{"id":248427,"date":"2018-06-17T07:37:59","date_gmt":"2018-06-17T05:37:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=248427"},"modified":"2018-06-17T13:29:33","modified_gmt":"2018-06-17T11:29:33","slug":"nacije-ne-bismo-smjeli-ostaviti-desnicarima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/17\/nacije-ne-bismo-smjeli-ostaviti-desnicarima\/","title":{"rendered":"Nacije ne bismo smjeli ostaviti desni\u010darima"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Duboko sam uvjerena kako je antagoniziranje nacionalnih i evropskih, univerzalnijih prava, pogre\u0161no. Gradnja alternative globaliziranom kapitalizmu mora biti na istom nivou na kojem se on organizira. Dakle, od lokalnog do globalnog, ne preska\u010du\u0107i nacionalni nivo<\/p>\n

S Catherine Samary razgovaramo u povodu njezine knjige \u2018Komunizam u pokretu; Povijesno zna\u010denje jugoslavenskog samoupravljanja\u2019 i okruglog stola u sklopu zadnjeg Subversive Festivala u Zagrebu, gdje je uz autoricu nastupio i jedan od prevoditelja, sociolog Rastko Mo\u010dnik, a razgovor je moderirao Dimitrije Bira\u010d.<\/p>\n

Koje je dana\u0161nje zna\u010denje naslije\u0111a jugoslavenskog samoupravljanja, kako za zemlje koje su nastale uni\u0161tenjem Jugoslavije tako i za Evropu i svijet u cjelini? \u0160to se promijenilo?<\/em><\/p>\n

Nakon 1989. i razaranja Jugoslavije i bipolarnog svijeta nastala je faza kapitalisti\u010dke globalizacije. Ustvari, ona je zapo\u010dela deceniju ranije, s Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji i Ronaldom Reaganom u SAD-u. Ta me\u0111unarodna neoliberalna faza samo se radikalizirala nakon 1989., kapitalisti\u010dkom transformacijom prije toga socijalisti\u010dkih zemalja. \u017divjeli smo u vrlo mra\u010dnom periodu 1990-ih, koji jo\u0161 treba valjano protuma\u010diti, a nakon smjene milenija jo\u0161 uvijek je dominirala ideologija kako \u0107e neoliberalna politika, s vi\u0161e privatizacije i tr\u017ei\u0161ta, donijeti i ve\u0107u efikasnost i slobodu. Pokrenuta je hajka na sve druge oblike vlasni\u0161tva osim onog privatnog. Bilo na one etatisti\u010dke, bilo na samoupravne, ali i na javni sektor na Zapadu. Ta op\u0107a linija kombinirana je s tezom da \u0107e slobodni protok kapitala, osobito financijskog, donijeti novac i investicije tamo gdje su potrebni, a sve po slobodnotr\u017ei\u0161nim kriterijima. Novac \u0107e kapati iz bogatih dijelova svijeta u siroma\u0161ne, ali i od bogatih ljudi siroma\u0161nima. Pokazalo se da to uop\u0107e ne funkcionira. Na me\u0111unarodnom, balkanskom i biv\u0161ejugoslavenskom nivou izbila je kriza koja je bila strukturna, kriza sistema. Od 2008. govorimo o zadnjoj krizi, koju \u010dak i dominantni ekonomisti uspore\u0111uju s onom 1930-ih. Banke i financije, koje su duboko upletene u financiranje ekonomije, u\u0161le su u recesiju. Nakon toga su u raznim zemljama upotrijebljeni razli\u010diti scenariji, koji nisu svugdje bili potpuno isti. U Francuskoj ili SAD-u je bilo druga\u010dije nego u zemljama poput \u0160panjolske ili Hrvatske. Ono \u0161to je zajedni\u010dko jest da se iza tzv. financiranja ekonomije bavilo \u0161pekulacijama, manipuliranjem nekretninama i sl. U EU-u se posebno razvila tzv. du\u017eni\u010dka kriza, koja nam je prikazana kao kriza javnog duga. Vladaju\u0107i diskurs tvrdio je kako taj dug izra\u017eava \u010dinjenicu da suvi\u0161e sredstava ide za javne potrebe. \u2018Pouka Gr\u010dke\u2019 glasila je da ima previ\u0161e javnog sektora, previ\u0161e dru\u0161tvene za\u0161tite. Sve to iskori\u0161teno je za uvo\u0111enje nove paradigme u Evropi, nove forme privatizacije, napada na radni\u010dke nadnice itd., umjesto da se ozbiljno poku\u0161a uravnote\u017eiti dru\u0161tvene potrebe i ukazati na prave izvore duga, a to je preveliko ukidanje oporezivanja kapitala. Ukratko, puno se lagalo. U Francuskoj su izdali \u2018Manifest zgro\u017eenih ekonomista\u2019, u kojem se na razli\u010dite na\u010dine argumentira da su dominantni slogani vladaju\u0107ih i njihovih institucija obi\u010dne la\u017ei koje prikrivaju mogu\u0107e alternative tzv. ekonomskim zakonitostima i navodno o\u010ditim \u010dinjenicama, koje uop\u0107e nisu o\u010dite. Usred smo radikalizacije dru\u0161tvenog napada na javni sektor i radni\u010dka prava. U Francuskoj stalno izbijaju \u0161trajkovi, u prijevoznom sektoru, u zdravstvu, me\u0111u studentima. Danas je neoliberalizam zamijenjen ordoliberalizmom. To su poku\u0161aji da se nova pravila uglave u ustave i zakone, kako bi se izbjegla demokratska diskusija o njima, onemogu\u0107ile stvarne ekonomske diskusije i razgovor o alternativnim kriterijima efikasnosti i prioritetima koje treba zadovoljiti.<\/p>\n

Kriza projekta EU-a<\/strong><\/p>\n

<\/em>Za birokrate u Bruxellesu u nas je jo\u0161 uvijek previ\u0161e dr\u017eave. Kao da \u017eele preuzeti direktnu komandu, u kojoj joj uskoro ne\u0107e trebati ni kompradorska bur\u017eoazija. Uz to, stalno nas preimenuju i preslaguju. Najprije su nas gurnuli u Isto\u010dnu pa Jugoisto\u010dnu Evropu. Geopoliti\u010dki, sada smo tzv. zapadni Balkan. Dio dr\u017eava primili su u EU, dio ne, iako sve vlasti to \u017eele. \u0160to je posljedica tog brzog izmjenjivanja statusa ovda\u0161njih dr\u017eava?<\/em><\/p>\n

Projekt EU-a, kako je zami\u0161ljen na osnovu Ugovora iz Maastrichta 1992. i na\u010dina kako je on implementiran, prihva\u0107anjem eura 1999. i njegovim uvo\u0111enjem 2002., zapao je u krizu. Elaboracija kriterija po kojima funkcionira EU, njezino \u0161irenje na jug i istok, mijenjala se u promjenljivom geopoliti\u010dkom kontekstu. Evolucija kriterija slijedila je interese vrlo malog dijela stanovni\u0161tva, onih koji su vlasnici kapitala. Dominantne institucije EU-a ne brane dru\u0161tvene i demokratske vrijednosti, ve\u0107 slobodni protok kapitala, spa\u0161avaju\u0107i sistem privatnih banaka protiv svih vrsta dru\u0161tvenog, politi\u010dkog i demokratskog revolta. U pitanju odnosa EU-a i nacionalnih prava, postoje razli\u010diti statusi dr\u017eava, kako me\u0111u \u010dlanicama tako i izme\u0111u \u010dlanica i ne\u010dlanica. Nije svejedno jeste li Njema\u010dka ili Francuska ili neka od perifernih zemalja. Sve manje se radi o tr\u017ei\u0161tu, vi\u0161e o na\u010dinima funkcioniranja koji preferiraju investitore i banke. Nove \u010dlanice, poput Slovenije i Hrvatske, imaju manja prava u EU-u nego \u0161to su ih imale u Jugoslaviji. U slovenskom slu\u010daju, nakon raspada Jugoslavije postojao je sna\u017ean otpor stanovni\u0161tva spram neoliberalne orijentacije prve vlade. To ih nije spasilo od razli\u010ditih oblika privatizacije, no zahvaljuju\u0107i sindikatima ostvareni su jedinstveni uvjeti, neusporedivo bolji od onih npr. u Srbiji, na Kosovu\u2026, ustvari od onih u svim postsocijalisti\u010dkim zemljama.<\/p>\n

To je nazvano gradualnom tranzicijom.<\/em><\/p>\n

Da. To, naravno, nije sprije\u010dilo ekonomske transformacije, iako ulaskom u EU 2004. godine Slovenija ustvari nije po\u0161tovala njezinu dominantnu orijentaciju. Nije uvela strane investicije kao prioritet u financiranju privrede, nije potisnula ulogu javnog financiranja i javne dr\u017eave u organiziranju proizvodnje. Tako da se rast mogao temeljiti i na doma\u0107oj potro\u0161nji, a ne samo na izvozu.<\/p>\n

No to se nije uspjelo odr\u017eati ili kako je formulirao ekonomist Fran\u010dek Drenovec, dogodio im se \u2018kolaps elita\u2019?<\/em><\/p>\n

Radilo se o kombinaciji napada izvana i unutra\u0161njoj nekonzistentnosti, koja se onda mo\u017ee nazvati kolapsom. Za\u0161to se to dogodilo? Do toga su doveli korupcija, kao s jedne strane nova etiketa, ali i ona stvarna, stranaka na vlasti u razli\u010ditim fazama, klijentelizam u privatizaciji, a najvi\u0161e radikalno prilago\u0111avanje dominantnim kriterijima. I u Sloveniji su, kao i posvuda u Evropi, kapitulirali pred rastu\u0107om mo\u0107i financijskog kapitala, banaka koje gledaju samo kako bi profitirale bez da ula\u017eu u privredni razvoj i pred rastu\u0107om nejednako\u0161\u0107u. Ordoliberalizam spre\u010dava nacionalne pobune. U Francuskoj je taj nacionalni otpor jo\u0161 sna\u017ean, ali predsjednik Emmanuel Macron ga gu\u0161i, \u010dime ho\u0107e dokazati da je EU sposobna nositi se s njime. Po meni, problem nije u nacijama, ve\u0107 u tome tko stoji iza nacija. I Macron je \u2018nacionalno orijentiran\u2019, ali antidemokratski i antidru\u0161tveno.
\n
\nDanas je pomodno govoriti o populizmu, pa se vra\u0107a i rasprava mo\u017ee li on biti desni i lijevi?<\/em><\/p>\n

Nema puno koristi od tog koncepta jer je on netransparentan. Ostanimo radije pri nacijama i klasama. Naravno da nije isto je li to nastojanje desno ili lijevo, kao \u0161to su lijevo stranka Nepokorena Francuska (LFI) Jean-Luca M\u00e9lenchona ili Podemos u \u0160panjolskoj, ili su to desni\u010darske, ksenofobne i rasisti\u010dke grupacije. Oni koji govore o populizmu moraju precizirati svoje kriterije, kakve dru\u0161tvene, ekonomske i demokratske odgovore daju na krizu. Tzv. lijevi populizam koji zagovara raskid s EU-om ili npr. povratak Francuske na nacionalnu valutu, meni je besmislen. Duboko sam uvjerena kako je antagoniziranje nacionalnih i evropskih, univerzalnijih prava, pogre\u0161no. Gradnja alternative globaliziranom kapitalizmu mora biti na istom nivou na kojem se on organizira. Dakle, od lokalnog do globalnog, ne preska\u010du\u0107i nacionalni nivo. To ne zna\u010di ostaviti nacionalni nivo desni\u010darima. Sada vidimo da postoji nacionalno pitanje u Kataloniji.<\/p>\n

Svaka dr\u017eava je poseban slu\u010daj i tako je treba promatrati?<\/em><\/p>\n

Stvar je u tome da se nacionalna pitanja kombiniraju sa socijalnim i demokratskim. Nacionalni zahtjevi mogu se postaviti na bur\u017eoaski i elitisti\u010dki na\u010din, u smislu neke privredne samodovoljnosti, koja ne mora pobolj\u0161ati prava nacionalne radne snage ni demokratske dimenzije u dru\u0161tvu. Oni mogu samo poticati takmi\u010denje me\u0111u dr\u017eavama, a posljedica toga je ksenofobija, uz istovremene migracije mladih i kvalificiranih ljudi u potrazi za poslom.<\/p>\n

Neke zemlje, poput Hrvatske, imaju kontinuitet vladaju\u0107ih stranaka od 1991., ali i nastajanje i nestajanje novih. Govori se o radikalizaciji politi\u010dkog spektra, udesno i ulijevo. Pojavljuju se i nove stranke \u2018prave\u2019 ljevice, kao Levica u Sloveniji, Nova ljevica i Radni\u010dka fronta u Hrvatskoj. \u0160to \u0107e to promijeniti?<\/em><\/p>\n

Ne\u0107u se upu\u0161tati u detalje i suditi izvana o va\u0161im iskustvima. Ali mogu uop\u0107eno re\u0107i kako se nakon 1991. dogodila ideolo\u0161ka transformacija nekada komunisti\u010dkih partija, koje su se okitile novim oznakama socijaldemokrata ili socijalnih liberala. No u isto su vrijeme socijaldemokratske stranke, koje su bile \u010dlanice Druge internacionale, posvuda po\u010dele podupirati liberalizaciju. Kada je ve\u0107 mnogo toga pokvareno, nastupila je kriza 2008., \u0161to je prouzrokovalo i krizu svih dominantnih oblika tzv. demokracije. To uklju\u010duje i krizu starih institucionaliziranih stranaka, koje su sve odreda, zvale se desnima ili lijevima, promicale privatizaciju i tr\u017ei\u0161te. Sve to pratile su pobune radi povratka dostojanstva, pra\u0107ene tra\u017eenjem novih oblika demokracije, u Turskoj, u arapskom svijetu, SAD-u, \u0160panjolskoj\u2026
\n
\nNova radikalna ljevica<\/strong><\/p>\n

U manjoj mjeri i u nas, u Zagrebu, Ljubljani, a najvi\u0161e u Tuzli i Mariboru.<\/em><\/p>\n

Postoje novi pokreti gra\u0111ana, koji se nekada fokusiraju na pitanja ekologije, drugi put na ona dru\u0161tvene pravednosti, a u najboljim primjerima sve to zajedno. To je slu\u010daj u Barceloni, gdje se poku\u0161ava vratiti dru\u0161tvu javne prostore, uvesti red u politike stanovanja, javne servise, otvoriti se izbjeglicama i dati im prava. No uvijek ostaje problem u \u010dijim rukama je mo\u0107 dono\u0161enja odluka, kako dru\u0161tveni pokret politi\u010dki artikulirati. Novi pokreti ljeviji su od dominantnih socijaldemokratskih stranaka, pojavila se nova radikalna ljevica, poput Sirize u Gr\u010dkoj, Podemosa u \u0160panjolskoj i LFI-ja u Francuskoj. Svi oni suo\u010deni su sa strate\u0161kim izazovima i izborima. Kako promijeniti uvjete dono\u0161enja odluka, ekonomsku logiku u vlastitoj zemlji? Mogu li to oni sami izvesti, na tom nacionalnom nivou? Kako ostati bliskima dru\u0161tvenim pokretima, kako uvu\u0107i prekarne radnike, \u0161to je postalo op\u0107im trendom u zapo\u0161ljavanju, kakva \u0107e biti uloga sindikata i sl.? Iako postoji op\u0107enita kritika puta kojim ide EU, kako razrije\u0161iti tu krizu koja postaje civilizacijskom? Najve\u0107e pitanje za novu ljevicu od 1990-ih do sada je kako organizirati novo polje me\u0111unarodnog otpora.<\/p>\n

Ljevica se sve vi\u0161e strate\u0161ki dijeli na zagovaratelja lijevog izlaska iz EU-a, lexita, npr. u Britaniji, dijelom i Gr\u010dkoj, i na popravlja\u010de projekta EU-a putem platformi evropske ljevice?<\/em><\/p>\n

Sve je to nova situacija i treba nam vremena i snage da je savladamo. Najva\u017enija je svijest o tome \u0161to nam je potrebno. Imamo li ciljeve, makar i te\u0161ko dohvatljive, radit \u0107emo na njima. Potreban nam je dru\u0161tveni i ekolo\u0161ki pokret otpora na evropskoj razini, koji \u0107e uklju\u010divati nacionalne pokrete u taj \u0161iri okvir. Ne\u0107ete suzbiti kompeticiju uvo\u0111enjem lokalnog novca, e da biste sada vi bili konkurentniji. Ekolo\u0161ki problemi ne mogu se pak rije\u0161iti na lokalnom nivou. Ljevica bi trebala izvu\u0107i pouke iz gr\u010dke tragedije, ali i otpora evropskim institucijama i tako\u0111er Brexita. Pregrupiranje dru\u0161tvenih pokreta i politi\u010dkih aktivista ve\u0107 je u toku. Ono nastaje iz potrebe da se izradi alternativni evropski prostor. I to ne samo za ljude u zemljama \u010dlanicama EU-a, ve\u0107 i u onima koje to nisu. Ne mislim da ljudi u BiH mogu sami rije\u0161iti svoju groznu situaciju, a to sami ne mogu ni ljudi u Hrvatskoj ili Sloveniji. Isto vrijedi i za Francusku. Potrebno je delegitimirati EU kakva je sada, me\u0111unarodne ugovore koje sklapa s Kanadom, SAD-om, ali i isto\u010dnoevropskim zemljama koje nisu \u010dlanice, sva ta \u2018partnerstva\u2019 i sl. Trebamo blok koji \u0107e re\u0107i ne dominantnim ugovorima i graditi alternative. Jedan takav poku\u0161aj je Alter Summit odr\u017ean u Ateni, sa sudionicima unutar i izvan EU-a, koji se bori za prava sviju, a protiv ksenofobije i rasizma. Trebamo u\u010diti kako se pobuniti, u posebnim sektorima poput zdravstva i \u0161kolstva, ali i op\u0107enito. Drugi poku\u0161aj doga\u0111a se pod nazivom ReCommons Europe, gdje se govori kako postaviti problematiku zajedni\u010dkih dobara s obzirom na vrlo nejednak razvoj u pojedinim zemljama. Ljude treba takvim projektima ujedinjavati, a ne razjedinjavati.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Catherine Samary: Gradnja alternative globaliziranom kapitalizmu mora biti na istom nivou na kojem se on organizira<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-248427","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248427","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=248427"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248427\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=248427"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=248427"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=248427"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}