{"id":245910,"date":"2018-05-03T07:00:20","date_gmt":"2018-05-03T05:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=245910"},"modified":"2018-05-02T22:27:44","modified_gmt":"2018-05-02T20:27:44","slug":"sve-cvrsto-pretvara-se-u-dim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/03\/sve-cvrsto-pretvara-se-u-dim\/","title":{"rendered":"Sve \u010dvrsto pretvara se u dim"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Ove godine slavimo 170. obljetnicu objave \u2018Komunisti\u010dkog manifesta\u2019 Marxa i Engelsa. U originalnoj verziji, \u0161tampanoj najprije na njema\u010dkom jeziku u Londonu 1848., naslov je bio \u2018Manifest komunisti\u010dke partije\u2019, a pod tim su ga imenom izdavale i institucije u povijesnim socijalizmima, pa i na\u0161em. Tim povodom razgovarali smo sa sociologom Rastkom Mo\u010dnikom, publicistom i kulturnim teoreti\u010darom Borisom Budenom i \u010dlanom Centra za radni\u010dke studije Stipom \u0106urkovi\u0107em.<\/p>\n

\u2018Komunisti\u010dki manifest nije samo vjerojatno naj\u010ditaniji Marxov tekst, nego i jedan od najutjecajnijih politi\u010dkih tekstova u povijesti. Za mnoge je i jedini Marxov tekst koji \u0107e ikad pro\u010ditati, i kao takav se \u010desto tretira kao sa\u017eet prikaz Marxove teorije \u2018kao takve\u201d, zapo\u010dinje \u0106urkovi\u0107. Podsje\u0107a da je tek nakon egzila iz Njema\u010dke, mnogo godina kasnije u Londonu Marx u \u2018Kapitalu\u2019 razvio svoju kritiku politi\u010dke ekonomije, pa treba biti oprezan pri \u010ditanju \u2018Manifesta\u2019 kao teksta reprezentativnog za njegovu teoriju. Zato je Michael Heinrich, poznavatelj etapa Marxovog teorijskog razvoja, \u2018Manifest\u2019 nazvao \u2018vi\u0161e rezultatom genijalne intuicije nego iscrpnog znanstvenog poznavanja materije\u2019. Ima jo\u0161 Marxovih djela, naro\u010dito onih iz \u2018srednje faze\u2019 posve\u0107enih historizaciji, u kojima je kompleksnost epistemolo\u0161ke pozicije razra\u0111ena bolje no u \u2018Manifestu\u2019. \u2018Jedno od bitnih ograni\u010denja tog pamfleta sastoji se u tome \u0161to se tu govori o na\u010dinu proizvodnje kao ne\u010demu \u0161to u svim dru\u0161tvima izaziva jednake posljedice\u2019, ka\u017ee Mo\u010dnik, \u2018dok neproblematiziranim ostaje problem dru\u0161tvenih formacija.\u2019 Zbog toga izgleda kao da kapitalizam proizvodi jednake posljedice ma gdje se u svijetu i u ma kojem historijskom kontekstu pojavio.<\/p>\n

\u2019Marshall Berman, mo\u017eda i najutjecajniji komentator Manifesta u njegovoj recentnijoj recepciji, u njemu vidi zgusnut i retori\u010dki ingeniozan prikaz dijalekti\u010dke teorije modernizacije\u2019, ka\u017ee \u0106urkovi\u0107, no na djelu je prividni oksimoron. Pa najprije podsje\u0107a na poznate progresisti\u010dke stavove: \u2018Kapital razara i revolucionira sve tradicionalne i zastarjele dru\u0161tvene odnose, prekora\u010duje sve geografske granice, nadilazi sva ograni\u010denja i katapultira \u010dovje\u010danstvo u budu\u0107nost, ali to \u010dini podre\u0111uju\u0107i sve imperativu vlastite oplodnje, stvaraju\u0107i u procesu svijet po vlastitoj mjeri. No time je ujedno pokrenuo proces koji stvara klasu koja \u0107e, kao homogen subjekt povijesti, taj proces modernizacije dovr\u0161iti \u2013 nadila\u017eenjem kapitalizma samoga. Taj proro\u010danski, teleolo\u0161ki aspekt uvelike je zaslu\u017ean za politi\u010dki utjecaj Manifesta na generacije i generacije \u010ditatelja, pogotovo u radni\u010dkom pokretu.\u2019 Ali to nije sve, jer se u nastavku Berman pita nudi li Marx teorijski uvjerljiv razlog \u2018za\u0161to bi dinamika kreativne destrukcije, koju je kao prvi identificirao kao definiraju\u0107u zna\u010dajku kapitalizma, njegovo permanentno stvaranje i razaranje dru\u0161tvenih odnosa, nu\u017eno morala stati s formiranjem proletarijata kao povijesnog subjekta ili s uspostavom socijalisti\u010dkih dru\u0161tava\u2019. I dalje: \u2018Ne bi li bilo sasvim u skladu sa slikom neobuzdanog kapitalisti\u010dkog dinamizma koju Marx daje u Manifestu da te subjekte i oblike dru\u0161tva sam ponovno razori, u sljede\u0107em ciklusu svojih historijskih metamorfoza?\u2019<\/p>\n

A ba\u0161 se to dogodilo povijesnim socijalizmima, pa i na\u0161em. Mo\u010dnik se pita: \u2018Kako je bilo mogu\u0107e da \u2018\u010ditaoci Manifesta\u2019, a pritom mislim na politi\u010dku i teorijsku ljevicu u Jugoslaviji, nisu bili spremni da se suo\u010de s kapitalisti\u010dkom ofenzivom u posljednjoj \u010detvrtini 20. stolje\u0107a?\u2019 Ako Berman, na kojega se referira i Buden, pi\u0161e 1982., u kontekstu doba Reagana i Thatcher, skleroze realsocijalizama i kopnjenja nada koje su 1968. i dekolonizacijski val revolucija bile pokrenule, on nije jedini utjecajni tuma\u010d koji je \u2018Manifestu\u2019 atestirao va\u017ene teorijske nedostatke. \u2018Za Heinricha\u2019, vra\u0107a se svom omiljenom autoru \u0106urkovi\u0107, \u2018teorija feti\u0161izma u Kapitalu ujedno je radikalna revizija slike transparentnosti kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa kao odnosa eksploatacije, kako to Manifest sugerira i na tome temelji patos neminovnosti revolucionarnog nadila\u017eenja tih odnosa. Ellen Meiksins Wood je kritizirala historijski prikaz uspona kapitalizma u Manifestu, ali i ona, unato\u010d tom i drugim kriti\u010dkim prigovorima, Manifestu atestira \u2018genijalnost\u2019, i to ne samo zbog gotovo nevjerojatne prognosti\u010dke preciznosti u opisu procesa koji danas nazivamo globalizacijom.\u2019<\/p>\n

\u2018Mislim da se problem dana\u0161nje aktualnosti Manifesta, kao i drugih Marxovih spisa, poglavito Kapitala, ne mo\u017ee razrije\u0161iti na razini egzegeze, dakle novim \u010ditanjem koje bi bilo prilago\u0111eno suvremenom kontekstu, konkretno neoliberalnom kapitalizmu u razdoblju njegove globalizacije\u2019, ka\u017ee Boris Buden. On podsje\u0107a kako je interes za sva Marxova djela nakon po\u010detka novog ciklusa krize 2008., koja je potresla same temelje civilizacije, ponovno sve ve\u0107i. Doista, gledamo li nova izdanja \u2018Manifesta\u2019 u nas, ona su sva centrirana u to vrijeme od prije desetak godina. Jedina je iznimka zagreba\u010dko izdanje Arkzina iz 1998., povodom 150. godi\u0161njice. Njega se posredno prisje\u0107a Buden: \u2018Marshall Berman, autor slavnog djela o modernizmu koje za naslov ima jednu Marxovu frazu iz Manifesta, \u2018All that is solid melts into air\u2019 \u2013 ili u prijevodu Mo\u0161e Pijade koji sam ja redigirao u Arkzinovom izdanju Manifesta povodom 150. godi\u0161njice, \u2018Sve \u0161to je \u010dvrsto i postojano pretvara se u dim\u2019 \u2013 tvrdio je da je padom komunizma Marx zapravo oslobo\u0111en zloupotrebe kroz koju su njegova djela pro\u0161la u razdoblju realnog socijalizma. Ali za koga je to on oslobo\u0111en? Za intelektualce svijeta, odgovara Berman u svom predgovoru Penguinovom izdanju Manifesta iz 2011.\u2019 Jer \u2018kaos u kojem danas \u017eivimo, gotovo neposredna opasnost izbijanja svjetskog nuklearnog sukoba, katastrofi\u010dni izgledi globalnog zatopljenja, raspad geopoliti\u010dkog sistema zasnovanog na principu suverenosti, ono \u0161to je najgore, potpuna odsutnost novih ideja koje bi mogle parirati ovim izazovima, sve to motivira ljude da ponovno posegnu za Marxovom kritikom kapitalizma.\u2019 \u2018Marx se danas \u010dita\u2019, ponavlja Buden, \u2018vi\u0161e no \u0161to je itko mogao zamisliti prije \u010detvrt stolje\u0107a. Drugo je pitanje tko ga \u010dita.\u2019 Podsje\u0107a da je jo\u0161 prije krize, krajem 1990-ih, \u2018New Yorker\u2019 pisao o \u2018Wall Streetu punom studijskih grupa koje \u010ditaju Marxove spise kako bi shvatili i sintetizirali ideje koje su od odlu\u010dne va\u017enosti za njihov posao, ideje kao \u0161to su globalizacija, nejednakost, politi\u010dka korupcija, modernizacija, porast bijede u svijetu, tehnolo\u0161ki progres itd. U financijskom srcu globalnog kapitalizma Marx je bio \u2018veliki mislilac budu\u0107nosti\u201d.<\/p>\n

S druge strane, Mo\u010dnik optu\u017euje nedovoljni konceptualni aparat \u2018Manifesta\u2019 za ni manje ni vi\u0161e nego trivijalizaciju konflikta izme\u0111u socijalisti\u010dkog procesa koji je postojao s jedne strane i mogu\u0107nosti regresije, pada natrag u kapitalizam s druge, \u0161to je bila realna situacija na\u0161eg sloma socijalizma. To, naravno, ne zna\u010di da je Jugoslavija propala samo zato jer su njezini rukovodioci previ\u0161e vjerovali u optimizam \u2018Manifesta\u2019 i ireverzibilnost jednom povijesno dosegnutog nivoa socijalisti\u010dke revolucije. No da je izvjesna \u2018opu\u0161tenost\u2019 postojala u situaciji kada je nije smjelo biti, pa i to \u0161to \u010dinjenice tzv. pretvorbe i privatizacije tek naknadno shva\u0107amo kao okretanje kota\u010da povijesti unazad (\u0161to nas jo\u0161 uvijek ne mobilizira da stvorimo kriti\u010dnu masu koja bi zaustavila i preokrenula te procese koji nisu zavr\u0161eni), govori kako nismo ne samo \u2018dobro \u010ditali\u2019, ve\u0107 ni dovoljno nadogra\u0111ivali klasike. Ina\u010de bismo, ne samo kao pojedinci ve\u0107 i kao institucionalizirano dru\u0161tvo, vidjeli da se proturje\u010dja koja proizvodi jedan tip socijalisti\u010dke industrijalizacije i jednostavne robne proizvodnje u poljoprivredi ne\u0107e sama i po nekom automatizmu razrje\u0161avati socijalisti\u010dki.<\/p>\n

Buden spominje anegdotu o ocu njema\u010dko-ameri\u010dkog teoreti\u010dara me\u0111unarodnih odnosa Hansa Morgenthaua, koji je po\u010detkom 20. stolje\u0107a bio lije\u010dnik u radni\u010dkom kvartu bavarskoga grada Coburga, gdje \u010desto nije mogao pomo\u0107i rudarima koji su masovno umirali od tuberkuloze: \u2018Takvi bi ga \u010desto zamolili, pred smrt, da im donese Manifest. Njihova zadnja \u017eelja bila je da budu pokopani s tim slavnim Marxovim i Engelsovim djelom. Umjesto s Biblijom, naravno.\u2019 A kakvo je stanje danas, ne samo u nas nego \u0161irom svijeta? \u2018Znamo, obi\u010dni ljudi na posljednji po\u010dinak ponovno radije uzimaju sa sobom svete Biblije, Kurane, Tore, nacionalne zastave i grbove ili pak ordinarni posttruth trash.\u2019 Buden podsje\u0107a da Marx i Engels \u2018nisu adresirali intelektualce, a pogotovo ne akademske elite, \u010dak ni onda kada je rije\u010d o njihovim teorijski najzahtjevnijim djelima \u2013 sve se to \u010ditalo i raspravljalo \u2018u pokretu\u2019, kako u smislu radni\u010dkog pokreta u kojem su radni\u010dke mase nastupale zajedno sa svojim organskim intelektualcima \u2013 Rosa Luxemburg je napisala \u2018Akumulaciju kapitala\u2019, dakle svoj kriti\u010dki komentar Marxova Kapitala na temelju svojih predavanja koja nije odr\u017eavala na nekom od elitnih sveu\u010dili\u0161ta, nego u radni\u010dkim \u0161kolama \u2013 tako i u smislu povijesnog kretanja ili, bolje, kretanja same povijesti kojoj Marxova i Engelsova djela, kao i njihovi \u010ditatelji nisu bili suputnici nego avangarda.\u2019 Na istu temu \u0106urkovi\u0107 ka\u017ee: \u2018Ne radi se samo o tome niti se smisao dana\u0161nje lektire Manifesta mo\u017ee u potpunosti svesti na nostalgi\u010dnu evokaciju izgubljene \u2018strukture osje\u0107aja\u2019 (Raymond Williams) jednog neusporedivo optimisti\u010dnijeg i ofenzivnijeg trenutka u povijesti ljevice. Magnetizam Manifesta, bez kojega bi njegova apsolutno iznimna povijest recepcije bila te\u0161ko zamisliva, zasigurno proizlazi i iz njegovih specifi\u010dnosti (i) kao literarnog teksta. Rije\u010dima Marshalla Bermana, \u2018pored svega ostalog \u0161to jest, Manifest je i prvo veliko modernisti\u010dko umjetni\u010dko djelo\u2019.\u2019<\/p>\n

Buden je skepti\u010dan spram fenomena \u2018povratka Marxu\u2019 u mla\u0111ih generacija na Zapadu, spram toga \u0161to je socijalizam u SAD-u popularniji no ikad prije, a globalna intelektualna elita \u010dita marksizam: \u2018Nisam siguran da je to po sebi ne\u0161to pozitivno po Marxove ideje i po svijet u krizi. U Manifestu, jasnije nego bilo gdje drugdje, oni adresiraju \u2018proletere svih zemalja\u2019. Pisali su za poni\u017eene, izrabljivane, porobljene, prezrene ljude svoga vremena, ne za akademsku elitu. Tek kada ih ponovno budu \u010ditali sankiloti i proleteri na\u0161eg vremena, mo\u0107i \u0107emo re\u0107i da Manifest opet ima svoju publiku.\u2019<\/p>\n

No ako se ne radi samo o \u010ditala\u010dkoj publici, jedna od tema \u2018Manifesta\u2019 su i tada novi historijski akteri, \u010dijoj institucionalizaciji je ovaj pamflet, uostalom, i posve\u0107en. Naime, komunisti. U drugom poglavlju \u2018Proleteri i komunisti\u2019 Marx i Engels pi\u0161u: \u2018Komunisti nisu neka posebna radni\u010dka stranka nasuprot drugim radni\u010dkim strankama.\u2019 Ovu re\u010denicu Mo\u010dnik tuma\u010di na sljede\u0107i na\u010din: \u2018Antikapitalisti\u010dki pokret ulazi na svjetsku scenu kao od po\u010detka pluralisti\u010dki. Komunisti nisu posebna partija. Oni su aktivni u pluralnim oblicima novih antikapitalisti\u010dkih pokreta.\u2019 Egzegeza poznatog odlomka ide dalje: \u2018Oni nemaju nikakve interese odvojene od interesa \u010ditavog proletarijata.\u2019 \u2018Interes proletarijata u cjelini\u2019, ka\u017ee Mo\u010dnik, \u2018nije samorazumljiv. U svojoj spontanosti, konkretne historijske borbe su partikularisti\u010dke i ne nu\u017eno na crti interesa \u2018\u010ditavog proletarijata\u2019.\u2019 Prednost komunista u odnosu nad ostalom masom proletarijata samo je u tome \u0161to oni imaju uvid u uvjete, razvoj i op\u0107e rezultate proleterskog pokreta. \u2018Do tog razumijevanja do\u0161li su teorijskim radom!\u2019 ka\u017ee Mo\u010dnik. Re\u010denicu kako u nacionalnim borbama u razli\u010ditim zemljama komunisti \u2018isti\u010du i zastupaju zajedni\u010dke, od nacionalnosti neovisne interese proletarijata kao cjeline\u2019, trebamo tuma\u010diti kao pojavu da u posebnim nacionalnim borbama \u2018zajedni\u010dki interes proletarijata kao cjeline\u2019 \u010desto nije u prvom planu. Komunisti su tu korektiv, jer proleterski pokret mo\u017ee biti samo internacionalan, a revolucionarni globalan. Dakle, \u2018na razli\u010ditim stupnjevima razvoja kroz koji prolazi borba izme\u0111u proletarijata i bur\u017eoazije (oni) stalno zastupaju interese cjelokupnog pokreta\u2019. Iako se posebne borbe radnika, sa svojom specifi\u010dnom vremenito\u0161\u0107u, ne mogu sinkronizirati, nu\u017eno je da se te posebne borbe organiziraju u \u2018interesu pokreta kao cjeline\u2019. \u2018Neposredni cilj komunista je (\u2026) formiranje proletarijata u klasu\u2019, pi\u0161e u \u2018Manifestu\u2019. U svojoj svakodnevnoj egzistenciji radni ljudi ne \u010dine klasu. Zato je formiranje proletarijata u klasu politi\u010dki nalog i postignu\u0107e, nu\u017eno da bi se klasna borba permanentno reproducirala. \u2018Zadatak komunista jednako je aktualan danas kao \u0161to je bio i 1848. godine\u2019, zaklju\u010duje Mo\u010dnik.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ove godine slavimo 170. obljetnicu objave \u2018Komunisti\u010dkog manifesta\u2019 Marxa i Engelsa. U originalnoj verziji, \u0161tampanoj najprije na njema\u010dkom jeziku u Londonu 1848., naslov je bio \u2018Manifest komunisti\u010dke partije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-245910","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245910","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245910"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245910\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245910"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245910"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245910"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}