{"id":245959,"date":"2018-05-04T07:00:09","date_gmt":"2018-05-04T05:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=245959"},"modified":"2018-05-03T23:33:15","modified_gmt":"2018-05-03T21:33:15","slug":"novi-pravopis-senahida-halilovica-ili-kako-je-nauka-pobijedila-ideologiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/04\/novi-pravopis-senahida-halilovica-ili-kako-je-nauka-pobijedila-ideologiju\/","title":{"rendered":"Novi pravopis Senahida Halilovi\u0107a, ili kako je nauka pobijedila ideologiju"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Enver Kazaz<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Rijetki su lingvisti na bosanskohercegova\u010dkom podru\u010dju koji od devedesetih godina naovamo nisu pristali na zov nacionalizma. Moglo bi se re\u0107i da se nacionalizam ba\u0161 preko lingvistike, knji\u017eevne povijesti i historiografije spu\u0161tao iz ideolo\u0161kog narativnog sistema u dru\u0161tvenu praksu.<\/p>\n

Otud su te znanosti postajale njegovim idealnim instrumentom, da bi ga u \u0161kolstvu i javnom prostoru ne samo legitimirale, ve\u0107 i predstavile kao neupitno, nau\u010dnom aparaturom potvr\u0111eno i dokazano znanje.<\/p>\n

Lingvisti, knji\u017eevni povjesni\u010dari i histori\u010dari pritom su se pozivali na argument borbe za nacionalni identitet. Jezik, knji\u017eevnost i historiografija tretirani su kao temeljni izrazi tog kolektivno-autoritarnog, organskog, krvno-srodni\u010dkog identiteta koji je, nakon tobo\u017ee stalnog povijesnog negiranja, u sada\u0161njosti izboren i zauvijek nepromjenjiv.<\/p>\n

Kulturne, religijske, akademske i politi\u010dke elite menad\u017ement su tog tipa identiteta, pa zbog toga prote\u017eiraju kleronacionalizam kao jedinu formu nacionalne ideologije i jedini garant nacionalnog opstanka u budu\u0107nosti.<\/p>\n

IZLAGANJE JAVNOM LIN\u010cU<\/p>\n

Posljedice po nau\u010dni horizont akademske zajednice bezmalo su stravi\u010dne. Pot\u010dinjavaju\u0107i se oligarhijama na vlasti, ona je izru\u010dila svoju autonomiju, i znanstvenu i institucionalnu, u ruke vlastodr\u0161cima, uni\u0161tila horizont slobode kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i dijaloga u dru\u0161tvenom polju, a unutar sebe prihvatila hijerarhijske odnose i zasnovala akademsku mo\u0107 kao panopti\u010dku kontrolu znanstvenog polja.<\/p>\n

U sprezi akademske i politi\u010dke mo\u0107i nacionalisti\u010dka ideologija postala je metaozna\u010ditelj ukupnom interpretativnom i nau\u010dnom prostoru u humanisti\u010dkim i dru\u0161tvenim naukama, pa je za tridesetak godina jednu usko definiranu epistemu, onu socijalisti\u010dku, zamijenila druga, rigidno zasnovana nacionalisti\u010dka.<\/p>\n

Kriti\u010dki glasovi te episteme protjerani su na akademsku marginu, stigmatizirani i demonizirani, te izlo\u017eeni agresivnim oblicima javnog ka\u017enjavanja, \u010dak i javnom lin\u010du.<\/p>\n

Takav akademski ambijent slu\u017eio se hijerarhijom kao oblikom discipliniranja kriti\u010dkih glasova, da bi se u samoj akademskoj instituciji zaklanjao i esencijalizacijom dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih nauka koja u svom nali\u010dju nije ni\u0161ta drugo do prizemna nacionalisti\u010dka funkcionalizacija nau\u010dnog polja.<\/p>\n

Kad se ima u vidu takva panopti\u010dka kontrola nau\u010dnog polja, a pogotovu ideolo\u0161ka funkcionalizacija lingvistike, onda je izdavanje novog Pravopisa bosanskoga jezika Senahida Halilovi\u0107a prvorazredan nau\u010dni doga\u0111aj koji ukazuje na paradigmatsku mogu\u0107nost sloma nacionalisti\u010dki orijentirane lingvistike.<\/p>\n

Naime, jasno je da je u proteklih dvadesetak godina jezik u bosanskohercegova\u010dkom dru\u0161tvu, a pogotovu u \u0161kolstvu, kori\u0161ten kao prvorazredno ideolo\u0161ko sredstvo. Progla\u0161en za klju\u010dno mjesto nacionalnog identiteta, on je izmje\u0161ten iz komunikacijskog i preba\u010den u prostor nacionalisti\u010dkih sukoba, \u010dak segregacije u \u0161kolama, a onda i razli\u010ditih vidova diskriminacije.<\/p>\n

Tri nacije i tri odvojena jezi\u010dka prostora \u2013 to je formula prema kojoj su nacionalizmi razorili dru\u0161tveno i kulturno polje, povla\u010de\u0107i \u010dvrste granice me\u0111u ovda\u0161njim kulturnim i ukupnim nacionalnim identitetima.<\/p>\n

La\u017e da se radi o tri odvojena jezika, a ne o tri razli\u010dita standarda istog policentri\u010dnog jezika, prihva\u0107ena je u lingvistici, da bi se u kona\u010dnici proglasila za neprikosnovenu, tobo\u017ee nau\u010dno fundiranu istinu. Na tome se bazirala odluka nacionalisti\u010dkih vlastodr\u017ea\u010dkih aparata da oforme projekt dvije \u0161kole pod jednim krovom, o \u010demu su saglasnost postigli akademski nacionalisti postavljeni na ministarske funkcije (gadi mi se pominjati njihova imena).<\/p>\n

BOSNIZIRANA PRAVOPISNA NORMA<\/p>\n

Ili, pak, druga odluka \u2013 nepriznavanjem imena bosanskom jeziku na prostoru Republike Srpske tamo\u0161nje oligarhije otvoreno su krenule u diskriminaciju Bo\u0161njaka i bo\u0161nja\u010dke djece u \u0161kolskom sistemu.<\/p>\n

Namjesto interkulturnog modela obrazovanja, u kojem bi bila ravnopravna tri standarda jednog istog jezika, nacionalisti\u010dke oligarhije \u0161kolstvo su tretirale kao svoj ideolo\u0161ki aparat, nastoje\u0107i da izvr\u0161e mentalnu kontrolu dru\u0161tvene svijesti.<\/p>\n

Umjesto da bude sredstvo komunikacije, jezik je na toj osnovi postao sredstvo mentalne okupacije podijeljenog bosanskohercegova\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n

Ona \u017eeljezna ograda iz srednjo\u0161kolskog centra u Travniku samo je materijalni odraz simboli\u010dke funkcije jezika svedenog na nacionalisti\u010dko oru\u017eje.<\/p>\n

U kontekstu kolektivno-autoritarnog koncepta izgradnje nacije, Halilovi\u0107 je imao smjelosti da skupa sa svojom pravopisnom komisijom napusti prostor nacionalisti\u010dke funkcionalizacije jezika i pre\u0111e na izgradnju pravopisne norme koja \u0107e pratiti jezi\u010dku praksu, te time liberalizirati normu i otvoriti je za semanti\u010dku raznolikost bosanskohercegova\u010dkog govornog prostora.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i mladim saradnicama i saradnicima koji su pa\u017eljivo ispitali jezi\u010dku praksu i postavili nau\u010dne okvire koji su odbacili nacionalizam, Halilovi\u0107 je dobio lingvisti\u010dku platformu za novi tip pravopisa koji je uva\u017eio bh. jezi\u010dku raznolikost.<\/p>\n

Ti mladi lingvisti i lingvistkinje vrlo su dragocjena pojava u na\u0161oj akademskoj djelatnosti, dragocjena onoliko koliko je to bila i ona mladih knji\u017eevnih povjesni\u010darki na Univerzitetu u Tuzli. Moglo bi se \u010dak re\u0107i da je upravo taj tim klju\u010dan za novi pravopis, ali i za nove, postnacionalisti\u010dke tendencije u ovda\u0161njoj lingvistici.<\/p>\n

Najbli\u017ei onom \u010duvenom pravopisu kojeg su pro\u0161log stolje\u0107a sa\u010dinili Ajanovi\u0107, Dikli\u0107 i Markovi\u0107, a koji se poimao kao bosanskohercegova\u010dka standardnojezi\u010dka norma, novi Halilovi\u0107ev pravopis pravi je primjer kako je mogu\u0107e pra\u0107enjem jezi\u010dke prakse ostvariti normu koja odra\u017eava bosanskohercegova\u010dki jezi\u010dki prostor.<\/p>\n

I dok je njegov raniji pravopis bio baziran na arhaizaciji norme, njenoj prevelikoj podre\u0111enosti orijentalizmima i isticanju upotrebe glasa h u jeziku, ovaj dana\u0161nji je orijentiran ka dubletima i liberalnoj normi. Raniji je vr\u0161io bo\u0161njakizaciju norme, a ovaj njegovu bosnizaciju. Ranije se zalagao, slikovito re\u010deno, za bo\u0161nja\u010dki bosanski jezik, a ovdje je pravopisna norma u zna\u010dajnoj mjeri bosnizirana.<\/p>\n

VRA\u0106ANJE JEZI\u010cKOJ SU\u0160TINI<\/p>\n

Kona\u010dno je, reklo bi se, znanost pobijedila ideologiju u standardnojezi\u010dkom izrazu. I to ne samo velikim brojem dubleta, vra\u0107anjem onoga \u0161to se nekada nazivalo prosti futur, nego i osje\u0107ajem za semanti\u010dku razu\u0111enost jezika. A to zna\u010di da se ovom normom bosanskohercegova\u010dki prostor vratio svojoj jezi\u010dkoj su\u0161tini.<\/p>\n

Istodobno s tim, u javnim istupima Halilovi\u0107 je pokazao i da je svjestan pogubnog djelovanja nacionalizma u lingvistici, pa je izri\u010dito osudio praksu dvije \u0161kole pod jednim krovom, potpisao Deklaraciju o zajedni\u010dkom jeziku, koja je ustvari najve\u0107i mogu\u0107i dokaz narasle svijesti o potrebi da se jezik otme iz ralja nacionalisti\u010dke ideologije i vrati svojoj prirodi \u2013 komunikaciji u ljudskoj zajednici.<\/p>\n

Okupiv\u0161i oko sebe tim mladih lingvista i lingvistica, Halilovi\u0107 je oslobodio lingvisti\u010dku zajednicu od diktata ideolo\u0161ke i akademske mo\u0107i. Zbog tih poteza on zaslu\u017euje sve \u010destitke, a njegova pravopisna komisija, sastavljena ve\u0107inom od mladih ljudi, asistenata\/ica, lektora\/ica, akademi\u010dara i akademi\u010darki svaku vrstu po\u0161tovanja.<\/p>\n

No, zbog svega toga Halilovi\u0107 je u zadnje vrijeme demoniziran od, kako ga odre\u0111uje Tarik Haveri\u0107, turskog magazina Stav, \u010dija redakcija je optu\u017eila Halilovi\u0107a za izdaju u borbi, ni manje ni vi\u0161e, nego za bosanski jezik. Re\u017eimski podrepa\u0161i iz te redakcije iznose optu\u017ebe prema kojima je Halilovi\u0107ev pravopis dokaz da su bo\u0161nja\u010dki stid, mimikrija i auto\u0161ovinizam porazili karakteristi\u010dnu leksiku bosanskog jezika.<\/p>\n

Potpuno suprotno, Halilovi\u0107 je novim pravopisom stvorio uslove za reintegraciju bosanskog jezi\u010dkog prostora. Otud on zaslu\u017euje svaku vrstu po\u0161tovanja, a ne ovakve objede re\u017eimskih piskarala, balijskog \u0161ljama, kako bi rekao Haveri\u0107.<\/p>\n

Uostalom, ta mediokritetska piskarala svojom pisanijom nanose nemjerljivu \u0161tetu bosanskom jeziku, a bo\u0161nja\u010dku kulturu i nacionalni identitet su\u0161tinski destruiraju i sramote.<\/p>\n

inforadar.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tri nacije i tri odvojena jezi\u010dka prostora \u2013 to je formula prema kojoj su nacionalizmi razorili dru\u0161tveno i kulturno polje, povla\u010de\u0107i \u010dvrste granice me\u0111u ovda\u0161njim kulturnim i ukupnim nacionalnim identitetima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":211223,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-245959","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245959","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245959"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245959\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/211223"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245959"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245959"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245959"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}