{"id":248692,"date":"2018-06-22T05:36:39","date_gmt":"2018-06-22T03:36:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=248692"},"modified":"2018-06-22T05:36:39","modified_gmt":"2018-06-22T03:36:39","slug":"ljevica-ne-zna-mobilizirati-mase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/22\/ljevica-ne-zna-mobilizirati-mase\/","title":{"rendered":"Ljevica ne zna mobilizirati mase"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Stathis Kouvelakis, biv\u0161i \u010dlan gr\u010dke Syrize, na ovogodi\u0161njem je Subversive Film Festivalu sudjelovao zajedno s \u00c9ricom Toussaintom, glasnogovornikom Komiteta za aboliciju nelegitimnih dugova (CADTM). Tom su prilikom oba izlaga\u010da ponudila svoju verziju razloga za neuspjeh Syrize i ocrtala stanje u dana\u0161njoj Gr\u010dkoj te ostatku Evropske unije. Kouvelakis, na\u0161 sugovornik, predava\u010d je politi\u010dke teorije na King\u2019s Collegeu u Londonu, autor mnogih zapa\u017eenih knjiga o ljevici, marksizmu i krizi u eurozoni.<\/p>\n

Niste politi\u010dki aktivni samo u Gr\u010dkoj, ve\u0107 i u Francuskoj te Velikoj Britaniji, gdje predajete na univerzitetu. Kako vidite svoju participaciju u tim politi\u010dki vrlo razli\u010ditim sredinama?<\/strong><\/p>\n

Prvi put sam sa svojom obitelji napustio Gr\u010dku za vrijeme vojne diktature. Bio sam vrlo mlad, odnosno, imao sam \u010detiri godine kada je zapo\u010deo egzil mojih roditelja. Moj je otac bio aktivan u podzemnom pokretu otpora protiv re\u017eima. Tako da sam u \u0161kolu krenuo u \u0160vicarskoj, u onom dijelu u kojem se govori francuski. Nakon pada vojnog re\u017eima, kada smo se vratili u Gr\u010dku, nastavio sam poha\u0111ati francusku \u0161kolu. U biti sam bilingvalan, a francuska kultura mi je vrlo bliska. S 18 godina sam oti\u0161ao studirati u Francusku i uklju\u010dio sam se u tamo\u0161nji politi\u010dki aktivizam. Ali, ve\u0107 sam i prije toga bio politi\u010dki aktivan u Gr\u010dkoj, i to od srednjo\u0161kolskih dana. Bio sam, dakle, uklju\u010den u radikalnu ljevicu u obje zemlje. Postoje, naravno, sli\u010dnosti i razlike me\u0111u tim dr\u017eavama. Sli\u010dnosti su \u0161to obje zemlje dijele jaku komunisti\u010dku kulturu i tradiciju. Na svom po\u010detku sam bio dijelom razli\u010ditih heterodoksnih tendencija u komunisti\u010dkom pokretu. Francuska posjeduje raznolikiju politi\u010dku kulturu na radikalnoj ljevici zbog utjecaja Nove ljevice koja se razvila 1960-ih i \u010dinjenice da je ona jako utjecala na javni \u017eivot, politi\u010dku kulturu i dru\u0161tvene pokrete, kao i na intelektualni \u017eivot uop\u0107e, i to puno dublje negoli u Gr\u010dkoj.<\/p>\n

U Francuskoj je postojalo razdoblje militantizma, anarhisti\u010dkog s jedne i maoisti\u010dkog s druge strane. Ali je u toj zemlji u slijede\u0107em desetlje\u0107u do\u0161lo i do masovnog napu\u0161tanja svakog marksizma. Mo\u017eda i ranije nego u Gr\u010dkoj?<\/strong><\/p>\n

Mislim da su marksizmi ostali prisutni, no pitanje je kakvi. U Gr\u010dkoj je postojala i jo\u0161 uvijek postoji ortodoksna komunisti\u010dka partija, a ja sam bio \u010dlan jedne manjinske, recimo to tako, eurokomunisti\u010dke orijentacije s otvorenijom, zanimljivijom i suvremenijom verzijom marksisti\u010dke teorije. Nakon 1968. mnogi dijelovi dru\u0161tva u Francuskoj doveli su u pitanje poziciju tamo\u0161nje partije i to s vrlo razli\u010ditih pozicija. Od druga\u010dijih radikalnih struja u marksizmu do nemarksista i antimarksista.<\/p>\n

Razo\u010darenje Syrizom<\/strong><\/em><\/p>\n

Bili ste \u010dlan Syrize, no nakon preuzimanja vlasti ste istupili iz nje. Nije li Syriza od po\u010detka svoga postojanja, kao koalicija razli\u010ditih snaga, bila isuvi\u0161e nalik pokretima jedne to\u010dke? Orijentirali ste se isklju\u010divo protiv mjera \u0161tednje, u\u010dinaka eurozone\u2026 Dakle, na trenutne, vatrogasne mjere. No nismo vidjeli nikakve strategije za prelazak u socijalizam.<\/strong><\/p>\n

Samo da vas podsjetim da se ni Oktobarska revolucija nije dogodila u ime socijalizma. Zahtjevi su se odnosili na mir, trenutno zaustavljanje imperijalisti\u010dkog rata i davanje zemlje seljacima. Lenjin je jasno rekao da, iako je govorio o radni\u010dkoj kontroli, to ne zna\u010di trenutno podru\u0161tvljenje sredstava za proizvodnju. Zahtjevi za mirom i zemljom bili su ulozi koji su kristalizirali konkretni kontekst klasne borbe u datom trenutku. Ono \u0161to se dogodilo u Gr\u010dkoj usporedivo je s time. Pravi ulog u klasnoj borbi nije bilo podru\u0161tvljenje sredstava za proizvodnju, ve\u0107 onesposobiti mjere \u0161tednje. A tu se nije radilo samo o pukim administrativnim mjerama, ve\u0107 o cijelom novom dr\u017eavnom obliku koji je nametnut Gr\u010dkoj. On je razorio i one ograni\u010dene elemente demokracije koji su postojali u gra\u0111anskom parlamentarnom re\u017eimu. Nikad ne zaboravite da ono \u0161to su EU i gr\u010dka dominantna klasa poku\u0161ali blokirati i u tome uspjeli nije bio neki trenutni socijalisti\u010dki program, ve\u0107 pretpostavljeno umjereni politi\u010dki program Syrize. To su bili konkretni ulozi u svojoj specifi\u010dnoj zdru\u017eenosti. Po tom pitanju ja sam lenjinist. Kada govorimo o strategiji, ne govorimo o apstraktnim zadacima i ciljevima. Radi se o to\u010dkama koje kristaliziraju sukob me\u0111u klasama. A mi smo govorili o to\u010dkama koje taj konflikt kristaliziraju u tada\u0161njoj konjunkciji: opozivu mjera \u0161tednje , socijalizaciji banaka, prestanku otpla\u0107ivanja dugova na nametnuti na\u010din. To su bile konkretne, revolucionarne mjere. Da su one poduzete, otvorio bi se proces radikalizacije koji bi mogao i\u0107i dalje, jer bi narodnim masama ulio povjerenje u vlastitu mo\u0107 te pomakao odnos snaga u njihovu korist.<\/p>\n

U kojoj mjeri je Syriza potekla iz radni\u010dkog i sindikalnog miljea, a u kojoj iz civilnog dru\u0161tva kako je ono danas strukturirano?<\/strong><\/p>\n

Imala je jako upori\u0161te u javnom sektoru, me\u0111u mladima, u nekim dru\u0161tvenim pokretima, a slabije me\u0111u tradicionalnom, radni\u010dkom klasom. Pa ipak, proboj na izborima stranci su donijeli radnici. Pogledate li izborne mape iz 2012. i 2015. godine, vidjet \u0107ete da su upori\u0161ta Syrize bili gradske konglomeracije i veliki gradovi s jakom radni\u010dkom klasom. Realisti\u010dno je misliti da smo uspjeli zatvoriti pukotinu izme\u0111u sastava u\u017eih militantnih snaga i \u0161ire narodne potpore. Po\u010deli smo postizati i zna\u010dajne uspjehe u sindikalnom pokretu, no sve se potpuno preokrenulo nakon kapitulacije u junu 2015.<\/p>\n

U kojem trenutku ste napustili Syrizu i kako je to izgledalo iz va\u0161e pozicije?<\/strong><\/p>\n

Kapitulacija se dogodila onoga momenta kada je Syriza odbila razmotriti upotrebu nu\u017enog oru\u017eja da bi se suprotstavila pritiscima, ucjenama i sveop\u0107em ekonomskom ratu koji je pokrenut protiv njene vlade od strane evropskih institucija. Da bismo to mogli u\u010diniti, trebali smo imati plan B, alternativni pristup, koji bi naglasak stavio na mjere kontrole kapitala, preuzimanje javne kontrole nad bankama, zaustavio otpla\u0107ivanje duga, pripremio uvijete za povratak na nacionalnu valutu ako bi do toga do\u0161lo. To bi postala nu\u017ena mjera kada bi u pitanje do\u0161la likvidnost bez koje ekonomija i dru\u0161tvo ne mogu funkcionirati. I naravno, poduzeti hitne mjere koje bi popravile polo\u017eaj masa. Ve\u0107ina ovih elemenata u stvari je bila prisutna u \u0161irem programu Syrize, ali ni\u0161ta od toga nije konkretno prakticirano. Ono \u010demu se Aleksis Cipras nadao i \u0161to je poku\u0161ao posti\u0107i nazvao je \u2018\u010dasnim kompromisom\u2019. Smatrao je da \u0107e ukoliko zahtjeve u\u010dini umjerenijima, poka\u017ee slijepu lojalnost euru i Evropskoj uniji sigurno biti nagra\u0111en od evropskih struktura mo\u0107i. One \u0107e mu re\u0107i: \u2018Dobro, sada \u0107emo ti dopustiti da primijeni\u0161 ne ba\u0161 sve, ali neke od tvojih mjera.\u2019 Ali to je bila potpuna iluzija. Oni su ga uspjeli potpuno poniziti i nametnuti mu da prihvati uvjete koji su bili jo\u0161 gori od onih koje je sprovodila ranija vlada desni\u010darske Nove demokracije i socijaldemokrata (PASOK). Potpuna katastrofa dogodila se jer vodstvo Syrize nije ozbiljno razmotrilo \u0161to zna\u010di konfrontirati se s klasnim protivnikom na doma\u0107em i evropskom nivou.<\/p>\n

Unutra\u0161nji kolonijalizam<\/strong><\/em><\/p>\n

Situaciju opisujete i kao neokolonijalnu. Za razliku od klasi\u010dnog kolonijalizma, vi\u0161e se ne radi o osvajanju teritorija?<\/strong><\/p>\n

Koristim Gramscijev koncept \u2018unutra\u0161njeg kolonijalizma\u2019 koji je on iskovao da opi\u0161e ujedinjenje Italije. Bio je to sporazum elita bur\u017eoaskog, industrijskog Sjevera i nazadno upravljanog Juga, kojim su dominirali veliki zemljoposjednici. Ju\u017enja\u010dka elita pristala je na podre\u0111eni polo\u017eaj svoga teritorija, pa onda i ekonomije u novoj zajedni\u010dkoj dr\u017eavi. Tako je Jug \u2018integriran\u2019 i kooptiran u novu nacionalnu dr\u017eavu. Analogno tome, gr\u010dka je bur\u017eoazija prihvatila deteritorijalizaciju svog nacionalnog zakonodavstva, pristala da \u017eivi u ograni\u010deno suverenoj dr\u017eavi, ne bi li zadr\u017eala svoj klasni polo\u017eaj. Taj polo\u017eaj je u jednom trenutku doveden u pitanje otporom narodnih snaga, no sada ponovo nije upitan. Oni su dobili \u2018za\u0161titni ki\u0161obran\u2019, kako to sami vide, od strane dominantnih evropskih klasa, \u0161to nije prvi puta u modernoj gr\u010dkoj povijesti. Strane sile spa\u0161avaju doma\u0107u dominantnu klasu i njenu klasnu mo\u0107. Izrazom \u2018unutra\u0161nji kolonijalizam\u2019 ne \u017eelim amnestirati ostale koji su odgovorni. Upravo suprotno, \u017eelim naglasiti da su doma\u0107e snage i politi\u010dke elite u velikoj mjeri prihvatile, a ponekad i inicirale ove procese u potpunoj suradnji s evropskim silama. Budu\u0107i da su strane sile i strani kapital u njemu nadmo\u0107ni, taj odnos je potpuno asimetri\u010dan i nejednak.<\/p>\n

Agenti \u2018trojke\u2019 sada su izgradili mre\u017eu paralelnih institucija koje potpuno zaobilaze parlamentarno dono\u0161enje odluka?<\/strong><\/p>\n

Kada je ovaj proces zapo\u010deo prvim memorandumom potpisanim izme\u0111u gr\u010dke vade i Evropske komisije, on je slu\u017ebeno nazvan Programom ekonomske prilagodbe. To je bilo 2010. godine, a premijer je jo\u0161 bio George Papandreou. Mnogi su tada govorili o uvo\u0111enju nekakvog \u2018izvanrednog stanja\u2019, \u0161to nije bilo sasvim nerealno, jer se radilo o zaobila\u017eenju parlamenta. No sada je to institucionalizirano. Nastaje novi oblik dr\u017eave, a on bi se mogao pro\u0161iriti i na neke druge zemlje periferije. To je dio \u0161ireg procesa odvajanja \u2018zemalja jezgre\u2019 od onih na periferiji. Hrvatska i sve zemlje biv\u0161e Jugoslavije, pa i Slovenija, sada su tako\u0111er dio periferije, ili \u2018evropskog Juga\u2019.<\/p>\n

Koji su problemi evropske ljevice? Da se Sjever i Jug ne mogu razumjeti? Da je ona u jo\u0161 uvijek bogatim dru\u0161tvima umjerena i \u2018konstruktivna\u2019 spram EU-okvira, a da u dru\u0161tvima koja br\u017ee propadaju ne mo\u017ee \u010dekati i nadati se njegovom \u2018popravku\u2019?<\/strong><\/p>\n

Veliki problem evropske radikalne ljevice je njena nesposobnost da analizira \u0161to je EU postala, kako funkcionira, pa zato i kako joj se suprotstaviti. Nesposobna je vidjeti konkretne strategije narodnih mobilizacija. I zato nema kapacitet da ponudi odgovore na sasvim konkretne probleme koje name\u0107e vrlo bolna verzija suvremenog neoliberalizma, a koji \u010dini \u0161tetu cijeloj Evropi. Ako probleme ne adresirate na banke, na\u010din kako se vode financije, kako se trguje javnim dugom, kako obi\u010dni ljudi pate zbog svojih dugova i nemate svoje odgovore na ova ozbiljna pitanja, niste uvjerljivi u svom zagovaranju dru\u0161tvene promijene. Postoji organizacija u kojoj sudjelujem, ReCommons Europe, i ona odr\u017eava skupove na temu plana B za Evropu.<\/p>\n

Pod planom B mislite na napu\u0161tanje eurozone, ali mogu\u0107e i EU-a za neke zemlje? Uostalom, to se ve\u0107 bez ljevice dogodilo u Velikoj Britaniji. Iako tamo, ali i drugdje, postoji stav o mogu\u0107em Lexitu, lijevom izlasku iz EU-a. Odvaguju se argumenti za i protiv izlaska, ali te diskusije nema u ovda\u0161njem strana\u010dkom \u017eivotu. Oni koji su protiv, pozivaju se na prijetnje fa\u0161izacije, sve do nerje\u0161avanja problema kompetitivnosti me\u0111u dr\u017eavama pukim uvo\u0111enjem nacionalne valute?<\/strong><\/p>\n

Uvo\u0111enje lokalne valute za\u0161titilo bi nas od Evropske centralne banke koja je potpuno nedemokratska institucija, a posjeduje enormnu mo\u0107. Time bi se izbjegla i interna devalvacija koja uni\u0161tava cijenu radne snage. Sve to se doga\u0111a upravo zadr\u017eavanjem zajedni\u010dke valute u potpuno neravnopravnim ekonomijama, na razli\u010ditim nivoima produktivnosti rada itd. U radikalno lijevoj optici uvo\u0111enje nacionalne valute nije cilj po sebi. To je sredstvo da implementiramo svoj program.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Veliki problem evropske radikalne ljevice je njena nesposobnost da analizira \u0161to je postala i kako funkcionira EU. Ako probleme ne adresirate na banke i ne uka\u017eete da obi\u010dni ljudi pate zbog dugova, ne mo\u017eete biti uvjerljivi u zagovaranju dru\u0161tvene promijene<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":248693,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-248692","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248692","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=248692"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248692\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/248693"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=248692"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=248692"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=248692"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}