{"id":247523,"date":"2018-06-01T07:00:56","date_gmt":"2018-06-01T05:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=247523"},"modified":"2018-05-31T22:43:41","modified_gmt":"2018-05-31T20:43:41","slug":"varufakis-spasava-europu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/06\/01\/varufakis-spasava-europu\/","title":{"rendered":"Varufakis spa\u0161ava Europu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Atossa Araxia Abrahamian<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Ideja jedinstvene Europe nije oduvijek izazivala dana\u0161nju mje\u0161avinu dosade, ogor\u010denja, i bijesa, ni u politi\u010darima ni u gra\u0111anima. Zapravo, postojala su vremena kada se Europska unija \u010dinila kao sjajna inicijativa, naro\u010dito na kontinentu koji je prvo opusto\u0161en u dva vrela, a zatim presje\u010den na pola jednim hladnim ratom. Trajni mir izme\u0111u susjednih dr\u017eava utemeljen na zajedni\u010dkom tr\u017ei\u0161tu i ovjeren pravom na slobodu kretanja za sve, mo\u017eda je tra\u017eio birokratska ograni\u010denja, ali je tako\u0111e funkcionisao i kao polisa osiguranja. Osim toga, nova ideja Europe imala je pone\u0161to za svakoga. Studenti su kroz Erazmus program u\u010dili nove jezike i sticali prijatelje u stranim zemljama. Radnici su u inostranstvu mogli na\u0107i bolje poslove. Proizvo\u0111a\u010di su mogli uvoziti i izvoziti robu bez pla\u0107anja carina i uz pojednostavljenu papirologiju. Djeca europske elite na\u0161la su namje\u0161tenja u Strazburu i Briselu. Milijarderi vi\u0161e nisu morali brinuti o snazi doma\u0107e valute svoje zemlje dok su provodili odmore u Kor\u0161evelu ili Monaku.<\/p>\n

To ne zna\u010di da je Unija bila bez problema: nerije\u0161eni sukob izme\u0111u nacionalne suverenosti i nadnacionalne birokratije bio je ugra\u0111en u njene temelje. EU nikada nije uspjela osmisliti jedinstvenu fiskalnu politiku ili rije\u0161iti kako da se nosi sa propastima velikih banaka. Zaista, bilo je potrebno da se desi finansijska kriza 2008. godine da jedno od njenih fundamentalnih optere\u0107enja \u2013 da suverene zemlje koje dijele istu valutu ne mogu donositi vlastite odluke o zadu\u017eivanju, pozajmljivanju i tro\u0161enju \u2013 postane povod za uzbunu. Kada su banke u dobrim vremenima davale na zajam novac \u0161irom kontinenta, ekonomija je zadovoljno prela. U sumornim godinama koje su do\u0161le nakon 2008. \u010dinilo se da se europska politi\u010dka i ekonomska zajednica neminovno raspada. Kada su europski \u010delnici po\u010deli nametati \u0161tednju zemljama poput Gr\u010dke kao jedini izlaz iz ste\u010daja \u2013 dok su zapadne zemlje imale utisak kako jo\u0161 uvijek pla\u0107aju najve\u0107i dio ra\u010duna \u2013 sloboda kretanja i zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te i valuta vi\u0161e nisu izgledali kao tako dobra opcija.<\/p>\n

Gr\u010dka nije bila jedina pobunjena zemlja. Nacionalisti\u010dki politi\u010dari diljem kontinenta po\u010deli su govoriti o Europi ne kao o jednom narodu, ve\u0107 kao o zbrkanoj grupi zemalja koje su povezane nadnacionalnim pravilima koja samo smetaju. Brexit je stavio tu ideju na referendum: za\u0161to bismo pomagali tamo nekim Europljanima kad ovde imamo svoje Britance kojima tako\u0111e treba pomo\u0107i? I za\u0161to se uop\u0161te gnjaviti s cijelim tim nadnacionalnim preduze\u0107em? Nisu brexiteri jedini koji su postavljali ova pitanja. Mnogi na ljevici \u2013 od gr\u010dke Syrize do Melen\u0161onove La France insoumisea \u2013 tako\u0111er su se po\u010deli osje\u0107ati nelagodno s idejom, a posebno sa ekonomskim institucijama Europe.<\/p>\n

Kada se za Janisa Varufakisa, biv\u0161eg ministra finansija Gr\u010dke koji se nada da \u0107e postati njen sljede\u0107i premijer na izborima 2019. godine, nakon finansijske krize prvi put zainteresovala me\u0111unarodna javnost, on je bio jedan od onih lijevih politi\u010dara koji su bili kriti\u010dni prema europskim ekonomskim institucijama, iako ne nu\u017eno i prema samoj ideji Europe. \u010cak i u mladosti, Varufakis je oduvijek bio obuzet idejom ujedinjene Europe kao na\u010dina \u201euspostavljanja veza koje se ne oslanjaju na rod, jezik, etni\u010dku pripadnost ili zajedni\u010dkog neprijatelja, ve\u0107 na zajedni\u010dke vrijednosti i humanisti\u010dke principe\u201c. Njegov kratkotrajni anga\u017eman u vladi Syrize nikad nije pokolebao ta uvjerenja, ali jeste oblikovao njegove ideje o tome kako se Europa treba reformisati i njegova trilogija knjiga o finansijskoj krizi (The global minotaur \/ Globalni minotaur, And the weak suffer what they must? \/ Da li slabi moraju da trpe?, Adults in the room \/ Odrasli u sobi), zajedno s njegovom najnovijom knjigom objavljenom na engleskom, Talking to my daughter about the economy \/ Razgovori s mojom \u0107erkom o ekonomiji, unaprijedili su njegovu viziju demokratskog me\u0111unarodnog sistema.<\/p>\n

Problem s Europom nije politi\u010dka, ve\u0107 monetarna unija. \u0160to je jo\u0161 gore, klju\u010dne odluke o potro\u0161nji i kreditiranju donose njema\u010dki i francuski tehnokrati, a ne izabrani nacionalni predstavnici koji rade u interesu svojih bira\u010da. Varufakisovi reformski prijedlozi, predstavljeni u njegovom pan-europskom pokretu, DiEM25 (\u0161to zna\u010di 25. dan na latinskom), \u0161irokog su dometa i za svaku pohvalu. On se nada da \u0107e se desiti ne\u0161to poput Sjedinjenih Europskih Dr\u017eava koje bi nastale iz postoje\u0107e strukture Europske unije \u2013 u kojima Europljani dijele prava i odgovornosti u dobrim i lo\u0161im vremenima, uz potporu centralnih banaka kontinenta, koje bi udru\u017eile profit iz svojih razli\u010ditih ulaganja u zajedni\u010dku depozituru kako bi za\u0161titili ekonomiju u trenucima krize ili oskudice. Udio u svakoj inicijalnoj javnoj ponudi preduzetoj unutar EU tako\u0111e bi trebao i\u0107i prema univerzalnoj dividendi za sve Europljane; gra\u0111anima bi se zajam\u010dio pristojan posao u njihovim domovinama, kako bi se sprije\u010dile migracije iz nu\u017ede. Isto tako, primjenjiva\u0107e se uskla\u0111eni porez na nasljedstvo, bez obzira na to gdje su ljudi \u017eivjeli (ili umrli).<\/p>\n

Umjesto da banke spa\u0161avaju njihove dr\u017eave, one bi bile \u201eeuropeizirane\u201c i stavljene pod javnu kontrolu. Centralna europska banka bila bi korisnija dr\u017eavama \u010dlanicama koje tra\u017ee olak\u0161ice za dugovanja i finansijsku pomo\u0107. Kona\u010dno, euro \u0107e ostati gdje jeste \u2013 ali kroz sistem digitalnih poreskih kredita ili \u201efiskalnog novca\u201c koji bi se mogli koristiti samo kod ku\u0107e, pojedine zemlje bi imale odre\u0111enu slobodu da donose vlastite odluke o ubla\u017eavanju siroma\u0161tva i finansiranju javnih projekata. Sve ovo uz netaknutu slobodu kretanja \u0161irom EU.<\/p>\n

Moglo bi se raspravljati o specifi\u010dnostima Varufakisove politike, ali njegova osnovna motivacija je jasna: vi\u0161e demokratije, vi\u0161e Europe i vi\u0161e istinske globalizacije kako bi se dala supstanca europskom jedinstvu. Varufakis je sa\u017eeo duh svog pogleda na svijet u razgovoru s tada\u0161njim njema\u010dkim ministrom finansija Vofgangom \u0160ojbleom: \u201eO\u010digledno rje\u0161enje je globalizacija socijalne pomo\u0107i i radni\u010dkih plata, a ne globalizacija nestabilnog radni\u010dkog siroma\u0161tva\u201c.<\/p>\n

***<\/p>\n

Varufakisova ozbiljna politi\u010dka karijera po\u010dela je godinu dana ranije, kada je Aleksis Cipras, Syrizin kandidat na zakazanim nacionalnim izborima, zamolio Varufakisa da bude njegov ministar finansija ukoliko njegova na brzinu sklepana lijeva stranka pobijedi na izborima. Varufakis je sredinom 2000-ih kratko savjetovao socijaldemokratsku administraciju Papandreua (koju \u0107e kasnije javno prezreti), ali Ciprasova ponuda bila je Varufakisova prva prilika za formalan ulazak u gr\u010dku politiku. Do tada je bio poznat po svom akademskom radu. \u0160kolovani ekonomista s visokim zvanjima u teorijama igara, Varufakis je svojevremeno bio izabran za \u010delnika sindikata crnih studenata kao redovni student Sveu\u010dili\u0161ta Essex u Engleskoj: tvrdio je kako je \u201ecrno stanje duha\u201c i da je on kao Grk u kontekstu dominantne sjeverne Europe vi\u0161e nego podoban za tu ulogu. Zavr\u0161avaju\u0107i svoj doktorat u Essexu 1987. godine, Varufakis je tokom sljede\u0107ih 20 godina prelazio s jedne akademske funkcije na drugu podu\u010davaju\u0107i u Velikoj Britaniji, Australiji i SAD-u, prije povratka u Gr\u010dku gdje je vodio doktorantski program iz ekonomije na Univerzitetu u Atini.<\/p>\n

U godinama koje su uslijedile nakon 2008. godine, Varufakis je na svom blogu po\u010deo pisati o krahu berze na jednostavnom i osvje\u017eavaju\u0107em engleskom jeziku. Kad su mu se obratili sa zahtjevom da prihvati poziciju ministra finansija krajem 2014. godine, odlu\u010dio se da se prvo kandiduje za parlament prije nego \u0161to bude slu\u017ebeno imenovan, jer je \u017eelio podr\u0161ku gr\u010dkih gra\u0111ana. I dobio ju je: osvojio je vi\u0161e glasova nego bilo koji drugi kandidat. Do tada je ve\u0107 bio poznat kao otvoren marksisti\u010dki ikonoklast, a njegov ulazak na me\u0111unarodnu scenu nije mogao biti efektniji. Protagonisti europske pri\u010de o zadu\u017eenosti pojavljivali su se isklju\u010divo u sivim odijelima, tako da je pojava Varufakisa \u2013 nosio je ko\u017ene jakne i vozio motocikl \u2013 popunila zna\u010dajnu dramsku prazninu.<\/p>\n

Pravi posao zapo\u010deo je dva dana nakon njegova izbora. Kao Syrizin ministar finansija, morao je u ime svoje zemlje pregovarati o ugovorima o smanjenju duga kojima je te\u0161ko bilo u\u0107i u trag. U to je vrijeme Europska centralna banka ponudila refinansiranje gr\u010dkog duga pod jako te\u0161kim uslovima; ostatak Europe bio je \u010dvrsto rije\u0161en da kazni njegovu zemlju zbog njenih prija\u0161njih fiskalnih prestupa, od kojih su neki bili realni (poput sklonosti gr\u010dkih gra\u0111ana da ne pla\u0107aju poreze), dok su drugi bili proizvod olako datih kredita zemljama s velikim deficitima od strane velikih banaka, bez plana B na kontinentalnom nivou kako da kontroli\u0161u njihov kasniji slom.<\/p>\n

Varufakis nije bio u ljubavi s povjeriocima svoje zemlje, ali je vidio da EU vi\u0161e mari za pravila me\u0111unarodnih banaka nego za dobrobit gr\u010dkih gra\u0111ana. Tako\u0111er je bio prakti\u010dan i voljan svojim umjerenim zahtjevima \u201eumiriti\u201c EU i dokazati da je pogre\u0161no gr\u010dke gra\u0111ane smatrati nedisciplinovanima i lijenima. Tako je okupio me\u0111unarodni tim pristalica, uklju\u010duju\u0107i izme\u0111u ostalih i ameri\u010dke ekonomiste D\u017eefrija Saksa i D\u017eejmsa Galbrajta, biv\u0161eg sekretara trezora Larija Samersa (poznatog po nadimku Princ tame) i Tomasa Majera iz Deutsche Banke, zajedno s nekim finansijerima iz Lazarda, firme koja se bavila savjetovanjem i upravljanjem imovinom, da bi pokazao Briselu da je spreman pregovarati pod njihovim uslovima.<\/p>\n

U tom momentu pokazao se nedostatak njegovog politi\u010dkog iskustva. Tokom pet mjeseci koji su uslijedili njegovi susreti s predstavnicima EU oda\u0161iljali su depresivnu sliku: sangvini\u010dni Varufakis \u0107e u\u0107i u pregovore s mandatom gr\u010dkih gra\u0111ana da odbije one mjere \u0161tednje koje bi uzrokovale krizu kod ku\u0107e. Sastanci bi zapo\u010dinjali sa naizgled simpati\u010dnim europskim ministrima koji bi u privatnim razgovorima s njim odavali utisak da su na njegovoj strani. Provodili bi u razgovorima cijelu no\u0107, da bi se on pojavio s genijalnim finansijskim planom koji bi zadovoljio i najistaknutije zagovornike mjera \u0161tednje, iskreno vjeruju\u0107i da \u0107e to izroditi nekim rje\u0161enjem. Potom bi ga osvijestilo otkri\u0107e da mu je u me\u0111uvremenu zabijen no\u017e u le\u0111a.<\/p>\n

Izdaje u Briselu dolazile su sa svih strana: od socijalista, konzervativaca, prijatelja, neprijatelja. Varufakis je primijetio \u201eu\u017easnu nepovezanost izme\u0111u razumijevanja na koje je nailazio kod nekih ministara u razgovorima iza zatvorenih vrata i besmislenosti njihovih izjava kasnije\u2026 kada bi se uklju\u010dile televizijske kamere\u201c, pi\u0161e on u knjizi Da li slabi moraju da trpe. Jedina osoba koja je bila iskrena s njim bio je \u0160ojble, koga Varufakis u vi\u0161e navrata karakteri\u0161e kao neduhovitog osobenjaka (\u010dini se da je ovo dolazilo dijelom i iz frustracije \u0161to nije uspijevao da ga \u0161armira). Za mnoge europske \u010delnike, navodi Varufakis, mjere \u0161tednje postale su \u201emoralna igra u slu\u017ebi legitimisanja cini\u010dnog transfera bogatstva u kriznim vremenima od onih koji imaju ka onima koji nemaju, u kojoj su du\u017enici gre\u0161nici koji moraju biti natjerani da plate za svoje nedjela.\u201c<\/p>\n

Na kraju, \u010dak je i Syriza izdala Varufakisa. Prije nego \u0161to je bio formalno imenovan, svojoj je stranci dao do znanja da, kako bi ostvarili najbolji sporazum u vezi s dugovanjima, moraju biti spremni na davanje koncesija: privatizaciju odre\u0111enih industrija, prenos dionica gr\u010dkih banaka u EU, pokretanje doma\u0107eg fonda za razvoj i stvaranje dr\u017eavne \u201elo\u0161e banke\u201c koja bi radila na razrje\u0161avanju problema sa tzv. toksi\u010dnim kreditima, tako da pojedinci i male firme ne moraju snositi tro\u0161kove za bankarske indiskrecije. Ali on je tako\u0111e insistirao da stranka mora obe\u0107ati da ne\u0107e \u201eblefirati Trojku\u201c (Europsku komisiju, Europsku centralnu banku i Me\u0111unarodni monetarni fond). Ako Syriza ima ozbiljne namjere u vezi s ostankom Gr\u010dke u EU, tada se ona mora saglasiti da ako joj ponude jo\u0161 jedno spa\u0161avanje u paketu sa mjerama \u0161tednje \u2013 to odbije, \u010dak i ako bi posljedica bila grexit: izlazak Gr\u010dke iz EU. I tako, svi su se s time slo\u017eili \u2013 barem u teoriji. Ali kada je Syriza osvojila izbore i kad je taj scenario prestao biti samo hipoteti\u010dan, mnogi unutar stranke bili su pod pritiskom da prihvate program EU.<\/p>\n

Do sredine ljeta postalo je jasno da je Varufakis izgubio podr\u0161ku ne samo u Briselu ve\u0107 i u Atini. Zemlja je ostala bez novca, tr\u017ei\u0161te je jo\u0161 uvijek bilo nestabilno, a prijetnja od bijega kapitala iz zemlje nadvila se nad Gr\u010dkom. Syriza je raspisala referendum o tome da li da prihvati novi tegobni dogovor o dugu. Gr\u010dki gra\u0111ani glasali su protiv potvr\u0111uju\u0107i Varufakisov stav. Me\u0111utim, Aleksis Cipras je objavio da se odlu\u010dio za njema\u010dki dnevni red, to jest da stranka napusti Varufakisa. Na svom blogu Varufakis prihvata Sirizin zahtijev da se povu\u010de, dodaju\u0107i: \u201eS ponosom \u0107u prihvatiti poni\u017eavanje kreditora.\u201c<\/p>\n

***<\/p>\n

Nema sumnje da je Varufakis bio uznemiren doga\u0111ajima iz 2015. godine. Izlaz koji su Cipras i Syriza prihvatili donio je jo\u0161 ve\u0107e zadu\u017eenje i probleme s mjerama \u0161tednje; Gr\u010dka \u0107e po svoj prilici ispla\u0107ivati svoje povjerioce kroz budu\u0107e dekade. Ovo je bio udarac u pleksus. Dok Varufakis predstavlja viziju urbanog kosmopolite (proveo je godine u inostranstvu kako bi izbjegao regrutaciju), on se ipak veoma osje\u0107a Grkom. Njegova predanost javnoj slu\u017ebi lako pobija neslavnu izjavu britanske premijerke Tereze Mej da \u201eako smatrate da ste gra\u0111anin svijeta vi ste gra\u0111anin ni\u010dega\u201c; Varufakis je htio da vidi Gr\u010dku koja bi izbjegla sudbinu koju joj je Trojka namijenila i da pru\u017ei primjer strankama koje su se suprotstavljale mjerama \u0161tednje \u0161irom kontinenta. Njegova stranka dodala je so na ranu okrivljuju\u0107i ga za neuspjeh u Briselu. Neki su \u010dak oka\u010dili cijenu na ovaj neuspjeh, tvrde\u0107i kako bi on li\u010dno ko\u0161tao Gr\u010dku milijarde eura.<\/p>\n

Varufakisova ostavka ipak mu je na neki na\u010din pomogla: imao je javnu funkciju, ali se nikada nije prodao. Budu\u0107i da se uvijek predstavljao kao mangup, to nije mnogo \u0161tetilo njegovom imid\u017eu. Dok su ga politi\u010dari i elite osporavali, on je u knjizi Odrasli u sobi obja\u0161njavao: \u201eTaksisti, gospoda u dobrim odijelima, stare \u017eene, \u0111aci, policajci, konzervativni porodi\u010dni ljudi, nacionalisti i ultralijeve bund\u017eije \u2013 cijelo dru\u0161tvo \u010diji je osje\u0107aj ponosa i dostojanstva bio povrije\u0111en\u2026 zaustavljali bi me na ulici da mi se nakratko zahvale\u2026 To je izvor mog li\u010dnog ponosa i radosti za mene, to da navija\u010di Trojke unutar Gr\u010dke koriste svaku mogu\u0107u priliku da me potkopavaju. Njihovi napadi za mene su znak \u010dasti koja mi je dodijeljena, jer sam se usudio re\u0107i NE zahtjevima eurogrupe.\u201c<\/p>\n

Od odlaska s funkcije, Varufakis je koristio svoje izrazite talente pisca, ekonomiste i svoj ugled da bi demistifikovao slo\u017eene finansijske koncepte osmi\u0161ljene da nas zbune. Nastupao je u televizijskim emisijama, u tra\u010d rubrikama, \u010dak i na podkastu Rasela Brenda kako bi dalje promovisao svoju misiju. \u201eUvijek sam vjerovao da ako niste u mogu\u0107nosti objasniti ekonomiju jezikom koji mladi ljudi razumiju, onda jednostavno re\u010deno ni sami nemate pojma\u201c, pi\u0161e u Razgovorima s mojom \u0107erkom o ekonomiji, njegovoj skici istorije modernog kapitalizma. \u201eObezbijediti svakome pravo da razgovara autoritativno o ekonomiji preduslov je za kvalitetno dru\u0161tvo i preduslov za autenti\u010dnu demokratiju\u201c. Ako je ovo bio njegov cilj, Varufakis ga je vi\u0161e nego postigao. Kroz ovu knjigu i njegove tri ranije, on jasno i strpljivo poma\u017ee \u010ditateljima da shvate koliko mo\u0107i globalne korporativne finansije \u2013 i nadnacionalne institucije koje im slu\u017ee \u2013 imaju nad na\u0161im \u017eivotima.<\/p>\n

Ovo ne zna\u010di da je istina da su njegove knjige zgodno \u0161tivo za pla\u017eu (mada sam Odrasle u sobi pro\u010ditala ba\u0161 na pla\u017ei). Teme koje nova knjiga pokriva kre\u0107u se od euroobveznica do Bretton Woodsa i nazad do Europske centralne banke; one su zamr\u0161ene i \u010desto dosadne, \u010dak i kada ih autor zasoli tra\u010devima i referencama na gr\u010dke drame (njegovi sagovornici, napominje on, likovi su do\u0161li ravno iz Sofoklovih ili \u0160ekspirovih drama: \u201eni dobri ni lo\u0161i\u2026 upravljani ne\u017eeljenim posljedicama svojih koncepata o onome \u0161to bi trebali da \u010dine\u201c). Ipak, Varufakis strpljivo daje dijagnozu problema sa sistemom, a potom predla\u017ee mnoga sjajna rje\u0161enja. On postavlja predlo\u017eeno rje\u0161enje za du\u017eni\u010dku krizu svoje zemlje \u2013 inovativnu razmjenu duga koji ve\u017ee to koliko bi novca Gr\u010dka trebala vra\u0107ati i po kom kursu za stopu BDP-a i stopu rasta \u2013 tako jasno i uvjerljivo da mu se te\u0161ko suprotstaviti (osim ako niste eurokrata). Za\u0161to se otplata duga ne bi povezala s ekonomskim oporavkom? To je savr\u0161eno logi\u010dno rje\u0161enje.<\/p>\n

Kada je izgledalo da bi Gr\u010dkoj mogla biti uskra\u0107ena sredstva iz fondova ako se ne slo\u017ei sa zahtjevima eurogrupe, Varufakis je razvio paralelni ekonomski sistem \u201efiskalnog novca\u201c koji bi Gr\u010dkoj omogu\u0107io pla\u0107anje roba i usluga koriste\u0107i budu\u0107e poreske olak\u0161ice umjesto gotovine, i tako omogu\u0107io da se ekonomija odr\u017ei. Kasnije je \u010dak priznao da je uz pomo\u0107 softvera\u0161a prijatelja iz djetinjstva smislio \u0161a\u0161av rezervni plan za nepredvi\u0111ene slu\u010dajeve, koji je uklju\u010divao hakovanje u gr\u010dki poreski sistem i dodjeljivanje rezervnih ra\u010duna svakom poreskom dosjeu. Fiskalna politika nikada nije zvu\u010dala tako jednostavno \u2013 ali kako je Varufakis shvatio, dobra ekonomija ne \u010dini dobru politiku.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna lekcija koju je Varufakis nau\u010dio tokom svog vremena u Briselu bila je da se gotovo sva europska ekonomska pitanja mogu svesti na politi\u010dku ravan i obrnuto. Ono \u0161to ne uspijeva zadr\u017eati Europu \u2013 ni ideju ni kontinent \u2013 zajedno je da EU nije evoluirala u jedinstvenu politi\u010dku instituciju, ve\u0107 je umjesto toga postala ne\u0161to poput grupe suverena \u2013 sparing partnera. Vra\u0107aju\u0107i se na prapo\u010detke EU, Varufakis tvrdi da je njena nefleksibilnost uro\u0111ena: od osnivanja ekonomsko-interesne zajednice kartela proizvo\u0111a\u010da \u010delika i uglja do sada\u0161njeg \u201emegabirokratskog\u201c statusa \u201esvrha EU je da slu\u017ei kartelima velikih biznisa koji \u017eele zajedni\u010dka pravila i industrijske standarde u savr\u0161enoj slobodi od uticaja od bilo kog parlamenta koji ima istinsku mo\u0107 nad njenim djelovanjem\u201c. Jedinstveno tr\u017ei\u0161te, \u201epredstavni\u0161tva za predstavni\u0161tva predstavni\u0161tava\u201c, poslovi \u201esavjetovanja savjetni\u010dkih savjetnika\u201c \u2013 sve ovo je tako\u0111e kreirano za dobrobit elita. Najpodmuklije od svega, pi\u0161e on, je da su institucije EU \u201ebile dizajnirane jo\u0161 u 50-im i 60-im kako bi politika ostala van njih. A po\u0161to ni\u0161ta nije toliko politi\u010dno ili toliko toksi\u010dno kao poku\u0161aj depolitizacije politi\u010dkog procesa, rezultat toga bile su institucije koje se ne podudaraju s konceptom i praksom demokratije\u201c. Uz njegovu predanost internacionalizmu, ideja da su sve odluke oko novca politi\u010dke pojavljuje se kao prvi princip Varufakisove misli. Danas, njegov projekt nastoji kombinovati ta dva principa u koherentnu lijevu platformu.<\/p>\n

***<\/p>\n

Mo\u017eete izuzeti novac iz politike, ali ne mo\u017eete izuzeti politiku iz novca, obja\u0161njava Varufakis u Razgovorima s mojom \u0107erkom o ekonomiji. Ovako se radi u svakoj dr\u017eavi, ali \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, to je tako\u0111e slu\u010daj i u odnosima izme\u0111u dr\u017eava. \u201eNema ni\u010deg pogre\u0161nog u ideji jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta od Atlantika do Ukrajine i od \u0160etlanda do Krita\u201c, pi\u0161e on. \u201eGranice su stra\u0161ni o\u017eiljci na planeti, a \u0161to ih se prije oslobodimo, to bolje, kao \u0161to potvr\u0111uje nedavna kriza sa sirijskim izbjeglicama\u201c. I nema ni\u010deg lo\u0161eg u jedinstvenoj valuti: \u201eOno \u0161to nije u redu je sistem institucija koji trenutno reguli\u0161e i upravlja jedinstvenim europskim tr\u017ei\u0161tem i jedinstvenom valutom; jer oni ne mogu postojati bez funkcionalne demokratije koja bi stabilizovala ovlasti koje iz njih proisti\u010du\u2026 Iako je neometano kretanje roba, novca i onih koji novcem raspola\u017eu uvijek bilo sveta krava globaliziranih finansija\u2026 ekvivalentna sloboda kretanja za ljude oduvijek je bila strogo ograni\u010dena. Nije \u010dudo, dakle, da rasizam raste proporcionalno s ekonomskim krizama na\u0161ih slobodnih trgovinskih zona.\u201c<\/p>\n

Me\u0111utim, postoji jo\u0161 jedan nedovoljno ozbiljno shva\u0107en izazov za popravak Europe koji Varufakis \u010dini se razumijeva intuitivno: institucije koje upravljaju Europom nisu samo manjkave, nego su i dosadne. Varufakisovo gun\u0111anje moglo bi se drugim rije\u010dima iskazati ovako: Europa je institucija kojom upravljaju dosadnjakovi\u0107i, koji kreiraju dosadna pravila o dosadnim stvarima i predla\u017eu ne\u010duvene stvari \u2013 poput mjere \u0161tednje koje, prije svega, zvu\u010de jako dosadno. Ovako vi\u0161e ne ide. Politika i ekonomija moraju ponovno postati zanimljivi. Ulozi su jednostavno previsoki. Na zavr\u0161etku knjige Da li slabi moraju da trpe, Varufakis predstavlja ono \u0161to je danas postalo sredi\u0161nje pitanje njegovog politi\u010dkog projekta: \u201eMo\u017eemo li iskombinovati duboku kritiku Europske unije uz uva\u017eavanje ogromnih tro\u0161kova do kojih bi njena fragmentacija dovela?\u201c<\/p>\n

To je pitanje na koje bi trebalo odgovoriti novi Varufakisov europski politi\u010dki pokret, DiEM25. To je tako\u0111e motivisalo njegovu kandidaturu 2019. godine u Gr\u010dkoj s novom strankom MeRA25, strankom \u201eodgovorne neposlu\u0161nosti\u201c. DiEM25 se temelji na ideji druga\u010dije Europe \u2013 demokratskije i usmjerene na zajedni\u010dko dijeljenje dobra i zla i ujedinjene \u201eprotiv dominantne oligarhije \u2013 bez granica, ali i protiv nacionalisti\u010dkog parohizma\u201c. Varufakis i njegovi sljedbenici u po\u010detku su mislili da bi mogli posti\u0107i ove ciljeve nadogra\u0111ivanjem nacionalnih stranaka s \u201etransnacionalnim listama\u201c kako bi se borili za mjesta u Europskom parlamentu. Ova mjesta, nadali su se, zamijenila bi ona koja su napu\u0161tena odlaskom Britanije nakon brexita; time bi obeshrabrili nacionalizam na proceduralnom nivou, ostavljaju\u0107i prostor politi\u010dkim strankama da privuku pristalice me\u0111u svim gra\u0111anima EU, a ne samo me\u0111u onima u svojim zemljama. EP je u februaru glasao protiv transnacionalnih lista; DiEM25, registrovan kao me\u0111unarodna organizacija prema pravu EU, jo\u0161 uvijek planira da se organizuje izvan granica Gr\u010dke i da sara\u0111uje s politi\u010darima u drugim zemljama, kako bi dali ve\u0107e \u0161anse svojim idejama na izborima.<\/p>\n

U tu svrhu, DiEM25 predlo\u017eio je platformu za politiku koju bi lokalni politi\u010dari mogli prihvatiti: europski New deal koji se vrti oko ekolo\u0161ki \u010diste energije, vi\u0161e reformi dugovanja, dijeljenja dobiti i drugih progresivnih ideja. U ovoj ranoj fazi njihova misija, iako ambiciozna i jasno artikulisana, po\u010diva vi\u0161e na velikim idejama nego na djelotvornim politikama; \u017eargonom optere\u0107ena organizacijska struktura pokreta, sa svojim \u201ekoordinacionim kolektivom\u201c, \u201esavjetodavnim panelom\u201c, \u201evije\u0107em za ovjere\u201c i tako dalje, pomalo podsje\u0107a na studentsku trockisti\u010dku grupu (ili jo\u0161 gore, na samu EU).<\/p>\n

Te\u0161ko je zamisliti da ovaj europski New deal poprimi \u010dvr\u0161\u0107e obrise, osim ako njegove prista\u0161e ne osvoje vlast u velikoj mjeri, ali ipak im ne\u0161to treba priznati. Sli\u010dno kao sa svojim memoarima i kolumnama, Varufakis pomjera Overtonov prozor ulijevo \u2013 i s obzirom na inspirativne razgovore u vezi sa univerzalnim osnovnim dohotkom, garantovanim radnim mjestima, pa \u010dak i kriptovalutama (koje Varufakis karakteri\u0161e kao krajnju glupost), \u010dini se da je za sve ovo do\u0161lo pravo vrijeme.<\/p>\n

Varufakisova nacionalna stranka MeRA25 se pozicionira da osvoji ovakvu vrstu mo\u0107i, ili barem mjesto za pregovara\u010dkim stolom. Na isti na\u010din, ona se temelji na ekonomskom oporavku i olak\u0161icama duga \u2013 za po\u010detak u nacionalizaciji banaka od prvog dana, kako bi se vratio gr\u010dki dug. To je naravno pitanje od politi\u010dkog, ekonomskog i li\u010dnog zna\u010daja za njenog lidera: \u201eNo\u0107u sanjam dugove\u201c, ka\u017ee Varufakis za Guardian. \u201eTo vam je kao da ste ratni zarobljenik. Morate poku\u0161ati da pobjegnete. Na\u0161a zemlja je u du\u017eni\u010dkom zatvoru\u201c. MeRA25 se ne ustru\u010dava da isku\u0161enja s kojima se Europa suo\u010dava postavi u klasne okvire. \u201e\u017destok klasni rat vreba iz zloglasnih reformi koje provodi navodno radikalna lijeva vlada Syrize\u201c, pi\u0161e Varufakis na svojoj internetskoj stranici podsje\u0107aju\u0107i bira\u010de i \u010ditatelje da su dugotrajne negativne posljedice mjera \u0161tednje na penzije, zapo\u0161ljavanje i javnu imovinu dizajnirane za dobrobit gr\u010dkih povjerilaca, a ne njenih gra\u0111ana.<\/p>\n

Ako bude izabrana, MeRA25 \u017eeli da Gr\u010dka zauzme poziciju kojom \u0107e isforsirati promjene, svim sredstvima. A Varufakis je o\u010digledan \u2013 ili bolje re\u0107i, jedini \u010dovjek za takav posao. Neoptere\u0107en obavezom da provodi tu\u0111e planove (ili osje\u0107ajem pristojnosti), on mo\u017ee primeniti svoje znanje o teorijama igara i iskustvo saradnje s europskim establi\u0161tmentom da se vrati spreman da provede prijetnje na koje se Syriza nikada nije usudila. To bi uklju\u010divalo dono\u0161enje demokratski izabranog doma\u0107eg programa, \u010dak i protiv \u017eelja eurogrupe; zaustavljanje otplata MMF-u, Europskoj centralnoj banci i ostalim tijelima koja su uspostavljena za spa\u0161avanje bolesnih dr\u017eava; okrenuv\u0161i se Varufakisovom alternativnom bankovnom prijedlogu ukoliko zemlja ostane bez novca; i prihva\u0107aju\u0107i mogu\u0107nost izbacivanja iz EU. MeRA25 nas podsje\u0107a da nakon 10 godina krize i decenije lo\u0161eg rukovodstva Gr\u010dka nema \u0161ta da izgubi. U ovome je Varufakis prona\u0161ao neku vrstu slobode.<\/p>\n

***<\/p>\n

Budu\u0107i da i DiEM25 i MeRA25 nisu samo stranke nove europske demokratije, nego su i stranke Janisa Varufakisa, one ne oskudijevaju u radikalnoj eleganciji. Naomi Klajn, Saskia Sasen i Ri\u010dard Senet su dio savjetodavnog odbora DiEM25-a. Brajan Ino, tako\u0111e pristalica, komponovao je za europski pokret himnu pod nazivom \u201eStohasti\u010dka povorka\u201c. U matematici se \u201estohasti\u010dkim\u201c ozna\u010dava skup elemenata slu\u010dajne distribucije. To bi moglo objasniti Varufakisov pomalo \u010dudan izbor prijatelja: D\u017eulijan Asan\u017e, koga uporno javno brani, na bazi toga \u0161to je ovaj progonjen ne zbog seksualnih zlodjela, ve\u0107 zbog svoje radikalne transparentnosti; lingvist Noam \u010comski; redatelj Ken Lou\u010d; i biv\u0161i predsjednik Ekvadora Rafael Korea.<\/p>\n

Ovdje nije potrebna Kembrid\u017e analitika da bi se shvatilo da ovaj skup slavnih vjerovatno ne\u0107e privu\u0107i nekoga ko ve\u0107 nije obo\u017eavatelj Brajana Inoa i ko ve\u0107 kraj uzglavlja nema primjerak knjige No logo \/ Bez logoa Naomi Klajn. I pored toga, Varufakis ka\u017ee da mu je cilj da sa novom MeRA25 strankom u Gr\u010dkoj privu\u010de milion bira\u010da koji ne izlaze na izbore zato \u0161to su suvi\u0161e radikalni. Varufakis je tako\u0111e naglasio kako \u017eeli stvoriti saveze s centristi\u010dkim \u201ereakcionarnim snagama\u201c \u2013 \u010dak i onima koje su zavedene desni\u010darskim idejama \u2013 kako bi stabilizovao Europu.<\/p>\n

Varufakisov zahtjev za podr\u0161kom s desne strane tako\u0111e se osje\u0107a i u njegovom pisanju. On nalazi veliko zadovoljstvo u citiranju komentara Margaret Ta\u010der o tome kako je europska monetarna unija ustanovljena na nedemokratskim principima. On u\u017eiva u tome da svojim \u010ditateljima prire\u0111uje politi\u010dka iznena\u0111enja, isti\u010du\u0107i kako je njegovo \u201eprijateljstvo s \u010distokrvnim torijevcem i euroskeptikom Lordom Lamontom, kancelarom koji je obezbijedio britansko napu\u0161tanje europskog monetarnog sistema\u2026 u suprotnosti sa mojim imid\u017eom ludog lijevog ekstremiste\u201c. On ne \u0161tedi kritike za bledunjave ljevi\u010dare u Briselu \u2013 ili u Gr\u010dkoj. Uostalom, on na izbore izlazi protiv svoje biv\u0161e stranke.<\/p>\n

Varufakis se, drugim rije\u010dima, obra\u0107a svima onima za koje biste o\u010dekivali da im se obrati \u2013 dok u isto vrijeme podsvjesno oda\u0161ilje sliku sebe kao \u201eekstremnog ljevi\u010dara\u201c kojeg bi \u010dak i torijevci mogli podr\u017eati. Njegova je vizije sinkreti\u010dka: radikalizam ukorijenjen u institucijama, ili mo\u017eda neka vrsta makronovskog marksizma. To je adekvatan pristup za politi\u010dki trenutak u kojem likovi poput Stivena Pinkera propovijedaju jevan\u0111elje \u201erazuma, nauke, humanizma i napretka\u201c. I u skladu je s Varufakisovim akademskim obrazovanjem u teorijama igara i njegovom opsjednuto\u0161\u0107u materijalisti\u010dkim i\u0161\u010ditavanjem istorije. U predgovoru za Razgovore s mojom \u0107erkom o ekonomiji, on napominje da je na njega veliki uticaj imala knjiga D\u017eereda Dajmonda Guns, germs, and steel \/ Oru\u017eje, bakterije i \u010delik (koja je podigla mnogo pra\u0161ine zbog svog eurocentri\u010dnog stajali\u0161ta). Njegova je atraktivnost za centriste koji su se pokajali \u2013 one koji \u017eele zadr\u017eati svoju slobodu kretanja u Europi, koji su generalno progresivni u socijalnim pitanjima, a voljeli bi vidjeti odlazak desnice sa politi\u010dke scene \u2013 \u010dini se po prvi put prili\u010dno odr\u017eiva. Ipak, da bi uspjeli, on kao ljevi\u010darski kandidat i DiEM25 kao organizacija, Varufakis i njegov pokret mora\u0107e prona\u0107i saveznike u krovnim organizacijama poput Partije europske ljevice koja je prisustvovala DiEM25-ovom pokretanju transnacionalnih listi, ne kao u\u010desnica ve\u0107 u svojstvu posmatra\u010da. Vjerojatno \u0107e se morati nositi i sa euroskepticima u svojim redovima, na ljevici.<\/p>\n

Varufakis je pred sebe postavio zada\u0107u. Iako se opisuje kao ljevi\u010dar, internacionalista i \u201eneobuzdani marksista\u201c, njegova se politika ne mo\u017ee strpati u jedan ko\u0161. To ga \u010dini zanimljivijim, u intelektualnom smislu, od D\u017eeremija Korbina ili Bernija Sandersa. Tako\u0111e ga \u010dini te\u017ee svarljivim politi\u010darem. Ovo je \u010dovjek koji je vodio crna\u010dki studentski\u00a0 sindikat u svojim univerzitetskim danima, a sada se redovno susre\u0107e s bankarima i konzervativcima; \u010dovjek \u010diju suprugu smatraju inspiracijom Pulpove pjesme Obi\u010dni ljudi, a \u010dije ideje o provo\u0111enju vremena sa stvarnim ljudima izgledaju prili\u010dno bajato, ali i \u010dovjek koji bi bez razmi\u0161ljanja nacionalizovao banke, ako mu se za to uka\u017ee prilika. Dok juri na svom motociklu, on odaje sliku najgore vrste \u0161ampanjskog socijaliste. Pa ipak, on budi samopouzdanje: ako iko zna kako da stavi pe\u010denje na svaki tanjir i bocu pjenu\u0161avca na svaki sto, to je Janis Varufakis.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a>\/The Nation<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako iko zna kako da stavi pe\u010denje na svaki tanjir i bocu pjenu\u0161avca na svaki sto, to je Janis Varufakis<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-247523","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247523","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=247523"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247523\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247523"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=247523"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=247523"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}