{"id":247409,"date":"2018-05-30T07:00:56","date_gmt":"2018-05-30T05:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=247409"},"modified":"2018-05-29T22:27:31","modified_gmt":"2018-05-29T20:27:31","slug":"odbiti-ili-ne-odbiti-sad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/30\/odbiti-ili-ne-odbiti-sad\/","title":{"rendered":"Odbiti ili ne odbiti SAD?"},"content":{"rendered":"

Autor: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Dana\u0161nja Evropa stoji pred hamletovskom dilemom. Biti ili ne biti, pitanje je \u0161to se name\u0107e u kontekstu odnosa Evropske unije i Sjedinjenih (Trumpovih) Dr\u017eava. Kroz dvije pri\u010de Evropa koja se ujedinjuje, a koja je posljednjih godina pokazala vi\u0161e sklonosti (stvarne, ne verbalne) razjedinjavanju nego ujedinjavanju, mora odlu\u010diti \u0161to \u0107e i kako \u0107e. I to sada, jer popravnog ispita ne\u0107e biti. Ho\u0107e li i mo\u017ee li samostalno razmi\u0161ljati, zaklju\u010divati i djelovati te mo\u017ee li na\u0107i izlaz iz zaista sudbinske dileme: prepustiti se ameri\u010dkom vodstvu, ma kamo ono vodilo, ili okrenuti stranicu, brane\u0107i ne samo svoje interese nego i ve\u0107 gotovo zaboravljena na\u010dela pona\u0161anja u me\u0111unarodnim, odnosno me\u0111udr\u017eavnim odnosima.<\/p>\n

Prva je pri\u010da ona o \u2018iranskom nuklearnom sporazumu\u2019, me\u0111unarodnom dogovoru \u0161to ga je odobrilo i Vije\u0107e sigurnosti Ujedinjenih naroda, a iz kojega je Trump jednostrano iza\u0161ao (bez ikakvog valjanog povoda), nametnuv\u0161i Iranu ponovno najstro\u017ee sankcije, ali i prijete\u0107i svima ostalima da \u0107e do\u0107i pod udar sankcija budu li i dalje poslovali s Iranom. Druga je pri\u010da samo prividno u\u017eeg karaktera, mada se zapravo svodi na isto. Rije\u010d je o projektu plinovoda \u2018Sjeverni tok 2\u2019 kojim bi ruski plin trebao dolaziti u Njema\u010dku, ali i Zapadnu Evropu. Tu se koplja lome unutar ameri\u010dko-njema\u010dkih odnosa jer Sjedinjene Dr\u017eave, boje\u0107i se da bi njihov \u2018klijent\u2019, Ukrajina, mogao ostati bez plina (sada glavni plinovod iz Rusije u Evropu ide preko Ukrajine), prijete da \u0107e sprije\u010diti izgradnju \u2018Sjevernog toka 2\u2019 \u2013 i opet gospodarskim sankcijama. Dakle, nije u pitanju samo odnos Njema\u010dke i SAD-a, i ovdje je rije\u010d o ameri\u010dko-evropskim odnosima ili o tome ho\u0107e li Evropa smo\u0107i snage oduprijeti se ameri\u010dkim pritiscima i izvu\u0107i se iz \u2018prijateljskog\u2019 zagrljaja supersile s onu stranu Atlantika, zagrljaja \u0161to sve vi\u0161e prijeti da \u0107e je ugu\u0161iti.<\/p>\n

U temeljima sve se svodi na pitanje: ho\u0107e li interes krupnog kapitala koji ne poznaje ni naciju, ni rasu, ni vjeru, o na\u010delima da i ne govorimo, nego samo i isklju\u010divo profit, nadvladati interes dr\u017eava ujedinjenih u Evropskoj uniji, ili interes Njema\u010dke i ve\u0107ine \u010dlanica Unije, ili \u0107e politi\u010dki razlozi \u0161to su bili u samome korijenu ideje o ujedinjavanju Evrope nadvladati profitersko razmi\u0161ljanje onih koji imaju sve ve\u0107i utjecaj na politi\u010dkoj sceni.<\/p>\n

Sankcije u me\u0111unarodnim odnosima mogu proglasiti, nametnuti i provoditi samo Ujedinjeni narodi. Stoga su ameri\u010dke sankcije Iranu nelegalne i nelegitimne. Stvar je dakle jasna. E nije, jer je Evropska unija i sama uprljala ruke u toj nelegalnoj i nelegitimnoj raboti. Do postizanja nuklearnog sporazuma s Iranom, usmjerenoga na to da sprije\u010di da ta dr\u017eava razvije nuklearno oru\u017eje, i Evropa je sudjelovala u sankcijama protiv Irana, ba\u0161 kao \u0161to i dalje sudjeluje u sankcijama protiv Rusije \u2013 jednako nelegalnima i nelegitimnima jer ih ni u prvom ni u drugom slu\u010daju nisu proglasili Ujedinjeni narodi. Potreban je zaokret, promjena kursa. No dana\u0161nja Evropa, koliko god da po\u010diva na temeljima pobjede nad fa\u0161izmom i na proklamiranoj \u017eelji da bude demokratska, bila je kroz desetlje\u0107a antifa\u0161isti\u010dka i demokratska u onoj mjeri u kojoj je to odgovaralo interesima Sjedinjenih Dr\u017eava. Ta je Evropa u osnovi ameri\u010dko \u010dedo. Formirao ju je, temeljem svoje pozicije pobjednika (koji, za razliku od Velike Britanije, nije pobijedio u ratu a pritom izgubio imperij), SAD \u2013 ekonomskim, politi\u010dkim i vojnim utjecajem, ali i, doslovno, obrazovanjem, \u0161to \u0107e re\u0107i formiranjem ne samo jedne generacije politi\u010dara koji su dominirali poslijeratnom Evropom. U jo\u0161 ve\u0107oj mjeri to vrijedi za tzv. tranzicijske zemlje, nekada\u0161nje \u010dlanice sovjetskog bloka \u010diji su \u010delni ljudi nerijetko do\u0161li na pozicije izravno iz SAD-a gdje su bili u politi\u010dkom izbjegli\u0161tvu. Francuska, osobito u vrijeme predsjednika Charlesa de Gaullea, tu je iznimka koja str\u0161i (ili svijetli, ovisno o tome iz kojega se ugla gleda).<\/p>\n

Pa se postavlja sljede\u0107e pitanje: ima li Evropa politi\u010dare koji \u0107e znati kako opstati na svojim polo\u017eajima, a pritom krenuti potpuno novim smjerom? Drugim rije\u010dima, ima li Evropa dovoljno svijesti o svojoj, objektivno postoje\u0107oj, snazi da Washingtonu kratko i jasno ka\u017ee \u2013 ne? Nepotrebno je i nagla\u0161avati da se to ne mo\u017ee napraviti samo u jednom ili u dva slu\u010daja. Rije\u010d je o potpuno novom pristupu evropskoj politici i ulozi Evrope u svijetu. Ne mo\u017ee se ustrajavati na potrebi odr\u017eavanja nuklearnog sporazuma s Iranom i na pravu da se gradi plinovod s Rusima, a u svim drugim aspektima politi\u010dkog (i jo\u0161 vi\u0161e gospodarskog) djelovanja i dalje biti u poziciji djeteta kojega za ruku vodi sna\u017ean otac. Evropa ili mo\u017ee zaigrati vlastitu ulogu na svjetskoj sceni ili ne mo\u017ee. Evropa ili mo\u017ee pokazati da zna \u0161to je evropski identitet i evropski interes ili ne mo\u017ee i ne zna. Evropa \u0107e ili ostati prirepak Sjedinjenih Dr\u017eava (koje tu ulogu vje\u0161to odr\u017eavaju kroz Atlantski pakt, relikt hladnoga rata koji u uvjetima obnovljene konfrontacije s Rusijom opet pokazuje mi\u0161i\u0107e, u \u010demu zdu\u0161no sudjeluje i nejaka Hrvatska) ili \u2013 ne\u0107e. Evropa ili mo\u017ee biti (postati) Evropa ili mo\u017ee ostati \u2018predzi\u0111e Amerike\u2019.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de odnosa prema nuklearnom sporazumu s Iranom, stvari se \u010dine (ali samo \u010dine!) jasnima. EU je pokazala puno jedinstvo oko toga da taj sporazum treba odr\u017eati. To znamo. I nakon toga \u0161to \u2018znamo\u2019 dolazimo do onoga \u0161to jedva znamo ili ne znamo. Naime, \u010delnik EU-a Jean-Claude Juncker objavio je, nema tome dugo, da \u0107e \u2018sutra u 11,30 sati\u2019 svijet saznati koje mjere Evropa poduzima da bi tvrtke iz zemalja \u010dlanica \u0161to posluju u Iranu obranila od udara ameri\u010dkih sankcija. Idu\u0107eg dana \u2013 ni\u0161ta, barem u medijima Njema\u010dke, Francuske, Britanije, na TV kanalu Euronews, nigdje ni rije\u010di. Samo se na famoznoj televiziji Russia Today moglo \u010duti kako je Unija doista aktivirala tzv. sustav blokade, inauguriran godine 1996., ali nikada do sada primijenjen. Svodi se na to da Unija tvrtkama iz svojih zemalja \u010dlanica zabranjuje da se pridr\u017eavaju ameri\u010dkih sankcija protiv Irana i nare\u0111uje im da ne pla\u0107aju kazne na koje bi ih zbog toga mogli osuditi ameri\u010dki sudovi. Jesu li Rusi to izmislili? Nisu, o tome se danima naga\u0111alo i u Evropi. Je li se Evropa upla\u0161ila vlastite hrabrosti pa \u0161uti o tome \u0161to je poduzela ili je ameri\u010dki utjecaj na evropskoj medijskoj sceni tako jak da mo\u017ee zaustaviti informaciju \u0161to nije po volji Washingtonu, tim \u0107e se pitanjem baviti neki budu\u0107i analiti\u010dari.<\/p>\n

Simptomati\u010dno je, me\u0111utim, da istoga dana kada kancelarka Angela Merkel nakon razgovora s Putinom izjavi kako je \u2018strate\u0161ki interes\u2019 Njema\u010dke da odr\u017eava dijalog i suradnju s Rusijom i da su se ona i ruski \u010delnik slo\u017eili o potrebi odr\u017eavanja iranskog nuklearnog sporazuma, najve\u0107a njema\u010dka banka objavi da u srpnju prestaje s poslovanjem u Iranu i s Iranom (dakle pokorila se ameri\u010dkim sankcijama). I jo\u0161 ne\u0161to: Evropa i dalje ustrajava na sankcijama protiv Rusije zbog pripojenja Krima (koji je, povijesno gledano, uvijek bio dio Rusije, dok sovjetskom \u010delniku Hru\u0161\u010dovu nije palo na pamet da ga potezom pera \u2018pripoji\u2019 Ukrajini, \u0161to je unutar SSSR-a bilo gotovo bezna\u010dajno), Evropa i dalje bruji o ruskoj opasnosti i gomila trupe na granici s Rusijom, a NATO se \u0161iri u kontekstu \u2018obuzdavanja\u2019 Rusije (termin preuzet iz onoga prvoga hladnoga rata). Dok u Evropi ne shvate da u obrani vlastitih interesa, pa i gospodarskih, ponekad moraju oslonac potra\u017eiti i u nekome drugome (pa \u010dak i u Rusiji ili Kini), a ne samo u Sjedinjenim Dr\u017eavama, Evropa ne\u0107e stati na vlastite noge, niti \u0107e biti u stanju potra\u017eiti vlastiti put, a kamoli krenuti njime. Naravno, i tako dugo dok \u0107e konce u politi\u010dkoj igri iza kulisa vu\u0107i razni industrijsko-vojno-obavje\u0161tajni kompleksi.<\/p>\n

I zato sada\u0161nji trenutak zna\u010di za Evropu biti ili ne biti.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ima li Evropa dovoljno svijesti i snage da Americi ka\u017ee ne? Jer ne mo\u017ee se ustrajavati na potrebi odr\u017eavanja nuklearnog sporazuma s Iranom i na pravu da se gradi plinovod s Rusima, a u svim drugim aspektima i dalje biti u poziciji djeteta kojega za ruku vodi sna\u017ean otac<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-247409","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247409","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=247409"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247409\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247409"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=247409"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=247409"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}