{"id":245446,"date":"2018-04-24T07:36:38","date_gmt":"2018-04-24T05:36:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=245446"},"modified":"2018-04-24T07:37:03","modified_gmt":"2018-04-24T05:37:03","slug":"ispuhana-euforija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/24\/ispuhana-euforija\/","title":{"rendered":"Ispuhana EUforija"},"content":{"rendered":"

Autor: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Razvija se jedan antieuropski sentiment i refleks kakav nisam ni slutio da \u0107e se dogoditi u Hrvatskoj 2018. godine \u2013 rije\u010di su premijera Andreja Plenkovi\u0107a u Saboru povodom rasprave i glasanja o Istanbulskoj konvenciji pro\u0161log tjedna. Dodao je zatim da stavljanje konvencije na saborski dnevni red nije poduzeto \u2018niti na pritisak oporbe, nevladinog sektora, niti na pritisak bilo koje me\u0111unarodne institucije\u2019, jer zapravo uop\u0107e \u2018nema pritiska, nema diktata, nema centrale\u2019.<\/p>\n

No \u2018antieuropski sentiment\u2019, pa \u010dak \u2018i refleks\u2019, me\u0111utim, ipak nije plod umi\u0161ljaja, nego realno stanje stvari u zna\u010dajnom dijelu javnosti. Nadalje ga prepisujemo iz miniankete u Ve\u010dernjem listu od 16. travnja (\u2018Ja\u010da li u Hrvatskoj antieuropski sentiment?\u2019), s indikativnom radno-statusnom strukturom ispitanika, predstavljenih redom: dvoje zaposlenih, jedan branitelj-invalid i jedan nezaposleni. \u2018Ne ja\u010da, nego se radi o ja\u010danju desnice u Hrvatskoj \u0161to je ve\u0107 nekoliko godina trend u gotovo \u010ditavoj Europi; Ja\u010da, i to izrazito \u0161to se zadnjih godina vrlo jasno vidi na svakom koraku i \u010demu svi zajedno svjedo\u010dimo; Dosta ja\u010da i mislim da je to u redu jer ne vidim da je Europa Hrvatskoj donijela bilo \u0161to dobro; Ne razmi\u0161ljam o tome jer imam puno ve\u0107ih problema od toga, posebno jer ne mogu ni\u0161ta promijeniti.\u2019<\/p>\n

Pa, o \u010demu se onda zapravo radi, ako premijera iznena\u0111uje ono \u0161to troje od \u010detvero slu\u010dajnih prolaznika registrira bez imalo rezerve? Osim ako i on sam ne razmi\u0161lja o tome jer ima puno ve\u0107ih problema, posebno ukoliko vjeruje da ne mo\u017ee ni\u0161ta promijeniti, a da mu osobno pritom nije problem nezaposlenost. U potrazi za karakterom i porijeklom toga, dakle, njemu iznena\u0111uju\u0107eg sentimenta (i refleksa) koji se u Hrvatskoj o\u010dituje ponajvi\u0161e odbacivanjem nekih modernijih standarda dotrajale liberalne demokracije \u2013 u ovom slu\u010daju, spolne i rodne jednakosti \u2013 obratili smo se dvama upu\u0107enijim sugovornicima.<\/p>\n

Prije toga, samo jo\u0161 napomenimo da se o pritisku i diktatu iz, konkretno, centrale Europske unije, ali i poneke druge me\u0111unarodne institucije, npr. financijske, ipak ve\u0107 ranije podosta govorilo. Nije tad bila rije\u010d o Istanbulskoj konvenciji, nego o nedemokratski tretiranim, a obavezuju\u0107im privrednim i socijalnim smjernicama, radnom zakonodavstvu, javnobud\u017eetskoj potro\u0161nji, otvaranju tr\u017ei\u0161ta, liberalizaciji poslovanja, privatizacijama resursa i povla\u010denju dr\u017eave.<\/p>\n

Svejedno, kao \u0161to primje\u0107uje politologinja Danijela Dolenec, proces europskih integracija se u hrvatskoj javnosti, kao i drugim postsocijalisti\u010dkim zemljama, ve\u0107 dugi niz godina jednozna\u010dno tuma\u010di kao odbacivanje devijantne matrice razvoja iz jugoslavenske pro\u0161losti, odnosno kao \u2018civilizacijski\u2019 iskorak, hvatanje koraka sa Zapadom, povratak europskom krugu. \u2018Imati ne\u0161to protiv normi i zakona koji dolaze iz Europske unije\u2019, rekla nam je ona, \u2018izjedna\u010deno je s nazadnja\u0161tvom i neobrazovano\u0161\u0107u, a u projekt europskih integracija ulo\u017eena je enormna koli\u010dina politi\u010dkog i simboli\u010dkog kapitala. Istovremeno, taj je proces vo\u0111en nedemokratski, implementacijama bezbrojnih zakona bez javne rasprave, uz zanemarivanje legitimne potrebe da se o tim promjenama raspravlja te da se potaknu produktivni oblici kritike.\u2019<\/p>\n

Suzbijanje demokrat(izacij)skih procesa ve\u0107 je i onaj pro\u0161li sistem ko\u0161talo mnogo, a neki su tako\u0111er bili iznena\u0111eni rastom negativnog \u2018sentimenta i refleksa\u2019. Na\u0161a pak sugovornica s Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu tuma\u010di kako je irski politolog Peter Mair pisao o Europskoj uniji kao sferi izdvojenoj od zahtjeva bira\u010da, gdje se mnoge va\u017ene odluke donose nedemokratski i daleko od javne rasprave, \u0161to s vremenom vodi svojevrsnom ispra\u017enjenju politike od sadr\u017eaja: \u2018Mogli bismo tvrditi da proces pristupanja EU-u posebno poja\u010dava taj efekt ispra\u017enjenja, jer taj proces predstavlja preuzimanje \u0161irokog paketa ekonomskih i socijalnih mjera koje se provode bez obzira na to jesu li na vlasti desni ili lijevi.\u2019<\/p>\n

\u2018Stoga nije iznena\u0111uju\u0107e da su istra\u017eivanja pokazala jasni efekt uzmicanja, tzv. backlash\u2019, nastavlja Danijela Dolenec, \u2018odnosno dinamiku prema kojoj u zemljama nakon pristupanja EU-u dolazi do bujanja antieuropskog diskursa i ja\u010danja konzervativnih pokreta. Mislim da u tom klju\u010du trebamo tuma\u010diti recentne kritike premijera kao \u2018briselskog projekta\u2019, odnosno ve\u0107u vidljivost EU-kriti\u010dnog diskursa, kao i ja\u010danje konzervativnih pokreta nakon ulaska Hrvatske u EU.\u2019<\/p>\n

Potvr\u0111uje se tako da ni kolektivni politi\u010dki i kulturni idiotizam nije samonikla biljka, nego raste na obilno pognojenom supstratu potisnute dru\u0161tvene frustracije, gdje se izmanipulirane naj\u0161ire slojeve o najva\u017enijim egzistencijalnim problemima ne pita ba\u0161 ni\u0161ta. Ali od kreacionizma do antivakcinacijskog pokreta, od rasnih teorija do homofobije, grozni\u010dava desni\u010darska potraga za ishodi\u0161tem Zla je ovaj put barem geopoliti\u010dki malo preciznija.<\/p>\n

\u2018Legitimnost EU-a zna\u010dajno je naru\u0161ena zadnjih godina, tako da anti-EU diskurs vi\u0161e nije marginalna i neva\u017ena politi\u010dka pojava. Upravo suprotno, gotovo svi se sla\u017eu da je EU kakvu sada imamo nefunkcionalna i nepravedna, pa se politi\u010dki \u2018tro\u0161ak\u2019, tj. rizik kritiziranja EU-a umnogome smanjio, a konzervativnim desnim pokretima donosi zna\u010dajne dividende jer se odli\u010dno uklapa u nacionalisti\u010dke trope o stranim interesima, zavjerama, vanjskim i unutarnjim neprijateljima\u2019, zaklju\u010dila je Dolenec.<\/p>\n

Dodatni faktor koji ovdje treba uzeti u obzir svakako je \u010dinjenica objektivno nepovoljnog razdoblja u kojem Hrvatska pristupa Europskoj uniji. Prethodne dvije uklju\u010dene \u010dlanice, Rumunjska i Bugarska, ulaze u EU gotovo dvije godine prije kraja 2008. i eksplozije globalne krize. Hrvatska ulazi sama 2013. godine, kad je proces razvoja navedenog \u2018sentimenta i refleksa\u2019 \u0161irom EU-a ve\u0107 poodmakao, mada je i to mo\u017eda promaknulo Andreju Plenkovi\u0107u, u to vrijeme zastupniku-promatra\u010du uime Hrvatske u Strasbourgu. Ono \u0161to je propustio uo\u010diti s te pozicije, me\u0111utim, ubrzo \u0107e se jo\u0161 bolje vidjeti po Brexitu, odnosno izglasanome britanskom napu\u0161tanju Unije, dosad najizrazitijemu momentu njezina unutarnjeg rastakanja.<\/p>\n

Uz objektivne i subjektivne mane projekta, uz politi\u010dku elitu \u2013 kako desnu tako i navodno lijevu \u2013 koja \u010dini sve da ne u\u010dini ni\u0161ta u odnosu na ekonomski pogubno usmjeren pritisak i diktat koji uporno pori\u010de, uz medijsku glavnu struju koja tome ide u prilog te uz jako konzervativno \u017eari\u0161te u vidu Crkve, te\u0161ko da je Hrvatska i mogla pro\u0107i bolje od aktualne fokusiranosti na vje\u0161tice i \u0111avle koji prijete opstanku njezine vje\u010dne du\u0161e. Previ\u0161e se toga zamamnog obe\u0107avalo s ulaskom u EU: otkup isto\u010dnoga grijeha iz perioda Jugoslavije i, naro\u010dito, socijalizma; stabilno potro\u0161a\u010dko blagostanje; op\u0107i kulturni i politi\u010dki prosperitet; pobjeda biranih radi\u0161nih i sposobnih pojedinaca nad masom parazita; trijumf individualizma nad kolektivizacijom; svetost privatnog vlasni\u0161tva i poslovanja.<\/p>\n

\u2018Od hrvatske samostalnosti se u javnosti od strane struke, medija i politike plasira san o uspje\u0161noj kapitalisti\u010dkoj ekonomiji i pripadaju\u0107em rastu bogatstva\u2019, kazao nam je o tome sociolog ekonomije Toni Prug, \u2018no kako smo u tom periodu prevalili put od jedne od ekonomski najrazvijenijih zemalja me\u0111u biv\u0161im socijalisti\u010dkim dr\u017eavama do dana\u0161nje pozicije pri samom dnu razvijenosti toga \u2018tranzicijskog\u2019 kluba, u ljudima se sasvim logi\u010dno stvaraju negativni osje\u0107aji prema onome \u0161to im se servira kao navigacijske to\u010dke obe\u0107anog razvoja, poput integracije u Europsku uniju.\u2019<\/p>\n

I mada se o egzodusu hrvatskog stanovni\u0161tva u potrazi za boljim \u017eivotom puno pi\u0161e, Prug nalazi da tim raspravama ostajemo tek na simptomu. O samom uzroku, transformaciji doma\u0107e ekonomije iz proizvodne u onu u kojoj dominira nestabilna uslu\u017ena djelatnost s niskom dodanom vrijednosti, poput turizma, te o modelu integracije, premalo se govori.<\/p>\n

\u2018Me\u0111unarodna integracija sama po sebi ne da nije problem, ve\u0107 je po\u017eeljna. No model u koji smo u\u0161li nije pogodan manje razvijenim ekonomijama, niti je za njih skrojen. Naprotiv, ispregovaran je po potrebama Francuske, Njema\u010dke i drugih razvijenijih europskih ekonomija. U situaciji velike otvorenosti ekonomija, u pravilu skrojene za potrebe razvijenijih, razvijeni se jo\u0161 bolje razvijaju, a oni manje razvijeni zaostaju\u2019, dodaje Prug.<\/p>\n

Iznimke postoje, ali po njegovu je mi\u0161ljenju za takav scenarij kod manje razvijenih potreban strate\u0161ki pristup dr\u017eavne uprave i struke koji bi se time bavili na adekvatan na\u010din, te medija koji bi sve to narativno pratili.<\/p>\n

\u2018Mi smo, na na\u0161u nesre\u0107u, zaklju\u010dani u viziji dr\u017eave kao dominantno redistributivnog elementa razvoja, \u0161to je \u2013 s obzirom na to kako se dr\u017eava vodi sve ovo vrijeme \u2013 donekle razumljivo. A dok struka i novinari koji o ekonomiji pi\u0161u vide otvorena tr\u017ei\u0161ta u pravilu kao po\u017eeljna i dobra sama po sebi, u bilo kojem obliku. Potreban je puno nijansiraniji pristup, jer stvarni povijesni razvoj dr\u017eava u svijetu pokazuje druga\u010dije. Srednje razvijene ekonomije, u koje mi spadamo, moraju se otvarati strate\u0161ki, postepeno i promi\u0161ljeno te uz specifi\u010dnu ulogu dr\u017eave. U suprotnom, slijedi ovo \u0161to se nama i velikoj ve\u0107ini biv\u0161ih socijalisti\u010dkih zemalja Europe de\u0161ava \u2013 ekonomsko i demografsko nazadovanje\u2019, mi\u0161ljenja je Toni Prug.<\/p>\n

Tako se u Hrvatskoj sve izrazitije razvija dvojaki odnos prema EU-u: dok rastu\u0107i deseci i deseci tisu\u0107a ljudi svake godine emigriraju na sjeverozapad kontinenta radi (bolje pla\u0107enog) posla, me\u0111u onima koji ostaju \u2013 njihovim ro\u0111acima i prijateljima i sugra\u0111anima \u2013 buja \u2018antieuropski sentiment i refleks\u2019. Ba\u0161 kao da je rije\u010d o procesu u kojem nema ni\u010dega racionalnog ni mi\u0161ljenog, nego je posrijedi svojevrsna patolo\u0161ka reakcija na rubu masovne shizofrenije.<\/p>\n

Ali umjesto da polo\u017eimo oru\u017eje politi\u010dkog svo\u0111enja ra\u010duna, sjetimo se radije da razlog i uzrok tome naprosto mora biti racionalno obja\u0161njiv, kao \u0161to ukazuju Dolenec i Prug. Deficit socijalne pravde i demokrati\u010dnosti, ugra\u0111en u fundamente EU-a i Hrvatske kao genetski modificiranog poroda tako nastrojene asocijacije, izbija gdje je najmanje po\u017eeljan. U obliku nepriznate i neprobavljene traume kakvih je kataklizmi\u010dke efekte povijest ve\u0107 zabilje\u017eila, i ne tako davno kako se \u010dini. Ni dana\u0161nje natra\u017enja\u010dko pribjegavanje desnice ekskluzivnim identitetskim i svjetonazorskim uto\u010di\u0161tima stoga nije u osnovi ni\u0161ta doli prijete\u0107i, devastiraju\u0107i o\u010daj koji u dijelu dru\u0161tva ne nalazi izlaza sigurnijeg od onoga simboli\u010dkog.<\/p>\n

Samo za digresiju, podcrtajmo ovdje jednu djelomi\u010dnu analogiju: mo\u017eda je ovako donekle lak\u0161e objasniti i razvoj islamisti\u010dko-radikalnih pokreta na Istoku, a koji su tako\u0111er paralelno obilje\u017eeni masovnom migracijom k zapadnja\u010dkim obe\u0107anim horizontima. A zajedni\u010dko svima nama, od Azije i Afrike do postsocijalisti\u010dkih zemalja Europe, pa i samog Zapada, jest prethodno slabljenje ljevice, u najmanju ruku pokreta socijalista i socijaldemokrata, te globalno ja\u010danje liberalno-ekonomske misli i prakse koja za sobom ostavlja naglo zadebljane ra\u010dune manjine i opusto\u0161enu \u0161iroku bazu.<\/p>\n

Antieuropski resantiman, prije negoli sentiment, utoliko zahtijeva akcijski odgovor prema uzro\u010di\u0161tu problema, nipo\u0161to samo impresivnim dnevnopoliti\u010dkim posljedicama. Politi\u010dku elitu o\u010dito je nu\u017eno prokazivati u njezinu inertnom uskogrudnom interesu borbe za o\u010duvanje vlastitih statusnih i materijalnih pozicija. Relacije oko kojih se vodi temeljni politi\u010dki okr\u0161aj iziskuju jasno lociranje te imenovanje: kapital protiv rada, centar EU-a protiv periferije, antipoliti\u010dnost protiv egalitarizma. Tek imaju\u0107i to na umu, otpor nekim tragi\u010dnijim odjecima prozvanog \u2018sentimenta i refleksa\u2019 mo\u017ee uloviti djelotvorniji priklju\u010dak s utjecajem na ukupni njemu pripadaju\u0107i dru\u0161tveni i historijski kontekst.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Previ\u0161e se toga zamamnog obe\u0107avalo s ulaskom u EU: otkup isto\u010dnoga grijeha iz perioda Jugoslavije i naro\u010dito socijalizma, stabilno potro\u0161a\u010dko blagostanje, op\u0107i kulturni i politi\u010dki prosperitet, pobjeda biranih radi\u0161nih i sposobnih pojedinaca nad masom parazita, trijumf individualizma nad kolektivizacijom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":152470,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-245446","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245446"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245446\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/152470"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}