{"id":248174,"date":"2018-06-12T07:38:27","date_gmt":"2018-06-12T05:38:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=248174"},"modified":"2018-06-12T07:38:27","modified_gmt":"2018-06-12T05:38:27","slug":"presucena-povijest-sportskih-slicica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/12\/presucena-povijest-sportskih-slicica\/","title":{"rendered":"Pre\u0161u\u0107ena povijest sportskih sli\u010dica"},"content":{"rendered":"

Autor: J\u00e9r\u00f4me Segal<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Povodom Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. godine, talijanska tvrtka Panini prodala je vi\u0161e od milijarde samoljepivih sli\u010dica igra\u010da, od \u010dega 150 milijuna u Francuskoj gdje su ostvarili 75 milijuna eura prihoda. Ne\u0161to sli\u010dno trebalo bi se dogoditi i ove godine kada se odr\u017eava Europsko prvenstvo. U me\u0111uvremenu Panini se dosjetio ne\u010deg novog: u 2720 osnovnih \u0161kola u Francuskoj distribuirao je 200.000 albuma, zajedno s posterima za \u0161kolske menze na kojima su tablice s rasporedom utakmica. \u201cU ovom nesigurnom svijetu na\u0161e sli\u010dice ulijevaju povjerenje\u201d, uvjerava nas predsjednik francuske podru\u017enice Paninija, Alain Gu\u00e9rini.1<\/p>\n

Pri\u010da ovog konkretnog brenda po\u010dinje tek 1961. godine, ali je ona dio jedne du\u017ee, gotovo potpuno nepoznate povijesti: ovakva je vrsta albuma bila zastra\u0161uju\u0107e sredstvo propagande nacisti\u010dkog re\u017eima. Sporta\u0161i milijarderi \u010dije portrete u dresovima gledamo danas tako\u0111er prenose jednu ideologiju, a njihove nam neprestane \u201cafere\u201d, od nevi\u0111ene korupcije u Me\u0111unarodnoj nogometnoj federaciji (FIFA) do nedavnih skandala u kojima su sudjelovali igra\u010di poput Karima Benzeme ili Sergea Auriera,2 omogu\u0107uju da naslutimo njene okvire: kult novca i trijumf nemoralnosti.<\/p>\n

Prvi albumi pojavljuju se po\u010detkom sedamdesetih godina 19. stolje\u0107a, kada direktor robne ku\u0107e Au bon march\u00e9 u Parizu odlu\u010duje osigurati lojalnost svojih kupaca darivanjem sli\u010dica. Liebig-Fleischextrakt, njema\u010dka tvrtka specijalizirana za prodaju kocki za juhu, preuzima koncept i distribuira ga u nekoliko svojih poslovnica. Sljede\u0107a zna\u010dajna inovacija pojavljuje se 1920. godine, kad se sli\u010dice po\u010dinju stavljati u kutije cigareta,3 \u010dime se njihova distribucija zna\u010dajno pove\u0107ava. Ne\u0161to kasnije \u0107e u Njema\u010dkoj, od prvih mjeseci Tre\u0107eg Reicha, ovi albumi postati sredstvo pomo\u0107u kojeg \u0107e, u vrijeme kad televizija jo\u0161 ne postoji, \u201cveli\u010dina\u201d nacionalsocijalizma dopirati do masa. Album \u201cNjema\u010dka se budi\u201d (\u201cDeutschland erwacht\u201d), distribuira se 1933. godine u vi\u0161e od pola milijuna primjeraka, a sli\u010dice se pakiraju u kutije cigareta koje se proizvode u Altona-Bahrenfeldu pokraj Hamburga.<\/p>\n

Sude\u0107i po ovim albumima, mase koje podr\u017eavaju F\u00fchrera trebali bi ujediniti mimohodi vojnika ili organizacija mlade\u017ei (poput Hitlerjugenda ili njegovog \u017eenskog ekvivalenta (Bund Deutscher M\u00e4del), zatim kongresi Nacionalsocijalisti\u010dke njema\u010dke radni\u010dke partije (NSDAP) odr\u017eavani u N\u00fcrnbergu i sportska doga\u0111anja organizirana u \u010dast stranke. Dva su albuma bila posve\u0107ena Olimpijskim igrama 1936.: jedan zimskim igrama u Garmisch-Partenkirchenu, koje su trajale od 6. do 16. velja\u010de, a drugi ljetnim igrama u Berlinu, od 1. do 16. kolovoza. Jo\u0161 uvijek se ove Olimpijske igre pre\u010desto stavljaju u zagrade, kao jedna nezgoda u ina\u010de lijepoj povijesti olimpizma. Potrudimo li se pro\u010ditati prve pozive na bojkot, dokumentirane u pripremama za Olimpijske igre (koje su se prvotno trebale odr\u017eati u Njema\u010dkoj 1916.), bit \u0107e nam jasno da je olimpijski pokret, kakvim ga je zamislio barun Pierre de Coubertin, u sebi ve\u0107 imao potencijal da bude prilago\u0111en za potrebe Hitlerovog re\u017eima.4 Naime, Hitlerove su igre, uz potporu Me\u0111unarodnog olimpijskog odbor (MOO), iskoristile gotovu ideologiju u korist rasisti\u010dke, antisemitske i fa\u0161isti\u010dke politike.<\/p>\n

Pri\u010da Jesseja Owensa, crnog atleti\u010dara koji je na igrama 1936. godine osvojio \u010detiri zlatne medalje, dobro je poznata, ali njemu posve\u0107ena sli\u010dica lijepljena u tada\u0161nje albume nije najpoznatija fotografija ovog sprintera. Ovako je predstavljen na popisu osvaja\u010da medalja iz Sjedinjenih Dr\u017eava: \u201cOvaj je crnac bio najpopularniji \u010dovjek atletskog tjedna. Njegove rezultate omogu\u0107ila je sposobnost mi\u0161i\u0107ne kontrakcije koju najvjerojatnije ne posjeduje nijedan drugi \u010dovjek. Trka\u0107i korak najboljih svjetskih sprintera djeluje gotovo spor kad se usporedi s bubnjanjem Owensovih nogu. Njegov je rezultat u skoku u dalj bio mogu\u0107 zahvaljuju\u0107i zastra\u0161uju\u0107oj brzini.\u201d Kratak opis jednog \u201ccrnca\u201d: ne\u010dovje\u010dnog, \u017eivotinje, s gotovo \u010dudovi\u0161nim performansama. Na jednoj drugoj fotografiji, prvoj na kojoj ga vidimo kao pobjednika, jedva je prepoznatljiv nakon prelaska cilja ispred svog sunarodnjaka Ralpha Metcalfa, koji je stigao desetinku sekunde nakon njega.<\/p>\n

Vojno-patriotski kult<\/strong><\/p>\n

Suprotno tome, sli\u010dica posve\u0107ena disciplini bacanja kladiva slavi snagu sporta\u0161a u slu\u017ebi nacizma. Tekst uz nju opisuje kako je baca\u010d kladiva Erwin Blask, za vrijeme svog drugog bacanja, osjetio \u201cnalet posljednje snage\u201d u trenutku kad je F\u00fchrer u\u0161ao u svoju gledateljsku lo\u017eu, \u0161to mu je donijelo vodstvo nakon kvalifikacija. Na sli\u010dici mo\u017eemo vidjeti i njegovog sunarodnjaka Karla Heina koji je sru\u0161io olimpijski rekord hicem od 56,49 metara, dok se Blask morao zadovoljiti srebrnom medaljom. Heinova je izvedba doslovno izrezana iz kadra. Autori albuma odlu\u010dili su kladivo izbaciti iz slike i njegov podvig opisati u tekstu. Tijelo atleti\u010dara izgleda kao da je u beste\u017einskom stanju. U sredi\u0161tu slike lako mo\u017eemo uo\u010diti kukasti kri\u017e i kraljevskog orla na njegovom dresu. Ne samo da se Me\u0111unarodni olimpijski odbor, ina\u010de jako a\u017euran u provo\u0111enju svojih pravila, dao prevariti po pitanju tolerancije \u017eidovskih sporta\u0161a u njema\u010dkim reprezentacijama, ve\u0107 je tijekom igara tolerirao i nacisti\u010dka obilje\u017eja na dresovima sporta\u0161a.<\/p>\n

Nekoliko stranica dalje, slavi se nogomet. To je olimpijski sport koji, prema tekstu iz uvoda, \u201cosigurava ekonomski uspjeh Olimpijade\u201d. Na jednoj od sli\u010dica vidimo talijansku reprezentaciju u finalu protiv Austrije 15. kolovoza 1936., u kojem su Talijani pobijedili. Na fotografiji opa\u017eamo neku vrstu nesklada. Pogledi su okrenuti na razli\u010dite strane, a igra\u010di prakticiraju razli\u010dite vrste pozdrava. Treba pojasniti da se, od Olimpijskih igara u Antwerpenu 1920., prakticirao olimpijski pozdrav savijanjem i ispru\u017eanjem desne ruke u stranu. Lako je bilo zamijeniti ga za nacisti\u010dki pozdrav, koji je preuzet iz istih anti\u010dkih izvora. Tijekom sve\u010danosti otvaranja pet je dr\u017eava pro\u0161lo mimohod izvode\u0107i \u201colimpijski pozdrav\u201d: Njema\u010dka, naravno, zatim Austrija, Italija, Bugarska i Francuska.<\/p>\n

Na sli\u010dicama iz ovog albuma, koje su se dobivale u kutijama cigareta, bile su fotografije raznih autora. Me\u0111u navedenim izvorima nalazi se i \u201cPresse Illustrationen Hoffmann, Berlin\u201d. Heinrich Hoffmann (1885.-1957.) bio je privatni fotograf Adolfa Hitlera. Ovdje je spomenut kao jedan od fotografa, a kasnije \u0107e postati jedini fotograf mnogih albuma, poput onog koji slavi \u201coslobo\u0111enje\u201d Austrije.<\/p>\n

Taj je album nazvan \u201cKako je oslobo\u0111ena isto\u010dna pokrajina\u201d (\u201cWie die Ostmark ihre Befreiung erlebte\u201d, pri \u010demu je \u201cOstmark\u201d nacisti\u010dki naziv za Austriju). Bilje\u0161ka od 1. velja\u010de 1940. uvjerava \u010ditatelje: \u201cPrema NSDAP-u, nema ni\u010deg spornog u objavljivanju ovog izdanja. Izvori \u0107e biti navedeni u nacionalsocijalisti\u010dkoj bibliografiji\u201d. I tada se kukasti kri\u017eevi pojavljuju kroz \u010ditav album. Na sli\u010dici jednog gimnasti\u010dkog natjecanja, organiziranog u Wroc\u0142awu 1938. godine, vi\u0161e od tisu\u0107u gimnasti\u010dara uredno je poredano u vrstu ispred F\u00fchrera. Prikazana su tri simetri\u010dno postavljena reda, poput magnetskog polja centriranog oko Hitlera, kojeg vidimo s le\u0111a. To je vojni aspekt masovnog sporta koji je ovdje vidljivo istaknut u korist nacisti\u010dke ideologije. Sljedbenici se redaju unedogled, ba\u0161 poput vojnika beskrajno mo\u0107ne vojske.<\/p>\n

I danas je prisutna prezastupljenost izraza koji su zajedni\u010dki vojsci i natjecateljskom sportu. Vojni govor uvelike prevladava u sportovima poput nogometa, u kojem postoje napada\u010di i obrambeni igra\u010di, kao i umije\u0107e protunapada, a di\u017eu se i zastave uz zvukove nacionalne himne. U posljednjih nekoliko godina, neki su po\u010deli pozorno gledati usne igra\u010da kako bi provjerili jesu li dobri domoljubi i pjevaju li zdu\u0161no, u slu\u010daju Francuske, \u201cMarseljezu\u201d.<\/p>\n

Paninijev album sa sli\u010dicama za Europsko nogometno prvenstvo 2016. ovih dana izaziva polemike. Njime dominiraju poruke prema kojima doga\u0111aj poti\u010de prijateljstvo me\u0111u narodima (ba\u0161 poput onog za Olimpijske igre u Brazilu, koje \u0107e se odr\u017eati ovog kolovoza). Dok je naslov jedne od stranica albuma iz 1936. aludirao na \u201cFestival narodnog sporta\u201d, Paninijev album iz 2010. naglasak stavlja na \u201cFair-play\u201c. Onaj posve\u0107en Svjetskom prvenstvu u nogometu 1978. predstavio je \u0161est stadiona, dakako, bez da je naglasio da su prije prvenstva dva stadiona u Buenos Airesu Jorgeu Rafaelu Videli i njegovoj hunti slu\u017eila kao mjesta za mu\u010denje, u \u010diju su se svrhu nastavila koristiti i nakon natjecanja.<\/p>\n

U svim ovim albumima, od 1936., preko 1978., 2010., pa do 2016., prisutni su nepromjenjivi elementi: to su mu\u0161karci odrje\u0161itog pogleda, \u010desto visoko podignute brade, dok su fotografije kadrirane na poprsju, kultu sna\u017enog tijela. Princip je ostao nepromijenjen: jedinstveni album distribuira se po \u010ditavom svijetu, a globalizacija je pridonijela i prijevodu na sve jezike. Slave se snaga i vje\u0161tina mu\u0161karaca (\u017eene su potpuno izostavljene), \u0161to rezultira \u201ckultom li\u010dnosti\u201d: sli\u010dice Cristiana Ronalda iz reprezentacije Portugala, Paula Pogbe (Francuska) ili Zlatana Ibrahimovi\u0107a (\u0160vedska) jako su tra\u017eene.<\/p>\n

U albumu iz 2016. godine slavi se i trijumf kapitalizma. Premda je distribuiran u 120 zemalja, prisutna je uniformizacija engleskim jezikom: u dvanaest se navrata pojavljuje duplerica koja prikazuje ekipu od 11 igra\u010da koji igraju kvalifikacije naslovljena \u201cUEFA Euro 2016TM Qualifying Campaign Starting XI\u201d. Po prvi puta uvedene su i sli\u010dice slu\u017ebenog sponzora (radi se o bezalkoholnom gaziranom pi\u0107u) koje se mogu na\u0107i na pole\u0111ini 140 milijuna boca stavljenih na tr\u017ei\u0161te. U razmjeni sli\u010dica, koja je u \u0161kolama postala esencijalni element socijalizacije, jedna sli\u010dica sponzora vrijedi deset sli\u010dica igra\u010da, premda neki igra\u010di-zvijezde vrijede vi\u0161e. Tako jedan desetogodi\u0161njak u\u010di princip ponude i potra\u017enje, jer, nikad nije prerano za lekcije iz logike tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

* J\u00e9r\u00f4me Segal je profesor na Sveu\u010dili\u0161tu Paris-IV, istra\u017eiva\u010d na Institutu za dru\u0161tvenu povijest Ludwig Boltzmann i autor djela Le Z\u00e9ro et le Un, Syllepse, Pariz, 2011. Tekst je objavljen u tiskanom izdanju LMD-a, u lipnju 2016.<\/em><\/p>\n

1 L\u2019\u00c9quipe, Boulogne-Billancourt, 23. o\u017eujka 2016.<\/p>\n

2 Prvi je u studenom 2015. bio na ispitivanju radi sudjelovanja u poku\u0161aju ucjene suigra\u010da u reprezentaciji sa skupinom kriminalaca; drugi je vrije\u0111ao svoje suigra\u010de homofobnim ispadima o seksualnim odnosima s trenerom kluba.<\/p>\n

3 Erhard i Evamaria Ciolina, Reklamebilder und Sammelalben, Battenberg, Regenstauf, 1997.<\/p>\n

4 Daniel Bermond u biografiji Pierre de Coubertin (Perrin, 2008.), podsje\u0107a kako je Pierre de Coubertin za svoju podr\u0161ku Olimpijskim igrama u Berlinu \u201cna Hitlerovu osobnu inicijativu\u201d primio 10 tisu\u0107a maraka. Usp. tako\u0111er \u201cLa machinerie olympique\u201d u reviji Quel sport?, br. 7-8, Alboussi\u00e8re, srpanj 2008., i \u201dLe sport c\u2019est la guerre\u201d, u \u010dasopisu Mani\u00e8re de voir, br. 30, svibanj-lipanj-srpanj 1996.<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od osnovno\u0161kolske djece do sredovje\u010dnih entuzijasta, tisu\u0107e i tisu\u0107e fanova diljem Europe ove godine ponovno skuplja Paninijeve sli\u010dice nogometa\u0161a koji nastupaju na Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Crtica iz malo poznate povijesti samoljepivih sli\u010dica sporta\u0161a otkriva kako su pored o\u010diglednog njegovanja ma\u010disti\u010dkog kulta snage i kulta li\u010dnosti, ove sli\u010dice ponekad bile i efikasno propagandno oru\u0111e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":248175,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-248174","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=248174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/248174\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/248175"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=248174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=248174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=248174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}