{"id":245720,"date":"2018-04-29T06:41:36","date_gmt":"2018-04-29T04:41:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=245720"},"modified":"2018-04-29T06:41:36","modified_gmt":"2018-04-29T04:41:36","slug":"kimov-poucak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/29\/kimov-poucak\/","title":{"rendered":"Kimov pou\u010dak"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Poku\u0161ati se baviti, i to danas, perspektivom ameri\u010dko-sjevernokorejskih odnosa i budu\u0107no\u0161\u0107u Korejskog poluotoka izazovno je, ali i krajnje rizi\u010dno. U predvi\u0111anjima je toliko nepoznanica da su pogre\u0161ni zaklju\u010dci gotovo programirani. A ipak, rije\u010d je o toliko kompleksnom pitanju da se njime treba baviti. Svemu usprkos. Kako dakle stoje stvari? \u0160to znamo?<\/p>\n

Kao prvo, znamo da Sjevernom Korejom (Demokratskom Narodnom Republikom) vlada re\u017eim koji se ni po kojem standardu po\u0161tivanja ne ljudskih nego individualnih prava ne mo\u017ee uspore\u0111ivati ni sa kojim drugim re\u017eimom u svijetu. Da imamo posla s autoritarnim re\u017eimom, malo je re\u0107i. Kao drugo, znamo da je taj (obiteljski, gotovo nasljedno-monarhisti\u010dki) re\u017eim relikt korejskog rata u kojemu je, uz obilnu ameri\u010dku vojnu pomo\u0107 (ali pod zastavom UN-a) i uz promjenjivu ratnu sre\u0107u, sprije\u010deno da cijeli Korejski poluotok padne pod vlast komunista ili onih koji su se izdavali za komuniste. Na jugu je uspostavljena, pod i danas sveprisutnim ameri\u010dkim patronatom, Republika Koreja, politi\u010dki i vojno sna\u017eno oslonjena na Zapad, zemlja s kapitalisti\u010dkim gospodarstvom. Ona \u0107e se s vremenom nametnuti svijetu osobito na podru\u010dju elektronike, komunikacija (mada je Radio-industrija Zagreb, o kojoj dana\u0161nji mladi pojma nemaju, do nekih rje\u0161enja u telekomunikaciji, pa i do proizvodnje do\u0161la znatno prije Korejaca), a potom i automobilske industrije. Sjever je dotle ostao strogo zatvorena dr\u017eava, oslonjena \u2013 ali nikada do to\u010dke potpune ovisnosti \u2013 ponajprije na Narodnu Republiku Kinu, a potom i na tada\u0161nji Sovjetski Savez. Kao tre\u0107e, znamo da se Pjongjang nakon disolucije SSSR-a i uvo\u0111enja kapitalisti\u010dkog gospodarstva u i dalje jednostrana\u010dkoj Kini po\u010deo osje\u0107ati sve vi\u0161e usamljenim, ali i ugro\u017eenim, pri \u010demu je \u2013 u o\u010dima re\u017eima \u2013 glavna opasnost dolazila od Sjedinjenih Dr\u017eava, koje su dozirale spremnost i mogu\u0107nost Ju\u017ene Koreje da sa Sjeverom u\u0111e u iole ozbiljan me\u0111ukorejski dijalog. I, napokon, kao \u010detvrto znamo da su pojedini ameri\u010dki predsjednici poku\u0161avali prona\u0107i zajedni\u010dki jezik sa Sjevernom Korejom, da su neki bili \u010dak i na samom rubu postizanja sporazuma koji bi i bilateralu, ali i stanje na Korejskom poluotoku doveli na koliko-toliko normalan kolosijek, ali da su svaki put ti poku\u0161aji pali na otvorenom ili tihom sabotiranju onoga \u0161to se kolokvijalno naziva ameri\u010dkim vojno-industrijskim kompleksom (a danas podzemnom dr\u017eavom). Sve to, naravno, zamotano u primamljiv celofan zauzimanja za demokraciju i borbe za ljudska prava.<\/p>\n

To je, nazovimo je tako, predhistorija. Na nju je nakalemljeno razdoblje razmjene otvorenih prijetnji izme\u0111u Washingtona i Pjongjanga. U korijenu je sjevernokorejski program razvoja nuklearnoga oru\u017eja i balisti\u010dkih projektila kojemu je re\u017eim pribjegao iz dva razloga. Razvojem nuklearnog potencijala mogu\u0107e je smanjiti enormne izdatke za veliku i dobro opremljenu \u2018klasi\u010dnu\u2019 sjevernokorejsku armiju, a potom \u2013 mo\u017eda \u010dak i va\u017enije \u2013 re\u017eim dobiva adut u borbi za dobivanje jamstva za svoje postojanje. Jer Sjeverna Koreja nikada nije pokazala ama ba\u0161 nikakve agresivne namjere prema bilo kome, pa ni prema Ju\u017enoj Koreji. Ono \u0161to je uporno htjela dobiti, a nikako nije mogla, to je bila garancija da je \u2013 takvu kakva jest \u2013 nitko ne\u0107e dirati. Dolaskom na \u010delo SAD-a Donalda Trumpa, usprkos njegovim predizbornim obe\u0107anjima kako se Amerika ne\u0107e mije\u0161ati u nepotrebne ratove i kako \u0107e prestati drugima nametati svoj na\u010din \u017eivota, retorika izme\u0111u dviju zemalja u\u017earila se do opasne to\u010dke. I Trump je poku\u0161ao Sjevernoj Koreji propisivati \u0161to smije, a \u0161to ne smije, \u0161to mo\u017ee, a \u0161to ne mo\u017ee. No bilo je kasno. Kim Jong-un, sada\u0161nji vlastodr\u017eac u Pjongjangu, nije se dao zastra\u0161iti. Na Trumpove najave o gnjevu \u0161to \u0107e se sru\u010diti na njegovu zemlju, a kakav svijet jo\u0161 nije vidio, odgovarao je (mada nikada osobno, za razliku od Trumpa) prijetnjama o uni\u0161tenju Sjedinjenih Dr\u017eava. Da bi onda, sasvim iznenada i posve neo\u010dekivano, pozvao predsjednika SAD-a na sastanak. Trump, koji za sebe voli govoriti kako samo on mo\u017ee i zna razrije\u0161iti slo\u017eene probleme, poziv je istoga trenutka prihvatio, zatekav\u0161i time tzv. podzemnu dr\u017eavu, u \u010dijim se raljama sve primjetnije koprca uz minimalne \u0161anse da se iz njih izvu\u010de. \u2018Mali raketni \u010dovje\u010duljak\u2019, kako je Kim Jong-una u svojim poznatim porukama na Twitteru nazivao Trump, shvatio je da sada mo\u017ee odre\u0111ivati tempo i da je predsjednika SAD-a doveo u poziciju da reagira, umjesto da on bude taj koji \u0107e voditi igru. Pa je kao drugi, ni\u0161ta manje neo\u010dekivani i iznena\u0111uju\u0107i potez najavio prestanak pokusnih nuklearnih eksplozija, zatvaranje jednoga od poligona na kojima su se izvodili, kao i prestanak pokusnih ispaljivanja balisti\u010dkih raketa, a uz obrazlo\u017eenje da to sada vi\u0161e nije potrebno jer je \u2018program nuklearizacije zavr\u0161en\u2019. Trump nije mogao ni\u0161ta drugo nego da to pozdravi.<\/p>\n

I to je dana\u0161nje stanje. Sjeverna Koreja ide ususret samitu (pod pretpostavkom da \u0107e do njega do\u0107i) s legitimacijom strane koja je pokazala dobru volju i u\u010dinila konkretne ustupke. \u0160to o\u010dekuje od Trumpa, nije rekla. Mudro. Mada nije te\u0161ko pretpostaviti kako \u0107e u opticaj pustiti ideju o ameri\u010dkom povla\u010denju iz Ju\u017ene Koreje, uz stavljanje svojega nuklearnog i balisti\u010dkog programa pod me\u0111unarodni nadzor (ali sigurno ne i uz odricanje od arsenala stvorenog u proteklim godinama). Stvari su dakle i dalje potpuno jasne, ma koliko se zamr\u0161enima mogle \u010diniti. Sjeverna Koreja (koja je upravo nedavno uspostavila i tzv. crveni telefon, vezu za izbjegavanje kriznih situacija, sa Seulom) o\u010dekuje \u010dvrste garancije za svoje postojanje, uz demilitarizaciju Korejskog poluotoka i postupno otvaranje kako prema Jugu tako i prema svijetu. I ma koliko nuklearni potencijal Sjevera bio smije\u0161no mali u usporedbi s ameri\u010dkim, on jest prijetnja SAD-u, \u010diji si nijedan predsjednik ne mo\u017ee priu\u0161titi da makar jedan jedini sjevernokorejski projektil s nuklearnom glavom uni\u0161ti neki ameri\u010dki grad (bez obzira na osvetu \u0161to bi uslijedila i njezine globalne implikacije). Gotovo bi se, nakon poziva na samit i odricanja od nastavka nuklearnih pokusa i pokusa s raketnim naoru\u017eanjem, moglo re\u0107i kako Kim Jong-un slijedi maksimu po kojoj je ostao zapam\u0107en jedan od najpoznatijih ameri\u010dkih predsjednika dvadesetoga stolje\u0107a. Theodore Roosevelt je naime rekao: \u2018Govori blago i dr\u017ei u ruci veliku batinu.\u2019 Ho\u0107e li jednoga dana kroni\u010dari me\u0111unarodnih zbivanja govoriti kako je primijenjena Rooseveltova \u2018mudrost\u2019 ono \u0161to \u0107e se pokazati kao \u2018Kimov pou\u010dak\u2019, danas je jo\u0161 prerano re\u0107i. Ali nije mogu\u0107e ni isklju\u010diti, koliko god bilo jasno da \u0107e Trump nailaziti na goleme pote\u0161ko\u0107e poku\u0161a li ipak zdravorazumski pri\u0107i problemu Sjeverne Koreje. Bilo kako bilo, Pjongjang je zaigrao na kartu blagih rije\u010di i velike batine (ma kako ona bila mala u usporedbi s ameri\u010dkom).<\/p>\n

Trenuta\u010dno u Americi mijenjaju dosada\u0161nje kalkulacije i prave nove. U \u010demu \u0107e se Donalda Trumpa, za pretpostaviti je, najmanje pitati. Pa tako ostaju otvorena i pitanja ho\u0107e li do samita Trump \u2013 Kim Jong-un uop\u0107e do\u0107i, kakav \u0107e biti njegov ishod i, u globalnim okvirima najva\u017enije, ho\u0107e li \u2018Kimov pou\u010dak\u2019 postati obrazac za pona\u0161anje drugih manjih zemalja \u0161to se osje\u0107aju ugro\u017eenima od SAD-a ili neke druge velike sile. U tom bismo slu\u010daju imali \u010dvrstu potvrdu potpunoga kolapsa dosada\u0161njeg sustava me\u0111unarodnih odnosa (sa svim konzekvencama), u \u010demu prvenstvena odgovornost ipak ne bi bila na Kim Jong-unu.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon poziva upu\u0107enog Trumpu i odricanja od nastavka nuklearnih pokusa moglo bi se re\u0107i kako je Sjeverna Koreja zaigrala na kartu blagih rije\u010di i velike batine, maksime po kojoj je ostao zapam\u0107en upravo jedan ameri\u010dki predsjednik \u2013 Theodore Roosevelt<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-245720","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245720","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245720"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245720\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245720"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245720"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245720"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}