{"id":247225,"date":"2018-05-26T07:35:26","date_gmt":"2018-05-26T05:35:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=247225"},"modified":"2018-05-26T07:38:34","modified_gmt":"2018-05-26T05:38:34","slug":"__trashed","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/26\/__trashed\/","title":{"rendered":"Ima smisla opirati se"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Borkovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Selvedin Avdi\u0107 (49), bosanskohercegova\u010dki knji\u017eevnik, nakon uspje\u0161nog prvijenca \u2018Sedam strahova\u2019 koji je \u2018Guardian\u2019 proglasio jednim od najboljih paperback izdanja u Velikoj Britaniji 2014. godine, objavio je novi roman \u2018Kap veselja\u2019 (Sandorf, Zagreb). Uz to, napisao je zbirku pri\u010da \u2018Podstanari i drugi fantomi\u2019, reporta\u017ee pod imenom \u2018Zemlja\u2019 i knjigu o zeni\u010dkoj \u017eeljezari \u2018Moja fabrika\u2019 koja je postavljena u Narodnom pozori\u0161tu Zenica, a za \u017eivot zara\u0111uje rade\u0107i kao urednik na portalu \u017durnal.info.<\/p>\n

Osamljenost, i to ona najgora, unutarnja, glavna je osobina va\u0161ih junaka, gotovo podjednako u romanu \u2018Sedam strahova\u2019 kao i u novoobjavljenom \u2018Kap veselja\u2019. Me\u0111utim, \u010dini se da ta samo\u0107a nije njihov izbor, nego odgovor na dru\u0161tvo koje ih osamljuje?<\/strong><\/p>\n

Naravno. Usamljenost nije njihov izbor, kamo sre\u0107e\u2026 Prije se radi o odba\u010denosti. Dru\u0161tvo ima matricu po kojoj funkcioni\u0161e, one koji se ne uklapaju u nju prepoznaje i odbacuje. Nema vi\u0161e potrebe za progonima ili cenzurama. Dovoljno je svim neposlu\u0161nicima smanjiti dru\u0161tveni uticaj, a njihovu fizi\u010dku prisutnost iskoristiti kao argument \u2018demokrati\u010dnosti\u2019 dru\u0161tva. Za\u0161to ulaziti u polemike, zar nije jednostavnije praviti se da ne \u010dujete kritike? Ni cenzura vi\u0161e nije potrebna, efikasnije je napraviti zaglu\u0161uju\u0107u buku u kojoj je svaki glas isti, svaki stav ispravan. Sem toga, u strahu od dru\u0161tvene izolacije, gubitka posla ili ne\u010deg drugog, ve\u0107ina svakako pribjegava autocenzuri \u0161to je, sigurno, opakiji oblik od bilo kakve intervencije vlasti. Cenzura se lako ukida, preko no\u0107i, dovoljno je donijeti par zakona koji smanjuju uticaj dr\u017eave. Sa autocenzurom to ide znatno sporije, radi se o mijenjanju svijesti, a to preko no\u0107i i samo nakratko mo\u017ee u\u010diniti samo neki dobar halucinogen.<\/p>\n

U romanu \u2018Kap veselja\u2019 junak Miran vra\u0107a se u rodni grad iz stranih dr\u017eava u kojima je zavr\u0161io odlaze\u0107i s fronte. Vra\u0107a se bez velikih ambicija. Kao \u0161to mu samo ime ka\u017ee, on \u017eeli isklju\u010divo mir, ono \u0161to se zna nazivati \u2018unutra\u0161njim smirajem\u2019. Zapravo bi samo tu \u2018kap veselja\u2019, poznatu iz pjesme Lole Novakovi\u0107 po kojoj je roman i nazvan, ali ni grad ni njegov mikrosvijet, zgrada u kojoj je odrastao, ne mogu mu to ponuditi. \u0160tovi\u0161e, kako je napisao Emir Imamovi\u0107 Pirke, radnja kao da se zbiva u gradu u kojem Mad Max ide u vrti\u0107, a Borghes radi u ugostiteljstvu.<\/p>\n

Istorija civilizacije je istorija ljudske potrage za sre\u0107om. Tokom svoje potrage, uglavnom bezuspje\u0161ne, Miran poku\u0161ava svijet svesti u poznate okvire \u2013 na nekolicinu osoba uz koje je odrastao, zato \u0161to se nada da mo\u017ee imati povjerenja u njih te na zgradu i mali park jer misli da \u0107e tako su\u017een prostor lak\u0161e kontrolirati i odbraniti. On vjeruje da ga poznati predmeti mogu za\u0161tititi i da stare navike mogu biti nekakav ritual za\u0161tite. Ali vrlo brzo shvata da je to nemogu\u0107e. Na\u017ealost, kroz ratne godine shvatili smo da nas ne mogu za\u0161tititi ni kom\u0161ije ni poznate ulice u kojima smo odrastali. Zlo se pojavljuje svuda, na najnevinijim mjestima\u2026 Znamo da su neka mu\u010dili\u0161ta otvarana u muzi\u010dkim \u0161kolama, da su neke zloglasne vojne formacije svoje komande smje\u0161tale u vrti\u0107e. Stra\u0161ni zlo\u010dini ne doga\u0111aju se samo u magli, sumraku, tokom sivih jesenjih dana, nego i u sun\u010danim danima jula, kada televizijski meteorolozi preporu\u010duju obavezan boravak na otvorenom i obe\u0107avaju pozitivnu biometeorolo\u0161ku prognozu. Ali potraga za sre\u0107om ne smije biti prekinuta.<\/p>\n

Od proletera do ljudskih resursa<\/strong><\/p>\n

U \u2018Kapi veselja\u2019 o\u010dita je pukotina koja je rascijepila na\u0161e svjetove na onaj prije i ovaj sada. Pukotina je, naravno, rat. Ni\u0161ta vi\u0161e nije onako kako je bilo i kako mo\u017eda na prvi pogled izgleda da jest. Miran se na po\u010detku trudi barem dijelom vratiti stari sjaj dvori\u0161tu ispred zgrade, stanari mu se pridru\u017euju, tu je i jedna Verena s dje\u010dakom, ali \u2013 kasnije se pokazuje \u2013 nije imao \u0161anse. Imamo li mi \u0161anse popraviti stvari oko sebe?<\/strong><\/p>\n

\u017divoti nam prolaze u tome \u0161to poku\u0161avamo spojiti ta dva kraja. Ne ide, nikako ne ide, rez je bio suvi\u0161e nasilan. U toj pukotini, tom dubokom mra\u010dnom rascjepu, dogodila se tranzicija, a u toj traumi najbolje su se sna\u0161li najgori me\u0111u nama. Ne volim tvrdnje da su karte podijeljene na ovakav na\u010din i da nema smisla opirati se pravilima igre. Ima smisla, kako nema, ulog je ogroman, \u017eivoti su u pitanju, a ja ne vjerujem u reinkarnaciju. Po\u0161tujem svakoga ko se bori da nam \u017eivot u\u010dini boljim, s jednakom snagom s kojom prezirem sve tajkune i veliku ve\u0107inu politi\u010dara. \u010cak i da nema nikakvih rezultata, moramo poku\u0161avati, ba\u0161 kao i Miran, ni on nije odustao. Dozvolite da i ovo ka\u017eem. Znate i sami koliko su u posljednje vrijeme ustaljene predrasude prema svim novinarima, kao \u2018sve su to sluge re\u017eima\u2019, \u2018svi pi\u0161u za ne\u010dije interese\u2019, \u2018novinski tekst ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti\u2019\u2026 Nije ta\u010dno. Ja koristim svaku priliku da se pohvalim da smo mi u \u017durnalu uspjeli smijeniti korumpiranog dr\u017eavnog tu\u017eioca, nekolicina tajkuna zbog na\u0161ih istra\u017eivanja zavr\u0161ila je na sudu, zaustavili smo veliki broj \u0161tetnih ugovora i tako spasili vi\u0161emilionske iznose od kra\u0111e\u2026 Znam, to je sitnica naspram op\u0161te grabe\u017ei koja vlada, ali ne\u0161to smo uspjeli zaustaviti. To mi je ogromna satisfakcija za sav trud. Dakle, \u0161anse su nam lo\u0161e, protiv sebe imamo znatno nadmo\u0107nije protivnike, ali to nije razlog da se predamo. Jer predaja nije nikakvo rje\u0161enje, sigurno nas ne bi pustili u svoje redove.<\/p>\n

Oba va\u0161a romana i knjiga \u2018Moja fabrika\u2019 vezani su uz va\u0161u Zenicu, grad na kojem se itekako slomila sva bijeda postjugoslavenske tranzicije. Motiv rudnika kao izvora zla tako\u0111er se ponavlja, ba\u0161 kao i imena nekih ne ba\u0161 dobro\u0107udnih likova kojima rat nije bio rat, nego brat, a koji su danas lokalni \u0161erifi bez \u010dijeg se odobrenja ne mo\u017ee oti\u0107i ni u WC. \u0160to su Zenici danas rudnik i \u017eeljezara, kao i biv\u0161i hotel Metalurg, u koji ste smjestili svog pripovjeda\u010da?<\/strong><\/p>\n

Pi\u0161em o onome \u0161to najbolje poznajem, a to je Zenica. To je grad koji funkcionira unutar trokuta koji \u010dine rudnik, \u017eeljezara i zatvor. Svaka od te tri ta\u010dke vrlo konkretno se odra\u017eavala na moj \u017eivot, a kada je tako, nema ni\u0161ta prirodnije nego da ih prenesem u knjige. Rudnik i \u017eeljezara nekada su simbolizirali bezbroj stvari. Danas su svedeni na najosnovnije \u2013 na proizvodne pogone iz kojih neko izvla\u010di profit. Rudari vi\u0161e nisu kopa\u010di crnog zlata koji kada masovno iza\u0111u na ulicu, mogu smijeniti bilo kojeg ministra ili \u010dak promijeniti zakon, niti su metalurzi ponosni proleteri koji na svojim ple\u0107ima dr\u017ee samoupravni sistem. Oni su samo ljudski resursi i to vi\u0161e niko ne krije. Hotel Metalurg sada se, iz meni sasvim nepoznatih razloga, zove Dubrovnik i to mi je dobra ilustracija bezglave potrage za identitetima nakon tranzicije. Radni\u010dka pro\u0161lost poistovje\u0107uje se sa socijalisti\u010dkom pa su nove vlasti odlu\u010dile da je se otresu. Ali nevolja je u tome \u0161to nisu znali \u010demu da se okrenu. Ovaj grabe\u017e ne mo\u017ee se nazvati \u010dak ni kapitalizmom pa su identitet po\u010deli da tra\u017ee u prvom danu prolje\u0107a, tre\u0161njama, rijekama, nekim starim dokumentima ali, koliko ja vidim, slabo se ljudi poistovje\u0107uju s tim. Ne zato \u0161to ne \u017eele, nego zato \u0161to im je to neprirodno, komi\u010dno. Tokom cijele te potrage, stvarni identitet probija o\u010di svojim dimnjacima na periferiji grada. On jeste prljav, smrdljiv, okrutan, ali je istinit. Zahvaljuju\u0107i \u017eeljezari Zenica je postala grad, ne pretjerano lijep, ali pravi grad. Fabrika je od nekada\u0161nje kasabe stvorila otvoren grad, multikulturalan i vi\u0161enacionalan i to bi, po mojem sudu, trebale biti idealne ta\u010dke za gradnju identiteta. Ali ne pitam se ja.<\/p>\n

Nasuprot tom novom svijetu u kojem se ve\u0107ina te\u0161ko ili nikako snalazi, stoji mala figurica crvenog Indijanca, reklo bi se obavezna dje\u010dja igra\u010dka u tim sretnijim vremenima?<\/strong><\/p>\n

Posla\u0107u vam fotografiju moje igra\u010dke \u2013 plasti\u010dne figure Winnetoua, izlivene iz jednog komada. Prona\u0161ao sam je u roditeljskom stanu, odnekud se pojavila nakon godina izbivanja. Obradovao sam se, znate ve\u0107 kako je to s igra\u010dkama, puno smo nas dvojica pustolovina pre\u017eivjeli, bilo mi ga je drago ponovo vidjeti. Miran bi Indijanca uporedio sa voodoo lutkom labirolom, a ja se pla\u0161im takvih pore\u0111enja izvan literature. Istu takvu figuru Miran je prona\u0161ao u selu koje su nakon izgubljene bitke napustili stanovnici. Njen vlasnik joj je, ba\u0161 kao \u0161to smo uradili Miran i ja, odgrizao vrh pu\u0161ke. Te\u0161ko je boriti se protiv neprijatelja koji je odrastao uz potpuno iste igra\u010dke. Ne\u0161to u \u010dovjeku se slomi kada se suo\u010di s tim.<\/p>\n

Neugoda na pozornici<\/strong><\/p>\n

\u2018Sedam strahova\u2019 britanski \u2018Guardian\u2019 proglasio je jednim od najboljih paperback izdanja u Britaniji 2014. \u2018Ovo je pri\u010da koja po\u010dinje \u010dudno i postaje jo\u0161 \u010dudnija, ali s logikom i prijem\u010divosti lo\u0161eg sna. Nije sli\u010dno bilo \u010demu \u0161to sam ranije \u010ditao, ali ima svu dosljednost i snagu ne\u010dega velikog i pouzdanog. Nevjerojatno je da je ovo prvi roman autora\u2019, nahvalio vas je knji\u017eevni kriti\u010dar Nicholas Lezard. \u0160to su za vas zna\u010dile te pohvale? Je li vam \u2018Guardian\u2019 otvorio neka nova vrata? \u2018Kap veselja\u2019 pisali ste prili\u010dno dugo\u2026<\/strong><\/p>\n

Naravno da su mi prijale te pohvale. Kada pi\u0161em, trudim se da ne razmi\u0161ljam o budu\u0107im reakcijama kritike i \u010ditalaca. Ali kada rukopis napusti moj ra\u010dunar, nije mi svejedno \u0161ta \u0107e misliti o njemu. Te pohvale donijele su mi neke nove \u010ditaoce, to je sigurno, ali ni\u0161ta drugo zna\u010dajno nisu promijenile u mom \u017eivotu. Sve je ostalo u dlaku isto. \u0160to je dobro, jer sam i novu knjigu mogao da pi\u0161em potpuno opu\u0161teno, nisam morao da ispunjavam ni\u010dija o\u010dekivanja, jer ona nisu ni postojala. Mogao sam nastaviti da uga\u0111am samo sebi. Jeste velika pauza izme\u0111u \u2018Sedam strahova\u2019 i novog romana. Ne znam ni sam kako sam to vrijeme potro\u0161io. Znam sigurno da nisam neprestano pisao \u2018Kap veselja\u2019. Pravio sam neke skice, bilje\u0161ke, \u010dak crtao odre\u0111ene scene, ali uz ogromne pauze. \u2018Strahovi\u2019 su do\u017eivjeli nekoliko izdanja, neprestano sam ne\u0161to obja\u0161njavao, \u010dak sam napisao dodatak romanu \u2018Jo\u0161 malo o strahovima\u2019 koji se mo\u017ee na\u0107i u bosanskim izdanjima. Napisao sam i knjigu \u2018Moja fabrika\u2019, po njoj je napravljena pozori\u0161na predstava. Pisao sam za \u017durnal, uredio nekoliko knjiga\u2026 Bilo je posla, vidim kada ovako nabrajam\u2026 \u2018Kap veselja\u2019 sam po\u010deo pisati kada sam kona\u010dno ispratio \u2018Strahove\u2019 i pomislio da mogu napisati bolju knjigu. Ne znam da li sam uspio. Ali trudio sam se.<\/p>\n

Usprkos nizu uspjeha i nagrada, dojam je da u Hrvatskoj \u010ditaoci nisu dovoljno upoznati s onim \u0161to pi\u0161ete. Koliko uop\u0107e me\u0111usobno komuniciramo kada je je pitanju ono \u0161to se voli nazivati kulturnom proizvodnjom? Vidjeli smo da ste preko Facebooka tra\u017eili novu zbirku pjesama Danijela Dragojevi\u0107a, ali izgleda da je u Sarajevu nema. Jeste li je nabavili?<\/strong><\/p>\n

Nisam imao neke velike uspjehe. \u010cesto me predstavljaju kao \u2018vi\u0161estruko nagra\u0111enog\u2019 pisca, ali to nije istina. Jedine nagrade koje sam dobio su dvije nagrade Zeni\u010dkog prolje\u0107a. Kod svih ostalih bio sam samo u \u0161irem ili u\u017eem izboru, obavezno je nedostajao neki bod. Preciznije je re\u0107i da sam \u2018vi\u0161estruko umalo nagra\u0111en\u2019 pisac. \u0160ira javnost u Hrvatskoj me ne poznaje, a i kako bi? Nisam se previ\u0161e pojavljivao u medijima, pauze izme\u0111u knjiga su vi\u0161egodi\u0161nje pa ljudi jednostavno zaborave na mene. Ali i dalje ima puno onih koji me se sjete, i sam se iznenadim. Pozivaju me na festivale, \u010ditanja\u2026 Slabo se odazivam jer se ne osje\u0107am ugodno kada sa neke pozornice moram obja\u0161njavati \u0161ta sam \u017eelio re\u0107i ili \u0161armirati publiku. Da se razumijemo, volim gledati druge u takvim situacijama, zaista u\u017eivam u njihovim nastupima i neke pisce bih mogao satima slu\u0161ati dok obja\u0161njavaju detalje svog kreativnog procesa. Ali kada sam ja u takvoj poziciji, ve\u010der okon\u010dam sa stra\u0161nom glavoboljom, tri brufena jedva pomognu.<\/p>\n

Dragojevi\u0107evu knjigu kupio mi je Kruno Lokotar, moj dugogodi\u0161nji urednik. Po ko zna koji put odazvao se na moje ovakve vapaje. Nije mi samo urednik, on mi je i drug. Ve\u0107 godinama nas dvojica ostvarujemo efikasnu kulturnu razmjenu na svim poljima. I dobro se ismijemo kada se sretnemo.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Selvedin Avdi\u0107: U toj pukotini, tom dubokom mra\u010dnom rascjepu kao \u0161to je rat, dogodila se tranzicija, a u toj traumi najbolje su se sna\u0161li najgori me\u0111u nama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":247226,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-247225","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247225","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=247225"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/247225\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/247226"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247225"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=247225"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=247225"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}