neka bude re\u010deno i to da Franjeva\u010dka provincija Bosna Srebrena ima budu\u0107nost samo ako bude njegovala klasi\u010dnu izobrazbu i humanisti\u010dko obrazovanje. Bez toga ona prakti\u010dno nema razloga da postoji jer ni ozbiljnog pastoralnog rada s ljudima nema bez duha, mi\u0161ljenja i znanja.<\/p>\n

U trenutku kad nam toliko toga izmi\u010de i nedostaje \u0161to povezujemo s europskom kulturnom tradicijom, njegovanjem latinske i gr\u010dke kulture u naj\u0161irem smislu tih pojmova, ostajemo dio tog duhovnog kozmosa i tako se spa\u0161avamo od sveprisutne nekulture i barbarstva dru\u0161tava u kojima \u017eivimo.<\/p>\n

Prometej<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U trenutku kad nam toliko toga izmi\u010de i nedostaje \u0161to povezujemo s europskom kulturnom tradicijom, njegovanjem latinske i gr\u010dke kulture ostajemo dio tog duhovnog kozmosa i tako se spa\u0161avamo od sveprisutne nekulture i barbarstva dru\u0161tava u kojima \u017eivimo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-248747","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248747","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=248747"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248747\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=248747"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=248747"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=248747"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}