{"id":246083,"date":"2018-05-06T07:00:34","date_gmt":"2018-05-06T05:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=246083"},"modified":"2018-05-05T22:15:12","modified_gmt":"2018-05-05T20:15:12","slug":"nalazimo-se-u-fazi-nazadovanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/06\/nalazimo-se-u-fazi-nazadovanja\/","title":{"rendered":"Nalazimo se u fazi nazadovanja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Claudia Keller:<\/strong> Gospodine Taylor, u posljednje vrijeme bavili ste se pitanjem budu\u0107nosti demokracije, kao suradnik Instituta za istra\u017eivanje transformativne odr\u017eivosti (IASS) u Potsdamu. U SAD-u, Europi, ali i u Rusiji i Turskoj populisti\u010dke partije i autoritarni politi\u010dari uvjeravaju ljude da demokracija za njih nije dobra te da se sistem treba promijeniti. Je li demokracija u opasnosti?<\/em><\/p>\n

Charles Taylor:<\/strong> U proteklih 200 godina je uvijek bilo faza napredovanja i nazadovanja demokracije. Sada smo u fazi nazadovanja. Demokracija pretpostavlja razumijevanje gr\u010dkog pojma \u201edemos\u201c, koji uklju\u010duje sve ljude. To zna\u010di da \u0107e u vlasti sudjelovati i oni koji nisu dio elite. No, u zapadnim demokracijama je to sve manje slu\u010daj i ljudi imaju osje\u0107aj da se odluke donose bez njihovog u\u010de\u0161\u0107a. Takvo stanje politi\u010dki iskori\u0161tavaju odre\u0111ene grupacije i iznova definiraju razumijevanje demos-a. Pridaju mu etni\u010dko zna\u010denje ili ga ograni\u010davaju samo na ljude za koje se pretpostavlja da su na tom mjestu bili \u201eprvi\u201c.<\/p>\n

U Njema\u010dkoj je veliki broj ljudi srednjeg sloja glasao za AfD, koji ne pripadaju eliti, ali koji nemaju razloga osje\u0107ati se isklju\u010denima, barem ne ekonomski. Kako to obja\u0161njavate?<\/em><\/p>\n

Nije uop\u0107e rije\u010d o ekonomskim ili socijalnim problemima, nego o kulturolo\u0161kom nezadovoljstvu. Iz tog proizlazi strah. Radi se o jako kompleksnom fenomenu i razlikuje se od zemlje do zemlje. Trump je u SAD-u prije svega zadobio glasa\u010de podru\u010dja Rust Belt (Pojas hr\u0111e je izvorno naziv za podru\u010dja sjeveroisto\u010dnih i srednjeatlanskih dr\u017eava SAD-a koji je po\u010detkom 20. st. zadesila nagla deindustrijalizacija, op. prev.), starim industrijskim regijama, Marine Le Pen je tako\u0111er uspje\u0161na prije svega u Rust Belt podru\u010dju. U Poljskoj je situacija druga\u010dija, Njema\u010dkoj tako\u0111er. Novi populisti ne nude nikakva rje\u0161enja, nego vode dru\u0161tva u \u0107orsokak. Poku\u0161avaju podijeliti dru\u0161tvo, \u0161to \u010dini pronalazak rje\u0161enja posebno te\u0161kim. No, ni oni ne mogu sprije\u010diti da dru\u0161tva postanu raznolikija jer je svijet pro\u017eet masivnim migracijama.<\/p>\n

Mislite li da se to mo\u017ee povratiti? Mitovi o homogenoj naciji su ponovno atraktivni?<\/em><\/p>\n

Kakva bi to bila politika? Te\u0161ko je zamisliti da Njema\u010dka iz zemlje protjera sve gra\u0111ane sa turskim podrijetlom ili da potpuno zatvori granice. Osim ako \u0107e se i\u0107i natrag sve do nacionalsocijalizma. To si pak, nitko ozbiljan ne mo\u017ee zamisliti.<\/p>\n

\u0160to su zapadne vlade uradile lo\u0161e da je demokracija do\u0161la u defanzivu?<\/em><\/p>\n

Pogledajte Francusku. Godine 2012. mnogi mladi ljudi, podrijetlom s Magreba, birali su Fran\u00e7oisa Hollandea u nadi da \u0107e popraviti njihovu situaciju. Mnogi od njih \u017eive u predgra\u0111ima, ne mogu na\u0107i posao i nemaju nikakvu perspektivu. Me\u0111utim, ni\u0161ta se nije promijenilo. Umjesto da tim mladim ljudima pomogne, Hollande je za ministra unutra\u0161njih poslova postavio Manuela Vallsa koji nije \u010dinio ni\u0161ta drugo osim stigmatiziranja muslimana. Cijela predstava oko burke je bila apsurdna. Imali su samo jedan cilj: jo\u0161 vi\u0161e omalova\u017eiti muslimane. Upravo to ide na ruku salafistima i d\u017eihadistima, koji muslimanima govore: \u201ePogledajte kako postupaju s vama! Vi niste Francuzi!\u201c A reakcija mainstream Francuza na takvo govorkanje je biranje Le Pen. Rije\u010d je o spirali koja se sama osna\u017euje. Kada AfD u Njema\u010dkoj postane ja\u010da, pla\u0161im se da \u0107e se i tu pokrenuti ova spirala: muslimane \u0107e se stigmatizirati, a to \u0107e tek razbuditi radikale s obje strane \u2013 i tako dalje.<\/p>\n

Je li mogu\u0107e da demokracija o\u017eivi kada nastanu o\u0161trije politi\u010dke rasprave? Ne \u017eivi li demokracija od debata.<\/em><\/p>\n

Ali ne\u0107e biti nikakvih \u017eivotvornih diskusija. Desni populisti nisu uop\u0107e zainteresirani za debate, nego za borbu i neprijateljstva. Demokracija je neko\u0107 nastupala sa obe\u0107anjem da \u0107e svi ljudi biti jednaki. Stoga su se slo\u017eili da se partije ne sukobe kao neprijatelji, nego da se prihvate kao partneri u diskusiji. Populizam prekida s ovim mi\u0161ljenjem kada je ustvrdio da su samo oni narod te da samo oni znaju \u0161to je ispravno, stoga nastoje izgurati ostale. No, nije demokracija isklju\u010diti sve ostale. Ne radi se o tome da ve\u0107ina ima vlast nad manjinom i da joj diktira \u0161to \u017eeli.<\/p>\n

\u0160to, po tom pitanju, mogu u\u010diniti vlade?<\/em><\/p>\n

Postoje samo dva puta: mo\u017ee se poku\u0161ati odu\u0161eviti mase za demokraciju, Barack Obama je to 2008. odli\u010dno u\u010dinio sa sloganom \u201eYes, we can\u201c. Posljednjih godina pak to nije uspijevalo. Razli\u010diti pokreti, kao \u201eOccupy Wall Street\u201c, su poku\u0161ali takvo \u0161to. No, takve grupacije \u0107e imati odr\u017eiv razvoj samo ako se u odre\u0111enom trenutku pove\u017eu sa politi\u010dkim partijama te ako na parlamentarnom putu budu te\u017eili konkretnim politi\u010dkim promjenama. Drugi, pak, put je da si neka vlada uzme za politi\u010dki cilj smanjiti rascjep izme\u0111u razli\u010ditih identiteta me\u0111u pu\u010danstvom. Ljudski identiteti su kompleksni, tu postoje razli\u010dite mogu\u0107nosti povezivanja razli\u010ditih razina. Demokrati u SAD-u su u tome, posljednjih godina, potpuno zakazali. Va\u017eni su i svakodnevni susreti na radnom mjestu, sportskim klubovima, \u0161kolama. Na ovaj na\u010din se tako\u0111er mogu nadvladati rascjepi.<\/p>\n

AfD je u Njema\u010dkoj dobila jako mnogo glasova tamo gdje uop\u0107e nema migranata.<\/em><\/p>\n

Da, znam. Ne funkcionira svugdje uspostavljanje susreta. Jedan drugi put vodi preko medija. Muslimani u mnogim zemljama nisu uop\u0107e prisutni u medijima. Radio Canada se uhvatila u ko\u0161tac s tim problemom te se poku\u0161ala postaviti \u0161ire sadr\u017eajno i personalno. Tako su se mogli profilirati novinari s kojima su se doseljenici identificirali, jer su pu\u0161tali njihovu glazbu, jer su poznavali njihov humor. Tako se prenosi osje\u0107aj pripadnosti.<\/p>\n

Je li u demokraciji uop\u0107e va\u017eno posjedovati ne\u0161to na razini identiteta \u0161to bi sviju povezivalo? Nije li va\u017enije imati jak ustav?<\/em><\/p>\n

Demokracija ne mo\u017ee pre\u017eivjeti na dulje staze ako nema supstancijalnu predstavu o tome \u0161to jedno dru\u0161tvo dr\u017ei na okupu. U pro\u0161lim stolje\u0107ima imali smo \u010dvrste pripadnosti u dru\u0161tvenom i socijalnom poretku koji su ljudima odra\u017eavali sliku ure\u0111enog kozmosa. To se rasto\u010dilo sa modernom i bila je potrebna nova formula kohezije. Bilo je mnogo poku\u0161aja povezivanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Me\u0111utim, u jednom trenutku su sve tradicionalne forme bile nedostatne tako da smo trebali nove odgovore. Bio je to trenutak ra\u0111anja moderne nacije. Velika, pak, opasnost nacionalnog identiteta je ta \u0161to isklju\u010duje ljude koji dolaze izvana.<\/p>\n

Na Zapadu imamo nastojanje da se dru\u0161tvo podijeli na mnoge razli\u010dite interesne grupe, koje se bore samo za vlastita prava. Je li to pogre\u0161an put?<\/em><\/p>\n

Da i ne. Naravno da treba pozdraviti to \u0161to se sve ve\u0107i broj ljudi, koji su prije bili marginalizirani, mo\u017ee boriti za svoja prava, npr. homoseksualci. Pozitivan je razvoj i to da se razli\u010dite nacije, kulture i religije preko Interneta i drugih socijalnih mre\u017ea udru\u017euju u potpuno nove forme zajednica. S druge strane demokratske dru\u0161tvene zajednice trebaju ljude koji se za njih zala\u017eu. Ako se ljudi zanimaju samo za vlastite interese, onda je to premalo. Tada \u010dovjek nije motiviran iza\u0107i na izbore svake \u010detiri godine. Vidimo koliko je te\u0161ko ljude odu\u0161eviti za jedan zajedni\u010dki europski identitet. Kada nacionalne vlade budu tako slabe, kao \u0161to je danas slab europski projekt, imat \u0107emo ogroman problem. Ne\u0107e vi\u0161e mo\u0107i donositi odluke.<\/p>\n

Ustavni patriotizam dakle nije dostatan kao kohezivni element? Je li J\u00fcrgen Habermas pogrije\u0161io?<\/em><\/p>\n

Prvo bismo se trebali upitati \u0161to je to ustavni patriotizam? U pojmu se nalazi rije\u010d patriotizam. A patriotizam je vi\u0161e nego slovo zakona. Patriotizam zna\u010di da smo ponosni na to \u0161to imamo veli\u010danstven ustav. Kada smo na ne\u0161to ponosni, onda se s time identificiramo. To zaista mo\u017ee stvoriti povezanost. Jedan primjer: kada bi Njema\u010dka postala autoritarna, jama\u010dno bih nad tim \u017ealio. Me\u0111utim, ako bi Kanada to postala, pored toga \u0161to bih \u017ealio, ja bih se i sramio zbog toga. U tome je razlika. Kada smo na ne\u0161to ponosni ili kada se ne\u010dega sramimo, onda se identificiramo s tim. To je ogromna mo\u0107.<\/p>\n

Mo\u017ee li religija sa svojim povezivanjem pomo\u0107i ja\u010danju sekularne demokracije?<\/em><\/p>\n

Religije su ujedno dio problema, ali i dio rje\u0161enja. Dana\u0161nje Crkve na Zapadu se smanjuju i gube na dru\u0161tvenom utjecaju. Pored toga, one su duboko podijeljene. Ovaj proces srozavanja \u0107e se nastaviti. Grupa onih koji su vjernici i koji su na putu tra\u017eenja, ali ne \u017eele pripadati niti jednoj instituciji, postajat \u0107e sve ve\u0107a. Sociolozi to nazivaju \u201ebelieving without belonging\u201c (vjerovanje bez pripadanja).<\/p>\n

U nekim regijama na istoku Njema\u010dke tradicije u potpunosti nestaju. Tamo ne postoje vi\u0161e ni \u201ebelievers without belonging\u201c.<\/em><\/p>\n

U Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj je posebna situacija. Ljudi su tamo desetlje\u0107ima primoravani u ne\u0161to vjerovati u ime ideologije. To se ne mo\u017ee uspore\u0111ivati sa ostatkom zapadne demokracije. Tamo se mnogo mladih pita o smislu \u017eivota i zapo\u010dinju tra\u017eiti duhovnost. Ljudi su oduvijek \u017eudjeli za duhovno\u0161\u0107u. Danas tako\u0111er \u017eude, ni\u0161ta to nije promijenilo propadanje Crkava.<\/p>\n

Jeste li sigurni? \u010cesto susre\u0107em ljude koji nisu religiozni i ni\u0161ta im ne fali. Tradicija je prekinuta, a ni\u0161ta novo nije izraslo.<\/em><\/p>\n

Onda \u0107u vam navesti kao protuprimjer svoj rodni grad Quebec. Tamo smo imali veoma jaku Katoli\u010dku Crkvu, koja je zapovijedala svime. \u0160ezdesetih godina se susrela sa protivnim vjetrom i mnogi su iza\u0161li iz Crkve. Trenutno promatram kako njihova djeca i unu\u010dad isprobavaju nove duhovne putove, meditiraju ili osnivaju nove zajednice.<\/p>\n

Religijski sociolog iz M\u00fcnstera, Detlef Pollack, sumnja da neka takva religioznost postoji apriori. Otkrio je da se samo osam posto Nijemaca pita o smislu \u017eivota. Samo deset posto ih je izjavilo da su tra\u017eitelji svetoga. A tko je jednom iza\u0161ao iz Crkve, taj se tamo vi\u0161e ne vra\u0107a.<\/p>\n

J\u00fcrgen Habermas se jednom opisao pojmom Maxa Webera kao \u201ereligiozno nemuzikalan\u201c. Bojim se da se taj pojam mo\u017ee primijeniti i na Detlefa Pollacka. Nema osje\u0107aja za religioznost. Svijet religioznoga je mnogo kompleksniji nego \u0161to bi se moglo i\u0161\u010ditati iz Pollackove statistike. No, ni ja ne tvrdim da \u0107e se ljudi vratiti u Crkve. Tra\u017eit \u0107e si nove forme.<\/p>\n

Crkveni funkcioneri rado govore o tome da je 80 posto \u010dovje\u010danstva religiozno, a da je sekularna Europa vi\u0161e iznimka nego pravilo \u2013 te da \u0107e se vjerojatno nekada prikloniti svjetskom trendu. Vjerujete li vi tomu?<\/em><\/p>\n

Za takvo \u0161to trenutno ne postoje predznaci. Sumnjam i u onih 80 posto. Veliki dio azijskih zemalja je pro\u017eet konfucionizmom, koji ne spada u religije. Ili pak pogledajte Japan: tamo ve\u0107ina ljudi ima \u0161intoisti\u010dku pozadinu, ali se vjen\u010davaju u kr\u0161\u0107anskim crkvama, a sahranjuju se u budisti\u010dkim samostanima. U koju bi ih religiju statisti\u010dki ubrojili? U Indiji sam tako\u0111er upoznao raznovrsne religijske hibride. Ovo treba jako pozorno pratiti. Od \u0161ovinisti\u010dkih vlada tamo to ne biva priznato. U Brazilu imamo novu religiju nastalu mije\u0161anjem kr\u0161\u0107anstva i jednog afri\u010dkog kulta. Ta religija ima svoje sljedbenike i u Japanu, no ne preko doseljenika nego su je Japanci nekako otkrili i njome se odu\u0161evili. Moj prijatelj je njihov \u010dlan. \u017divot je prevelik i prekaoti\u010dan za statistiku.<\/p>\n

Trebaju li Crkve svoju ponudu dalje pro\u0161irivati, ne bi li nekako doprle do tra\u017eitelja? Ili je bolje koncentrirati svoju energiju na one koji su jo\u0161 ostali?<\/em><\/p>\n

Nije uop\u0107e stvar energije. Pitanje je uzimaju li se tra\u017eitelji u njihovom tra\u017eenju zaozbiljno ili ne. Veliki dio \u010dlanova Crkve ima relativno usko razumijevanje \u0161to to zna\u010di biti katolikom. Mnogi misle da to prije svega zna\u010di slijediti tradicionalna pravila. To su tako\u0111er i oni koji, na primjer, nemaju razumijevanja za to da se i homoseksualci smiju vjen\u010dati. To odbija mlade ljude. Radije \u0107e oti\u0107i u Taiz\u00e9.<\/p>\n

\u0160to to rade druga\u010dije bra\u0107a iz Taiz\u00e9-a?<\/em><\/p>\n

Oni se zanimaju za to \u0161to misli\u0161, \u0161to osje\u0107a\u0161 i \u0161to tra\u017ei\u0161. Oni ne samo da govore da prihva\u0107aju sve ljude u njihovim razli\u010ditostima, nego to i \u010dine. Prihva\u0107aju ljude kao tra\u017eitelje i pokazuju razli\u010dite putove. Na satovima Biblije naj\u010de\u0161\u0107e se diskutira. U mainstream crkvenim zajednicama prvo trebate potpisati cijeli program da biste smjeli sudjelovati. Crkve previ\u0161e nude odgovore umjesto da pitaju. \u010cak su im i odgovori premalo utemeljeni na Evan\u0111elju tako da nisu uop\u0107e uvjerljivi. Papa Franjo je tu druk\u010diji.<\/p>\n

Franjo je sretan slu\u010daj za katoli\u010dku Crkvu?<\/em><\/p>\n

Apsolutno. Nema usporedbe sa njegovim prethodnicima! Franjo u sredi\u0161te svoga pontifikata stavlja centralne poruke Evan\u0111elja. To djeluje vjerodostojno i dobro prolazi kod mladih ljudi. Ponekad priznaje da ne\u0161to ne zna. To je jako blagotvorno. Nadam se da \u0107e dugo ostati Papa.<\/p>\n

U proteklih pet godina je tako\u0111er u Crkvu unio mnogo nesigurnosti.<\/em><\/p>\n

Znam. Pra\u0161ki religijski filozof Tom\u00e1\u0161 Hal\u00edk me zamolio da potpi\u0161em \u201ePro Pope Francis\u201c peticiju. Unutarcrkveni otpor protiv Franje je velik. Hal\u00edk je napisao odli\u010dnu knjigu o vjeri i sumnji. Za mnoge vjernike je samorazumljivo da je sumnja sastavni dio vjere.<\/p>\n

Postoje i oni koji u vjeri i Crkvi tra\u017ee sigurnost i usmjerenje. \u0160to bi Crkve trebale biti: potvr\u0111ivanje ili izazov?<\/em><\/p>\n

Kr\u0161\u0107anska tradicija je vjeru gledala uvijek kao putovanje na kojem se mijenjamo. Da bi stigli dalje i dublje, va\u017eno je sumnjati.<\/p>\n

Koja bi trebala biti uloga religija u sekularnim demokracijama?<\/em><\/p>\n

Crkve prema Evan\u0111elju imaju poziv da se javno i politi\u010dki uklju\u010de. Ne bi se trebale pozicionirati partijski, nego podignuti glas ondje gdje je prema Evan\u0111elju potrebno.<\/p>\n

Umna\u017eaju se glasovi koji i za Njema\u010dku tra\u017ee francuski na\u010din odijeljenosti dr\u017eave od Crkve. Je li to pravi model u jednom religijski raznolikom dru\u0161tvu?<\/em><\/p>\n

Trebali bi se odmaknuti od \u0161turog poimanja sekularizacije kao odijeljenosti dr\u017eave od Crkve. U dru\u0161tvu religijske raznolikosti najva\u017enije je da dr\u017eava bude neutralna te da ne favorizira niti jednu religiju ili svjetonazor. Francuski laicizam u dana\u0161njem dru\u0161tvu postaje opasnost za religijsku slobodu, jer daje prednost ateisti\u010dkom svjetonazoru.<\/p>\n

Kada ste se po prvi puta u svom istra\u017eiva\u010dkom putu susreli sa islamom?<\/em><\/p>\n

Islamom se bavim ve\u0107 od diplomskog studija na McGill univerzitetu u Montrealu. Imao sam veli\u010dnstvenog profesora, Wilfreda Cantwell Smitha. Izme\u0111u ostalog, studirao je na Lahoreu te je pedesetih godina bio najve\u0107i ekspert za islam na Zapadu. On mi je otvorio o\u010di.<\/p>\n

Pro\u0161le godine smo se sje\u0107ali petstote godi\u0161njice objavljivanja Lutherovih teza. Stalno se ponavljalo kako je islamu potrebna Reformacija. Mislite li i vi tako?<\/em><\/p>\n

Smatram to potpuno naivnim. Tko takvo \u0161to zahtijeva, nema uop\u0107e predstavu koliko je bio kompleksan razvoj europskog prosvjetiteljstva i reformacije proteklih stolje\u0107a. No, ako se ho\u0107e pravo, onda se treba re\u0107i da se u islamu prije 200 godina dogodilo ne\u0161to kao reformacija: razvoj puritanskog vehabizma, kakav se zastupa u Saudijskoj Arabiji. Je li to ono \u0161to \u017eelimo? Ne u stvarnosti. Radije bih \u017eelio da se vrati islamsko srednjovjekovlje, kada je u islamu postojao ve\u0107i smisao za ambivalentnost i kada su postojale razli\u010dite facete islama. Sufizam je tada bio mnogo rasprostranjeniji. Ova tradicija je sada pro\u0161irena prije svega na zapadu Afrike. Kada su Saudijci ponudili novac za izgradnju tamo\u0161njih \u0161kola, Afrikanci su to odbili jer su se s pravom zabrinuli da \u0107e Saudijci pokvariti njihovu djecu te ih usmjeriti protiv svojih roditelja. Ostale dr\u017eave se nisu tako jasno obranile od vehabija. Kad se samo sjetim kako je Pakistan za vrijeme svoga osnutka 1947. bio otvoren i pluralisti\u010dan! Tamo su \u017eivjele mnoge sufije i \u0161ijiti. Porazno je koliki utjecaj su vehabije imali posljednjih desetlje\u0107a.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Desni populisti su ozbiljna prijetnja za demokraciju, ka\u017ee kanadski filozof Charles Taylor<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":246084,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-246083","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246083","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=246083"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246083\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/246084"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=246083"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=246083"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=246083"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}