{"id":246700,"date":"2018-05-16T07:00:32","date_gmt":"2018-05-16T05:00:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=246700"},"modified":"2018-05-15T23:12:46","modified_gmt":"2018-05-15T21:12:46","slug":"jos-jedan-mrtav-palestinac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/16\/jos-jedan-mrtav-palestinac\/","title":{"rendered":"Jo\u0161 jedan mrtav Palestinac"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>59.\u017ertva ju\u010dera\u0161njeg pokolja je Laila al-Ghandour, dijete od osam mjeseci. Ugu\u0161ila se od udisaja plinova, izvijestilo je ministarstvo zdravstva u Gazi. Ugu\u0161ila se, a brojni “objektivni” mediji ocijenili bi kako je “pateti\u010dno” i “emocionalno” takvo \u0161to uop\u0107e spominjati. Sa\u010duvaj bo\u017ee da i\u0161ta osjetimo prema pokolju ljudi koji se od suzavaca brane teniskim reketima, koji svojim tijelima juri\u0161aju na ograde jer vi\u0161e nemaju \u0161to izgubiti \u2013 osim ograda ni\u0161ta drugo za \u017eivota nisu ni upoznali.<\/p>\n

Deseci tisu\u0107a Palestinaca i Palestinki prosvjedovali su, dakle, protiv preseljenja ameri\u010dkog veleposlanstva u Jeruzalem. Ali, masovni prosvjedi kojima se zapravo tra\u017ei pravo povratka traju od 30. o\u017eujka, i od tada je poginulo vi\u0161e od stotinu i ranjeno vi\u0161e od 10 tisu\u0107a Palestinaca. Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem napade na prosvjednike je nazvala “nevjerojatnom indiferentno\u0161\u0107u prema ljudskim \u017eivotima”.<\/p>\n

Ju\u010dera\u0161nji masakr najtragi\u010dniji je dan za Gazu od rata u ljeto 2014. godine. Ali \u010demu uop\u0107e vi\u0161e brojati koliko je pro\u0161lo od posljednje tragedije, kad se ni\u017eu jedna na drugu, kad slobode nema, kad je opresija status quo? Ubijanje Palestinaca, \u0161to ono sporo, \u0161to ovo malo br\u017ee, postalo je “normalno”, “uobi\u010dajeno”, “svakodnevno”.<\/p>\n

Prije vi\u0161e od \u0161ezdeset godina, Ghassan Kanafani je u svom Pismu iz Gaze napisao: “Sve u ovom amputiranom gradu podsje\u0107a me na neuspje\u0161ne slike u sivom, kakve slika bolestan \u010dovjek”. U toj pri\u010di pi\u0161e kako razmi\u0161lja o odlasku iz Gaze, kako \u0107e oti\u0107i u sun\u010danu Kaliforniju, kako mu je dosta tragedija, kako se \u017eeli osloboditi, pobje\u0107i od svega. Nakon toga u bolnici doznaje kako je njegovoj ne\u0107akinji, trinaestogodi\u0161njoj Nadiji, amputirana noga.<\/p>\n

Nadia je ozlije\u0111ena prilikom bombardiranja, u poku\u0161aju da za\u0161titi mla\u0111u bra\u0107u i sestre. Kanafani nastavlja pismo: “Prijatelju… Nikada ne\u0107u zaboraviti Nadijinu nogu, amputiranu od vrha bedra. Ne! I ne\u0107u zaboraviti tugu koja joj je oblikovala lice i srasla u njegove crte zauvijek. Izi\u0161ao sam iz bolnice u Gazi taj dan, ruka stisnuta, tiho ismijavaju\u0107i dvije funte koje sam dr\u017eao i koje sam joj mislio pokloniti”.<\/p>\n

2013.AL Mezan Centar za ljudska prava objavio je Izvje\u0161\u0107e o djeci u Gazi. U tom izvje\u0161\u0107u stoji kako su upravo djeca najve\u0107e \u017ertve izraelskih napada \u2013 samo na podru\u010dju Gaze gotovo \u010detiri stotine palestinske djece ubijeno je u periodu izme\u0111u 2009. i 2012. Njih 1777 izgubilo je jednog ili oboje roditelja u periodu napadima u prosincu 2008. i sije\u010dnju 2009. godine. Tisu\u0107e djece je ozlije\u0111eno, a mete napada nerijetko su bile i \u0161kole i obrazovne ustanove \u2013 u periodu izme\u0111u 2009. i 2012. godine 302 obrazovne ustanove bile su uni\u0161tene ili o\u0161te\u0107ene. Pravo na obrazovanje time se uveliko uskra\u0107uje palestinskom narodu \u2013 obnova \u0161kola \u010desto dugo traje, kao i proces zapo\u0161ljavanja novog osoblja.<\/p>\n

Organizacija Save the Children istaknula je nedavno kako Gaza odavno nije prostor za iole normalan \u017eivot \u2013 desetlje\u0107e blokade rezultiralo je sljede\u0107im (podaci iz 2017. godine): 47 posto populacije Gaze \u017eivi ispod razine siroma\u0161tva, 80 posto populacije se oslanja na humanitarnu pomo\u0107, 96 posto vodnih zaliha ne smatra se adekvatnim za konzumiranje, suspenzija ciklusa pro\u010di\u0161\u0107avanja otpadnih voda dovela je do pove\u0107anog one\u010di\u0161\u0107enja mora du\u017e Gaze \u2013 preko 60 posto mora kontaminirano je kanalizacijom, u travnju 2017. jedina elektrana u Gazi (koja je, iako nije radila u punom kapacitetu od uni\u0161tenja u ratu 2009. godine, osiguravala tre\u0107inu elektri\u010dne energije Gaze), bila prisiljena na zatvaranje nakon potpunog iscrpljivanja zaliha goriva…<\/p>\n

Podsjetimo se, dakle, da Palestinci ne juri\u0161aju na barikade zato \u0161to im je dosadno i \u017eele malo adrenalinskog \u0161uta. Juri\u0161aju i prosvjeduju jer im ni\u0161ta drugo ne preostaje. Na kraju krajeva, kad ve\u0107 \u017eivot nema smisla, mo\u017eda barem smrt mo\u017ee biti smislena. “Iz tvoje krvi rodit \u0107e stablo masline”, pi\u0161e Mahmud Darwish.<\/p>\n

Ali stabla masline i bijele golubice jo\u0161 su miljama daleko. “Sjedinjene Dr\u017eave vi\u0161e nisu posrednik na Bliskom istoku”, rekao je ju\u010der Mahmoud Abbas, poru\u010div\u0161i kako ameri\u010dko veleposlanstvo predstavlja novi potez kolonizacije. Najavio je tri dana \u017ealosti na palestinskim teritorijima te dana\u0161nji op\u0107i \u0161trajk, s obzirom da danas Palestinci obilje\u017eavaju Nakbu, katastrofu koju za njih predstavlja osnivanje dr\u017eave Izrael 1948. godine.<\/p>\n

“Nakba je tako u\u010dinkovito micana sa dnevnog reda mirovnog procesa da kada se iznenada pojavila na njemu, Izraelci su se osje\u0107ali kao da je Pandorina kutija otvorena pred njima. Najgori strah izraelskih pregovara\u010da bio je da postoji mogu\u0107nost da \u0107e izraelska odgovornost za katastrofu iz 1948. sada postati predmet o kojem se mo\u017ee pregovarati. Mehanizam poricanja bio je presudan, ne samo zbog pobijanja napora Palestinaca u mirovnom procesu, ve\u0107, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, za odbacivanje bilo kakve zna\u010dajne rasprave o esenciji i moralnim osnovama cionizma”, pi\u0161e izraelski povjesni\u010dar Ilan Papp\u00e9 u eseju The State of Denial: The Nakba in the Israel Zionist Landscape.<\/p>\n

Nakba je uredno poricana, pa je poricano i pravo povratka koje iz nje proizlazi. Koliko je samo ljudi odraslo i ostarilo po izbjegli\u010dkim kampovima u Libanonu i Jordanu, \u010duvaju\u0107i klju\u010deve svojih ku\u0107a u Palestini i sitnice koje su sa sobom ponijeli kad su odlazili. Prisje\u0107am se bakica iz \u0160atile, izbjegli\u010dkog kampa u Bjerutu, koje na dan Nakbe vade klju\u010deve iz ladica, izvla\u010de ih ispod jastuka, skidaju sa zidova. Dr\u017ee ih u stara\u010dkim rukama kao kakvu amajliju i zazivaju pravo povratka, dok im se svijet bespo\u0161tedno smije u lice.<\/p>\n

Lako je pri\u010dati o domu onome tko dom ima, ali kada \u017eivite u izbjegli\u0161tvu \u010ditav \u017eivot, kada vam nije dopu\u0161teno da radite i ne mo\u017eete dobiti dr\u017eavljanstvo, te naravno – ne mo\u017eete posjedovati ku\u0107u ili ikakvo vlasni\u0161tvo \u2013 dom je sve za \u0161to srce gori, ideja doma je jedino za \u0161to se mo\u017eete uhvatiti, jedino \u0161to vas dr\u017ei. Ba\u0161 kao \u0161to su dom, voljeni ljudi i sloboda jedina misao vodilja kada \u017eivite u zatvoru, kao ljudi u Gazi.<\/p>\n

“Ovo je velik dan. Velik dan za Jeruzalem. Velik dan za dr\u017eavu Izrael. Dan koji \u0107e biti upisan u na\u0161e nacionalno sje\u0107anje budu\u0107ih nara\u0161taja”, rekao je ju\u010der Netanjahu. Kamo sre\u0107e da bude \u2013 ali ne zbog otvaranja ameri\u010dkog veleposlanstva, ve\u0107 zbog jo\u0161 jednog u nizu stravi\u010dnih pokolja, zbog odluke da je dosta, da vi\u0161e ne mo\u017ee i ne smije ovako.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Crni dim iznad Gaze, ubijenih 60 i ranjenih vi\u0161e od 2200 Palestinaca, nije zaustavilo slavlje i razmjenu poljubaca pri otvaranju ameri\u010dkog veleposlanstva u Jeruzalemu. “Na\u0161a najve\u0107a nada jest mir”, rekao je Trump u videoporuci, dok su metci i suzavci letjeli na prosvjednike “naoru\u017eane” pra\u0107kama i teniskim reketima. Slika i prilika svijeta u kojem \u017eivimo – asimetrije, amnezije, licemjerja, nehumanosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-246700","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246700","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=246700"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246700\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=246700"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=246700"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=246700"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}