{"id":246505,"date":"2018-05-13T07:00:19","date_gmt":"2018-05-13T05:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=246505"},"modified":"2018-05-12T22:16:29","modified_gmt":"2018-05-12T20:16:29","slug":"kako-se-oduprijeti-cionizmu-i-imperijalizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/13\/kako-se-oduprijeti-cionizmu-i-imperijalizmu\/","title":{"rendered":"Kako se oduprijeti cionizmu i imperijalizmu"},"content":{"rendered":"

Autor: Zafar Bangash<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Imperijalisti i cionisti (u posljednjih nekoliko dana udru\u017eeni sa hindu nacistima i vehabijama) su ve\u0107inu pro\u0161log stolje\u0107a plja\u010dkali svijet. Njihove metode su vremenom postale \u0161okantno brutalne.<\/p>\n

Imperijalisti koriste veliki broj alata da bi ostvarili svoje ciljeve u zemljama u kojima smatraju da je vlada problemati\u010dna ili nepopustljiva. Neke od metoda kori\u0161tene u pro\u0161losti mogu se identifikovati:<\/p>\n

    \n
  1. CIA \/ MI6- konstruisani vojni udari uklju\u010duju\u0107i ubistvo lidera koji odbijaju da se pridr\u017eavaju imperijalisti\u010dko-cionisti\u010dkih zahtjeva;<\/li>\n<\/ol>\n
      \n
    1. Neposredna vojna invazija i okupacija ciljane zemlje (obi\u010dno one sa malim kapacitetom da se odbrani i pobjedi);<\/li>\n<\/ol>\n
        \n
      1. Kori\u0161tenje sankcija u svrhu uru\u0161avanja ekonomije zemlje;<\/li>\n<\/ol>\n
          \n
        1. Stvaranje, naoru\u017eavanje i podr\u0161ka teroristi\u010dkih proxy grupa.<\/li>\n<\/ol>\n

          U pro\u0161losti, preferirani na\u010din rada imperijalista bio je da se napravi vojni udar protiv “neposlu\u0161nog” lidera koji je uvijek bivao ubijen na kraju (premijer Liaquat Ali Khan, Pakistan, 1951, predsjednik Jacobo Arbenz, Gvatemala, 1954, predsjednik Ngo Dinh Diem, Ju\u017eni Vijetnam, 1963, predsjednik Salvadore Allende, \u010cile, 1973). \u010cak i ako lider nije ubijen (Mohammad Mosaddeq, Iran, 1953, predsjednik Sukarno, Indonezija, 1966), zemlju je preuzela i kontrolisala vojska, bilo to direktno ili indirektno, koja je slu\u017eila politi\u010dkim, ekonomskim i strate\u0161kim interesima imperijalizma. S obzirom na to da u ve\u0107ini postkolonijalnih nezavisnih dr\u017eava, civilne institucije, za razliku od vojske, nisu stabilne ili jake, imperijalisti\u010dke sile – SAD, Britanija, Francuska, itd. – oduvijek su kultivisale i odr\u017eavale bliske veze sa vojskom u ovim dr\u017eavama te radile kroz nju.<\/p>\n

          U nekim slu\u010dajevima, primijenjena je i direktna vojna akcija. Vijetnam u 1960-im godinama, a u posljednje vrijeme Afganistan, Irak i Libija su primjeri ove vrste intervencije (imperijalisti i njihovi saveznici su jo\u0161 uvijek u Afganistanu, ali nisu uspjeli slomiti otpor). Poslije gorkih iskustava u Iraku, Libiji i Siriji, imperijalisti i njihovi saveznici promijenili su taktike. Sada su pribjegli stvaranju lokalnih punktova poput takfiri teroristi\u010dkih grupa kako bi uklju\u010dili muslimane u interne probleme. Takfiri su ekvivalent muslimanskog svijeta, sa vjerskom konotacijom, jedinicama smrti koje su Sjedinjene Dr\u017eave slale 70-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a na Gvatemalu, El Salvador i druge zemlje Latinske Amerike.<\/p>\n

          Kreiranje i podr\u0161ka takfiri grupa slu\u017ei dvije svrhe. Prvo, stvorili su izgovor za imperijalisti\u010dke sile da pravdaju svoje akcije govore\u0107i da postoji “vanjska prijetnja” njihovom postojanju i\u00a0 da je potrebna vojna akcija za suo\u010davanje s njom (boriti se tamo prije nego \u0161to se moramo boriti ovdje!). Drugo, stvaranje takvih grupa dijeli muslimane du\u017e sekta\u0161kih linija, \u010dime se slabe muslimanska dru\u0161tva.<\/p>\n

          U pro\u0161losti, muslimani koji su pripadali razli\u010ditim \u0161kolama misli nisu se suo\u010davali sa ve\u0107im problemima u smislu razli\u010ditog tuma\u010denja i shvatanja Islama. Za\u0161to su to postala takva sporna pitanja koja danas dovode do ratova i ubistava – mo\u017ee se pravilno razumjeti samo ako uzmemo u obzir snage koje ih podr\u017eavaju.<\/p>\n

          Grupa neokonzervativaca 1997. godine, koja se sastojala od tvrdokornih cionisti\u010dkih Jevreja i kr\u0161\u0107anskih fundamentalista u SAD-u, napravila je manifesto pod nazivom “Projekat za novi ameri\u010dki vijek” (PNAC). Taj manifesto je bio \u0161irok u svojoj obradi i besmislen u svojim izjavama. Dokument je razradio dnevni red SAD-a, \u010diji je glavni cilj u to vrijeme bio “sprije\u010davanje ja\u010danja novih konkurentskih velikih snaga”. On je pozvao na uspostavljanje “\u010detiri glavne misije za ameri\u010dke vojne snage\u201c. One su identifikovane kao:<\/p>\n

            \n
          1. Braniti ameri\u010dku dr\u017eavu;<\/li>\n<\/ol>\n
              \n
            1. Boriti se i odlu\u010dno pobje\u0111ivati u vi\u0161estrukim, simultanim ratnim anga\u017emanima;<\/li>\n<\/ol>\n
                \n
              1. Izvr\u0161iti “obavezne” du\u017enosti vezane za oblikovanje sigurnosnog okru\u017eenja u kriti\u010dnim regijama;<\/li>\n<\/ol>\n
                  \n
                1. Transformisati ameri\u010dke snage da eksploati\u0161u “revoluciju u vojnim poslovima”.<\/li>\n<\/ol>\n

                  Ove “osnovne misije” bi se postigle time \u0161to bi “vojska SAD-a imala dovoljno snage i bud\u017eetskih izdvajanja”. Da ne bi ostavili bilo kakvu nejasno\u0107u ili stvorili nesporazum, neokonzervativci su opisali svrhu misije. To je bilo “braniti klju\u010dne regione Evrope, isto\u010dne Azije i Bliskog istoka i o\u010duvati ameri\u010dku prednost”.<\/p>\n

                  Regije koje su identifikovane u dokumentu PNAC jo\u0161 1997. godine su kasnije do\u017eivjele velika previranja od Ukrajine i jugoisto\u010dne Azije do muslimanskog istoka. U svrhu ovog \u010dlanka ograni\u010dit \u0107emo na\u0161u diskusiju na muslimanski istok.<\/p>\n

                  Da bi postigli svoj cilj, neokonzervativci su tako\u0111er pozvali na napad tipa “Pearl Harbour” na teritoriji SAD-a da bi ubijedili ratom umorne Amerikance da podr\u017ee nove beskrajne ratove. Ovo se dogodilo u onome \u0161to se naziva napad 11. septembra. Iako je zvani\u010dna verzija 9\/11 \u0161iroko diskreditovana, ne\u0107emo se zadr\u017eavati sa detaljima o tome \u201cko i kada\u201c.<\/p>\n

                  Ono \u0161to je va\u017eno za nas jeste da su ti napadi kori\u0161teni kao podloga pokretanja programa beskrajnih ratova.<\/p>\n

                  Neokonzervativci su se ve\u0107 oslanjali na va\u017ene pozicije unutar re\u017eima D\u017eord\u017ea V. Bu\u0161a. Neke od ovih osobasu nadaleko poznate: Dick Cheney (potpredsjednik), Donald Rumsfeld (sekretar za odbranu), Paul Wolfowitz (podsekretar za odbranu), Richard Perle (predsjednik Odbora za politiku odbrane), William Kristol (urednik desni\u010darskog cionisti\u010dkog magazina, Weekly Standard) i mno\u0161tvo drugih cionisti\u010dkih neokona.<\/p>\n

                  Otprilike nedjelju dana nakon napada 11. septembra, general Wesley Clark, penzionisan general SAD-a sa \u010detiri zvjezdice i vrhovni savezni\u010dki komandant snaga NATO-a 1999. godine, otkrio je da je oti\u0161ao u Pentagon da se sastane sa najvi\u0161im zvani\u010dnicima. Nakon sastanka sa Ramsfeldom i Wolfowitzom, Clark je si\u0161ao sprat ni\u017ee “samo da se pozdravi sa nekim od ljudi u Zajedni\u010dkom \u0161tabu koji su radili za njega, a jedan od generala ga je pozvao.”<\/p>\n

                  Prema Clarkovim rije\u010dima, general mu je rekao: “Donijeli smo odluku da \u0107emo i\u0107i u rat sa Irakom.” Kada je upitao da li su prona\u0111ene neke informacije koje povezuju Saddama Huseina sa Al-Kaidom, Clarku je taj general rekao: “Oni su samo donijeli odluku da idu u rat sa Irakom”, nakon \u010dega je nastavio: “Pretpostavljam da ne znamo \u0161ta da radimo sa teroristima, ali imamo dobru vojsku i mo\u017eemo sru\u0161iti Vlade.” Zatim je dodao: “Pretpostavljam da ako jedini alat koji ima\u0161 je \u010deki\u0107, svaki problem mora da izgleda kao ekser.”<\/p>\n

                  Clark je zatim naveo sedam zemalja koje bi SAD trebale da “sru\u0161e” u periodu od pet godina, prema rije\u010dima generala sa kojim se sastao u Pentagonu, i to: “Irak, zatim Sirija, Liban, Libija, Somalija, Sudan i, na kraju, Iran”.<\/p>\n

                  Ono \u0161to se dogodilo 11. septembra na muslimanskom istoku pokazuje da je program neokonzervativaca na pravom putu. Ba’tisti\u010dki re\u017eim Saddama Huseina sru\u0161en je u Iraku (2003.), a diktator je kasnije obje\u0161en (decembar 2006.) – sudbina koju je zaslu\u017eio – ali je ira\u010dko dru\u0161tvo tako\u0111er fragmentirano. Zemlja u kojoj sekta\u0161tvo nikada nije bilo problem, odjednom je postalo najve\u0107i problem koji je rezultirao ogromnim sekta\u0161kim nasiljem. Grupa koja sebe naziva Al Kaidom u Iraku pojavila se 2004. godine, navodno za borbu protiv ameri\u010dke okupacije, ali u stvarnosti za unaprije\u0111enje ameri\u010dke agende, kao \u0161to je to i uradila Al-Kaida koja je djelovala u Afganistanu prije ameri\u010dke invazije u oktobru 2001. godine. Mnogi muslimani u svojoj nevinosti vjeruju da se Osama bin Laden borio protiv Amerikanaca. Ovo je moglo biti ta\u010dno nakon \u0161to su se sovjetske snage povukle iz Afganistana (\u010dak i to je sumnjivo), ali prije tog datuma radio je sa Amerikancima. Naprimjer, u decembru 1989. godine, Osama je prevezen avionom CIA-e od Afganistana do Pakistana, gdje se pakistanski politi\u010dar Imran Khan susreo s ambasadorom SAD-a u Islamabadu.<\/p>\n

                  Od ameri\u010dke invazije i okupacije Afganistana (2001.) i Iraka (2003), druge zemlje na listi Pentagona tako\u0111er su pretrpile velika previranja: Somalija, Sudan, Libija, Liban (u ograni\u010denom obimu) i Sirija.<\/p>\n

                  Istina, imperijalisti i cionisti nisu uspjeli u potpunosti u svojoj neobi\u010dnoj agendi, ali to nije zbog nedostatka poku\u0161aja. Ako je Libija za njih bila nesre\u0107na katastrofa, Sirija tako\u0111er nije neki uspjeh.<\/p>\n

                  Razlog za usmjeravanje Sirije ka ru\u0161enju vlade Bashar al-Asada je povezan sa frontom otpora protiv cionisti\u010dkog Izraela. Sirija poma\u017ee Hezbollahu i Palestincima. Ako bi Sirija bila izba\u010dena iz jedna\u010dine, front otpora bi bio ozbiljno potkopan. Nije iznena\u0111uju\u0107e za\u0161to je toliko truda ulo\u017eeno u svrgavanje Al Assada i uni\u0161tavanje Sirije.<\/p>\n

                  Imperialisti, cionisti i njihovi arapski saveznici djelimi\u010dno su uspjeli ostvariti svoj cilj: uni\u0161tenje Sirije. Krajnji cilj ovih poteza bio je slabljenje i podrivanje \u200b\u200bIslamske Republike Iran kao glavnog stuba fronta otpora; kao i model nezavisnog postojanja oslobo\u0111en politi\u010dke arhitekture nametnute imperijalisti\u010dkim silama – pobjednicima Drugog svjetskog rata . Islamska revolucija nudi primjer svim potla\u010denim narodima \u0161irom svijeta da stoje na nogama i ne predaju se globalnim nasilnicima: imperijalistima i cionistima. To je primjer nezavisnosti i izdr\u017eljivosti zasnovan na samopo\u0161tovanju i dostojanstvu koje imperijalisti i cionisti \u017eele da podrivaju i na kraju uni\u0161te jer bi njegovo dalje postojanje i rastu\u0107a mo\u0107 zavr\u0161ile zapadne eksploatisti\u010dke napore.<\/p>\n

                  \u010cak i dok su \u0161irili la\u017ei i distorzije zapadnih korporativnih medija, mnogi muslimani su naivno pali na zapadnu propagandu, naro\u010dito o Siriji. Al-Assad ne mora biti omiljeni vladar, ali \u010dinjenica je da je alternativa sa kojom se suo\u010dava sirijski narod toliko stra\u0161na da bi se radije trebalo dr\u017eati njega. Na\u017ealost, neki muslimani tako\u0111er su postali \u017ertve sekta\u0161ke propagande koju su lansirale zemlje poput “beduinske” Saudijske Arabije koja je sada postala otvoreni saveznik cionisti\u010dkog Izraela.<\/p>\n

                  Moramo obratiti pa\u017enju i pitanju za\u0161to su imperijalisti izabrali takfiri grupe za tu svrhu. Po ukusu gorkog ploda nacionalizma, socijalizma, ba'tizma, berberizma i mnogih drugih – muslimani su shvatili da rje\u0161enje njihovih problema ne le\u017ei u usvajanju ideologija nego u povratku ka su\u0161tinskom nauku islama. Muslimani su bili svjedoci la\u017ene nezavisnosti koju su odobrile odlaze\u0107e kolonijalne sile. Bila je to okrutna prevara. Samo Islamska revolucija nudi istinsku nezavisnost i njen primjer je inspirisao grupe i narode \u0161irom svijeta, posebno u Libanu (Hezbollah), Palestini (Hamas i Islamski d\u017eihad), kao iu Ju\u017enoj Americi. U stvari, prije islamske revolucije, palestinska borba bila je zaglavljena u nacionalisti\u010dkoj formi; nije predstavljala nikakvu prijetnju za cioniste, ve\u0107 je izazvala ogromnu \u0161tetu za palestinski narod. Krajem 1987. godine, kada su se Islamski d\u017eihad i Hamas pojavili, desila se prva Intifada. Palestinska borba je dovedena u svoj prirodni islamski na\u010din, a islamski otpor u Palestini postigao je zna\u010dajne uspjehe protiv cionisti\u010dkih okupatora od tada.<\/p>\n

                  To je front otpora kojeg se imperijalisti i cionisti pla\u0161e i zbog toga ga moraju podrivati. Me\u0111utim, doga\u0111aji u regionu pokazuju da je front otpora sve ja\u010di, dok se neprijatelji Islama izla\u017eu i uni\u0161tavaju: “Neprijatelji [Allaha] planiraju i spletkare, a i Allah planira; Doista je Allah najbolji strateg.”(3:53)<\/p>\n

                  e-pogledi<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                  Doga\u0111aji u regionu pokazuju da je front otpora sve ja\u010di, dok se neprijatelji Islama izla\u017eu i uni\u0161tavaju: “Neprijatelji [Allaha] planiraju i spletkare, a i Allah planira; Doista je Allah najbolji strateg.”(3:53)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-246505","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246505","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=246505"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246505\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=246505"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=246505"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=246505"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}