{"id":247692,"date":"2018-06-04T07:51:23","date_gmt":"2018-06-04T05:51:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=247692"},"modified":"2018-06-04T07:52:02","modified_gmt":"2018-06-04T05:52:02","slug":"sad-je-sila-haosa-sirom-planete","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/04\/sad-je-sila-haosa-sirom-planete\/","title":{"rendered":"SAD je sila haosa \u0161irom planete"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave “nisu sposobne da proizvedu bilo kakve rezultate, osim razaranja i daljnje fragmentacije nevjerovatno velikih dijelova planete”, tvrdi Tom Engelhardt, autor knjige \u201cA Nation Unmade by War\u201c. Od 1991. godine SAD su se okrenule ispoljavanju pogre\u0161nog i destruktivnog trijumfalizma. U ovom intervjuu, Engelhardt govori o tome za\u0161to su SAD carstvo haosa.<\/p>\n

Mark Karlin: Koliko je novca oti\u0161lo na ameri\u010dki “rat protiv terorizma” i kakav je bio utjecaj ove potro\u0161nje?<\/strong><\/p>\n

Tom Engelhardt:<\/strong> Najvjerovatnija brojka koju sam vidio o ovome dolazi iz projekta \u201cTro\u0161kovi Rata\u201c, Watson Instituta na Univerzitetu Brown, a to je nevjerovatnih 5,6 triliona dolara, u koje ulaze i odre\u0111eni budu\u0107i tro\u0161kovi za brigu o ratnim veteranima ove zemlje. Sam predsjednik Trump, uz uobi\u010dajeni osje\u0107aj ta\u010dnosti, je i prenapuhao taj broj, redovno govore\u0107i o 7 triliona dolara koje su izgubljenje u nekom od beskrajnih ratova na Velikom Bliskom Istoku. Jednog dana ispostavit \u0107e se da je upravu.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de utjecaja takvih tro\u0161kova na regione u kojima se ovi ratovi nastavljaju voditi, uglavnom neprestano po\u0161to su pokrenuti tek nakon 11. septembra 2001. godine, to bi svakako uklju\u010divalo: \u0161irenje teroristi\u010dkih mre\u017ea po Bliskom Istoku, te njihovo \u0161irenje na dijelove Azije i Afrike; stvaranje – u regionu koji je ranije bio autokratski ali relativno miran – upe\u010datljivog raspona neuspjelih ili propadaju\u0107ih dr\u017eava; glavni gradovi koji su pretvoreni u ru\u0161evine (bez novca na vidiku za ozbiljnu rekonstrukciju); interno raseljena lica i talasi izbjeglica na nivoima koji sada sli\u010de onima nakon Drugog svjetskog rata, kada su zna\u010dajni dijelovi planete bili u ru\u0161evinama – a to je tek po\u010detak spiska pravih tro\u0161kova na\u0161ih ratova.<\/p>\n

Kod ku\u0107e, na daleko ti\u0161i na\u010din, utjecaj je bio sli\u010dan. Samo zamislite, naprimjer, kakav bi bio na\u0161 ameri\u010dki svijet da se zna\u010dajan dio tih sredstava koja su oti\u0161la na bezuspje\u0161ne, stalno rastu\u0107e, a sada i bezimene konflikte kanalisao u pravcu ameri\u010dke propadaju\u0107e infrastrukture, umjesto na rast nacionalne sigurnosne dr\u017eave koja je sada i nezvani\u010dna \u010detvrta grana vlade. (Na blogu TomDispatch, stru\u010dnjak iz Pentagona, William Hartung, procijenio je da oko 1 trilion ameri\u010dkih dolara godi\u0161nje ulazi u tu tzv. sigurnosnu dr\u017eavu i da, u doba Trumpa, ta brojka ponovo raste.)<\/p>\n

Dio problema kada se radi o procjeni \u201cposljedica\u201c ovdje u SAD-u jeste taj da, u ovoj eri javne demobilizacije, ljude se ohrabruje da ne razmi\u0161ljaju o posljedicama te im se vrlo malo skre\u0107e pa\u017enja na to. Samim time, rje\u0161avanje pitanja kako su se te posljedice pojavile na ku\u0107nom pragu \u2013 osim da se radi o o\u010diglednoj militarizaciji policije, te stalnom kori\u0161tenju ameri\u010dkih dronova na ameri\u010dkim teritorijama i tako dalje \u2013 je te\u0161ko. Ve\u0107ina ljudi, naprimjer, ne shvata ono o \u010demu sam davno pisao u TomDispatchu: Donald Trump bi bio nezamisliv kao predsjednik bez silnih propalih ratova i triliona dolara koji su potro\u0161eni na njih i na vojsku koja ih je vodila, te se to samo od sebe kvalifikuje kao \u201cutjecaj\u201c ratova.<\/p>\n

Mark Karlin: \u0160ta \u010dini ameri\u010dku pretenziju da postane carstvo druga\u010dijom od prija\u0161njih carstava?<\/strong><\/p>\n

Tom Engelhardt:<\/strong> Za po\u010detak, vrijedi napomenuti da Amerikanci generalno ne razmi\u0161ljaju o sebi kao “carstvu”. Da, po\u0161to je Sovjetski Savez implodirao 1991. godine, na\u0161i politi\u010dari i stru\u010dnjaci sa ponosom ovu zemlju nazivaju “posljednjom” ili “usamljenom” supersilom i najboljom “izuzetnom” ili “nepogre\u0161ivom” nacijom na svijetu, ali carstvom? Ne. Morate oti\u0107i negdje daleko od uobi\u010dajenog razmi\u0161ljanja – Truthout ili TomDispatch, naprimjer – da na\u0111ete nekoga ko govori o nama koriste\u0107i te termine.<\/p>\n

U tom kontekstu, mislim da su nas dvije stvari u\u010dinile druga\u010dijim, imperijalno govore\u0107i. Prva je bila taj osje\u0107aj sebe poslije 1991. godine kao ultimativnog pobjednika ogromnog imperijalnog takmi\u010denja, neke vrste trke u naoru\u017eanju u koju su bili uklju\u010deni mnogi, jo\u0161 od vremena kada su evropski brodovi naoru\u017eani topovima prvi put do\u0161li na svijet u 15. stolje\u0107u i po\u010deli da ga osvajaju. U tom post-sovjetskom trenutku trijumfalizma, onoga \u0161to se \u010dinilo zvani\u010dnicima u Washingtonu, kao krajnja pobjeda, vje\u010dna pobjeda, postojalo je zaista uvjerenje da nikada nije bila niti \u0107e biti sila kao \u0161to smo mi. Taj prenapuhani osje\u0107aj na\u0161e imperijalne strane jeste ono \u0161to je natjeralo geopoliti\u010dke sanjare poput administracije Georga W. Busha da stvore i nametnu Pax Americanu, prvo na Velikom Bliskom Istoku, a potom i cijelom svijetu, na na\u010din koji nikada ranije nije zami\u0161ljen \u2013 i to onaj koji bi i Rimljane i Britansko carstvo posramio. I svi znamo, sa invazijom Iraka, gdje je to sve zavr\u0161ilo.<\/p>\n

U godinama otkada je zapo\u010det taj ultimativni imperijalni poduhvat, najva\u017enija razlika izme\u0111u SAD-a i prija\u0161njih carstava jeste da nikada nijedna supersila, koja je na vrhuncu svoje mo\u0107i, nije bila toliko nesposobna da iskoristi vlastitu vojnu i politi\u010dku mo\u0107 u svrhu ja\u010danja nacionalnih interesa i ciljeva. Umjesto toga, prona\u0161la se u situaciji da je nadja\u010dana nizom slabijih protivnika te je nesposobna da proizvede bilo kakve rezultate osim \u0161irenja haosa i fragmentacije \u0161irom planete.<\/p>\n

U kona\u010dnici, naravno, postoje klimatske promjene – to jest, po prvi put u historiji carstava, u samom planu je dobrobit same planete Zemlje. Igra se, takore\u0107i, promijenila, \u010dak iako je promjenu primijetila tek nekolicina.<\/p>\n

Mark Karlin: Za\u0161to mislite na Sjedinjene Dr\u017eave kao “carstvo haosa”?<\/strong><\/p>\n

Tom Engelhardt:<\/strong> Ovaj odgovor u stopu prati moje prethodna dva odgovora. Sjedinjene Dr\u017eave su sada o\u010digledno sila haosa u zna\u010dajnim dijelovima planete. Samo pogledajte, naprimjer, u gradove – od Marawija na Filipinima do Mosula i Ramadija u Iraku, Raqqe i Aleppa u Siriji, Sirta u Libiji i tako dalje \u2013 koji su \u2013 kako da se izrazim \u2013 pretvoreni u ru\u0161evine ameri\u010dkim bombardovanjem (iako uz pomo\u0107 ISIL-a). Historijski gledano, u imperijalnim vremenima koja su prethodila ovom, takva mo\u0107, iako se redovno primjenjivala brutalno i razaraju\u0107e, mogla je tako\u0111er biti na\u010din da se nametne mra\u010dna verzija reda i zakona na osvojenim i kolonizovanim podru\u010djima. Ne vi\u0161e, \u010dini se. Sada smo na planeti koja jednostavno ne prihvata vojno osvajanje i okupaciju, bez obzira na mjuzikl pod kojim sti\u017ee (uklju\u010duju\u0107i \u0161irenje “demokratije”). Dakle, pazite se kori\u0161tenja savremene vojne mo\u0107i. \u010cini se da ona u sebi sadr\u017ei takve razaraju\u0107e mo\u0107i koje na\u0161a planeta jednostavno ne mo\u017ee podnijeti.<\/p>\n

Mark Karlin: Tako\u0111er se pozivate na Washington DC kao “glavni grad vje\u010dnih ratova” sa nadolaze\u0107im generalima pod palicom Trumpa. \u0160ta to predstavlja za ratne napore SAD-a?<\/strong><\/p>\n

Tom Engelhardt:<\/strong> Pa, o\u010digledno je na neki na\u010din. Washington je sada zaista glavni grad ratova jer je Bushova administracija pokrenula ne samo lokalni odgovor na relativno malu grupu d\u017eihadista nakon napada 11. septembra, ve\u0107 \u0161to su njegovi zvani\u010dnici nazvali “Globalni rat protiv terorizma” – stvaraju\u0107i vjerovatno najgori akronim u historiji: GWOT. A onda su odmah po\u010deli da insistiraju na tome da se mo\u017ee primijeniti na najmanje 60 zemalja koje navodno dr\u017ee teroristi\u010dke grupe. To je bilo 2001. i, naravno, iako su ime i akronim odba\u010deni, rat koji su pokrenuli nikada nije zavr\u0161en. U tim godinama, vojska, 17 glavnih obavje\u0161tajnih agencija (i drugih) te korporacije vojno-industrijskog kompleksa postale su isprepletene na na\u010din koji nikada ranije nije bio vi\u0111en u jednoj prijestolnici. Njihov rast stvarno je bila dvostrana\u010dka afera u gradu koji je politi\u010dki podijeljen, jer svaka stranka poku\u0161ava da nadma\u0161i drugu u promovisanju finansiranja nacionalne sigurnosne dr\u017eave u dr\u017eavi. U trenutku kada je stavljanje novca u bilo \u0161ta drugo \u0161to bi pru\u017ealo istinsku sigurnost Amerikancima (mislim na zdravstvenu za\u0161titu) veliki napor, finansiranje Pentagona i ostatka nacionalne sigurnosne dr\u017eave se odvija bez problema. To je prevod termina \u201cglavni grad vje\u010dnih ratova\u201c.<\/p>\n

Pored toga, sa Donaldom Trumpom, generali izgubljenih ameri\u010dkih ratova su stekli neku vrstu istaknutosti u Washingtonu, koja je bila nepostoje\u0107a u prethodnoj verziji Washingtona kao civilne prijestolnice. Ministar odbrane, na\u010delnik \u0161taba Bijele ku\u0107e i (donedavno dok nije naslije\u0111en jo\u0161 militarizovanijim civilom) savjetnik za nacionalnu sigurnost su svi bili generali u tim ratovima \u2013 polo\u017eaji koji su u pro\u0161losti bili isklju\u010divo civilne prirode.<\/p>\n

Mark Karlin: Koja je uloga bombardovanja u ameri\u010dkoj ratnoj ma\u0161ineriji?<\/strong><\/p>\n

Tom Engelhardt:<\/strong> Vrijedi se prisjetiti, kao \u0161to sam pisao u pro\u0161losti, da je od samog po\u010detka “rat protiv terorizma” bio prije svega (i pored sveobuhvatne invazije i okupacije koje su izvele stotine hiljada ameri\u010dkih trupa), zra\u010dni rat. Tako je i po\u010deo. Na kraju krajeva, 11. septembra 2001. godine Al Kaida je poslala svoje vazduhoplovne snage (\u010detiri oteta putni\u010dka aviona) i sisteme navo\u0111enja (19 suicidalnih otmi\u010dara) na najistaknutije zgrade u SAD-u. Ti udari \u2013 od kojih je samo jedan propao kada su se putnici pobunili te sru\u0161ili avion na poljanu u Pensilvaniji – mogu predstavljati i najuspje\u0161niju upotrebu strate\u0161kog bombardovanja (to jest, vazdu\u0161ne snage koje ciljaju civile i moral u neprijateljskoj dr\u017eavi) u historiji. Sa tek 400.000 do 500.000 hiljada ameri\u010dkih dolara, Osama Bin Laden je zapo\u010deo provokacijski rat koji nikada nije zavr\u0161io.<\/p>\n

Sjedinjene Dr\u017eave su od tada bombardovale, raketirale i slale dronove bez prestanka. Pro\u0161le godine, naprimjer, ameri\u010dki avioni bacili su oko 20.000 bombi samo na sirijski grad Raqqu, biv\u0161i “glavni grad” Islamske Dr\u017eave, ravnaju\u0107i grad sa zemljom. Od kada su prvi ameri\u010dki avioni zapo\u010deli ispustiv\u0161i bombe (i kasetnu municiju) u Afganistanu u oktobru 2001. godine, vazduhoplovstvo SAD-a je bilo neprekidno na nebu \u2013 i to na nebu zemalja koje nemaju nikakvu protivavionsku za\u0161titu. I, naravno, to je bila neka vrsta katastrofalnog uni\u0161tenja koje je ostalo iza njih, a koje je ekvivalent ru\u0161enju Svjetskog trgova\u010dkog centra. Drugim rije\u010dima, iako niko u Washingtonu nikada ne bi rekao takvu stvar, zra\u010dne snage SAD-a su ustvari radile Bin Ladenov posao umjesto njega, ne vode\u0107i toliko \u201crat protiv terorizma\u201c koliko stvaraju\u0107i uslove za njegovo daljnje \u0161irenje.<\/p>\n

Mark Karlin: Kakvu ulogu je ukidanje regrutacije imalo u neobuzdanom \u0161irenju ameri\u010dkog carstva rata?<\/strong><\/p>\n

Tom Engelhardt:<\/strong> Mo\u017eda je to bio i presudan trenutak za cjelokupan proces. To je, naravno, bila odluka tada\u0161njeg predsjednika Richarda Nixona u januaru 1973. godine, kao odgovor zemlji koju su osvojili antiratni pokreti te sve izvjesnija vojna pobuna koja je bila na pomolu kako je Vijetnamski rat po\u010deo da se gubi. Uvod je okon\u010dan, era dobrovoljaca u vojsci je po\u010dela te ameri\u010dki narod vi\u0161e nije mogao govoriti da se \u201cratovi vode u njihovo ime\u201c. Oni su, kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, demobilisani. Iako je u to vrijeme ameri\u010dka visoka vojna komanda bila sumnji\u010dava, pokazalo se da je to bio veoma uspje\u0161an potez koji ih je oslobodio i dozvolio im da vode beskrajne ratove 21. stolje\u0107a, koje neki u Pentagonu (kako navodi The Washington Post) ne nazivaju \u201ctrajnim ratovima\u201c niti kako bi to General David Petraeus rekao \u201cgeneracijske borbe\u201c, ve\u0107 kao \u201cbeskona\u010dnim ratovima\u201c.<\/p>\n

Pro\u017eivio sam kroz dva perioda javne mobilizacije u svom \u017eivotu: doba Drugog Svjetskog rata, kada sam ro\u0111en i kada se ameri\u010dka nacija mobilizirala da bi svijet spasila globalnog fa\u0161izma na svaki zamislivi na\u010din, te u doba Vijetnamskog rata, kada su Amerikanci (uklju\u010duju\u0107i mene, tada mladog momka) zapo\u010deli mobilizaciju protiv ameri\u010dkog rata. Ali ko bi tada i mogao zamisliti da \u0107e Amerikanci voditi beskona\u010dne ratove o kojima obi\u010dni civili uop\u0161te ni ne razmi\u0161ljaju? Zato sam pora\u017eene generale na\u0161ih vje\u010dnih \u201cratova protiv terorizma\u201c (i protiv nas ostalih na neki na\u010din) nazvao \u201cNixonova djeca\u201c.<\/p>\n

E-pogledi<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tom Engelhardt: U godinama otkada je zapo\u010det taj ultimativni imperijalni poduhvat, najva\u017enija razlika izme\u0111u SAD-a i prija\u0161njih carstava jeste da nikada nijedna supersila, koja je na vrhuncu svoje mo\u0107i, nije bila toliko nesposobna da iskoristi vlastitu vojnu i politi\u010dku mo\u0107 u svrhu ja\u010danja nacionalnih interesa i ciljeva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":210480,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-247692","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247692","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=247692"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247692\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/210480"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247692"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=247692"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=247692"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}