Hajrudin zvani Ri\u0107i je bio moj prvi kom\u0161ija. Par godina stariji od mene. Jedinac u majke. Siro\u010de od malih nogu. Mislim da oca nije ni zapamtio. Majka Munevera savila ruke oko njega i nikada se nije udala. Svoj \u017eivot podredila sinu. Hajrudin izraste u jakog mom\u010dinu. Bio je izuzetno hrabar i nije imao straha. U srcu mek\u0161i od pamuka, ali \u017eivot ga je u\u010dinio surovim. Rastao je me\u0111u bjelopoljskim vukovima i nije lahko bilo da sam, uz pomo\u0107 pesnica, napravi sebi \u017eivotni prostor. Sje\u0107am se njegovih fer tu\u010da u donjem parku. Fajter poput Bene\u0161a. Nikada nije udario prvi i iznenada. \u010cekao je da protivnik prvi napadne. Uglavnom je tu\u010de zavr\u0161avao nokautom. Iako je bilo nas koji smo gledali tu\u010de, on bi prvi pritr\u010dao protivniku, pomogao mu da ustane i odveo ga do gradske \u010desme da se opere i povrati. Znao je i pustiti suzu za pora\u017eenim. Ma dobri\u010dina, puna ponosa.<\/p>\n
Lokalni mangupi su brzo shvatili da sa njime ne mogu ratovati. Zato su se poslu\u017eili lukavstvom. Naprasno su postajali njegovi prijatelji. Onoliko koliko je bio hrabar i jak, Ri\u0107i je bio i naivan. Nasjeo je na njihove podvale. Za razliku od njih, on je svoje drugove istinski volio. Prefrigani momci su ga po\u010deli koristiti kao oru\u0111e u obra\u010dunu sa protivnikom. To je izgledalo ovako. Kada bi im se neko zamjerio oni su vrebali priliku da se sa njim zaka\u010de dok je Ri\u0107i bio u njihovom dru\u0161tvu. Drugovi su mu uglavnom bili kukavice i lukave ulizice. Kada bi do\u0161lo do tu\u010de, Ri\u0107i bi kao istinski drug isturio sebe umjesto njih i on bi nesvjesno odradio posao za njih. Tako su oni gradili karijere mangupa na njegovim pesnicama. I danas je ostala krilatica: \u201eKer ga Ri\u0107i!\u201c<\/p>\n
La\u017ena drugarstva su ga ko\u0161tala \u017eivota. Poginuo je po\u010detkom osamdesetih godina pro\u0161log vijeka u jeku mladosti pod nerazrije\u0161enim okolnostima, iako se znalo ime njegovog ubice. D\u017eenaza je bila impozantna. Majka ispra\u0107a jedinca na put bez povratka. Mangupi iz svih krajeva Sand\u017eaka do\u0161li su na njegov ispra\u0107aj. Poslije d\u017eenaze, nekoliko dana prepri\u010davanja i zaborav. Vrijeme sve lije\u010di osim ljepote. Samo je stara majka do smrti za njim \u017ealila. Nikada se vi\u0161e nije nasmijala, iako je prije toga u kom\u0161iluku bila poznata po glasnom smijehu. \u010cudne su \u017eivotne sudbine.<\/p>\n
Ja sam imao izuzetno dobar odnos sa njim. Od milja me zvao Susjed. Pona\u0161ao se za\u0161titni\u010dki prema meni. Sje\u0107am se doga\u0111aja kada sam bio u osmom razredu. Potukao se ja u \u0161koli sa dva brata blizanca. I\u0161li smo u isti razred osam godina. Dru\u017eili se i bili kao bra\u0107a. Ali kad ho\u0107e belaj. Napadnu oni mene u odjeljenju, razloga se ne sje\u0107am, ali znam da sam ih obojicu po\u0161teno istukao. Po\u017eale se oni bratu koji je bio stariji od nas. On se dru\u017eio sa Ri\u0107ijem. Istog dana mi naprave sa\u010deku\u0161u ispred \u0161kole. Likuju i nestrpljivo \u010dekaju da se \u010dasovi zavr\u0161e kako bi gledali kako \u0107e me njih dvojica istu\u0107i. Zvonilo, svi \u0111aci oti\u0161li ku\u0107ama, samo ja ostao u hodniku. Ne izlazi mi se vani. Nije mi svejedno, strah me, ali ne da mi ponos da se po\u017ealim nekome. Po\u010dinje druga smjena i kurur me istjeruje vani. Skupih hrabrosti i te\u0161ka koraka uputih se izlaznim vratima. Mangupskim korakom, ljuljaju\u0107i se u ramenima, stariji brat kre\u0107e prema meni. Ri\u0107i ga prati u stopu. O\u010dekujem batine, ali idem odlu\u010dno. rije\u0161io da se branim koliko mogu. Kada je ugledao mene Ri\u0107i povika:<\/p>\n
\u201eSusjed!\u201c okrenu se prema drugu i ljutito zavika: \u201eTi me zvao da bijemo dijete i to mog Susjeda? Nemoj da si ga slu\u010dajno ru\u017eno pogledao, glavu \u0107u ti otkinuti. Pri\u0111e zagrli me i upita: \u201e\u0160ta je bilo?\u201c<\/p>\n
Objasnih \u0161ta se desilo i kako je do\u0161lo do svega ovoga. \u0160apatom me upita smijem li se ja opet po\u0161ibati sa blizancima. Odgovorih potvrdno. Osokoljen njegovim prisustvom, kako bih se napravio va\u017ean, rekoh mu i da \u0107u se ja potu\u0107i i sa njegovim drugom, samo da on ne da, da neko ska\u010de sa strane. Hajrudnin me zagrli i obrati se bra\u0107i:<\/p>\n
\u201eSmijete li se vas dvojica opet potu\u0107i sa Ibrahimom?\u201c
\nBlizanci spusti\u0161e glave i kroz zube \u0161apatom kaza\u0161e da ne smiju. Onda se Ri\u0107i obrati drugu:
\n\u201eHo\u0107e\u0161 li ti na fer sa Susjedom?\u201c
\n\u201ePa da ti sko\u010di\u0161 na mene,\u201c odgovori on.
\n\u201eNe\u0107u du\u0161e mi o\u010dine, ali ne\u0107u dati ni drugima da ska\u010du,\u201c pa kroz smijeh nastavi: \u201eFer vas dvojica. Ti maturant a on osnovac. Hajde juna\u010de.\u201c<\/p>\n
Poslije ovakvog razvoja situacije nije bilo razloga za nove obra\u010dune. Bli\u017eio se kraj \u0161kolske godine i pomirili smo se prije raspusta. Ovaj doga\u0111aj i danas pamtim kao da se ju\u010de desio. Mo\u017eda je i to razlog \u0161to se i danas poslije toliko godina sje\u0107am Ri\u0107ija. Da mu Gospodar oprosti grijehe, pokrije sramote i podari d\u017eennet.<\/p>\n
P.S. Zahvaljuju\u0107i vi\u0161edecenijskoj dehumanizaciji i satanizaciji od strane re\u017eima i tajnih slu\u017ebi, danas u mom Akovu nemam ni jednog sugra\u0111anina koji je spreman stati uz mene. Njihova srca su sa mnom, a tijela su im uz gospodara Crne Gore. Skakavci su nam ubili du\u0161u \u010dar\u0161ije. I to je dodatni razlog za\u0161to decenijama \u017eivim od uspomena i rado se sje\u0107am rahmetli Ri\u0107ija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-245703","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245703","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245703"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245703\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":281234,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245703\/revisions\/281234"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245703"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245703"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245703"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}