{"id":246608,"date":"2018-05-15T07:33:24","date_gmt":"2018-05-15T05:33:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=246608"},"modified":"2018-05-15T07:33:24","modified_gmt":"2018-05-15T05:33:24","slug":"rod-za-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/15\/rod-za-zivot\/","title":{"rendered":"Rod za \u017eivot"},"content":{"rendered":"

Autorka: Tamara Opa\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Transrodne osobe, njihovi roditelji, stru\u010dnjaci i aktivisti govore za Novosti o tome kako je biti trans osoba u Hrvatskoj u jeku \u017eestoke kampanje demoniziranja: \u2018Sve\u0107enik je digao \u017eupljane na noge. Poru\u010dio mi je da podr\u017eavaju\u0107i svoje dijete \u010dinim smrtni grijeh i da ne smijemo u\u0107i u crkvu dok god se ne pokajemo. Za \u0161to da se ja kajem? Za to \u0161to volim svoje dijete?\u2019<\/p>\n

Po\u010detak dvadesetih godina \u017eivota za Viktoriju \u0106urlin ozna\u010dio je veliki preokret. Nakon \u0161to je \u010detiri godine provela na studiju medicine, ta se Zagrep\u010danka odlu\u010dila za prelazak na Filozofski fakultet. Danas 25-godi\u0161nja studentica ruskog i antropologije tvrdi da joj je to bila jedna od va\u017enijih \u017eivotnih odluka.<\/p>\n

– Jedan od faktora zbog kojih sam se prebacila je \u010dinjenica da Filozofski u akademskoj sferi slovi kao daleko najsigurnije mjesto za LGBTIQ osobe. \u010cim sam krenula na nastavu, pridru\u017eila sam se Autu, inicijativi koja djeluje u sklopu Kluba studenata Filozofskog fakulteta. Takva vrsta anga\u017emana me preporodila: em sam se po\u010dela baviti aktivizmom, em sam pro\u0161irila vlastite vidike i stekla jako puno prijatelja koji druga\u010dije razmi\u0161ljaju od onih s medicine – prepri\u010dava ona svoja iskustva o sudjelovanju u aktivisti\u010dkoj grupi koja se zala\u017ee za promicanje prava i vidljivosti lezbijskih, gej, biseksualnih, interseksualnih i queer studenata i studentica te onih s trans identitetima kakav je i Viktorijin.<\/p>\n

Sjede\u0107i u kafi\u0107u koji se nalazi u blizini fakultetske zgrade, ova crvenokosa djevojka obja\u0161njava kako je kroz odrastanje postepeno postajala svjesna da njen rodni identitet nije istovjetan mu\u0161kom spolu koji joj je, temeljem biolo\u0161kih obilje\u017eja, pripisan ro\u0111enjem. Za razliku od dijela transrodnih osoba koje od malena shvate da se njihova percepcija sebe ne poklapa s rodom koji im je dodijeljen od prvog dana \u017eivota, bilo kroz odabir odje\u0107e, igra\u010daka ili hobija, Viktorija ka\u017ee da se taj nerazmjer u njenom slu\u010daju poja\u010dao tokom pubertetskih dana. S tranzicijom, koja je u njenom slu\u010daju podrazumijevala medicinske aspekte, to jest uzimanje \u017eenskih hormona, promjenu na\u010dina odijevanja, frizure i tona glasa te usvajanje novih obrazaca pona\u0161anja, Viktorija je zapo\u010dela sredinom 2013., odnosno usred, kako ga naziva, nesretnog prikupljanja potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka.<\/p>\n

– Budu\u0107i da su moji roditelji vrlo bliski Katoli\u010dkoj crkvi i da jako dr\u017ee do njenog autoriteta, tih smo se dana dosta sva\u0111ali oko vrijednosnih pitanja. Zbog toga sam prolazila kroz stresno razdoblje i osje\u0107ala sam se nesigurno. Uostalom, kako ranije nisam pokazivala nikakve znakove transrodnosti, nisam znala kako \u0107e reagirati na moje outanje. De facto sam ih stavila pred gotovo \u010din. Me\u0111utim, na kraju je prevladala ljubav prema djetetu pa su me prihvatili na sebi svojstven na\u010din. S tim ne moram biti niti jesam savr\u0161eno zadovoljna, ali je kompletno prihva\u0107anje proces koji traje i trajat \u0107e jo\u0161 dugo – govori Viktorija.<\/p>\n

Tokom na\u0161eg razgovora, koji se odvijao u pauzi izme\u0111u njenih fakultetskih predavanja, ta je studentica u nekoliko navrata ukazala na \u010dinjenicu da joj je proces tranzicije omogu\u0107io da upozna dijelove sebe, kao \u0161to su iskazivanje osje\u0107aja i empati\u010dnost, koji su ranije bili potisnuti. A onda su uslijedile i reakcije okoline.<\/p>\n

– Imam tu sre\u0107u da kada me ljudi pogledaju na ulici zapravo vide cisrodnu (osoba \u010diji se rodni identitet uklapa u dru\u0161tveno konstruirane norme odre\u0111ene spolom, op. a.) \u017eenu. Dakle, nisam dlakava, bradata, odnosno onakva kakvima nas predstavljaju ultrakonzervativci. To \u2018uklapanje\u2019 mi nudi odre\u0111enu vrstu sigurnost – govori Viktorija i dodaje da su joj pozitivne reakcije okoline godile, pogotovo kada su se ljudi prema njoj po\u010deli odnositi u skladu s onim \u0161to sve ove godine osje\u0107a da jest.<\/p>\n

– Ali ima negativnih stvari koje su vezane uz seksizam: upadanje u rije\u010d, ne uva\u017eava se moje mi\u0161ljenje, \u010de\u0161\u0107e se ulazi u moj privatni prostor. To su sitne stvari koje cis osobe u svakodnevnom \u017eivotu mo\u017eda ni ne\u0107e primijetiti, ali kada prolazi\u0161 kroz taj prijelaz, onda zbilja uvidi\u0161 sve te razlike – nastavlja studentska aktivistkinja, koja je za Novosti pristala govoriti u jeku naj\u017ee\u0161\u0107e transfobne kampanje, one kojom se prvo poku\u0161alo sprije\u010diti ratifikaciju Istanbulske konvencije, a sada i prikupiti potpise za jo\u0161 jedan referendum kojim se \u017eeli dokinuti taj me\u0111unarodni dokument o spre\u010davanju rodno uvjetovanog nasilja.<\/p>\n

Gra\u0111anska inicijativa Istina o Istanbulskoj konvenciji, koja uz blagoslov Crkve okuplja 20-ak udruga ultrakonzervativne i ekstremno nacionalisti\u010dke provenijencije, tako pod egidom \u2018rodne ideologije\u2019 mjesecima \u0161iri la\u017ei o trans osobama. Tvrdnje da \u0107e Konvencija omogu\u0107iti bradatim osobama da ulaze u \u017eenske zahode i tamo ih napastvovati, da \u0107e transrodne osobe zbuniti djecu vrti\u0107ke dobi te da \u0107e zbog svega toga do\u0107i do porasta promiskuiteta i spolno prenosivih bolesti, a time i uru\u0161avanja \u010ditavog dru\u0161tva, samo su neke od perfidnih la\u017ei kojima su se okomili na jednu od najneza\u0161ti\u0107enijih marginaliziranih skupina u hrvatskom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Jedna od rijetkih koja na to javno upozorava je Bojana Ivani\u0161evi\u0107, odvjetnica koja pred sudovima zastupa \u017ertve diskriminacije. Ona u razgovoru za Novosti podsje\u0107a da je krajnji cilj takve diskriminatorne kampanje, u kojoj se vrlo lukavo koriste izrazi kao \u0161to su \u2018gra\u0111anski\u2019 i \u2018istina\u2019, nametanje radikalnih vjerskih stavova svim pojedincima, \u0161to je protivno vrijednostima gra\u0111anskog dru\u0161tva.<\/p>\n

– LGBTIQ zajednica, odnosno transrodne osobe su u tom slu\u010daju izabrane kao najlak\u0161a meta jer su i ina\u010de u hrvatskom konzervativnom dru\u0161tvu marginalizirana i \u010desto napadana skupina. Pre\u0161u\u0107ivanjem podataka i selektivnim prikazom transrodnih osoba \u017eeli se zastra\u0161iti javnost i potaknuti mr\u017enju utemeljenu na predrasudama – obja\u0161njava ona, dodaju\u0107i da je ostala \u0161okirana propagandnim materijalom protivnika Konvencije do te mjere da ju je podsjetio na period uo\u010di Drugog svjetskog rata u kojem se zagovaralo dokidanje ljudskih prava \u2018nepo\u017eeljnim skupinama\u2019.<\/p>\n

– Pozivanjem na la\u017ene \u2018znanstvene \u010dinjenice\u2019, uz istovremeno pre\u0161u\u0107ivanje ili negiranje istine, te ismijavanjem, vrije\u0111anjem i klevetanjem LGBTIQ zajednice, gra\u0111anska inicijativa poti\u010de druge na mr\u017enju, \u0161to za posljedicu ima pojavu opravdanog straha kod zajednice koja se zbog svega osje\u0107a usamljeno i neza\u0161ti\u0107eno – govori Ivani\u0161evi\u0107.<\/p>\n

Odvjetnica sa zagreba\u010dkom adresom napominje da pored Ustava u Hrvatskoj postoji set zakona kojima se pojedincima jam\u010di sloboda odabira rodnog identiteta i spolnog opredjeljenja. Smatra da su ta zakonska rje\u0161enja znatno pobolj\u0161anja u odnosu na prethodni period, prvenstveno onaj prije pristupanja Evropskoj uniji. Ipak isti\u010de da ona sadr\u017ee odre\u0111ene nedostatke koje bi u budu\u0107nosti trebalo pobolj\u0161ati. Pri tome izra\u017eava bojazan da bi na degradaciju tog procesa mogla utjecati kampanja protivnika Konvencije.<\/p>\n

Da su polo\u017eaj i prava transrodnih osoba u proteklih nekoliko godina zna\u010dajno unaprije\u0111eni smatra i Vi\u0161nja Ljubi\u010di\u0107, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. No istodobno nagla\u0161ava da sam postupak tranzicije \u2018jo\u0161 uvijek nije pokriven odgovaraju\u0107im u\u010dinkovitim i transparentnim postupcima nadle\u017enih tijela\u2019 te da je broj pritu\u017ebi transrodnih osoba njenom uredu i dalje u porastu. Konkretnije, trenutno rje\u0161avaju 19 takvih predmeta. Najve\u0107i broj njih, ukupno osam, odnosi se na rad Nacionalnog zdravstvenog vije\u0107a (NZV), \u010diji je osniva\u010d Hrvatski sabor.<\/p>\n

Rije\u010d je o savjetodavnom tijelu, uspostavljenom 2008. Zakonom o zdravstvenoj za\u0161titi, koje broji devet \u010dlanova. Njegova idejna uloga bila je da prati sva podru\u010dja zdravstvene za\u0161tite te daje \u2018stru\u010dna mi\u0161ljenja iz podru\u010dja planiranja, programiranja, razvoja i drugih bitnih pitanja iz zdravstva od va\u017enosti za RH\u2019, no NZV-u je uskoro dodijeljena jo\u0161 jedna funkcija: dono\u0161enje mi\u0161ljenja o promjeni spola ili \u017eivota u drugom rodnom identitetu. Drugim rije\u010dima, ukoliko trans osoba, kao \u0161to je to bio slu\u010daj s Viktorijom \u0106urlin, odlu\u010di promijeniti osobno ime, dovoljno je da podnese zahtjev u nadle\u017eni ured dr\u017eavne uprave i on \u0107e, u pravilu, biti odobren bez obzira \u0161to se ime mo\u017eda ne sla\u017ee sa spolom koji joj je tako\u0111er upisan u osobnim dokumentima. Me\u0111utim, ukoliko se zatra\u017ei prilagodbu spola u matici ro\u0111enih, na \u0161to se odlu\u010duje najve\u0107i broj trans osoba zbog otklanjanja mogu\u0107e diskriminacije u postupcima u kojima su du\u017eni prilo\u017eiti osobne isprave, kao \u0161to je to slu\u010daj na poslu, u obrazovnom i zdravstvenom sustavu te prilikom legitimacije policije, du\u017ena je pribaviti mi\u0161ljenje NZV-a.<\/p>\n

Prija\u0161njih godina, dok se na njegovu \u010delu nalazio \u017deljko Reiner, aktualni potpredsjednik Sabora iz redova HDZ-a, to je tijelo u pravilu ignoriralo zahtjeve ili izdavalo negativna mi\u0161ljenja, posebice ako podnositelji nisu bili sterilizirani, odnosno ukoliko nisu kirur\u0161ki prilagodili svoj spol. Takvu praksu je 2012. u izjavi za Jutarnji list Reiner poku\u0161ao opravdati oprezom da bi se, u suprotnom, \u2018netko mogao predomisliti i to bi dovelo do te\u0161kih situacija\u2019.<\/p>\n

Kako obja\u0161njava Bojana Ivani\u0161evi\u0107, transrodnim osobama je 2013., izmjenama i dopunama Zakona o dr\u017eavnim maticama, omogu\u0107eno da osim operativnim zahvatom ili kroz hormonalnu terapiju, promjenu spola ostvare tako da doka\u017eu da \u017eive u drugom rodnom identitetu. Pozitivne promjene potaknula je i presuda Ustavnog suda iz o\u017eujka naredne godine, zahvaljuju\u0107i kojoj je tada maloljetni A. D., a kojeg je zastupala na\u0161a sugovornica, postao prva osoba kojoj je u dokumente upisana promjena spola iako nije napravio operativni zahvat.<\/p>\n

Iste godine, za vrijeme vladavine SDP-a, donesen je Pravilnik o na\u010dinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvr\u0111ivanja uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o \u017eivotu u drugom identitetu, kojim je po prvi put eksplicitno ukinuto uvjetovanje medicinskih zahvata. Tada je imenovan i aktualni saziv NZV-a, kojim predsjeda SDP-ov internist Rajko Ostoji\u0107, pored antropologa Pavla Rudana, neurologinje Vesne \u0160eri\u0107, endokrinologinje Dubravke Juri\u0161i\u0107-Er\u017een, radiologa Svena Kurbela, kardiologa Darka Duplan\u010di\u0107a, biokemi\u010darke Dunje Rogi\u0107, medicinske sestre Ane Ljubas i stomatologinje Ivane \u010cukovi\u0107-Bagi\u0107. Iako su suglasni da NZV od tada donosi pozitivna mi\u0161ljenja, na\u0161i sugovornici isti\u010du da se ona uvijek donose izvan propisanog roka od 30 dana. Na upit Novosti da se o\u010dituju o tim tvrdnjama, iz Ministarstva zdravstva nam je tek odgovoreno da je od 2014. do danas NZV pozitivno rije\u0161io 73 zahtjeva, od \u010dega se njih osam odnosi na promjenu spola, a 65 na \u017eivot u drugom rodnom identitetu.<\/p>\n

– Ne poznajem nijednu osobu koja je mi\u0161ljenje NZV-a dobila u zakonski propisanom roku. Problem je \u0161to se nemamo kome \u017ealiti osim tom istom tijelu, zbog \u010dega se nalazimo u bezizlaznoj situaciji – \u017eali se Arian Kajtezovi\u0107, jedan od suosniva\u010da Trans mre\u017ee Balkana, regionalne platforme udruga s transrodnim predznakom, koji upozorava na apsurdnost ovlasti koje posjeduje NZV.<\/p>\n

– Ispada da su dr\u017eavna tijela i njihovi slu\u017ebenici bolje upoznati s mojim rodnim identitetom od mene samoga. S druge strane, ako svima dajemo za pravo da sami odrede koje su nacionalnosti i vjere, za\u0161to to ne bi bio slu\u010daj i s rodom, koji je daleko intimniji i sastavniji identitet svake osobe? Uostalom, je li to \u0161to meni ili bilo kome drugom u dokumentima pi\u0161e da sam mu\u0161kog ili \u017eenskog spola od tolike va\u017enosti za RH da se time mora baviti tijelo od nacionalne va\u017enosti? – pita se Kajtezovi\u0107.<\/p>\n

Budu\u0107i da obna\u0161a i du\u017enost supredsjednika me\u0111unarodne organizacije Transgender Europe, ovaj aktivist je upoznat i s razinom prava koje trans osobe imaju u ostatku Evrope. Obja\u0161njava da se Hrvatska do prije nekoliko godina formalno nalazila me\u0111u onim dr\u017eavama koje su imale bolje zakone, dok danas postoji sve vi\u0161e onih, kao \u0161to su Irska, Danska i Norve\u0161ka, koje trans osobama omogu\u0107uju da ime i spol prilagode prakti\u010dki jednim potpisom, odnosno temeljem samoodre\u0111enja. Malta je oti\u0161la i korak dalje, pa nebinarnim osobama, odnosno onima \u010diji se identitet ne uklapa u poimanje u kojem je rod ograni\u010den isklju\u010divo na kategorije mu\u0161karca ili \u017eene, omogu\u0107uje da u dokumentima upi\u0161u oznaku X.<\/p>\n

Matea Popov, psihologinja u udruzi Trans Aid i predsjednica Sekcije za psihologiju roda i seksualnosti pri Hrvatskom psiholo\u0161kom dru\u0161tvu, dodaje da u nabrojenim dr\u017eavama nisu zabilje\u017eeni slu\u010dajevi u kojima su ljudi bezglavo po\u010deli mijenjati dokumente, niti da su se pojavili neki drugi problemi. Smatra da je to put kojim bi i Hrvatska trebala i\u0107i. Time bi se, ka\u017ee, otklonile i druge prepreke na koje danas nailaze trans osobe, prije svega u zdravstvenom sustavu.<\/p>\n

Za odre\u0111eni broj trans osoba prvu prepreku predstavlja prikupljanje dokumentacije, odnosno mi\u0161ljenja i nalaza psihijatra, endokrinologa, psihologa i socijalnog radnika, koja se potom dostavlja NZV-u. Matea Popov upozorava da u Hrvatskoj postoji izrazito mali broj stru\u010dnjaka koji su formalno educirani za bavljenje tom temom te da oni, koji su za to uistinu specijalizirani, svoja znanje i kompetencije duguju isklju\u010divo osobnim interesima. Dio njih nalazi se na formaliziranoj Listi stru\u010dnjaka koji imaju iskustva u radu s transrodnim osobama Ministarstva zdravstva iz 2015. Pored toga \u0161to se od ukupno nabrojanih 15 psihologa, psihijatara, kirurga, ginekologa i endokrinologa njih \u010dak 13 nalazi u Zagrebu, a pritom neki isklju\u010divo rade u privatnim poliklinikama, Popov ukazuje na jo\u0161 jedan problem: lista se ne a\u017eurira. \u0160tovi\u0161e, svjedo\u010di psihologinja, aktivisti i aktivistkinje Trans Aida nazvali su te stru\u010dnjake, jednog po jednog, i tako saznali da neki od lije\u010dnika uop\u0107e ne znaju da su na listi, kao i da dio njih uop\u0107e nema iskustvo rada s trans osobama.<\/p>\n

– Dobro je da su razli\u010diti stru\u010dnjaci involvirani u proces tranzicije, da osoba dobije psiholo\u0161ki tretman, potrebno savjetovanje i pripremu, da joj psihijatar pomogne ukoliko ima drugih problema. Va\u017eno je da se kod endokrinologa ide na redovne kontrole, odnosno da se hormoni ne uzimaju olako i nelegalno, ali to da lije\u010dnici s liste imaju mo\u0107 odrediti je li netko trans ili nije, naprosto je prevelika ovlast – govori Matea Popov i dodaje da postoje tendencije da se nekim stru\u010dnjacima ide radije negoli drugima.<\/p>\n

Obja\u0161njava da je posebno te\u0161ko onim osobama koje imaju psihi\u010dke pote\u0161ko\u0107e kao \u0161to su anksioznost, depresija i poreme\u0107aji u prehrani, \u0161to je, ka\u017ee ona, u trans populaciji statisti\u010dki vjerojatnije zbog problema s kojima se te osobe suo\u010davaju u patrijarhalnom dru\u0161tvu.<\/p>\n

– Doga\u0111a se da psihijatri to \u010desto tuma\u010de na na\u010din da osobu proglase manje ura\u010dunljivom, \u010dime zapravo skidaju kredibilitet s njene transrodnosti. Budu\u0107i da mentalne pote\u0161ko\u0107e osobu ne \u010dine manje vrijednim \u010dlanom dru\u0161tva dok god joj nije oduzeta skrb nad samom sobom, smatram kako nema razloga da se to uzimam protiv nje – govori Matea Popov.<\/p>\n

Na takvu reakciju u jednoj zagreba\u010dkoj bolnici prije nekoliko godina nai\u0161la je Viktorija \u0106urlin. Ka\u017ee da je problem nastao kada je psihijatar, kojeg ne \u017eeli imenovati, prilikom prikupljanja dokumentacije koju je trebala dostaviti NZV-u, u povijesti bolesti vidio da se kod nje u jednom stresnom \u017eivotnom periodu razvila depresija i anksioznost.<\/p>\n

– Zahtijevao je da kod njega dolazim mjesecima da se uvjeri da nisam transrodnost valjda umislila iako sam se u tom momentu osje\u0107ala stabilno. Kao \u0161to cis osobe imaju psihi\u010dkih problema, tako ih imaju i trans osobe. To me je jako zasmetalo i nisam htjela tro\u0161iti mjesece na to da netko procjenjuje jesam li ja \u017eena ili sam poludjela – svjedo\u010di studentica, koja je zbog tog iskustva za sada odustala od promjene spola u dokumentima.<\/p>\n

Zbog financijske situacije odustala je i od genitalne operacije koju nijedan lije\u010dnik kod nas ne izvodi, pa trans osobe iz Hrvatske naj\u010de\u0161\u0107e odlaze u jednu privatnu beogradsku kliniku. Za nju je potrebno izdvoji oko 10.000 eura. Pridodamo li tome da su zbog neuskla\u0111enosti administracije pojedine trans osobe primorane same pla\u0107ati doze hormona, taj se iznos penje na po jo\u0161 nekoliko stotina kuna mjese\u010dno. Matea Popov ka\u017ee da neki lije\u010dnici estrogen, odnosno testosteron bez ikakvih problema izdaju na recept, dodaju\u0107i da to uvelike ovisi o tome je li trans osoba ve\u0107 promijenila spol u dokumentima. Ka\u017ee da se zbog svega navedenog medicinske oblike tranzicije mo\u017ee tuma\u010diti i kao klasno pitanje.<\/p>\n

\u2018Sve zdravstvene usluge koje lije\u010dnici specijalisti medicinski indiciraju kod osiguranih osoba provode se na teret obveznog zdravstvenog osiguranja. Isto vrijedi i za osigurane osobe koje su u postupku tranzicije spola. Ono \u0161to lije\u010dnici specijalisti postave kao medicinsku indikaciju, provodi se na teret obveznog zdravstvenog osiguranja\u2019, navodi se u odgovoru koji su Novosti dobile od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).<\/p>\n

– S HZZO-om se zapravo ne zna tko pije, a tko pla\u0107a. Osiguranje pokriva posjete psihologu, psihijatru i endokrinologu te dio endokrinolo\u0161kih pregleda. I to je otprilike to. Unazad godinu dana pokrivala se i gornja operacija (otklanjanja dojki, op. a). Bez ikakvog obja\u0161njenja ili promjene pravilnika, sada su trans osobe za taj zahvat po\u010dele dobivati ra\u010dune u iznosu od oko tisu\u0107u eura. Zbog takve nekonzistentnosti, trans osobe konstantno \u017eive u neizvjesnosti, zbog \u010dega im se jako te\u0161ko nositi s ionako te\u0161kom svakodnevnicom – obja\u0161njava Popov, koja pred toga \u0161to u Trans Aidu pru\u017ea individualna i grupna savjetovanja, na svakodnevnoj razini odgovara na pisane upite, uglavnom osoba koje zbog nedostupnosti informacija ne znaju kako bi zapo\u010dele proces tranzicije.<\/p>\n

Ka\u017ee da joj na individualna savjetovanja uglavnom dolaze mla\u0111e osobe, koje osim na transfobiju u obrazovnom sustavu ponekad nailaze i na nerazumijevanje roditelja, dok joj se oni stariji od 35 godina, zbog straha od gubitka posla i mogu\u0107eg odbacivanja od \u010dlanova u\u017ee obitelji, obi\u010dno javljaju mailom. Pored psiholo\u0161kih, ono \u0161to je ve\u0107ini njih zajedni\u010dko su birokratsko-pravni problemi.<\/p>\n

– Proces tranzicije nepotrebno dugo traje i jako je neizvjestan za trans osobe, u smislu da ne znaju ho\u0107e li im psihijatar \u2018blagosloviti\u2019 identitet, ho\u0107e li biti dovoljno dobri i uvjerljivi za njega, ho\u0107e li uzeti neke njihove druge pote\u0161ko\u0107e i okrenuti ih protiv njih. Ogroman problem je i opravdani strah od diskriminacije. Naime, osobe koje se nalaze u procesu tranzicije naj\u010de\u0161\u0107e \u017eive u nezavisnim ku\u0107anstvima, odnosno zavr\u0161avaju fakultet, zapo\u0161ljavaju se ili ve\u0107 rade, pa ih je jako strah kako \u0107e na sve reagirati poslodavac. Izgube li posao na po\u010detku tranzicije, odnosno dok im dokumenti nisu uskla\u0111eni s izgledom koji se upravo u tom periodu mijenja, oni su egzistencijalno ugro\u017eeni i neizvjesno je ho\u0107e li uspjeti na\u0107i novi posao – govori ona i dodaje da je posebno te\u0161ko osobama koje \u017eive u manjim sredinama.<\/p>\n

To na vlastitom primjeru osje\u0107a Josipa, kako \u0107emo je ovdje nazvati jer je \u017eeljela ostati anonimna. Ta \u017eena, koja \u017eivi u jednom manjem mjestu na sjeveru Hrvatske, majka je transrodnog tinejd\u017eera.<\/p>\n

– Rodila sam curicu koja je oko druge godine \u017eivota isklju\u010divo voljela ono \u0161to nazivamo \u2018mu\u0161kim\u2019 stvarima. Odbijao je nositi haljinice i dugu kosu, jako je volio igrati nogomet, skupljati figurice akcijskih junaka. Kako \u017eivimo u maloj sredini, nisam imala pojma \u0161to je transrodnost. Jednostavno, nikada nisam \u010dula za taj pojam. Ponekad me sve to skupa malo smetalo jer su me na\u0161i sumje\u0161tani ispitivali za\u0161to dijete obla\u010dim tako kako obla\u010dim i za\u0161to ga \u0161i\u0161am na kratko. Ali to nije bila moja volja, jednostavno nisam htjela da moje dijete izgleda onako kako ne \u017eeli – svjedo\u010di Josipa i dodaje da su se prvi strahovi pojavili kada je njen dje\u010dak krenuo u \u0161kolu.<\/p>\n

Kako nam ka\u017ee, ostaloj djeci je prvih dana izgledao \u2018malo \u010dudno\u2019, ali su ga uskoro bezrezervno prihvatili, rasli zajedno i apsolutno ga podr\u017eali kada je, osam godina kasnije, i to uz podr\u0161ku razrednice i ravnateljice, stao pred razred i rekao im da je trans mu\u0161karac.<\/p>\n

– Lagala bih kada bih rekla da nije bilo kriznih situacija – govori Josipa u jednom dahu.<\/p>\n

– Moje dijete je postalo nesretno onog momenta kada je dobilo menstruaciju, pa su po\u010dele rasti grudi\u2026 Tada su u \u0161koli imali predavanje o poreme\u0107ajima u prehrani tokom kojeg je \u010duo da se kod onih cura koje boluju od anoreksije zaustavi pubertetski razvoj. Zato je prestao jesti – nastavlja ona.<\/p>\n

Tih dana Josipa je u povijesti internetskog pretra\u017eivanja shvatila da je njen sin posje\u0107ivao stranice koje se bave trans temama.<\/p>\n

– Shvatila sam da je to moje dijete. Dala sam si par tjedana dok sve ne prou\u010dim. A istovremeno sam osje\u0107ala tugu i bol, pitala se zar je to stvarno mogu\u0107e.<\/p>\n

Potom je kontaktirala obiteljsku lije\u010dnicu koja se za savjet obratila prijateljici u jednoj zagreba\u010dkoj bolnici. \u2018Pa to je trans de\u010dko! Zar nikada prije niste to vidjeli\u2019, rekla joj je. Obitelj se iz malog mjesta potom uputila u Zagreb, gdje je u jednoj bolnici psiholog sumnji\u010davo gledao na njihovog sina.<\/p>\n

– \u2018Ti mora\u0161 prihvatiti da si cura\u2019, govorio mu je. A on je svaki dan tonuo u depresiju. Onda su ga poslali kod psihijatra koji mu je prepisao antidepresive, s \u010dime se nisam mogla pomiriti. Potom su mi prijetili da \u0107e, ukoliko ne smirim svoga sina, moje dijete morati ostati na promatranju u psihijatrijskoj ustanovi – prisje\u0107a se Josipa najstresnijih dana u svom \u017eivotu.<\/p>\n

Budu\u0107i da u tom momentu nije znala kome da se obrati za pomo\u0107, preko interneta je do\u0161la do lije\u010dnika koji ima vi\u0161egodi\u0161nje iskustvo rada s trans osobama. Primio ju je isti dan i nakon pregledanih nalaza rekao: \u2018Pa jesu li oni normalni, mogli su vam upropastiti dijete. Bacite sve tablete i tu\u017eite ih sve redom!\u2019<\/p>\n

– \u2018Ja \u0107u ti pomo\u0107i, nemoj se bojati\u2019, rekao je mom dje\u010daku, kojem se nakon mjeseci patnje vratila nada i onaj, samo njemu svojstven, sjaj u o\u010dima. Nakon hormonalne terapije i nastavka tranzicije on je toliko sretan da vam rije\u010dima ne mogu opisati – govori ona i dodaje da su reakcije okoline bile razli\u010dite.<\/p>\n

Neki su im \u010destitali na hrabrosti, a drugi su ih osu\u0111ivali uz opaske kao \u0161to su: \u2018To nije ljudsko bi\u0107e\u2019 ili \u2018\u0160to je sad ovo, ho\u0107e li sada \u017eene sebi ugra\u0111ivati pimpeke?\u2019 Jedno od bolnijih iskustava za Josipu je bilo suo\u010davanje s lokalnim sve\u0107enikom koji je oti\u0161ao toliko daleko da je \u017eupljane digao na noge. Samu obitelj uvjeravao je da se mora oduprijeti \u2018ku\u0161nji koju im \u0161alje Bog\u2019 i da je njihovo dijete takvo kakvo je jer otpla\u0107uje grijehe svojih predaka. Josipa to nije \u017eeljela slu\u0161ati, jer, kako ka\u017ee, radije \u0107e gledati kako je njeno dijete sretno, nego mu okrenuti le\u0111a da sve\u0107eniku bude za pravo. Zbog toga je s njim u\u0161la u otvoreni konflikt.<\/p>\n

– Tom prilikom sve\u0107enik mi je poru\u010dio da podr\u017eavaju\u0107i svoje dijete \u010dinim smrtni grijeh i da on i ja ne smijemo u\u0107i u crkvu dok god se ne ispovjedimo i pokajemo. Za \u0161to da se ja kajem? Za to \u0161to volim svoje dijete? To \u0161to bih dala sve za njegovu sre\u0107u? Za to se ne\u0107u kajati. Kajala bih se da sam svojem djetetu okrenula le\u0111a i da mu nisam pomogla. E onda bih se kajala – nastavlja ova \u017eena koja ne krije strah zbog atmosfere u hrvatskom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Naime, zadnje provedeno istra\u017eivanje, ono udru\u017eenja Zagreb Pride iz 2013., dokazuje da je od 83 osobe \u010diji spolni\/rodni identitet odstupa od dru\u0161tveno o\u010dekivanog, njih \u010dak 54,2 posto do\u017eivjelo neki oblik nasilja. Psihi\u010dko nasilje do\u017eivjelo ih je svih 54,2 posto, a fizi\u010dko 15,7 i seksualno 19,3 posto. Arian Kajtezovi\u0107 napominje da u Hrvatskoj ne postoji organizacija koja sustavno prati zlo\u010dine iz mr\u017enje prema trans osobama, no do aktivista je do\u0161la informacija kako je pro\u0161le godine, uo\u010di Povorke ponosa LGBTIQ osoba, na Trgu bana Jela\u010di\u0107a napadnuta jedna trans osoba, kao i da je jednoj trans \u017eeni iz manjeg mjesta prije\u0107eno vatrenim oru\u017ejem. Mediji su lani izvijestili i o napadu na dizajnericu Romanu Taylor, koja je tada posvjedo\u010dila da se zbog opetovanih fizi\u010dkih napada boji \u0161etati Zagrebom.<\/p>\n

– Kampanje protiv uvo\u0111enja zdravstvenog odgoja i za izmjenu definicije braka, mar\u0161iranje filousta\u0161a iz A-HSP-a Zagrebom, splitski prosvjed protiv Istanbulske konvencije na kojem se orilo \u2018Za dom spremni\u2019, molitelji pred bolnicama koje gledam dok odlazim na hormonsku terapiju\u2026 – nabraja Viktorija \u0106urlin, na\u0161a sugovornica s po\u010detka pri\u010de.<\/p>\n

– Zbilja mislim da je do\u0161lo vrijeme da svi do jednoga, pogotovo pripadnici marginaliziranih skupina, zbijemo redove, poka\u017eemo da nas ima i kako ne\u0107emo dozvoliti da se po nama gazi. Pitanje je gdje \u0107e se Crkva, \u017deljka Marki\u0107, Ladislav Il\u010di\u0107 i sli\u010dni zaustaviti. A ujedno sami sebi moramo postaviti pitanje kakvo dru\u0161tvo uistinu \u017eelimo. Osobno \u017eelim da ono bude pluralisti\u010dko i tolerantno i u\u010dinit \u0107u sve \u0161to je u mojoj mo\u0107i da ga takvim i izgradim – poru\u010duje Viktorija \u0106urlin.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Transrodne osobe, njihovi roditelji, stru\u010dnjaci i aktivisti govore za Novosti o tome kako je biti trans osoba u Hrvatskoj u jeku \u017eestoke kampanje demoniziranja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-246608","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246608","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=246608"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246608\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=246608"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=246608"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=246608"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}