{"id":247805,"date":"2018-06-06T07:00:26","date_gmt":"2018-06-06T05:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=247805"},"modified":"2018-06-05T22:46:01","modified_gmt":"2018-06-05T20:46:01","slug":"u-potrazi-za-muzikom-levice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/06\/u-potrazi-za-muzikom-levice\/","title":{"rendered":"U potrazi za muzikom levice"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Todd Gitlin<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/11\/revolucija.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-129335\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/11\/revolucija-300x241.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"241\" \/><\/a>Se\u0107am se kako nam je 1962. za vreme studija na Harvardu na\u0161 profesor Majkl Valzer govore\u0107i o preduslovima dolaska nacista na vlast napomenuo da je jedan od razloga za\u0161to je nema\u010dka revolucija 1918\/19 (kratkotrajni nastavak kolapsa kajzerovog re\u017eima) propala bilo i to \u0161to \u2013 nije imala svoju pesmu. Iako mi je nedavno rekao da se ne se\u0107a da je to rekao, meni su se ove re\u010di urezale u pam\u0107enje. I on tu nije mislio samo na specifi\u010dno muzi\u010dke nedostatke, ve\u0107 na izostanak \u0161ireg pokreta\u010dkog duha koji lako prelazi granice. To je Sveti gral za kojim tragaju idealisti \u0161irom sveta.<\/p>\n<p>Zadr\u017eimo se na trenutak na muzici u doslovnom smislu. Razni pobunjenici odavno nemaju pesmu sa kojom mogu da se tako potpuno identifikuju kao \u0161to su nekada mogli sa \u201eInternacionalom\u201c, himnom koju je Druga internacionala usvojila krajem 19. veka, o koju su se otimali socijalisti i komunisti. Me\u0111unarodna solidarnost i proklamovano bratstvo svih radnika nestalo je u ratnom plamenu 1914, kada su nema\u010dki socijaldemokrati glasali za ratne kredite kako bi Nema\u010dka mogla da ubija njihove klasne saveznike, a levi\u010darske partije \u0161irom Evrope se cepale oko pitanja da li treba da podr\u017ee svoje nacionalne dr\u017eave ili da se suprotstave \u201eimperijalisti\u010dkom ratu\u201c.<\/p>\n<p>Lenjinova bolj\u0161evi\u010dka jeres je 1917. uspela da kapitalizuje antiratna ose\u0107anja i tako preuzme vlast u Rusiji. Nekoliko godina kasnije, Sovjetski Savez je promovisao sopstvenu verziju \u201einternacionalizma\u201c koja se prigodno transformisala u odbranu kremaljskih me\u0111unarodnih interesa. Kako je napisao Vaclav Havel u svom izvrsnom eseju iz 1978. \u201eMo\u0107 nemo\u0107nih\u201c, univerzalisti\u010dki slogani poput \u201eProleteri svih zemalja ujedinite se\u201c pretvorili su se u usklike vernosti li\u0161ene bilo kakvog zna\u010denja.<\/p>\n<p>Toliko godina kasnije levica jo\u0161 uvek nema svoju pesmu. Socijaldemokratiji nedostaje mobilizatorski me\u0111unarodni duh, ose\u0107aj istorijske sudbine, ba\u0161 kao \u0161to joj doslovno nedostaje pesma. U 21. veku plemenske veze me\u0111u ljudima jo\u0161 uvek su ja\u010de od pokreta\u010dke energije nekog zajedni\u010dkog cilja. Dana\u0161nja najpoznatija levi\u010darska himna \u2013 \u201eUjedinjeni narod ne mo\u017ee biti pora\u017een\u201c u stvari je tautologija. Kada je nastala u Aljendeovom \u010cileu imala je konkretno zna\u010denje. Danas ima samo sentimentalnu vrednost. Trampovi sledbenici bi radosno podr\u017eali sopstvenu verziju \u201eujedinjenog naroda\u201c \u2013 iz kojeg bi umesto bur\u017eoazije bili isklju\u010deni muslimani i imigranti.<\/p>\n<p>U skora\u0161njem izdanju internet \u010dasopisa \u201eJavni seminar\u201c, veliki poljski pisac i aktivista Adam Mihnjik s pravom poziva na razmi\u0161ljanje o tome kako su, nakon briljantnih zaokreta 1989. zemlje srednje i isto\u010dne Evrope zavr\u0161ile u mo\u010dvarama onoga \u0161to Mihnjik naziva \u201epli\u0161anim diktaturama\u201c. U Rusiji, Ma\u0111arskoj i Poljskoj pli\u0161ane diktature su nasledile pli\u0161ane revolucije kao nastavci komunizma, dok sli\u010dne neliberalne tendencije ja\u010daju i drugde.<\/p>\n<p>Mihnjik nam nudi dva obja\u0161njenja za to: globalizaciju (\u201ekoja je zadala udarac nacionalnim i drugim identitetima\u201c) i kakofoniju (\u201epoplavu informacija usled koje \u010dovek vi\u0161e nije u stanju da razlu\u010di istinu od la\u017ei\u201c). Za mene je klju\u010dna re\u010d kakofonija: ona izdvaja Mihnjikovo obja\u0161njenje od ostalih sli\u010dnih primedbi o la\u017enim vestima i dobu post-istine i povezuje ga sa Vazerovom opaskom iz 1962. Kada bi postojao globalni duh koji bi se suprotstavio nacionalizmima i plemenskim obrascima, kako bismo se dogovorili oko muzi\u010dkog programa?<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de globalizacije, ona ne samo da ne \u0161kodi nacionalnim identitetima, ve\u0107 bukvalno raspaljuje nacionalisti\u010dke strasti. Tamo gde nema sveobuhvatne pesmarice kakve su \u0161anse razuma da mobili\u0161e ljude za zajedni\u010dki projekat ozbiljno zasnovan na razumu i solidarnosti? Masovna distribucija dezinformacija svakodnevno podriva elementarni razum koji mora biti u osnovi svakog poku\u0161aja da se do\u0111e do zajedni\u010dkih ciljeva.<\/p>\n<p>Marksizam koji je bio osnova Druge internacionale, nije bio samo izuzetni intelektualni sistem ogromnih ambicija, opsega i zaslepljenosti. Na svoj na\u010din on je davao stihove za pozadinsku muziku \u010ditavog pokreta. Jednom kada je bio spu\u0161ten na zemlju i otelotvoren u partijskim organizacijama, on je uspeo da zadobije politi\u010dku podr\u0161ku i proro\u010dansku snagu, dobrim delom zahvaljuju\u0107i spoju univerzalisti\u010dke vizije i milenaristi\u010dkih aspiracija (o tome raspravljam u svojoj knjizi Sumrak zajedni\u010dkih snova). Iako su ograni\u010dene nesposobno\u0161\u0107u marksizma da razume da se politi\u010dki odnosi ne mogu svesti samo na klasne odnose, neke varijacije ove ideologije ipak su do\u0161le do saznanja, kako god mutnog i neprakti\u010dnog, da njihova vizija mora biti internacionalisti\u010dka, odnosno da mora delovati na globalnom nivou.<\/p>\n<p>U veku koji je usledio nakon \u0161to je Prvi svetski rat rascepio socijalisti\u010dki pokret, kosmopolitizam, koji je po Marksu bio neminovno ishodi\u0161te svetske kulture, postao je domen me\u0111unarodnog kapitala i kulture koju on oblikuje. Istovremeno, suo\u010dena sa novim centifugalnim silama tribalizma, ksenofobije, nezaposlenosti mladih i islamofobije socijaldemokratija izgleda slabo i defanzivno \u2013 neu\u0161timovano sa melodijom novog vremena. Mo\u017eda se duh kosmopolitizma danas najvi\u0161e ose\u0107a u institucijama EU kao \u0161to je program za visoko obrazovanje Erazmus+, iako prevladavaju poreme\u0107aji koje izazivaju evropske finansijske institucije \u2013 koje na zahtev zemalja iz centra name\u0107u mere \u0161tednje zemljama na periferiji.<\/p>\n<p>Ostali izvori otpora jo\u0161 uvek su slabi i podeljeni me\u0111u sobom. Svetski socijalni forum formiran je 2001. kao kontrate\u017ea poslovnim i politi\u010dkim elitama koje su se svake godine okupljale u Davosu pod okriljem Svetskog ekonomskog foruma. Ali njegova godi\u0161nja skup\u0161tina \u201egrupa i pokreta iz gra\u0111anskog dru\u0161tva koji se suprotstavljaju neoliberalizmu, svetskoj dominaciji kapitala i svim oblicima imperijalizma\u2026 posve\u0107ena izgradnji planetarnog dru\u0161tva usmerenog ka usavr\u0161avanju odnosa unutar ljudske vrste i izme\u0111u ljudske vrste i planete\u201c, opet je bila pro\u017eeta neslaganjima izme\u0111u lokalnih aktivista i nevladinih organizacija. Daleko je to od harmonije za kojom tragamo.<\/p>\n<p>Razli\u010dite varijante revolucionarnog marksizma, uprkos svim njihovim manama i me\u0111usobnim neslaganjima, ipak su delile isto poreklo, veru u \u010dove\u010danstvo i uverenje da budu\u0107nost pripada njima. One su imale svoje rituale \u2013 praznike, heroje, predstave, slogane. Imale su obrazovanje i kulturu \u2013 novine, \u010dasopise, knjige, filmove. Imale su zajedni\u010dkog neprijatelja oli\u010denog u kapitalisti\u010dkoj klasi. Imale su harizmati\u010dne vo\u0111e i ono \u0161to je sociolog Filip Selznik nazvao \u201eorganizacionim oru\u017ejem\u201c. Imale su i pesmu koja je bila muzi\u010dko otelotvorenje ideje da \u201eme\u0111unarodno radni\u0161tvo predstavlja ljudsku vrstu\u201c. Kako god lokalna bila va\u0161a borba, kako god bezizlazno ili nebitno izgledala va\u0161a situacija, mogli ste da je prevazi\u0111ete. Mogli ste zapevati \u201eInternacionalu\u201c i \u2013 na trenutak \u2013 prona\u0107i spas u zami\u0161ljenoj budu\u0107nosti. Evo njene prve strofe:<\/p>\n<p>Ustajte prezreni na svetu,<\/p>\n<p>Vi su\u017enji koje mori glad.<\/p>\n<p>To razum grmi u svom gnevu,<\/p>\n<p>Tutnji ve\u0107 i selo i grad.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"INTERNACIONALA\" width=\"1080\" height=\"810\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/hlDcZthDOMk?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Marskizam nije bio jedina ideologija koja je svoje ciljeve kristalisala u pesmu; zapravo, te\u0161ko je setiti se ideologije koja to ne \u010dini. To je razlog za\u0161to nacionalne dr\u017eave imaju himne. Melodija ne mora uvek biti ista, ne mora biti u ritmu mar\u0161a, ali mora biti podsticajna. Ono \u0161to zovem muzikom jednog pogleda na svet, ili jednog pokreta, treba da obuhvati duh celog poduhvata: kombinaciju mentalnog i moralnog zna\u010denja od koje krv uzavri, koja stvara energiju i podsti\u010de odlu\u010dnost u nameri da se prevazi\u0111u neizbe\u017ene prepreke na putu ostvarivanja ideala.<\/p>\n<p>U sovjetskoj Rusiji i njenim satelitskim dr\u017eavama, moralni u\u017easi komunizma bili su prisutni od samog po\u010detka njegovih pobeda. Od po\u010detka je to bio \u0107orsokak. Sa tom procenom su se manje-vi\u0161e slagali svi posleratni disidenti na istoku Evrope, koliko god se ina\u010de ne slagali oko temeljnih vrednosnih pitanja. Stoga je bilo rasprostranjeno uverenje da je ru\u0161enje komunizma tako zna\u010dajno dostignu\u0107e da \u0107e samo po sebi razre\u0161iti sve budu\u0107e probleme. Glavni nedostatak komunizma nekada se nazivao \u201edemokratija\u201c, a nekada \u201eslobodno\u201c ili \u201eotvoreno dru\u0161tvo\u201c.<\/p>\n<p>Nekima je bilo dovoljno i \u201eslobodno tr\u017ei\u0161te\u201c \u2013 preduzetni\u0161tvo \u0107e automatski, u nekoj kosmi\u010dkoj menja\u010dnici, sve probleme pretvoriti u sve zamislive slobode. Utopija univerzalnih deonica na univerzalnom tr\u017ei\u0161tu posedovala je nesumnjivu privla\u010dnost. Koliko je bila naivna danas je jasno svima osim njenim najfanati\u010dnijim vernicima. Privatizacija dr\u017eavnih preduze\u0107a bila je uvod u zapanjuju\u0107u korupciju i zastra\u0161uju\u0107u nejednakost. Gra\u0111ansko dru\u0161tvo je \u010desto bivalo uzurpirano od strane tribalnog nacionalizma i autoritarne crkve, \u010dije su emotivne nagrade uz dodatak potro\u0161a\u010dkih zadovoljstava podmirivale preostale potrebe ljudi. U mnogim slu\u010dajevima pobedili su ovakvi umanjeni ciljevi.<\/p>\n<p>Ako bi trebalo da postoje globalni ciljevi koji su u stanju da prevazi\u0111u granice i inspiri\u0161u mno\u0161tvo ljudi, gde bi se oni mogli prona\u0107i? Puki opstanak ljudske vrste suo\u010dene sa pretnjama nuklearnog naoru\u017eanja i klimatskih promena izgleda je najbolje \u010demu se mo\u017eemo nadati \u2013 mada to svakako nije mali cilj. Da li bi onda idealisti iz razli\u010ditih zemalja trebalo da istraju u potrazi za univerzalisti\u010dkim gralom \u2013 moralnim pandanom \u201eInternacionale\u201c? Neki se zadovoljavaju antifa\u0161izmom; drugi poku\u0161avaju da o\u017eive izgubljene tradicije anarhizma i anarho-sindikalizma; manjina kopa po ru\u0161evinama komunizma. Skoro tri decenije nakon sloma komunisti\u010dkog fantazma, levica jo\u0161 uvek nije prona\u0161la svoj glas, a kamoli ispevala pesmu koju pevu\u0161e milioni.<\/p>\n<p>Pe\u0161\u010danik\/The New York Review of Books<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ustajte prezreni na svetu\/Vi su\u017enji koje mori glad\/To razum grmi u svom gnevu\/Tutnji ve\u0107 i selo i grad<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-247805","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247805","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=247805"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247805\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247805"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=247805"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=247805"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}