Zapitamo li se nekad \u0161ta \u010dini su\u0161tinu onoga \u0161to zovemo svojim i kako znamo da pripada ba\u0161 nama? Jezik, mo\u017eda jedini sistem koji uspjeva da u korak prati razvoj dru\u0161tva, istovremeno se prilago\u0111avaju\u0107i i odupiru\u0107i tempu koji diktira vrijeme, je blago o \u010dijoj vrijednosti \u010desto ne mislimo. Kao i sva blaga, jezik obitava u svojoj \u0161krinji satkanoj od slojeva istorije i kulturnog naslje\u0111a naroda, koja nam je ostavljena u amanet. Ali na\u0161a jezi\u010dka \u0161krinja nije nepresu\u0161ni izvor identiteta. Ako je samo otvaramo po potrebi, a potrebna nam je uvjek, pri tom samo uzimaju\u0107i iz nje i nikad joj ne uzvra\u0107aju\u0107i, vrlo brzo \u0107e nam se ukazati njeno dno. \u017delim da vjerujem da mu nijesmo blizu.<\/p>\n
*\u00a0\u00a0\u00a0*\u00a0 \u00a0*<\/p>\n
Islandski jezik vjerovatno nije najkorisniji jezik na svijetu jer ga govori tek ne\u0161to preko 350 000 ljudi, ali nije poenta u tome. Iako sli\u010dan danskom i norve\u0161kom, ovaj jezik je zapravo jedinstven i nije se mnogo promijenio u proteklih 800 godina. To zna\u010di da svi koji vladaju njime jednostavno mogu razumjeti sage i srednjevjekovna djela iz 13. vijeka pisana ovim jezikom.<\/p>\n
Trideset dva znaka islandskog alfabeta, u kom ne postoje C, Q i W i koriste se samo u rije\u010dima ili vlastitim imenima stranog porijekla, \u0161to je slu\u010daj i sa Z koje od 1973. nije dio zvani\u010dnog alfabeta, kao ni \u010detiri pade\u017ea i nama neobi\u010dan na\u010din akcentovanja rije\u010di zapravo nijesu differentia specifica<\/em> islandskog jezika. Izolovanost ostrva je na jednoj strani doprinijela o\u010duvanju jezika od spoljnih uticaja, dok je na drugoj islandska istrajnost u borbi za razli\u010ditost koja je i dalje u sukobu sa izazovima dana\u0161njice. No, o predaji nema govora.<\/p>\n <\/p>\n Gra\u0111anka Zemlje crnih planina<\/p>\n <\/p>\n Sastavljanje novih rije\u010di i prevo\u0111enje stranih su na\u010dini koji provjereno imaju efekta. Uzmimo kao primjer ime vulkana \u010dija je erupcija 2010. izazvala kolaps avio saobra\u0107aja \u2013 Eyjafjallaj<\/em>\u00f6<\/em>kull<\/em> (Ejafjatlajokutl). Ova rije\u010d je zapravo sastavljena od tri razli\u010dite rije\u010di: eyja<\/em> (ostrvo), fjall<\/em> (planina) i j<\/em>\u00f6<\/em>kull<\/em> (gle\u010der) koje doslovno prevedene ukazuju na porijeklo vulkanske planine koja je prije povla\u010denja nivoa okeana bila ostrvo.<\/p>\n Rije\u010d kompjuter na islandskom ne postoji u ovom obliku, ve\u0107 kao, vjerovali ili ne, t<\/em>\u00f6<\/em>lva<\/em>. Korijen rije\u010di \u010dine v<\/em>\u00f6<\/em>lva<\/em> (gatara) i slovo T iz rije\u010di tala<\/em> (broj). Sli\u010dan je slu\u010daj i sa televizijom, sj<\/em>\u00f3<\/em>nvarp<\/em> – \u00a0sj<\/em>\u00f3<\/em>n<\/em> (vid) i varp<\/em> (projekcija).<\/p>\n A \u0161ta radite kada ne znate ime vlastite dr\u017eave? Ako mislite da se tako ne\u0161to ne mo\u017ee desiti, moram vam re\u0107i da nijeste u pravu jer je na Islandu sve mogu\u0107e. Ukoliko odlu\u010dite da recimo otvorite ra\u010dun u banci jedno od pitanja je ime zemlje \u010diji ste dr\u017eavljanin. Ni\u0161ta neobi\u010dno. Kako nijesu velike \u0161anse da govorite islandski, razgovor \u0107e se odvijati na nekom drugom jeziku, mo\u017eda engleskom. U mom slu\u010daju odgovor je bio Montenegro<\/em>. Poslije par minuta \u010dekanja slu\u017ebenica u banci me je pitala da li postoji jo\u0161 neko ime za zemlju koju sam navela. \u201eCrna Gora\u201c, <\/em>rekoh misle\u0107i da je u njihovom sistemu zavedena prema originalnom imenu. Po\u0161to sam \u00a0spelovala<\/em> Crnu Goru i pobjedni\u010dki se osmjehnula o\u010dekuju\u010di da sam zavr\u0161ila sa formalnostima, gospo\u0111a iz banke me upita: \u201eJeste li sigurni da se Va\u0161a zemlja tako zove?\u201c<\/p>\n Gledam je i \u010dini mi se da sam otvorila usta i prestala da di\u0161em. Uzimam paso\u0161 da vidim da nijesam pogrije\u0161ila.<\/p>\n \u201eJesam, sigurna sam\u201c \u2013 ka\u017eem joj. \u201eA da probate mo\u017eda sa Jugoslavija<\/em>?\u201c Ni\u0161ta se ne de\u0161ava. Slu\u017ebenica zove kolege i razgovaraju gledaju\u0107i u moj formular narednih par minuta. Gledam ih, vjerovatno samo otvorenih usta, jer sam u me\u0111uvremenu ponovo po\u010dela disati. Okre\u0107u se prema meni i gospo\u0111a ka\u017ee: \u201eZnate o \u010demu se radi, mi Va\u0161u zemlju zovemo malo druga\u010dije \u2013 Svartfjallaland (Svjartfjatlaland).\u201c<\/p>\n Tako da da, za sve Islan\u0111ane ja sam iz Svartfjallaland-a: svartur <\/em>(crno), \u00a0fjall <\/em>(planina), land <\/em>(zemlja). I nije lo\u0161e kad imate novo ime dr\u017eave kojim, kao ja, pri svakom upoznavanju ubla\u017eavate \u010dinjenicu koliko slabo vladate islandskim jezikom.<\/p>\n <\/p>\n Formalnost, \u0161ta to bje\u0161e?<\/p>\n <\/p>\n Kada je rije\u010d o vlastitim imenima postoji zakon kojim su propisana dozvoljena imena na Islandu. To zna\u010di da roditelji imaju pravo da biraju izme\u0111u preko 1800 imena za djevoj\u010dice i 1700 za dje\u010dake. Ukoliko ipak \u017eele da djetetu daju ime koje nije na spisku u obavezi su da se obrate zahtjevom Islandskom odboru za imena koji odlu\u010duje da li \u0107e zahtjev biti prihva\u0107en ili \u0107e roditelji morati da odaberu drugo ime.<\/p>\n