U vrijeme kada sam po\u010dinjao da se profesionalno bavim novinarstvom, o na\u0161oj feli se govorilo da smo univerzalne neznalice, ali se, bogme, i dr\u017ealo do na\u0161eg mi\u0161ljenja o pitanjima koja su se ticala javnih poslova i li\u010dnosti. Bezbroj puta sam od manje ili vi\u0161e bliskih ljudi, ali i sasvim nepoznatih, bio pitan za mi\u0161ljenje o koje\u010demu. I nikada, koliko me sje\u0107anje slu\u017ei, nijesam izbjegao da na pitanja odgovorim kako sam znao i umio ili da zatajim sopstveno mi\u0161ljenje.<\/p>\n
Uvijek sam smatrao da novinarstvo u demokratskim dru\u0161tvima, \u010dija je vlast utemeljena na suverenitetu gra\u0111ana, treba da bude u slu\u017ebi javnog interesa, da pomogne emancipaciji \u010dovjeka u gra\u0111anina i gra\u0111anku, da doprinese pove\u0107anju i u\u010dvr\u0161\u0107ivanju demokratije i da ljudima obezbijedi \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e informacija kako bi oni sami mogli shvatiti \u0161ta je istinito, a \u0161ta la\u017eno.<\/p>\n
Ako ho\u0107emo da na pravilan na\u010din tuma\u010dimo onu eti\u010dku normu o svetosti \u010dinjenica i slobodnim komentarima, onda prvo moramo da ras\u010distimo dileme oko toga kome \u0161aljemo poruku \u2013 gra\u0111anima ili mu\u0161terijama; jesmo li trgovci na veliko ili smo neko kome je povjereno da obezbje\u0111uje \u0161to kvaitetniju i pouzdaniju komunikaciju unutar dru\u0161tva?<\/p>\n
Ako se obra\u0107amo gra\u0111anima, \u0161to je na\u0161a ciljna publika, onda komentari moraju biti na tragu ranije pomenute emancipatorske ideje i za krajnji cilj imati obezbje\u0111ivanje gra\u0111anima uvida u \u0161to cjelovitiju istinu.<\/p>\n
\u0160ta bi novinari trebali da nude gra\u0111anima? Samo besprijekorno ta\u010dne vijesti i izvje\u0161taje? Naravno da to nije dovoljno. Potrebno je da ih uklju\u010dimo u komunikaciju, da im omogu\u0107imo da ka\u017eu svoje mi\u0161ljenje, iznesu svoja vi\u0111enja aktuelnosti i fenomena koji ih okru\u017euju i koji ih se ti\u010du. Porebno je, tako\u0111e, i da im ka\u017eemo \u0161ta mi mislimo o doga\u0111ajima i ljudima o kojima izvje\u0161tavamo. To se od nas s pravom o\u010dekuje, ne zato \u0161to su novinari pametniji od onih kojima se obra\u0107aju, nego zbog toga \u0161to ih profesionalna pravila obavezuju da budu informisaniji od svoje publike i sposobniji da informacije stavljaju u pravilan, \u0161iri kontekst, kao i da, kako je to u Kodeksu novinara\/ki Crne Gore re\u010deno, \u201eistrajno tragaju za istinom\u201c.<\/p>\n
Komentar je novinarski eti\u010dan jedino ako je dio dru\u0161tvene konverzacije \u010diji je cilj da se do\u0111e do istine, a ne da se nametne jedino ispravno i mjerodavno gledi\u0161te. Mi\u0161ljenje, ako \u017eeli da bude dio slobodne konverzacije, ne smije da se stvrdne u formu tvrdnje, od koje se odbijaju druga\u010diji pogledi na isto pitanje, ve\u0107 da ostane otvoreno za razmjenu argumenata.<\/p>\n
Novinarski komentar je po\u017eeljan i eti\u010dan ako su u njegovom temelju sve relevantne \u010dinjenice, \u010dime se prevenira mogu\u0107nost da autor bude shva\u0107en kao puki ubje\u0111iva\u010d.<\/p>\n
Novinari uvijek interpretiraju stvarnost, \u010dak i kada pi\u0161u najta\u010dnije vijesti i kada izvje\u0161tavaju uz maksimalno po\u0161tovanje profesionalnih standarda i eti\u010dkih normi. Stvarnost nije mogu\u0107e vjerno odraziti u bilo kojoj novinarskoj formi, jer su novinari prinu\u0111eni da od manjih ili ve\u0107ih komada stvarnosti konstrui\u0161u prostorno i vremenski ograni\u010denu poruku za svoju publiku. U taj konstrukt se, namjerno ili nenamjerno, ume\u0107e subjektivni filing, \u010dak i kada su vijesti u pitanju. Zbog te neizbje\u017ene subjektivnosti, uvijek je va\u017eno imati na umu motiv. Za\u0161to ovo radim? Ko bi od ovoga mogao imati \u0161tete, a ko bi mogao izvu\u0107i korist, ma kolika da je?<\/p>\n
Ako \u017eelimo da na\u0161im komentarima zavedeno nekoga, onda mi ne radimo u javnom interesu. Zaveden \u010dovjek se udaljava od ideala gra\u0111anina koji je sposoban da odlu\u010duje o vlastitioj i sudbini zajednice \u010diji je dio. Zavo\u0111enje je problemati\u010dno i kada onaj koji zavodi ima plemenite namjere. (Sjetite se one o putu poplo\u010danom dobrim namjerama koji nas vodi u pakleni oganj.)<\/p>\n
Ako \u017eelimo da na\u0161im komentarima nekoga ubijedimo da povjeruje u ono u \u0161ta je nas prethodno neko ubijedio ili smo se samoubijedili na osnovu dostupnih informacija, du\u017eni smo da taj proces (samo)spoznaje demistifikujemo pred onima koje kanimo ubje\u0111ivati. Najbolje je da ubjedljivost na\u0161eg vi\u0111enja stvari gradimo na \u0161to vi\u0161e informacija koje su kontekstualizirane na pravilan i eti\u010dan na\u010din\u00a0 i da imamo u vidu da gra\u0111aninu olak\u0161amo da do\u0111e do ispravnog stava u vezi sa ne\u010dim \u0161to se ti\u010de njegovog i \u017eivota njegove porodice, njegovog biznisa, itd.<\/p>\n