{"id":245842,"date":"2018-05-02T07:00:28","date_gmt":"2018-05-02T05:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=245842"},"modified":"2018-05-01T22:14:01","modified_gmt":"2018-05-01T20:14:01","slug":"na-proteste-ili-na-rostilj-otpor-nepostojece-klase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/05\/02\/na-proteste-ili-na-rostilj-otpor-nepostojece-klase\/","title":{"rendered":"Na proteste ili na ro\u0161tilj: Otpor (ne)postoje\u0107e klase"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/crvena-zastava.png\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-245844\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/crvena-zastava-300x218.png\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"218\" \/><\/a><strong>Pi\u0161e: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Ovogodi\u0161nji Prvi maj obilje\u017eavamo u istim uslovima kao i prethodnih godina. Ni\u0161ta se nije promijenilo za radni\u010dku klasu, niti za ogromnu ve\u0107inu ostalog stanovni\u0161tva u biv\u0161im jugoslovenskim republikama, sada takozvanim nezavisnim dr\u017eavama. Kapitalisti\u010dka stagnacija postala je trajno obilje\u017eje dru\u0161tva kapitalisti\u010dke periferije, na koju smo gurnuti prije skoro tri decenije. Naravno, vladaju\u0107i \u0107e tvrditi kako ekonomija bilje\u017ei rast, \u0161to ima za posljedicu umjereno pobolj\u0161anje \u017eivotnog standarda. Stvarni podaci te\u0161ko su dostupni, jer vlasti manipuli\u0161u njima.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, ako uop\u0161te ima pobolj\u0161anja, ona su slabo vidljiva, narod ih malo ili nimalo osje\u0107a. Stvarnih promjena, me\u0111utim, nema, jer se ni\u0161ta ne mijenja u ve\u0107 uspostavljenom sistemu. Primjera ima mnogo, a jedan od najslikovitijih je onaj da \u017eene koje rade u Srbiji u nekim trgovinama moraju da nose pelene, jer nemaju pravo da napuste radno mjesto \u010dak ni radi odlaska u toalet. Sli\u010dno je u mnogim trgovinama u Bosni i Hercegovini. Ovo nisu jedini, vjerovatno ni najsuroviji, izrazi eksploatacije, ali su me\u0111u najslikovitijima, pokazuju\u0107i svu nemo\u0107 radni\u010dke klase. Ovim pri\u010dama mo\u017eemo dodati mnoge druge, o odsustvu osnovnih radni\u010dkih, pa i ljudskih, prava \u2013 o prijetnjama, seksualnom zlostavljanju, radu na crno, bijednim platama, itd. Na sve to, dolaze \u201evelike\u201c teme, kao \u0161to su odsustvo prava radnika da u\u010destvuju u upravljanju preduze\u0107ima i njihova stvarna politi\u010dka obespravljenost, uprkos gromkim proklamacijama o ljudskim pravima.<\/p>\n<p><strong>Nema radni\u010dke klase<\/strong><\/p>\n<p>Na sve to, mnogi \u0107e re\u0107i kako radni\u010dka klasa ne postoji, jer vi\u0161e nema industrije. Samim tim, ne postoji onaj subjekt koji je u ranijim vremenima vi\u0111en kao subjekt dru\u0161tvenih promjena, a koga marksizam i danas smatra takvim. Ako nema radni\u010dke klase, ko je onda zainteresovan za dru\u0161tvene promjene i ko mo\u017ee biti njihov nosilac? Pitanje nije ko to mo\u017ee biti u ovom trenutku, jer je o\u010digledno da takva dovoljno jaka snaga ne postoji. Pitanje je da li takva dru\u0161tvena snaga uop\u0161te postoji. Ako radni\u010dka klasa kao takva ne postoji, bez obzira na to kakva je njena svijest i da li je ona u ovom trenutku organizovana, onda mora biti prona\u0111en neki drugi subjekt. Ne vidimo ko bi to mogao biti. Govoriti o gra\u0111anima kao nosiocima promjena besmisleno je, jer ta kategorija je pravna i politi\u010dka, nju \u010dine svi dr\u017eavljani jedne dr\u017eave, koji se me\u0111usobno beskrajno mnogo razlikuju, prvenstveno po svom stvarnom dru\u0161tvenom polo\u017eaju i interesima. Zato, gra\u0111ani kao takvi ne mogu biti nosioci promjena.<\/p>\n<p>Ako nema radni\u010dke klase, promjene nema ko da izvr\u0161i. Ne samo sad, nego ni u budu\u0107nosti. To ne mogu seljaci, jer su usitnjeni, nepovezani, vezani za svoje komade zemlje, \u010dije odr\u017eavanje predstavlja njihov glavni interes. Nosioci promjena ne mogu biti ni studenti, jer se i oni me\u0111usobno jako razlikuju po svom dru\u0161tvenom polo\u017eaju, jer poti\u010du iz razli\u010ditih dru\u0161tvenih sredina. Ostaje, dakle, nepostoje\u0107a radni\u010dka klasa.<\/p>\n<p>Ideja da ne postoji radni\u010dka klasa poti\u010de od shvatanja da je ona proizvod krupne industrije, koja je u na\u0161im zemljama znatnim dijelom uni\u0161tena. Ovu ideju svjesno iznose razni profesori, koji nikad nisu razumjeli nastanak, razvoj i pojam radni\u010dke klase, kao i ideolozi vladaju\u0107eg poretka, koji svisoka gledaju na radni\u010dku klasu, glorifikovanu u biv\u0161em vladaju\u0107em poretku socijalizma, pa time nepo\u017eeljnom i sumnjivom u ovom poretku. Ovu ideju \u010desto nesvjesno i bez lo\u0161ih namjera iznose i mnogi obi\u010dni ljudi, koji ne mogu da shvate kako radni\u010dka klasa mo\u017ee da postoji bez krupne industrije. Oni obi\u010dno imaju na umu situaciju u SFR Jugoslaviji, u kojoj je postojala krupna industrija, u kojoj je radio ogroman broj radnika, koji su nazivani (jer su to zaista i bili) radni\u010dka klasa.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ova teza ne uzima u obzir \u010dinjenicu da radnici u krupnoj industriji imaju isti dru\u0161tveni polo\u017eaj kao i radnici u sitnoj industriji, ili oni koji uop\u0161te ne rade u industriji, ve\u0107 u razli\u010ditim ustanovama i institucijama. U \u010demu je, na primjer, razlika u dru\u0161tvenom polo\u017eaju radnika koji radi u \u017eeljezari i onog koji radi na univerzitetu? Razlika postoji u pogledu stru\u010dne spreme, poslova koje obavljaju, pa i visine plate, ali to nisu razlike u dru\u0161tvenom polo\u017eaju, a to je najva\u017enije kada se govori o postojanju jedne klase.<\/p>\n<p>Posebno su odvratne pri\u010de o tome kako su radnici iz javnog sektora privilegovani, kako imaju mnogo bolji polo\u017eaj od drugih radnika, \u010desto nezaslu\u017een, pa oni i nisu jedno sa radnicima iz \u201erealnog sektora\u201c. Te pri\u010de idu za tim da se podijeli radni\u010dka klasa i oslabi ionako slab radni\u010dki pokret, koji se uglavnom svodi na slabe, birokratizovane sindikate, koji su manje-vi\u0161e d\u017einovi na glinenim nogama. Ta\u010dno je da u javnom sektoru ima jako puno onih koji su dobili radna mjesta na na\u010dine koji nisu ni zakoniti ni moralni. Ali, slabljenje sindikata u javnom sektoru ne bi na bilo kakav na\u010din iskorijenilo ovu pojavu, ili umanjilo njen zna\u010daj. Ti zaposleni bi i dalje ostali tu gdje jesu, jer su radna mjesta dobili zahvaljuju\u0107i strana\u010dkoj pripadnosti, korupciji ili li\u010dnim vezama. Osim toga, takvi zaposleni obi\u010dno nisu zainteresovani za \u010dlanstvo u sindikatu, a ako i jesu \u010dlanovi, nisu aktivisti niti njegovi rukovodioci, jer im ta vrsta anga\u017emana, u zna\u010dajnom broju slu\u010dajeva, prosto nije potrebna.<\/p>\n<p>Radnici u javnom sektoru nisu krivi \u0161to je njihov dru\u0161tveni polo\u017eaj u pone\u010demu povoljniji od polo\u017eaja radnika u \u201erealnom sektoru\u201c. Njihova primanja su ve\u0107a, a radna mjesta sigurnija. To ima veze i sa \u010dinjenicom da dr\u017eava ili lokalne vlasti, kao poslodavci, pokazuju ve\u0107u odgovornost, nego \u0161to to \u010dine privatni kapitalisti. Jasno, ulogu ovog \u201ejavnog\u201c poslodavca ne treba ni najmanje idealizovati, jer on nerijetko kr\u0161i zakon (na primjer, mnogi \u201ejavni\u201c poslodavci ne pla\u0107aju poreze i doprinose, niti po\u0161tuju zakonske norme pri zapo\u0161ljavanju), ali on je \u010desto motivisan politi\u010dkim razlozima da u ne\u0161to ve\u0107oj mjeri izlazi u susret radnicima. To je jedan od razloga za\u0161to je polo\u017eaj radnika u javnom sektoru povoljniji.<\/p>\n<p>Tu \u010dinjenicu treba koristiti za ja\u010danje sindikata, kome je iz objektivnih razloga lak\u0161e da djeluje u javnom sektoru. Broj sindikalno organizovanih ovdje je daleko ve\u0107i i oni imaju barem malo vi\u0161e slobode djelovanja. To je nekakva, makar slaba\u0161na, polazna osnova za razvoj sindikalne borbe.<\/p>\n<p><strong>Do\u0111osmo do sindikata<\/strong><\/p>\n<p>Sindikati \u0107e i ove godine organizovati akcije za Prvi maj samo u nekim jugoslovenskim zemljama. Ipak, te akcije \u0107e biti vi\u0161e nego simboli\u010dne, a uglavnom \u0107e imati sve\u010darski karakter, jer \u0107e se jesti i piti, kao da radnici \u017eive u idealnom dru\u0161tvu. Uradi\u0107e se suprotno od onoga \u0161to \u0107e se desiti \u0161irom svijeta, gdje \u0107e radnici protestovati u velikom broju, smisleno i odlu\u010dno, a u mnogim dr\u017eavama do\u0107i \u0107e do sukoba sa policijom, \u0161to je ve\u0107 tradicionalna pojava, koja proisti\u010de iz prirode kapitalisti\u010dkog sistema. Kod nas, sindikati \u0107e organizovati proteste uz pasulj, ili \u0107e se radnici i drugi \u201esamoorganizovati\u201c uz ro\u0161tilj i pivo.<\/p>\n<p>Ovaj simbol malogra\u0111an\u0161tine pokazatelj je svijesti radni\u010dke klase, ali i snage i ozbiljnosti sindikata. Radni\u010dka klasa je neorganizovana, atomizovana, klasno nesvjesna. Marks bi rekao da je ona klasa po sebi, ali ne klasa za sebe. Ona nema vjeru ne samo u sebe, nego i u mogu\u0107nost bilo kakvih promjena. Ona je apati\u010dna, nema kulturu klasne borbe i otpora. Sindikalno vo\u0111stvo je proisteklo iz te i takve klase. Ono nije i ne mo\u017ee biti ni\u0161ta drugo do njen odraz. Ono je korumpirano, birokratizovano, li\u0161eno bilo kakvih ideala, strategije i programa. Ne interesuje ga ni\u0161ta drugo osim odr\u017eavanja na funkcijama, od kojih mnogi njegovi pripadnici imaju koristi. Ako ni\u0161ta drugo, imaju dobre plate, bez ikakve odgovornosti, jer je demokratski \u017eivot u sindikatima ugu\u0161en, pa ne postoje kritika, odgovornost i smjenjivost.<\/p>\n<p>Nekad se de\u0161ava da sindikalna vo\u0111stva organizuju simboli\u010dne proslave Prvog maja. Ona to \u010dine reda radi, kako bi opravdala svoje postojanje, zato \u0161to se tako radi svugdje u svijetu i zato \u0161to bi bila prozvana ako to ne urade. Druga sindikalna vo\u0111stva to ne \u010dine. U Bosni i Hercegovini, na primjer, obilje\u017eavanje Prvog maja nije redovna sindikalna aktivnost, iako ponekad bude organizovano. I kada se desi, okupi se krajnje mali broj sindikalaca, obi\u010dno predsjednika sindikalnih organizacija, koji se tu na\u0111u malo iz uvjerenja, malo po du\u017enosti. Vi\u0161e razloga uti\u010de na to. Jedan od njih je odsustvo volje i interesa sindikalnog vo\u0111stva da okupi iole ve\u0107i broj radnika. Nije istina da vo\u0111stva to nikad nisu uspijevala. U oba entiteta je bilo slu\u010dajeva kad su radnici masovno protestovali. Iako je takvih slu\u010dajeva bilo malo, oni su pokazatelj da u nekim izuzetnim situacijama ne nedostaje volje i sposobnosti da se protestuje. To se de\u0161avalo onda kad su postojali jaki razlozi za to, kao \u0161to je bilo dono\u0161enje entitetskih zakona o radu.<\/p>\n<p>Izgleda da obilje\u017eavanje Prvog maja nije jedna od tih situacija, a trebalo bi da bude. To nije samo obilje\u017eavanje jednog va\u017enog datuma iz istorije radni\u010dkog pokreta, ve\u0107 je simboli\u010dna prilika da radni\u010dki pokret vje\u017eba svoju borbenost i organizovanost, da razvija svoju sposobnost komunikacije sa javno\u0161\u0107u i sa radni\u010dkom klasom, da ozbiljno formuli\u0161e svoje zahtjeve i saop\u0161tava ih javnosti. Zato, obilje\u017eavanje Prvog maja ne slu\u017ei tome da se jede pasulj ili ro\u0161tilj, niti da se dr\u017ee predavanja iz istorije radni\u010dkog pokreta, ve\u0107 da se razvija klasna svijest radnika, koji treba da se privikavaju na to da mar\u0161iraju ulicama, da formuli\u0161u i razumiju vlastite zahtjeve, da ih tuma\u010de, brane i \u0161ire. Prvi maj je \u0161kola klasne borbe, a ne trpeza na otvorenom. Prvi maj treba da slu\u017ei tome da se podi\u017ee borbeni duh, a ne da se podi\u017ee nivo holesterola. On slu\u017ei tome da radni\u010dku klasu, korak po korak, pretvara iz klase po sebi u klasu za sebe.<\/p>\n<p>Pitanje je koliko to odgovara i sindikalnoj birokratiji, jer ona bi time dobila protivnika u vlastitim redovima \u2013 radnike koji nemaju privilegije, a imaju interes da od sindikata naprave radni\u010dke organizacije. Iako se ne mo\u017ee na\u0107i nijedna rije\u010d hvale za sindikalnu birokratiju, bilo bi neozbiljno otpisivati sindikate i bacati ih u staro gvo\u017e\u0111e. U ovom trenutku, to su jedine radni\u010dke organizacije. Onaj ko ra\u010duna na radni\u010dku klasu, ko \u017eeli pridobiti radnike i uklju\u010diti ih u dru\u0161tvene borbe, mora ra\u010dunati sa sindikatima. Stvar nije toliko u tome da se sara\u0111uje sa sindikalnom birokratijom, koliko u tome da se na\u0111e put do sindikalne baze. A to se mo\u017ee samo putem rada u sindikatima. Ko to ne\u0107e, osta\u0107e revolucionar na rije\u010dima, sekta\u0161 na djelu.<\/p>\n<p>Istini za volju, ma koliko zamjerki da imamo prema sindikalnoj birokratiji, ne mo\u017eemo se oteti utisku da i radni\u010dka klasa doprinosi ovakvom stanju svojim pona\u0161anjem. Ona ima sindikat po svojoj mjeri. Ukoliko joj sindikalna birokratija stoji na \u010delu, to je zato \u0161to radni\u010dka klasa nije sposobna, a u dosta slu\u010dajeva ni voljna, da joj se usprotivi, jer nema iskustvo i tradiciju klasne borbe, jer je atomizovana i osiroma\u0161ena do te mjere da ne vjeruje u mogu\u0107nost otpora i da se pla\u0161i otpora. Zato i nema radni\u010dkih protesta povodom Prvog maja. Radni\u010dka klasa \u0107uti, jer ne vjeruje u svoju snagu, niti u sposobnost da bilo \u0161ta promijeni. Ona je u\u0107utkana nacionalizmom, represijom, strahom od egzistencijalnog potonu\u0107a, sve do straha od besmislenosti bilo kakvog otpora.<\/p>\n<p>Prvomajski protesti ne mogu da poslu\u017ee za ru\u0161enje nekog re\u017eima, jo\u0161 manje za promjenu sistema. To niko i ne o\u010dekuje. Oni treba da budu proba, istina jo\u0161 ne generalna, radni\u010dke organizovanosti i sposobnosti da ka\u017ee \u0161ta je njen interes i kakav je njen program. Taj program ne mogu da budu tanjir pasulja i ra\u017enji\u0107i. \u010cak i ako uz njih ide hladno pivo. Taj program mora da bude konkretan, detaljan i ostvariv. On ne mo\u017ee da se svodi na zahtjeve da se plate pove\u0107aju za odre\u0111eni procenat, jer to nije dovoljno za stvarnu promjenu dru\u0161tvenog polo\u017eaja radni\u010dke klase. Sindikalna birokratija ne mo\u017ee i ne \u017eeli da organizuje takve prvomajske proteste, jer ona nema i ne \u017eeli da ima program. Kad bi ga imala, morala bi da se bori protiv sistema, ili bi morala priznati da ne \u017eeli da se bori za ispunjenje vlastitog programa. Zato, prvomajski protesti koje organizuju pojedini sindikati ili vanparlamentarna ljevica zlata su vrijedni. Oni su po\u010detni oblik stvarne klasne borbe, pored \u0161trajkova koji se ovdje-ondje organizuju. Na ovim prvomajskim protestima mogu\u0107e je \u010duti politi\u010dke ciljeve, makar oni bili definisani uop\u0161teno. I to je ne\u0161to za po\u010detak. Ako ljevica bude u stanju da u te proteste uklju\u010di i pojedine sindikate, barem one u bazi, u\u010dini\u0107e veliku stvar. Postepeno, pasulj i ro\u0161tilj \u0107e postati simboli ru\u017ene pro\u0161losti.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.noviplamen.net\/glavna\/na-proteste-ili-na-rostilj-otpor-nepostojece-klase\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prvomajski protesti ne mogu da poslu\u017ee za ru\u0161enje nekog re\u017eima, jo\u0161 manje za promjenu sistema. To niko i ne o\u010dekuje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-245842","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245842","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245842"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245842\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245842"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245842"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245842"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}