{"id":248390,"date":"2018-06-16T06:05:40","date_gmt":"2018-06-16T04:05:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=248390"},"modified":"2018-06-16T07:01:33","modified_gmt":"2018-06-16T05:01:33","slug":"prema-digitalnoj-simulaciji-drustva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/16\/prema-digitalnoj-simulaciji-drustva\/","title":{"rendered":"Prema digitalnoj simulaciji dru\u0161tva?"},"content":{"rendered":"

Autor: Pablo Jensen<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Upravljanje budu\u0107no\u0161\u0107u putem znanosti i tehnologije, upravo tome te\u017ei istra\u017eiva\u010dki megaprojekt FuturICT (\u201cinformacija, komunikacija, tehnologija\u201d). \u201cVelik broj aktualnih problema, financijska kriza, socijalna i ekonomska nestabilnost, ratovi, epidemije, povezani su s ljudskim pona\u0161anjem\u201d, zaklju\u010duju istra\u017eiva\u010di koji ga vode. \u201cAli postoji ozbiljan manjak razumijevanja na\u010dina na koji funkcioniraju dru\u0161tvo i ekonomija.\u201di<\/p>\n

FuturICT u\u0161ao je u u\u017ei krug izbora u okviru najve\u0107eg programa istra\u017eiva\u010dkih potpora koji je Europska unija ikad pokrenula. Ako na kraju i ne dobije financijsku potporu u iznosu od jedne milijarde eura, odnosno ako se Unija odlu\u010di za financiranje Projekta ljudskog mozga (Human Brain Project) koji te\u017ei simulaciji mozga, ili za projekt koji istra\u017euje mogu\u0107nosti kori\u0161tenja grafena u elektronici, komunikacijskoj tehnologiji itd., pitanja koja postavlja FuturICT itekako ostaju na dnevnom redu.<\/p>\n

Zapravo je rije\u010d o iskori\u0161tavanju mogu\u0107nosti koje pru\u017ea ra\u010dunalna obrada kako bi se na jednom mjestu sakupilo sve znanje o in\u017eenjerstvu, prirodnim i humanisti\u010dkim znanostima, s ciljem dru\u0161tvenog upravljanja. Lavina podataka nastalih, izme\u0111u ostalog, i razvojem interneta, porastom broja senzora i razmjenom na takozvanim dru\u0161tvenim elektroni\u010dkim mre\u017eama, omogu\u0107uje obradu mase podataka (big data), kojoj ve\u0107 zami\u0161ljamo primjene koje su sve samo ne bezna\u010dajne. U Sjedinjenim Dr\u017eavama, agencija Intelligence Advanced Research Projects Activity (IARPA), zadu\u017eena za vo\u0111enje istra\u017eivanja vezanih uz obradu podataka, od 2011. godine financira projekt \u0161to ga zajedni\u010dki provode poduze\u0107a i sveu\u010dili\u0161ni profesori, a koji nastoji automatski zabilje\u017eiti internetske podatke latinskoameri\u010dkih zemalja kako bi se \u201crazvile (matemati\u010dke) metode predvi\u0111anja i spre\u010davanja mogu\u0107ih pobuna\u201d.<\/p>\n

Ideja o kori\u0161tenju znanstvenih metoda za upravljanje dru\u0161tvom nije nova.ii Ali trebalo je do\u010dekati izum statistike da postane operativna. Radi boljeg prikupljanja poreza i regrutacije vojnika, europske dr\u017eave od 19. stolje\u0107a popisuju svoja bogatstva i svoje stanovni\u0161tvo. To zahtijeva uspostavu pravne i materijalne infrastrukture, uop\u0107avanje razli\u010ditih instrumenata poput zemljovida ili katastra, homogenizaciju mjernih jedinica i jezika ili pak stabilizaciju prezimena. Kako bi se sredi\u0161njim upravama omogu\u0107ilo kori\u0161tenje tih informacija, pozvan je veliki matemati\u010dar Pierre-Simon de Laplace koji je izmislio matemati\u010dka sredstva, poput izra\u010duna vjerojatnosti, za procjenu broja stanovni\u0161tva iz nepotpunih podataka.<\/p>\n

Ali pravi osniva\u010d \u201cznanosti\u201d o dru\u0161tvu bio je nepoznata li\u010dnost, belgijski astronom Adolphe Qu\u00e9telet. Stupiv\u0161i u kontakt s Laplaceom na Opservatoriju u Parizu, saznao je za nacionalne popise i bio fasciniran otkri\u0107em relativne konstantnosti broja samoubojstava i zlo\u010dina. Iz toga je izveo da se pojedina\u010dne nepredvidivosti mogu nadoknaditi kada se obuhvati dovoljno velik broj pojedinaca, odnosno da ono \u0161to se vezuje uz ljudsku vrstu kao cjelinu proizlazi iz fizi\u010dkih \u010dinjenica. Zatim je \u017eelio stvoriti \u201cdru\u0161tvenu mehaniku\u201d, jednako strogu kao \u0161to je bila Laplaceova \u201cnebeska mehanika\u201d, sposobnu za upravljanje ljudskim masama. Ta analiza pravilnosti i predvidivosti dru\u0161tvenih skupina poslu\u017eila je kao polazi\u0161na to\u010dka filozofu i sociologu Emileu Durkheimu (1858. \u2013 1917.) te znanosti o modernom dru\u0161tvu, sociologiji.<\/p>\n

Jo\u0161 tijekom francuskih poslijeratnih \u201cslavnih trideset godina\u201diii, centralizirane \u0107e dr\u017eave upravljati stanovni\u0161tvom zami\u0161ljenim kao nizom homogenih dru\u0161tvenih skupina, koje su centri mo\u0107i shva\u0107ali kao administrativne, unaprijed definirane kategorije (dob, spol, socio-profesionalna kategorija\u2026). Neoliberalna dr\u017eava 1980-ih napu\u0161ta ideju dru\u0161tva podijeljenog na tako definirane kategorije. Umjesto toga zami\u0161lja ga, prije svega, kao jukstapoziciju izoliranih pojedinaca, \u201cdru\u0161tvenih atoma\u201d u konkurentskoj borbi na slobodnom tr\u017ei\u0161tu, kojima bi trebalo upravljati poticajima i rang-listama.<\/p>\n

Kombiniraju\u0107i je s liberalizmu dragim konceptom \u201cdru\u0161tvenih atoma\u201d, FuturICT o\u017eivljava staru Qu\u00e9teletovu ideju o postojanju dru\u0161tvenih zakona. Jedan od njegovih ciljeva je \u201crazotkriti skrivene zakone koji le\u017ee u temelju na\u0161eg kompleksnog dru\u0161tva\u201d. Zahvaljuju\u0107i tim zakonima, mo\u0107i \u0107emo proizvesti virtualna dru\u0161tva u kojima \u0107e se isprobavati razli\u010diti scenariji; to \u0107e omogu\u0107iti odabiranje \u201cnajboljih\u201d i time \u201csprije\u010diti krize koje redovno potresaju svijet\u201d. Ve\u0107 je danas mogu\u0107a upotreba simulatora gradskog prometa kako bi se, mjerenjem prosje\u010dnog protoka vozila, usavr\u0161ili ciklusi semafora. Ali Dirk Helbing, jedan od dvojice nositelja projekta FuturICT, istra\u017euje druga\u010diji pristup istom problemu \u2013 zahvaljuju\u0107i podacima o prometu na razini pojedina\u010dnih vozila, u suradnji sa svojim timom stvorio je model pona\u0161anja voza\u010da, vode\u0107i ra\u010duna o parametrima poput njihova individualnog vremena reakcije. Dovode\u0107i u interakciju velik broj \u201crobotskih voza\u010da\u201d u okru\u017eenjima koja su uklju\u010divala semafore koordinirane na razli\u010dite na\u010dine, mogao je prou\u010diti vrijeme vo\u017enje i pokazati da bi se, osposobljavanjem semafora za mjerenje protoka vozila u stvarnom vremenu i razmjenom podataka sa susjednim semaforima u svrhu koordinacije, mogao predvidjeti dolazak odre\u0111ene skupine vozila. To \u201cmikrosocijalno\u201d in\u017eenjerstvo mo\u017ee biti od koristi i u drugim podru\u010djima \u2013 tako je interdisciplinarni tim sastavljen od informati\u010dara, lije\u010dnika i fizi\u010dara uspostavio detaljan model koji omogu\u0107uje predvi\u0111anje epidemija gripe.<\/p>\n

Projekt FuturICT predla\u017ee generalizaciju tog tipa pristupa za sve dru\u0161tvene probleme. Iako prepoznaje nemogu\u0107nost stvaranja modela koji bi simulirao sve stanovnike zemlje, ponajprije zbog nedostupnosti privatnih informacija o svakome od nas, FuturICT ipak razmi\u0161lja o \u201czemaljskom simulatoru\u201d koji bi snabdijevao \u201cplanetarni \u017eiv\u010dani sustav\u201d, svjetsku mre\u017eu senzora koji bi svake sekunde bilje\u017eili i sabirali milijarde osobnih podataka i informacija iz okoline. U idealnom slu\u010daju, taj bi simulator bio sposoban opona\u0161ati funkcioniranje dru\u0161tava, \u0161to se ve\u0107 radi za kompleksne sustave u fizici, i tako testirati u\u010dinke razli\u010ditih politika. I kao \u0161to kemi\u010dari danas mogu re\u0107i: \u201c\u0160to ka\u017ee\u0161 da pomije\u0161am malo cirkonija i bakra kako bi se proizvodnja goriva bolje katalizirala?\u201d i testirati ideju in silico (na ra\u010dunalu), istra\u017eiva\u010di dru\u0161tvenih procesa mogli bi re\u0107i: \u201cA \u0161to ka\u017ee\u0161 da pove\u0107am mobilnost ljudi, ho\u0107e li to voditi do solidarnijeg dru\u0161tva?\u201d<\/p>\n

No problem s tim scenarijem jest da ti atomski modeli, u kojima je svako ljudsko bi\u0107e predstavljeno ekonomskim agentom koji slijedi neko jednostavno pravilo, \u010desto ne uspijevaju adekvatno predstavljati stvarnost. Kako bismo se u to uvjerili, dovoljno je udubiti se u stotine teorijskih \u010dlanaka posve\u0107enih simulaciji \u201ctragedije zajedni\u010dkih dobara\u201d, onih situacija u kojima osobni interes tjera svakoga da pretjerano izrabljuje neko zajedni\u010dko dobro (primjerice zajedni\u010dki pa\u0161njak) na \u0161tetu zajednice i koje sve odreda potvr\u0111uju pote\u0161ko\u0107e pri izbjegavanju tog izrabljivanja. Ali kao \u0161to je pokazao empirijski rad koji je Elinor Ostromiv 2009. donio Nagradu \u0160vedske banke u sje\u0107anje na Alfreda Nobela, zajedni\u010dke norme, obiteljske veze i rasprave o\u010di u o\u010di igraju klju\u010dnu ulogu u uspostavljanju stvarne suradnje, s rezultatom izbjegavanja navodno neizbje\u017ene \u201ctragedije\u201d. Ti elementi, me\u0111utim, le\u017ee izvan dosega simulacija\u2026<\/p>\n

Analogija sa simulacijama koje se provode u fizici pogre\u0161na je na vi\u0161e na\u010dina. Potonje su se pokazale relevantne jer znanstvenici ne rade s prirodnim, nego s umjetnim materijalima, pro\u010di\u0161\u0107enima i kontroliranima u laboratorijskim uvjetima. Osim toga, primjene virtualnih simulacija i tu jo\u0161 uvijek predstavljaju rijetkost, jer je optimalne materijale te\u0161ko proizvesti ili su preskupi. Rezultati \u201czemaljskog simulatora\u201d ne\u0107e se dakle mo\u0107i primijeniti, osim na dru\u0161tva koja su dovoljno izolirana da jam\u010de osnovanost \u201cdru\u0161tvenih zakona\u201d, sli\u010dno kao \u0161to \u201cekonomski zakoni\u201d ne vrijede izvan svijeta koji su, zahvaljuju\u0107i monetizaciji vrijednosti, stvorili ekonomisti. Vjerovati u te zakone zna\u010di zaboraviti da su financijska tr\u017ei\u0161ta izgra\u0111ena prema teorijskom modelu koji polazi od pretpostavke njihove optimalnosti, a time stoji u funkciji njihove ideolo\u0161ke legitimacije (bila ona eksplicitna ili ne). Na dru\u0161tvenom planu, to bi zna\u010dilo odbiti uklju\u010diti u razmatranje politi\u010dke dimenzije opravdanosti dru\u0161tvenih normi. U tom svjetlu, indikativno je da je jedan od pojmova koji se redovito ponavljaju u prezentacijama projekta \u201cotpornost\u201d, koja ima neutralizirati samu mogu\u0107nost sukoba.<\/p>\n

Pa ipak, FuturICT u pravu je u jednoj bitnoj stavci \u2013 za akademsku je zajednicu va\u017eno da iskoristi digitalizaciju dru\u0161tva, podru\u010dje \u010dije su upravljanje preuzela privatna poduze\u0107a, osobito Google i Facebook. \u010cini se da na\u010din njezine upotrebe otvara samo dva mogu\u0107a smjera \u2013 ja\u010danje ra\u010dunalne mo\u0107i centra koji se pretvara da upravlja dru\u0161tvom ili razvijanje sredstava koja bi omogu\u0107ila uskla\u0111ivanje raspr\u0161ene inteligencije. FuturICT je, usvajaju\u0107i strategiju analize goleme koli\u010dine podataka, odabrao konceptualizaciju prema kojoj su pojedinci koje se opona\u0161a samo molekule jednog organizma \u010diji se mozak nalazi negdje drugdje. Odnosno, iza Big Datae skriva se Big Brother.<\/p>\n

No ako se i osobama, a ne samo centralizacijskim ustanovama, doda inteligencija, mogao bi nastati i jedan drugi digitalni svijet. Ve\u0107 je 1975. jedan amater zamislio ra\u010dunalni program koji bi, automatski integriraju\u0107i kupljene namirnice i predla\u017eu\u0107i recepte, ljudima pomogao u vo\u0111enju male baze podataka o osobnoj prehrani. Tada je to bila znanstvena fantastika, ali bli\u017ei se dan kada \u0107e ra\u010dunalni programi omogu\u0107iti svakome da zabilje\u017ei svoje podatke, da ih organizira te da ih razmjenjuje s poduze\u0107ima ili vlastima, sve vrijeme zadr\u017eavaju\u0107i kontrolu nad njima.v Ali ta je vizija vrlo daleko od ciljeva istaknutih na mre\u017enim stranicama Europske unije: \u201cStvoriti i pokrenuti opservatorije za promatranje kriza i sustava potpore procesu dono\u0161enja odluka za upravitelje prodaje i nositelje politike.\u201d Doista vrlo \u010dudna definicija demokracije\u2026<\/p>\n

* Pablo Jensen je istra\u017eiva\u010d u Nacionalnom centru za znanstvena istra\u017eivanja (CNRS) u Lyonu. Po doktoratu iz fizike, 15 se godina bavi modeliranjem rasta nanostruktura. Nakon zapa\u017eenih uspjeha na tom istra\u017eiva\u010dkom polju, odlu\u010duje se posvetiti problematici modeliranja dru\u0161tvenih sustava. Tekst je izvorno objavljen u hrvatskom izdanju LMD-a, u svibnju 2013.<\/em><\/p>\n

i www.futurict.eu; Osim ako nije druga\u010dije navedeno, svi su citati preuzeti s te stranice.<\/p>\n

ii Vidi Philippe Rivi\u00e8re, \u201cAllende, l\u2019informatique et la r\u00e9volution\u201d, Le Monde diplomatique, srpanj 2010.<\/p>\n

iii Odnosi se na razdoblje 1945. \u2013 1975. tijekom kojeg je Francuska do\u017eivjela zna\u010dajan demografski i ekonomski razvoj (nap. prev.)<\/p>\n

iv Elinor Ostrom, La gouvernance des biens communs, De Boeck, Bruxelles, 2010. Vidi tako\u0111er Herv\u00e9 Le Crosnier, \u201cElinor Ostrom ou la r\u00e9invention des biens communs\u201d, Les Puces savantes, 15. lipnja 2012., http:\/\/blog.mondediplo.net<\/p>\n

v Na primjer www.mydex.org<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ideja matemati\u010dkog predvi\u0111anja dru\u0161tvenih procesa stara je utopijska ambicija dru\u0161tvenih znanosti. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":189192,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-248390","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248390","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=248390"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248390\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/189192"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=248390"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=248390"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=248390"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}