{"id":245007,"date":"2018-04-16T07:00:31","date_gmt":"2018-04-16T05:00:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=245007"},"modified":"2018-04-15T23:09:19","modified_gmt":"2018-04-15T21:09:19","slug":"novinari-%e2%88%92-prekarijat-zadojen-samoubilackom-neoliberalnom-ideologijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/16\/novinari-%e2%88%92-prekarijat-zadojen-samoubilackom-neoliberalnom-ideologijom\/","title":{"rendered":"Novinari \u2212 prekarijat zadojen samoubila\u010dkom neoliberalnom ideologijom"},"content":{"rendered":"<p><strong>\u00a0Pi\u0161e:Radomir Klasni\u0107\u00a0<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/07\/novinarstvo.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-89258\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/07\/novinarstvo-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" \/><\/a>Zamislite da jedno jutro osvane, a nema vesti. Ma\u0161ina za proizvodnju novih informacija prestane da \u0161ljaka, ispred vrata vas sa\u010dekaju novine u kojima se krije zaslepljuju\u0107a belina praznih strana, va\u0161 omiljeni sajt obu\u010de protestnu crninu, Tanjug prestane da javlja (ovoga puta stvarno), snimatelj RTS-a u poslednjem trenutku odbije da snima redovnu vanrednu lajv konferenciju predsednika Vu\u010di\u0107a, a visokouticajni kolumnista uglednog dnevnog lista vrcavog stila i vickastih dosko\u010dica, solidari\u0161u\u0107i se, odlu\u010di da ne preda kolumnu i to ba\u0161 na proslavu godi\u0161njice renomiranog lista (istina, zrelog za renoviranje).<\/p>\n<p>&#8220;Ne mogu to ba\u0161 da zamislim \u2212 odgovara za Ma\u0161inu novinar jednog nezavisnog doma\u0107eg medija.<\/p>\n<p>\u0160ansa da se bilo \u0161ta od toga \u0161to si naveo desi je deset puta manja nego da, recimo to u novinarskom \u017eargonu, glavni urednik crne hronike ujede besnog psa&#8221;, ka\u017ee on, kriju\u0107i se iza pseudonima Dragan.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, zbog \u010dega je scenario s po\u010detka teksta toliko nerealan? \u010cinjenica proverena iz vi\u0161e \u201enezavisnih\u201c izvora, po svim pravilima novinarstva, jeste da bauk krize kru\u017ei medijskim svetom. Medijski radnici su u nikad te\u017eoj socio-ekonomskoj situaciji, dok su istovremeno u dubokoj krizi legitimiteta. S jedne strane, medijski radnici su u takvoj poziciji zbog sluganjskog odnosa prema korporativno-politi\u010dki interesima, a s druge strane, zbog iscrpljuju\u0107e medijske trke s toksi\u010dnom koalicijom amaterskih vesti i novih tehnologija.<\/p>\n<p>Novinari Ma\u0161ine privoleli su nekoliko novinara\/ki da govore o uslovima rada u medijima, pod pseudonimima i, uglavnom, bez pominjanja imena redakcija iz kojih dolaze.<\/p>\n<p>Iz njihovih re\u010di mo\u017ee se zaklju\u010diti da novinari u Srbiji \u010desto nemaju jasno odre\u0111eno radno vreme, dok su za njih multitasking i multidisciplinarnost ne\u0161to \u0161to se samo po sebi podrazumeva. Plate u novinarstvu su na istorijskom minimumu, dok je konkurencija na tr\u017ei\u0161tu rad(nik)a \u2013 zbog spu\u0161tanje profesionalnih standarda \u2013 sve ve\u0107a. U strahu od gubitka posla, oni pristaju da rade po(d) nepovoljnim ugovorima oro\u010denim stresnom svakodnevicom i budu\u0107no\u0161\u0107u u magli. Sindikalno organizovanje ili \u0161trajk u takvim uslovima deluju kao nemogu\u0107a misija. Me\u0111utim, pored socijalnog polo\u017eaja, \u010dini se da pobunjeni\u010dki scenario s po\u010detka teksta spre\u010dava i neosve\u0161\u0107ena uronjenost novinara u neoliberalnu ideologiju i mani\u010dan strah od \u201epolitizacije\u201c problema.<\/p>\n<p><strong>\u201eKad dobijem poruku od banke \u2013 pomolim se, pa otvorim\u201c<\/strong><\/p>\n<p>No, kakva bi i mogla biti budu\u0107nost profesije kojoj je u opisu posla da bude servis javnosti i prva linija odbrane gra\u0111ana protiv centara mo\u0107i, a u kojoj je prose\u010dna plata ekvivalentna vrednosti polovine prose\u010dne potro\u0161a\u010dke korpe.<\/p>\n<p>Prema istra\u017eivanju UNS-a, oko 38% novinara zara\u0111uje od 250 do 380 evra, isto toliko prima od 130 do 240 evra, a vi\u0161e od 370 evra mese\u010dno ima tek 20% novinara.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, u novinarstvu, sem u medijima u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, gotovo da nema kolektivnih ugovora. Caruje individualisti\u010dki pristup dogovora o visini plate, pa se de\u0161ava da novinarske \u201ezvezde\u201c imaju plate od vi\u0161e hiljada evra, dok ve\u0107ina drugih novinara jedva spaja kraj s krajem, te su prinu\u0111eni da \u201etezgare\u201c da bi se izdr\u017eavali.<\/p>\n<p>Sara, novinarka Ve\u010dernjih novosti koje su jedne od boljestoje\u0107ih redakcija, tvrdi da je odnos izme\u0111u plate glavnog urednika i prose\u010dnog novinara zaposlenog za stalno u Novostima bila 1:9.<\/p>\n<p>&#8220;Minimalne plate novinara su oko 50.000 dinara, zavisi od de\u017eurstava i koeficijenata, a honorari su sada, prema mojim saznanjima, oko 35.000. Pre\u0111a\u0161nji glavni i odgovorni urednik je imao neto platu oko 450.000 dinara, pore\u0111enja radi&#8221;.<\/p>\n<p>Sara je u Novostima prvo radila za fiksni honorar. Me\u0111utim, u jednom trenutku poslodavac je odlu\u010dio da pre\u0111e na pla\u0107anje po u\u010dinku. Ona obja\u0161njava kako ju je taj prelaz u\u010dinio religioznijom.<\/p>\n<p>&#8220;U prvim ugovorima smo potpisivali fiksnu cenu honorara. Ta suma nije bila dovoljna da neko sebe izdr\u017eava mesec dana, ali ulivala mi je dozu sigurnosti, znala sam koliko para mogu da o\u010dekujem na mese\u010dnom nivou. U jednom trenutku nam je ponu\u0111en ugovor u kom ne\u0107e biti nazna\u010dena ta\u010dna cifra, kako nam je obja\u0161njeno, da bi mogli da primamo ve\u0107e honorare nego do tada, u zavisnosti od u\u010dinka. Me\u0111utim, to je ostavljalo prostora urednicima da subjektivno procenjuju ne\u010diji rad i odre\u0111uju koliko je neko zaslu\u017eio novca. Problem je bio i \u0161to nismo imali cenovnik u kome je precizno navedeno koliko ko\u0161ta koja vrsta teksta, na osnovu \u010dega bismo izra\u010dunali koliko para smo zaradili. Zato kad sam dobijala poruku od banke, pomolim se, pa otvorim!&#8221;, ka\u017ee Sara za Ma\u0161inu.<\/p>\n<p><strong>Multitasking i novinar kao \u201eljudska hobotnica\u201c<\/strong><\/p>\n<p>Tokom \u201ezlatnog doba\u201c novinarstva u svetu \u2212 nakon Drugog svetskog rata \u2212 ali i u jugoslovenskom socijalizmu \u2212 novinari su imali vi\u0161e vremena za obra\u0111ivanje ozbiljnih tema i to na dubinski na\u010din, jer je bilo mnogo vi\u0161e zaposlenih, pa nije bilo toliko pritiska redakcije da li \u0107e sti\u0107i da sve \u201epokrije\u201c. Tako\u0111e, novinarstvo je funkcionisalo po principu novinara-specijalista koji su pratili odre\u0111ene teme i, pored toga \u0161to su bili novinari, oni su predstavljali i svojevrsne stru\u010dnjake za pojedine oblasti.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, danas svi rade sve, zbog \u010dega trpe i novinari, ali i javnost usled pada kvaliteta medijskih proizvoda. Dragan za Ma\u0161inu isti\u010de da mu upravo multitasking najte\u017ee pada jer, kako ka\u017ee, pravi od njega \u201eshizofreni\u010dara\u201c i \u201ekonstantno isfrustriranu ljudsku hobotnicu\u201c.<\/p>\n<p>&#8220;Na sajtu na kom radim moram da pi\u0161em vesti, ozbiljne tekstove, ali i da se bavim dubinskim istra\u017eivanjima. Tako\u0111e, imam obavezu, u zavisnosti od smene, da tekstove, slike i video-snimke ubacujem u CMS, da ih delim na dru\u0161tvenim mre\u017eama. To je, dru\u017ee moj, gomila nekih funkcija od kojih, kad se sve skupi, ponekad ho\u0107e\u0161 da prsne\u0161. Pritom, kao \u0161to zna\u0161, dnevna redakcija je klasi\u010dna ko\u0161nica u kojoj je i ina\u010de te\u0161ko ostati fokusiran. Da, mora\u0161 i s urednicima da se bori\u0161 za svoje teme, a to je mo\u017eda i najstresniji deo posla&#8221;, ka\u017ee Dragan za Ma\u0161inu.<\/p>\n<p>Ono \u0161to opisuju Dragan i Sara potvrdilo je i istra\u017eivanje \u201eOd novinara do nadni\u010dara\u201d ura\u0111eno 2015. godine. Prema ovom istra\u017eivanju, 61% novinara karakteri\u0161e zabrinjavaju\u0107a nesigurnost, odnosno znatno prekarizovani uslovi rada i \u017eivota, \u0161to podrazumeva fleksibilno radno vreme, radni odnos, fleksibilnu i neredovnu platu, ali i vi\u0161ak posla u odnosu na broj radnika. Zbog svega ovoga veliki broj kvalitetnih novinara napu\u0161ta profesiju, \u010dime polje javnog interesa ostaje jo\u0161 vi\u0161e neza\u0161ti\u0107eno.<\/p>\n<p>O katapultiranju iz novinske redakcije razmi\u0161ljala je i Violeta, mlada novinarka jedne doma\u0107e novinske agencije. Violeta u agenciji radi tri i po godine \u2013 dve na ugovor o autorskom delu, a potom na ugovor na neodre\u0111eno. Plata joj je 30.000 dinara, radi pet dana nedeljno, a nekad joj i subota, koja je nepla\u0107ena, bude radna. Ka\u017ee da je zadovoljna zbog toga \u0161to radi u redakciji u kojoj nema otvorene cenzure. Me\u0111utim, razmi\u0161ljala je da batali novinarstvo zbog preoptere\u0107enosti i finansijske situacije.<\/p>\n<p>&#8220;Najte\u017ee mi pada \u0161to, u najmanju ruku, radim posao za dvoje, a nisam pla\u0107ena onoliko koliko bi trebalo da budem s obzirom na to \u0161ta sve radim. \u010cesto se ose\u0107am napeto zbog preoptere\u0107enosti brojem doga\u0111aja i drugih obaveza koje moram da pokrijem i ispunim tokom jedne smene. Tako\u0111e, smeta mi ka\u0161njenje plate, rad po smenama, jer svaki dan menjamo smenu, kao i to \u0161to retko imam slobodna oba dana vikenda&#8221;, isti\u010de Violeta za Ma\u0161inu.<\/p>\n<p><strong>\u0160ta ako bih ti rekao da je \u201eobjektivnost\u201c u stvari dominantna ideologija?<\/strong><\/p>\n<p>Uzev\u0161i u obzir da su se mediji u ve\u0107ini slu\u010dajeva pretvorili u megafone krupnog kapitala i visoke politike, koja je u poslednjih pola veka tako\u0111e glasnik krupnog kapitala, svojevrsna je ironija da su novinari, postav\u0161i ideal-tipski prekarijat, na neki na\u010din platili cenu izdaje slu\u017eenja javnom interesu. Kada vidimo da skoro svi mediji \u201eneutralno\u201c prenose vesti iz \u201esveta biznisa\u201c ili o \u201emerama \u0161tednje\u201c, dok izve\u0161tavanja o radnicima gotovo da nema ili je vrlo povr\u0161no, kao da ima poetske pravde u tome \u0161to su radna prava novinara trenutno poslednja rupa na korporativnoj svirali.<\/p>\n<p>\u010cini se da \u0107e novinarstvo, kako bi povratilo sopstvenu svrhu i identitet, morati da dovede u pitanje sopstvene dogmatske temelje kvaziapoliti\u010dnosti na kojima postojano stoji, ali pre svega i da se otvoreno suprotstavi dominantnoj neoliberalnoj (post)ideologiji koju svakodnevno reprodukuje.<\/p>\n<p>&#8220;Iako to pojedine novinarske veli\u010dine iznena\u0111uju\u0107e ne razumeju, mediji nisu objektivni posmatra\u010di i neutralni bele\u017enici doga\u0111aja, ve\u0107 izuzetno zna\u010dajan dru\u0161tveni akter koji oblikuje javno mnjenje, ali i akter koji je i integralni deo sistema sa svim svojim unutra\u0161njim zakonitostima. Tako\u0111e, ako je dru\u0161tvena funkcija novinarstva da brani javni interes, kako braniti javni interes u vremenu u kome nam se imputira da ne postoji tako ne\u0161to kao \u0161to je dru\u0161tvena zajednica, a samim tim i javnost? I \u010demu uop\u0161te novinari ako svega toga nema?&#8221;, pita se Dragan u razgovoru s novinarom Ma\u0161ine.<\/p>\n<p>Ovo egzistencijsko-egzistencijalno pitanje u vremenu manje ili vi\u0161e skrivenog PR-a, kada ozbiljni mediji postaju nepotrebni ili \u010dak pretnja svojim mo\u0107nim gazdama, \u010dini se nikad aktuelnijim. S obzirom da ve\u0107 du\u017ee vreme ne \u017eive od proizvoda svog rada, ve\u0107 od milostinje ogla\u0161iva\u010da, politi\u010dara i nesigurnih projekata upitne ideolo\u0161ke pozadine, pitanje je da li postoji odr\u017eivi model za finansiranje kvalitetnih medija na tr\u017ei\u0161tu, odosno za nezavisnost od korpokratskog zagrljaja.<\/p>\n<p>S obzirom da smo videli kako smo pro\u0161li s \u201efamom o privatizaciji\u201c doma\u0107ih medija, mo\u017eda je vreme pogledati s onu stranu tr\u017ei\u0161nog fundamentalizma. Logi\u010dki gledano, ako je osnovna uloga medija za\u0161tita javnog interesa i \u010duvanje demokratskih vrednosti, ne postoji ni\u0161ta prirodnije od toga da odgovorno novinarstvo postane javno dobro, zaklju\u010dak je dru\u0161tvenokriti\u010dke redakcije Ma\u0161ine.<\/p>\n<p>Re\u010dima profesora Roberta Mek\u010desnija (Roberta McChesney): ,,Verovatno najbolji dokaz da je novinarstvo javno dobro le\u017ei u \u010dinjenici da nijedan od ameri\u010dkih finansijskih genija ne zna kako da zaradi novac od njega\u201c.<\/p>\n<p>Ako je socijalizam u jednoj zemlji nemogu\u0107, mo\u017eda da probamo sa socijalizmom u jednoj ekstremno zna\u010dajnoj dru\u0161tvenoj sferi. Ipak, za to \u0107e \u201epas \u010duvar demokratije\u201c morati do kosti da zagrize finansijsku ruku koja ga hrani, a novinari da shvate da je i za njihov i za opstanak profesije u ovom istorijskom trenutku neophodno ono \u010dega se gnu\u0161aju \u2013 jasna politi\u010dka mobilizacija.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=6489\">Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Korporativni zagrljaj gu\u0161i sposobnost medija da \u0161tite javni interes. Alternativa je da novinarstvo postane javno dobro<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-245007","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=245007"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/245007\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=245007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=245007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=245007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}