{"id":247639,"date":"2018-06-03T06:07:12","date_gmt":"2018-06-03T04:07:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=247639"},"modified":"2018-06-03T06:07:12","modified_gmt":"2018-06-03T04:07:12","slug":"putovanje-prema-unutra-zaustaviti-ili-stvarati-buducnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/03\/putovanje-prema-unutra-zaustaviti-ili-stvarati-buducnost\/","title":{"rendered":"Putovanje prema unutra: zaustaviti ili stvarati budu\u0107nost?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jadranka Brn\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Pri\u010da o stvaranju u Bibliji i nije tek pri\u010da o stvaranju, nego i o \u2013 odvajanju. Svjetlost je odvojena na dan i no\u0107, nebeski svod na kopno i vode, \u017eiva bi\u0107a na ona koja plivaju, gmi\u017eu, hodaju ili lete. Ljudska bi\u0107a razdvojena su od \u017eivotinja, mu\u0161karac od \u017eene, tijelo od du\u0161e, intelekt od inteligencije, u\u017eitak od radosti, vrijeme od prostora. Rije\u010dju: \u010dovjek od Zemlje i od Stvoritelja.<\/p>\n

Bivaju\u0107i stvaran (u trajnom procesu stvaranja), \u010dovjek istodobno i \u2013 pada. Pri\u010da o Prvotnom grijehu pri\u010da je o \u010dovjekovu padu u ograni\u010denosti njegovih uvjetovanosti koje ga odvajaju od njega samoga, pa onda i od drugih bi\u0107a koja dolaze iz istog izvora.<\/p>\n

Pri\u010da je to o padu u povijest. A povijest sama niz je odvajanja: prirode i kulture, politike i ekonomije, \u010dovjeka i kapitala, pa posljedi\u010dno i gospodara od slugu, bogatih od siroma\u0161nih. Povijest je, zapravo, proizvo\u0111a\u010d binarnih opozicija.<\/p>\n

Taj plod \u0161to simbolizira na\u0161e padanje nije po sebi dobar ili zao \u2013 mi ga \u010dinimo takvim, kao uostalom sve \u010dega se taknemo i \u010demu pridajemo kakvu vrijednost. Seksualnost, institucije, novac, smrt, pharmakon su: za jedne lijek, za druge otrov.<\/p>\n

Doista, \u010dini se kako se padaju\u0107i uni\u0161tavamo ili dostvarujemo. Ili, mo\u017eda, oboje istodobno.<\/p>\n

Biblijska naracija mo\u017ee se svesti na jednu pri\u010du, onu o Izlasku. No, Izlazak ima dvostruku putanju: izlazimo iz jedinstva sa sobom i istodobno iz ropstva podvojenosti. Tek, jedno je putovanje prema van, kroz prostor i vrijeme, a drugo je putovanje prema unutra, prema izvoru na\u0161ega bi\u0107a. Mi o\u010dito jo\u0161 uvijek, iako smo se doveli u slijepu ulicu, tvrdoglavo biramo put prema van.<\/p>\n

\u010covjek se, kao bi\u0107e kulture, do\u017eivljava nadmo\u0107nim nad prirodom, a kr\u0161\u0107ani, na\u017ealost, u tomu nisu iznimke, \u0161tovi\u0161e, kroza povijest su \u010desto prednja\u010dili svojom arogancijom. I tu je putovanje na van otpo\u010delo.<\/p>\n

Darwinova teorija evolucije tuma\u010di kulturu unutar same prirode kao kulturu uzrokovanu zakonima prirodne selekcije. Me\u0111utim, taj proces, naposljetku, dovodi do povratna u\u010dinka: kultura proizlazi iz prirode, ali protiv nje proizvodi tehniku, uklju\u010duju\u0107i obi\u010daje, konvencije, koje preobra\u017eavaju samu prirodu.<\/p>\n

Etika je nastala u naborima te proturje\u010dnosti, ali je u trajnoj opasnosti da samu sebe dokida proizvode\u0107i moralne norme kakve \u010desto zaboravljaju eti\u010dki temelj na koji se pozivaju.<\/p>\n

Tehniku (tehn\u00e9) padanja pretvaramo u tehniku uzdizanja, zanemaruju\u0107i pritom da se uzdizanje ne mo\u017ee dogoditi u istom svijetu u kojem se doga\u0111a padanje. Stoga i brkamo tehniku i tehnologiju. Tehnika se temelji na evoluciji (samoosvje\u0161tavanju i ulasku u nepoznato), tehnologija na pam\u0107enju (njezinu talo\u017eenju, pa otu\u0111ivanju i manipulaciji njome).<\/p>\n

Padamo iz jednog u drugo stanje svijesti. Iz kozmi\u010dkoga bi\u0107a postajemo prirodnim, pa kulturalnim, legalisti\u010dkim i, naposljetku, umjetnim bi\u0107em.<\/p>\n

Dakako, sva su ta stanja simultana, ali svakim dominira odre\u0111en aspekt pada i odre\u0111ena iluzija postignute mo\u0107i.<\/p>\n

Padamo iz kozmi\u010dkoga stanja bi\u0107a, no jo\u0161 ga uvijek pamtimo kao vrsta i te\u017eimo za njim, ali tra\u017ee\u0107i put prema van, a ne prema unutra, strmoglavljujemo se, i to, \u010dini, se sve br\u017ee i br\u017ee.<\/p>\n

Svako od tih stanja ima svoj razvoj. S prirodnim stanjem do\u0161lo je preispitivanje strukture ljudske zajednice i evolucija dru\u0161tvenih institucija, po\u010dev od braka, s kulturalnim utvr\u0111ivanje identiteta i hermeneuti\u010dki sukobi, s legalisti\u010dkim odvajanje fizi\u010dke od pravne osobe istoga \u010dovjeka kakav time prestaje biti osoba, s umjetnim poigravanje s biolo\u0161kim i kulturolo\u0161kim identitetima.<\/p>\n

Zloporaba tehnike pretvaranjem u tehnologiju kakva je sama sebi svrha dolazi s identificiranjem s raznim na\u0161im identitetima, biolo\u0161kim, dru\u0161tvenim, religijskim, te s manipulacijom njihovim tuma\u010denjima. Umna\u017eamo nove identitete otu\u0111enja umjesto da ih nadilazimo.<\/p>\n

Koliko god pojedini ljudi ili skupine te\u017ee za boljom pro\u0161lo\u0161\u0107u i nastoje ju rekreirati, pad je nepovratan i ni\u0161ta ga ne mo\u017ee zaustaviti.<\/p>\n

Brane\u0107i vlastite identitete, rasne, rodne, nacionalne, vjerske, tek br\u017ee proizvodimo nove podvojenosti. Sve do \u010dovjekovoga samouni\u0161tenja ili \u2013 prelaska u drugo stanje svijesti. Sada\u0161nji prag na kojemu stojimo ne nudi nikakvu alternativu nego da postanemo postljudi. Je li to ono \u0161to \u017eelimo ostaviti budu\u0107im nara\u0161tajima?<\/p>\n

Evoluirat \u0107emo onako kako mislimo jer je mi\u0161ljenje \u010din kojim stvaramo kako svoje stvarnosti tako i nova obzorja uvida.<\/p>\n

Nije te\u0161ko zamisliti ne tako daleku budu\u0107nost u kakvoj \u0107e, zahvaljuju\u0107i biotehnologiji, nanotehnologiji, robotici i umjetnoj inteligenciji, biti mogu\u0107e biolo\u0161ki i digitalno produ\u017eiti ljudski vijek, mijenjanjem DNA izlije\u010diti neizlje\u010dive bolesti, preseliti se na drugi planet, komunicirati mislima, strojevima ugraditi biolo\u0161ke \u010dipove za osjete, osje\u0107aje i imaginaciju i tako dalje i tako dalje.<\/p>\n

Sve to \u0107e, dakako, biti na raspolaganju najbogatijima, onima koji kontroliraju resurse i proizvodnju kapitala \u0161to ga brani ponajja\u010di kapital\u2013 oru\u017eje. Svi drugi bit \u0107emo kolateralne \u017ertve, kao i dosad, istodobno pristaju\u0107i na ulogu \u017ertve ratove shva\u0107aju\u0107i kao nu\u017enu nuspojavu povijesti.<\/p>\n

Nije te\u0161ko zamisliti prevrednovanje identiteta i nove njihove definicije i mijene, dan kada \u0107e \u010dovjek kakvoga danas poznajemo, zahvaljuju\u0107i novim reproduktivnim i relacijskim tehnologijama, biti tek jedan u nizu \u010dovjekovih kulturalnih i umjetnih varijanti sinteti\u010dkih humanoida. Granice me\u0111u spolovima te me\u0111u prirodnim i umjetnim bi\u0107ima postat \u0107e porozne, hibridizirane i tehnolo\u0161ke. Te\u0161ko da to mo\u017eemo sprije\u010diti.<\/p>\n

Da i mo\u017eemo, je li to doista zada\u0107a borbe za ljudska prava?<\/p>\n

Ne bi li \u0161togod drugo valjalo sprije\u010diti?<\/p>\n

Ne bi li trebalo ne pristajati na to da nam tkogod drugi tuma\u010di \u0161to je zdravo za na\u0161e tijelo, \u0161to moramo vjerovati, kako misliti, \u010demu te\u017eiti?<\/p>\n

Ponajprije bi valjalo sprije\u010diti zaborav pitanja: tko smo zapravo?<\/p>\n

Jezik je jedno od najkarakteristi\u010dnijih obilje\u017eja ljudske evolucije. Kako smo se razvili od homo neandertalca do homo sapiensa, pove\u0107ala se veli\u010dina mozga i razvili centri za simboli\u010dki jezik.<\/p>\n

Mi smo kognitivna, jezi\u010dna vrsta i simboli\u010dke pri\u010de su na\u0161 za\u0161titni znak. Simboli\u010dke pri\u010de koje imaju mo\u0107no zna\u010denje. Mit je kombinacija \u010dinjenica, fikcije i imaginacije. Te\u017eina mitova je njihova sposobnost da oblikuju \u017eivote opskrbljuju\u0107i nas simboli\u010dkim pri\u010dama koje pobu\u0111uju imaginaciju i poti\u010du na djelovanje.<\/p>\n

Mo\u0107 religijskoga mita upravlja hijerarhijskom crkvom, akademskom teologijom i, \u0161to je najva\u017enije, pobo\u017enom osobom.<\/p>\n

Premda postoji sve ve\u0107e zanimanje za odnos znanosti i religije, ne primje\u0107uje se nastojanje kr\u0161\u0107ana da paradigmu svojega vjerskog \u017eivota okrenu u smjeru evolucije.<\/p>\n

Suvremena znanost sklanja se pred religijskim mitom, a gubimo prianjanje uza samu stvarnost. Postajemo plemenizirani i polarizirani, a svoja razmi\u0161ljanja i djelovanje temeljimo na na\u0161im politi\u010dkim, dru\u0161tvenim i crkvenim pozicijama s kojih se borimo protiv konkurentskih mitova.<\/p>\n

Mi smo, za sve prakti\u010dne svrhe, vrsta zrela za izumiranje, a umjetna inteligencija (UI) postaje pametnijom u ubrzavanju prijelaza od homo sapiensa do post\u010dovjeka.<\/p>\n

UI nudi nov privla\u010dan mit, posebice onima koji su napustili religijski mit: \u010dipovi su, navodno, na\u0161a sudbina, a tehnologija nam mo\u017ee omogu\u0107iti da \u017eivimo du\u017ee, sretnije, zdravije i pametnije.<\/p>\n

U svijetu UI, me\u0111utim, nismo ljudske osobe, nego algoritmi, informacijske matrice kojima upravljaju hakeri ili roboti te \u0107emo ve\u0107 do sredine stolje\u0107a postati radikalno nova tehno-bi\u0107a. Dakako, ako se prije toga ne spr\u017eimo u globalnom zatopljenju ili pod kakvom atomskom bombom ili kemijskim oru\u017ejem.<\/p>\n

Pierre Teilhard de Chardin definirao je dvije vrste energije u kozmosu: tangencijalnu, vanjsku energiju, energiju atrakcije te radijalnu, nutarnju energiju, energiju transcendencije kakva korespondira s ljubavlju i svije\u0161\u0107u.<\/p>\n

Priroda je na kontinuiranoj putanji transcendencije. Big Bang se doga\u0111a prostoru, ali se mo\u017ee dogoditi i na\u0161oj svijesti i na\u0161oj sposobnosti za ljubav.<\/p>\n

Za padanje natrag u kozmi\u010dku svijest ne trebaju nam nikakvi identiteti, nego prihva\u0107anje me\u0111usobne razli\u010ditosti. I nov religijski mit. Onaj o jedinstvu ljudskog roda i svrsi Zemljina plesa kroza kozmos.<\/p>\n

Imamo sposobnost da zaogrnemo Zemlju novim ogrta\u010dem suosje\u0107ajne ljubavi i mira. Ali imamo li viziju?<\/p>\n

Mo\u017eemo li zamisliti novi svijet koji se di\u017ee iz pepela staroga?<\/p>\n

Teilhardova vizija planeta i ultra-humanizma nije naivni optimizam; ro\u0111ena je iz trpe\u0107e ljubavi, uvjerenja da je Bog usred na\u0161e tame te da bo\u017eanska svjetlost sja nepoznatom zemljom na\u0161ih strahova.<\/p>\n

Stvoritelj nam ne\u0107e re\u0107i \u0161to da postanemo, ali nas pita \u0161to \u017eelimo postati? Na\u0161 glavni posao jest okrenuti se nutarnjem kozmosu kako bismo otkrivali beskona\u010dne slojeve svijesti i otvaranje novih njezinih prostora.<\/p>\n

Ne znamo kakva bi nova na\u0161a svijest mogla biti ili kako mo\u017ee biti prenesena u \u017eivljeno iskustvo. No, dostatno je u\u010diniti prvi korak i krenuti prema novom.<\/p>\n

Prije ma kakva razgovora o ekonomskim, politi\u010dkim i dru\u0161tvenim dogovorima, valja radikalno promijeniti na\u010din na koji mislimo, prepoznajemo sebe i druge te promatramo svijet.<\/p>\n

Boriti se s takvi kakvi jesmo s iluzornim nemanima budu\u0107nosti, beskorisno je, \u0161tovi\u0161e opasno.<\/p>\n

Breme budu\u0107nosti jest na na\u0161im le\u0111ima, ali kontrola zacijelo nije. U na\u0161oj je mo\u0107i tek sposobnost da mislimo vlastitom glavom, osje\u0107amo vlastitim srcem i predamo se konkretnoj bo\u017eanskoj ljubavi prisutnoj u na\u0161oj autonomiji i u na\u0161oj evoluciji okrenutoj novoj etici kretanja i ravnote\u017ee.<\/p>\n

Nije li sr\u010dika poruke evan\u0111elja: ako \u017eelimo druk\u010diji svijet, moramo postati druk\u010diji ljudi, preobra\u017eavati se u putnike na unutra, po\u010dev\u0161i od sebe samih?<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije li sr\u010dika poruke evan\u0111elja: ako \u017eelimo druk\u010diji svijet, moramo postati druk\u010diji ljudi, preobra\u017eavati se u putnike na unutra, po\u010dev\u0161i od sebe samih?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-247639","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247639","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=247639"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247639\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247639"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=247639"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=247639"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}