Ankica \u010cakardi\u0107:<\/a> Mislim da ne\u0107emo puno pogrije\u0161iti ako kapitalizam poku\u0161amo odrediti socijalno-historijski. Me\u0111utim, za razliku od marksisti\u010dkog razumijevanja kapitalizma kao dru\u0161tvenog odnosa koji nastaje u specifi\u010dnim historijskim uvjetima, prema klasi\u010dno-ekonomskom modelu (tzv. komercijalizacijskom modelu), racionalni pojedinci, usmjereni na vlastiti interes, oduvijek sudjeluju u nekom tipu razmjene i kalkulacije. Kapitalizam se na tom tragu definira kao komercijalno dru\u0161tvo u visokom stupnju razvoja, koje je nadma\u0161ilo dotada\u0161nje nerazvijene i zastarjele dru\u0161tvene forme i oslobodilo se politi\u010dkih stega predkapitalisti\u010dkih dru\u0161tava. Poja\u0161njenja koja po\u010divaju na ovome modelu zapravo nikada ne uspijevaju odgovoriti na pitanje kada je kapitalizam nastao i za\u0161to. Strogo govore\u0107i, taj model zapravo i nema analiti\u010dke instrumente kojima bi bio u stanju objasniti izvore kapitalizma.<\/p>\nU klasi\u010dnom narativu ekonomske teorije kapitalizam je \u201enekako oduvijek prisutan\u201c, \u0161to zna\u010di da se rasprava o kapitalizmu reducira na povijest trgovine \u201ekoja postoji oduvijek\u201c.<\/p>\n
Ako takvoj interpretaciji \u017eelimo dosko\u010diti druga\u010dijim pristupom, primjerice, kako to predla\u017ee tzv. politi\u010dki marksizam (Robert Brenner, Ellen Meiksins Wood, George Comninel, Benno Teschke, Charles Post)[1], onda o kapitalizmu ne\u0107emo govoriti kao rezultatu specifi\u010dnih ljudskih aktivnosti ili da je \u010dovjek tijekom povijesti razvijao imanentne pretpostavke kapitalizma i uklanjao prepreke koje su stajale na putu razvoja kapitalizma i njegove kona\u010dne realizacije. Suprotno klasi\u010dnom komercijalizacijskom modelu Adama Smitha \u2013 koji tvrdi da je temeljni uzrok pojave kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva proces akumulacije kapitala koji je omogu\u0107io gomilanje bogatstva sposobnih i \u201epoduzetnih\u201c pojedinaca te da kapitalizam predstavlja pri\u010du o \u201ehistoriji\u201c materijalnog boga\u0107enja i potom stvorenih investicijskih prilika \u2013 politi\u010dki marksizam tvrdi da bogatstvo, samo po sebi, ne predstavlja ujedno i kapital, i da kapital u bitnome podrazumijeva specifi\u010dan dru\u0161tveni odnos.<\/p>\n
Prvi epistemolo\u0161ki iskorak iz klasi\u010dnog komercijalizacijskog modela i naglasak na eksplanatornoj analizi izvora kapitalizma kao dru\u0161tvenog odnosa izveo je Marx u Kapitalu, i djelomi\u010dno Grundrissama. Politi\u010dki marksizam kre\u0107e od Kapitala i Marxovih teza o tzv. prvobitnoj akumulaciji, ali odlazi i korak dalje, preozna\u010davaju\u0107i tezu o proizvodnim odnosima tezom o dru\u0161tveno-vlasni\u010dkim odnosima. Primjerice, Meiksins Wood u ve\u0107ini \u0107e svojih radova nagla\u0161avati da je Marxova teza o proizvodnim odnosima ulazna diskursna to\u010dka za kritiku klasi\u010dno-ekonomskog narativa o akumulaciji kapitala kao ishodi\u0161tu kapitalizma. No unato\u010d \u010dinjenici da je akumulacija kapitala bila nu\u017eni uvjet kapitalizma, daleko od toga da je bila dovoljan ili jedini uvjet. Ono \u0161to je omogu\u0107ilo tranziciju na kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, odnosno transformaciju bogatstva u kapital, bila je promjena dru\u0161tveno-vlasni\u010dkih odnosa. Dru\u0161tveno-vlasni\u010dki odnosi su definirali dinamiku pojave i zakone kretanja kapitalizma, nikako obrnuto.<\/p>\n
Koji su institucionalni mehanizmi i materijalni uvjeti potrebni za odr\u017eavanje kapitalizma kao dru\u0161tvenog poretka i garantiranje njegove stabilnosti?<\/strong><\/p>\nOno \u0161to je Brennerova debata 80-ih[2] poku\u0161ala sugerirati kao relevantno za klasnu analizu tranzicijskih procesa uzdu\u017e vertikalne linije (kapitalist\u2014najamni radnik), kako je to Marx nazna\u010dio u svojim radovima, jest i uklju\u010divanje odnosa unutar pojedine klase, uzdu\u017e horizontalne linije. Primjerice, razmatramo li posjedovne razlike u selja\u010dkom sloju stanovni\u0161tva, vidjet \u0107emo da se on u odre\u0111enom trenutku dijeli na bogate seljake-zakupce, potom seljake sa sitnim posjedom i, kona\u010dno, razvla\u0161tene seljake. Iz tog smjera \u2013 dakle, unutarklasnog \u2013 dalje odre\u0111ujemo kakav je pristup sredstvima za proizvodnju, kako se odvija vlastita reprodukcija i kako se redistribuira vi\u0161ak proizvoda.<\/p>\n
Komercijalizacijski model kapitalisti\u010dkog razvoja, kako sam ga gore predstavila, argumentira da je kapitalizam nastao kao rezultat razvoja tehnologije i da je usko vezan uz procese urbanizacije. Me\u0111utim, inicijalna pojava kapitalizma zapravo je povezana sa selom \u2013 dakle, kapitalizam je agrarnog podrijetla. Tako\u0111er, nikako se ne radi o tehnolo\u0161kom determinizmu.<\/p>\n
Teorija socijalne reprodukcije nas upozorava da cikli\u010dna dinamika kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje funkcionira kao istovremeno ostvarenje proizvodnje i reprodukcije. U tom smislu, kapitalizam kao na\u010din proizvodnje predstavlja i specifi\u010dne re\u017eime samoodr\u017eanja. Zato nam je za analizu kapitalizma va\u017eno inzistirati na usporedbi s feudalnim na\u010dinom proizvodnje i njegovim modelima reprodukcije. Budu\u0107i da se reprodukcija istovremeno odvija na tri razine (reprodukcija sistema, reprodukcija radni\u010dke klase i reprodukcija ne-radnika), uloga porodice u konkretnom na\u010dinu proizvodnje (bilo u feudalizmu ili kapitalizmu) bitno nam govori o materijalnim uvjetima potrebnima za odr\u017eanje dru\u0161tvenog sistema u kojem dominira takav na\u010din proizvodnje. Uz to, Marx je u drugom tomu Kapitala posvetio puno pa\u017enje temi reprodukcije (jednostavne i pro\u0161irene) i akumulacije kapitala. U nekom brzopoteznom, skra\u0107enom izdanju re\u010deno, Marx preko formule [c+v+s] i radne teorije vrijednosti obja\u0161njava kako je za akumulaciju kapitala klju\u010dna proizvodnja vi\u0161ka vrijednosti [s], koja je mogu\u0107a uz komponentu fiksnog [c] i varijabilnog [v] kapitala. U tre\u0107em tomu Kapitala ponovno \u0107e se vratiti toj temi na ne\u0161to druga\u010diji na\u010din, ovoga puta preko \u201etrinitarne formule\u201d (kapital \u2013 kamata\/profit, zemlja \u2013 renta, rad \u2013 nadnice), i jo\u0161 jednom pokazati da kapital nije stvar ili zbir materijala, ve\u0107 odre\u0111eni dru\u0161tveni odnos. Zato je reprodukcija dru\u0161tvenih odnosa klju\u010dna za odr\u017eavanje kapitalizma.<\/p>\n
Institucionalni re\u017eim, u prvom redu dr\u017eava s represivnom aparaturom, pravo, ali i filozofija prava, igraju bitnu ulogu u formaliziranju kapitalizma. To zna\u010di, primjerice, da nakon \u0161to je izvr\u0161ena eksproprijacija zemlje, pravna dr\u017eava nastupa kao institucionalni instrument koji dodatno afirmira kapitalizam i pravo na privatni posjed. Tu nema mjesta za neku toplu i dobronamjernu pri\u010du o modernom liberalizmu koji se tobo\u017ee suprotstavio starom, konzervativnom monarhizmu. Upravo suprotno, s liberalizmom i njegovom pravno-institucionalnom aparaturom formaliziramo socijalne nejednakosti i dodatno afirmiramo klasne, rasne i rodne razlike.<\/p>\n
Koje su temeljne to\u010dke razmimoila\u017eenja luksemburgijanske kritike politi\u010dke ekonomije s Marxovim promi\u0161ljanjem iste teme? Kakvi su ekplanatorni potencijali teorije prostornosti Rose Luxemburg u suvremenoj feministi\u010dkoj analizi neoliberalnih procesa?<\/strong><\/p>\nUo\u010di Prvog svjetskog rata, nakon petnaestak godina pripreme, Rosa Luxemburg je objavila Akumulaciju kapitala (Berlin, 1913), svoje najobuhvatnije teorijsko djelo i jedno od najrelevantnijih i najoriginalnijih klasi\u010dnih djela marksisti\u010dke kritike politi\u010dke ekonomije. Knjiga Akumulacija kapitala: prilog ekonomskom obja\u0161njenju imperijalizma bila je nastavak Uvoda u politi\u010dku ekonomiju, djela koje je pisala prilikom pripreme predavanja o politi\u010dkoj ekonomiji, odr\u017eanih izme\u0111u 1906. i 1916. u okviru \u0161kole Njema\u010dke Socijaldemokratske partije (SPD). Ukratko, u Akumulaciji kapitala Luxemburg tra\u017ei metodu za nau\u010dno istra\u017eivanje i obja\u0161njenje uvjeta kapitalisti\u010dke monopolizacije, pro\u0161irene reprodukcije i imperijalizma, uzimaju\u0107i u obzir dinami\u010dnu vezu izme\u0111u kapitalisti\u010dke i nekapitalisti\u010dke prostornosti.<\/p>\n
Pored Marxove analize koja se fokusirala na \u201evrijeme\u201c, Luxemburg je poku\u0161ala razviti analizu kapitalizma fokusiraju\u0107i se na \u201eprostor\u201c. Svojom \u201edijalektikom prostornosti\u201c (kako to naziva Peter Hudis[3]), ona je inzistirala na definiciji akumulacije kapitala kao imperijalisti\u010dke tehnike koja u prvom redu predstavlja osvajanje nekapitalisti\u010dkog prostora. Dok Marx u Kapitalu na apstraktnoj razini raspravlja o odnosu \u017eivog i mrtvog kapitala, Luxemburg je zanimala konkretna prostornost, zahtijevala je da se, uz temporalni, u analizu kapitalizma uklju\u010di i spacijalni moment. Smatrala je da je Marx zanemario prostorno odre\u0111enje kapitala jer se u svojoj kritici politi\u010dke ekonomije isklju\u010divo fokusirao na vremensku dimenziju unutra\u0161nje dinamike kapitalisti\u010dke reprodukcije.<\/p>\n
Suprotno tome, Luxemburg je nastojala pokazati da se unutra\u0161nji impuls kapitala sastoji od te\u017enje za konzumiranjem onoga \u0161to je \u201eizvanjsko\u201c \u2013 nekapitalisti\u010dkog prostora.<\/p>\n
\u017dustro je kritizirala drugi tom Kapitala, ne sla\u017eu\u0107i se s Marxovom teorijom reprodukcije i akumulacije. Zamjerala mu je i pristup temi o vanjskoj trgovini i realizaciji vi\u0161ka vrijednosti. Puno je knjiga napisano na ra\u010dun te debate, a i danas je veoma vitalna rasprava o tome koliko je luksemburgijanska kritika politi\u010dke ekonomije validna, no unato\u010d i nekim manjkavostima Luxemburgine analize, uvjerena sam da nam je njezina teorija imperijalizma i akumulacije itekako korisna za dana\u0161nje borbe. Jedan bih aspekt njezine teorije posebno istaknula.<\/p>\n
Kada je Luxemburg (kao i druge socijalisti\u010dke feministkinje ranog dvadesetog stolje\u0107a, premda u izrazito malom broju eseja) kritizirala bur\u017eoaski feminizam i tvrdila da je opresija \u017eena integralni dio kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, njezina je analiza bila sli\u010dna zaklju\u010dcima teorije socijalne reprodukcije kako je razumije Lise Vogel[4]. S jedne strane, Vogel nastoji pro\u0161iriti klju\u010dne kategorije Kapitala s obzirom na istra\u017eivanje biolo\u0161ke, dru\u0161tvene i generacijske reprodukcije radne snage, dok je Luxemburg nastojala razviti teoriju kapitalisti\u010dke reprodukcije oslanjaju\u0107i se na dijalektiku prostornosti. Komodifikacija ku\u0107nog rada predstavlja klju\u010dnu vezu luksemburgijanske kritike politi\u010dke ekonomije i teorije socijalne reprodukcije: samo onda kada je ve\u0107i dio populacije bez vlasni\u0161tva i prisiljen prodavati radnu snagu na tr\u017ei\u0161tu, uklju\u010duju\u0107i i \u017eensku radnu snagu, mogu\u0107e je govoriti o sistemskom procesu akumulacije kapitala. Tr\u017ei\u0161te se, radi akumulacije kapitala, odr\u017eava \u0161irenjem na nekapitalisti\u010dke prostore, integriraju\u0107i u produktivnu sferu populacije koje tradicionalno nisu bile dio tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n
Ku\u0107ni rad nije produktivni dio tr\u017ei\u0161ta i mo\u017eemo ga tretirati kao eksterni element kapitalisti\u010dke ekonomije. On nema razmjensku vrijednost i nema svoju cijenu, a ontolo\u0161ki nema ni status rada. Komodifikacija ku\u0107nog rada se u luksemburgijanskom analiti\u010dkom okviru mo\u017ee promatrati kao tipi\u010dan primjer ekspanzije kapitalizma na nekapitalisti\u010dko polje. Od ranih 1970-ih nadalje, socijalno blagostanje se uve\u0107ava kroz inkluziju doma\u0107instva u tr\u017ei\u0161ni promet. \u010citav se niz razli\u010ditih ekonomskih aktivnosti koncentrirao oko ku\u0107nog rada, brige i njege, i sli\u010dnih usluga koje tr\u017ei\u0161te prethodno nije nudilo. Neoliberalizacija tr\u017ei\u0161ta kroz uvo\u0111enje part-time ugovora o radu, fleksibilizacija radne snage i deregulacija rada te socijalnog zakonodavstva su sve fenomeni koji su povezani s krizom i stagflacijom 1970-ih, kada je neoliberalni re\u017eim formaliziran \u2013 djelomi\u010dno i kroz \u017eenski rad, odnosno komodifikaciju ku\u0107anskog rada.[5]<\/p>\n
Koje su glavne karakteristike kapitalisti\u010dke proizvodnje i reprodukcije, s obzirom na povijesni kontekst u kojem se kapitalizam pojavio i postepeno generalizirao?<\/strong><\/p>\nMarx je izvornu transformaciju dru\u0161tveno-vlasni\u010dkih odnosa locirao u Engleskoj, a klju\u010dni kota\u010d promjene opisao kao eksproprijaciju zemlje. Uslijed novonastalih agrarnih odnosa, vlastelini po\u010dinju zna\u010dajno zara\u0111ivati od renti koje preuzimaju direktno od dobrostoje\u0107ih kapitalista-zakupaca, za razliku od malih proizvo\u0111a\u010da koji nisu u stanju podnijeti rente pa ih se razvla\u0161\u0107uje i, kona\u010dno, postaju jeftina radna snaga. Meiksins Wood isti\u010de da Marx ovako kontekstualiziran proces akumulacije naziva \u201estvarnom\u201c prvobitnom akumulacijom, i to zato \u0161to je o\u0161tro pomakao fokus s klasi\u010dno-ekonomske mitologije voluntarizma i poduzetni\u0161tva, te naglasak stavio na historijsku ulogu dru\u0161tveno-vlasni\u010dkih odnosa u generiranju novih ekonomskih imperativa i sistemskog ulaganja u pospje\u0161enje radne produktivnosti. Upravo u tome treba tra\u017eiti izvore kapitalizma i tuma\u010diti specifi\u010dnost njegove logike.<\/p>\n
Iznimno veliki dio zemlje u srednjovjekovnoj Engleskoj u vlasni\u0161tvu je vlastele i odr\u017eavaju ga te obra\u0111uju zakupci (tenants). Faktor koji \u0107e osobito utjecati na taj odnos u Engleskoj nestabilne su cijene zakupa, tj. nefiksirane rente. Dakle, iznose renti ne definira zakon, oni su u kontekstu deregulacije veoma fleksibilni i primarno situacijski odre\u0111eni stanjem na tr\u017ei\u0161tu. U takvoj kapitalisti\u010dko-rentijerskoj atmosferi nastaju veoma specifi\u010dni uvjeti reprodukcije, odre\u0111eni izrazito kompetitivnim dru\u0161tvenim odnosima koji nikako ne odgovaraju ideji tr\u017ei\u0161ta kao \u201eprilike\u201c, ve\u0107 kao sile, nu\u017enosti, egzistencijalne potrebe. Ako ovaj fenomen razmatramo u kontekstu klasne strukture engleskog dru\u0161tva, odmah uo\u010davamo da se selja\u010dka klasa morala podrediti imperativima tr\u017ei\u0161ta i da to nije \u010dinila jer je u tr\u017ei\u0161tu vidjela \u201epriliku\u201c za napredovanjem.<\/p>\n
\u010cak i ako su se anga\u017eirali na tr\u017ei\u0161tu, seljacima zapravo nije odgovarala deregulacija cijena renti \u2013 vi\u0161e bi im se isplatilo ostati u direktnom posjedu svojih uvjeta egzistencije, kao za\u0161tite od kompetitivnosti i tr\u017ei\u0161nih prisila.<\/p>\n
Uloga slobodnih seljaka (yeomen) za ovu je analizu jako va\u017ena, kako to u svojim radovima isti\u010de Brenner. Operativni princip Brennerove analize prije svega je istra\u017eivanje uloge tr\u017ei\u0161ne prisile, nikako onoga \u0161to se u ortodoksnom ekonomskom klju\u010du obi\u010dno naziva tr\u017ei\u0161nim \u201e\u0161ansama\u201c. Ako je u klasnoj analizi ove rasprave u fokusu sitni zemljoposjednik \u2013 farmer ili sitni proizvo\u0111a\u010d neke robe, treba imati u vidu da se oni ne nalaze u nekom idealnom socijalno-ekonomskom prostoru koji im nudi sve prilike za napredovanjem ili nametanjem na tr\u017ei\u0161tu. Upravo suprotno, rije\u010d je o iznimno uvjetovanoj situaciji u kojoj je odnos kompeticije, ili preciznije, imperativ aktivnog nadmetanja na tr\u017ei\u0161tu, jedan od primarnih pokreta\u010da dru\u0161tva prema agrarnom kapitalizmu. Slobodni seljaci su zapravo imali ulogu tipi\u010dnog kapitalisti\u010dkog zakupca koji je bio pod stalnim pritiscima kompetitivnog tr\u017ei\u0161ta, koje se uskoro nametnulo kao jedini na\u010din ekonomskog opstanka. Na taj su na\u010din vlastelini i zakupci sna\u017eno ovisili jedni o drugima, ili konkretnije, o dinamici tr\u017ei\u0161ta i svojem uspjehu u njegovim zadanim agrarno-kapitalisti\u010dkim pravilima igre. Vlastelini ovise o profitu zakupaca, dok zakupci ovise o najmu.<\/p>\n
Meiksins Wood u svojim radovima o tzv. velikoj tranziciji dodaje da zakupci u srednjovjekovnoj Engleskoj nisu bili tek sitni proizvo\u0111a\u010di koji \u0107e najednom izrasti u kapitaliste. Stvar je ipak bila ne\u0161to slo\u017eenija. Da poku\u0161am sa\u017eeti tezu Meiksins Wood: zakup\u010deva specifi\u010dna veza sa sredstvima proizvodnje, uvjeti pod kojima je imao pristup zemlji, u odre\u0111enom smislu \u010dine ga kapitalistom otpo\u010detka. To zna\u010di da zakupac nije nekim \u010dudom do\u0161ao u situaciju da je najednom kona\u010dno bio u stanju aproprirati vi\u0161ak za sebe, da je dobio mogu\u0107nost da se u ekonomskom smislu razvija ili ima najamne radnike koji za njega rade. Prije se radi o tome da su njegovi odnosi prema sredstvima vlastite reprodukcije (kojima je od samoga po\u010detka podre\u0111en, kao i svi najamni radnici koje je eventualno zaposlio), usmjereni tr\u017ei\u0161nim imperativima. \u010cini mi se da je to va\u017ean aspekt historijske analize kapitalizma.<\/p>\n
\u0160to bi nam marksisti\u010dke rasprave o ulozi bur\u017eoazije u prijelazu iz feudalizma u kapitalizam mogle otkriti o povijesnom razvoju koncepta vlasni\u010dkih prava kao temeljnog pravnog koncepta dana\u0161njeg politi\u010dkog ure\u0111enja i paralelnom izostanku jednako mo\u0107nog pravnog za\u0161titnog mehanizma radni\u010dke klase i drugih, kapitalizmom opresiranih skupina?<\/strong><\/p>\nRasprave o ulozi bur\u017eoazije u povijesti dru\u0161tva veoma su raznolike. Mnoge debate su vo\u0111ene i mnogi tekstovi na tu temu napisani, a neke su rasprave jo\u0161 uvijek aktualne.[6]<\/p>\n
U komparaciji doprinosa dvaju \u201etabora\u201c ovoj temi, dakle, ortodoksno-marksisti\u010dkog, koji prati Marxovu definiciju povijesti dru\u0161tva kao sukoba klasa, i politi\u010dko-marksisti\u010dkog, koji kre\u0107e od dru\u0161tveno-vlasni\u010dkih odnosa, meni se potonji \u010dini plauzibilniji.<\/p>\n
Kapitalizam je geohistorijski nastao u Engleskoj ve\u0107 u 14., 15. stolje\u0107u, \u0161to zna\u010di da op\u0107eprihva\u0107ena pri\u010da o tome da je kapitalizam nastao u europskim gradovima nakon Francuske revolucije, ili u 18. stolje\u0107u, kada je ve\u0107 postojala razvijena industrija, nije to\u010dna. Meiksins Wood u svojim tekstovima upozorava na sljede\u0107e: u Engleskoj vrlo rano nastaje kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, ali ne i bur\u017eoaska klasa, za razliku od Francuske u kojoj mo\u017eemo pratiti pojavu bur\u017eoazije kao novog klasnog subjekta, ali ne kao rezultata kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje. Dakle, situacija nije nimalo jednostavna ili jednolinijska. Za\u0161to je pojava bur\u017eoazije \u2013 prema ortodoksno-marksisti\u010dkim tuma\u010denjima \u2013 va\u017ean historijski fenomen? Tvrdi se da je bur\u017eoazija, sukobiv\u0161i se sa starim feudalnim re\u017eimom, historijski izvr\u0161ila revolucionarni iskorak. U tom smislu, bur\u017eoazija je poput svojevrsne avangarde, ona je imala potrebu razoriti dotrajali feudalni monarhijski re\u017eim i stvoriti ne\u0161to novo: naravno, kapitalizam. Tako bur\u017eoazija \u2013 prema shva\u0107anju ortodoksnog marksizma \u2013 postaje \u201epokreta\u010d revolucije\u201c.<\/p>\n
S druge strane, politi\u010dki marksizam smatra da se ova teorija bitno ne razlikuje od klasi\u010dnog komercijalizacijskog modela, a Brenner je \u010dak naziva i \u201eneosmitovskom\u201c. Ono \u0161to politi\u010dki marksizam vidi kao klju\u010dni nedostatak ovog pristupa je ranije opisana uloga seljaka u tranziciji, dakle, nagla\u0161ava kako je unutarklasna dinamika dru\u0161tva klju\u010dna za razumijevanje novonastalih dru\u0161tvenih odnosa, a ne samo me\u0111uklasni sukobi.<\/p>\n
\u201eBur\u017eoaskom paradigmom\u201c ortodoksni marksizam nudi okvir za razumijevanje uloge bur\u017eoazije u novonastalim dru\u0161tvenim uvjetima. Ortodoksni marksizam tvrdi da nova poduzetni\u010dka klasa \u2013 bur\u017eoazija \u2013 kooptira sa starom aristokracijom, i dakako crkvom, i da konsolidirani zajedni\u010dkim snagama uspostavljaju temelje za liberalnu dr\u017eavu koja pod firmom inkluzivnosti daje politi\u010dka prava isklju\u010divo bijelim posjednicima, a ignorira sve druge dru\u0161tvene skupine. Rije\u010d je o konceptu tzv. posjedni\u010dkog individualizma, kako to naziva Macpherson,[7] koji polazi od teze da su vlasni\u010dka prava bila osnova za uspostavu svih drugih pravno-apstraktnih prava: prava na \u201eslobodu, bratstvo i jednakost\u201c. Dr\u017eava koja se pojavljuje u okviru ovako postavljenog liberalizma je \u201eminimalna\u201c (Lockeovim rje\u010dnikom), ona \u0161titi samo bur\u017eoasku klasu, tj. posjednike.<\/p>\n
Pravo na privatno vlasni\u0161tvo nastalo je eksproprijacijom. Pri\u010da o vlasni\u010dkim pravima zapravo je pri\u010da o liberalnoj filozofiji koju mo\u017eemo pratiti kroz kontekst filozofije dru\u0161tvenog ugovora, ali i kasnije kroz Hegelovu filozofiju kao kritiku kontraktualizma.[8]<\/p>\n
Engelsova knjiga Podrijetlo porodice, privatnog vlasni\u0161tva i dr\u017eave tako\u0111er je nezaobilazno \u0161tivo u tom kontekstu.<\/p>\n
Marksisti\u010dke feministkinje, inzistiraju\u0107i na povezanosti patrijarhata i kapitalizma, ukazuju na analiti\u010dke manjkavosti upotrebe pojma \u201epatrijarhat\u201c kao transhistorijske kategorije te ga redefiniraju unutar polja proizvodnih odnosa i reprodukcije dru\u0161tva. Kakvi su u tom kontekstu doprinosi tzv. teorije socijalne reprodukcije analizi rodne opresije \u017eena u kapitalizmu?<\/strong><\/p>\nRaspravu o vezi kapitalizma i patrijarhata u povijesti dru\u0161tvene teorije povele su socijalisti\u010dke, marksisti\u010dke i materijalisti\u010dke feministkinje. S jedne strane, feministkinje koje su podr\u017eavale kampanju \u201enadnice za ku\u0107ni rad\u201c u dvosistemskom analiti\u010dkom klju\u010du nude jedan pristup analize (Mariarosa Dalla Costa, Selma James, Leopoldina Fortunati, Silvia Federici i dr.).[9]<\/p>\n
Dvosistemske teorije tvrde da je opresiju \u017eena nu\u017eno tuma\u010diti kroz aspekt porodice, jer se paralelno uz podre\u0111enost \u017eena, ali generalno i radni\u010dke klase na tr\u017ei\u0161tu rada, odre\u0111eni tip opresije doga\u0111a i kroz patrijarhalni re\u017eim unutar porodice, gdje specifi\u010dna rodna podjela rada generira neke zadatke, ali i proizvodi vi\u0161ak vrijednosti. Drugi (materijalisti\u010dki) pristup Christine Delphy nastaje u razumijevanju dru\u0161tvene reprodukcije kao serije akcija unutar ku\u0107ne sfere koje ona vidi kao poseban na\u010din proizvodnje.[10]<\/p>\n
Kona\u010dno, Lise Vogel nudi \u201eunitarni\u201c pristup, prema kojem dru\u0161tvena reprodukcija zna\u010di istovremenu reprodukciju radne snage i klasnog dru\u0161tva.[11]<\/p>\n
Potonji pristup, tzv. teorija socijalne reprodukcije, \u010dini mi se daleko najplauzibilnijim za analizu \u017eenske opresije.<\/p>\n
Najjednostavnije re\u010deno, na primjeru klasi\u010dnog industrijskog rada, reprodukcija bi podrazumijevala osiguravanje radnih operacija i njihovih regularnosti, ulaganje u ma\u0161ine, tvornice i sirovine. Kada se strojevi pokvare, potrebno ih je popraviti, zamijeniti ili kupiti nove. Osim toga, za proizvodnju je potrebno osigurati i radnu snagu, koja ujedno reproducira dru\u0161tvene odnose. Ba\u0161 kao i strojevi, kada radnice\/ci ostare ili umru one\/i bivaju zamijenjeni, dok one\/i u radnom dobu moraju jesti, odmarati se i obnavljati snagu, ne bi li u potpunosti bili spremni za rad. U kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje, kapitalist kroz tr\u017ei\u0161te osigurava sredstva potrebna za rad tvornica i radni\u010dke nadnice. Nadni\u010dki rad omogu\u0107ava radni\u010dkoj klasi da si priskrbi artikle i usluge neophodne za \u017eivot (poput hrane, odje\u0107e, tro\u0161kova doma\u0107instva). Me\u0111utim, te se potrebe ispunjavaju u doma\u0107instvu, a ne na tr\u017ei\u0161tu. \u0160tovi\u0161e, da bi se netko hranio potrebno je da uzme u obzir pripremu hrane, ako kupuje odje\u0107u, ona mora biti oprana i odr\u017eavana, a starijim \u010dlanovima porodice ili djeci treba osigurati brigu i njegu. Za razliku od rada u \u201eproduktivnoj\u201c sferi dru\u0161tva, ku\u0107ni rad pripada \u201ereproduktivnoj\u201c sferi. Ku\u0107anski rad ne mo\u017eemo tuma\u010diti kao produktivni rad, jer ne proizvodi vi\u0161ak vrijednosti, nego isklju\u010divo uporabne vrijednosti, koje nisu tr\u017ei\u0161ne i razmjenske. U kona\u010dnici, i kapitalisti i radnici konzumiraju, na jedan ili drugi na\u010din, hranu pripremljenu kod ku\u0107e, odje\u0107a im mora biti oprana ili ovise o nekom drugom reproduktivnom radu. Zbog toga su njihov \u017eivot i rad u produktivnoj sferi posredovani nizom aktivnosti koje pripadaju sferi doma\u0107instva. Veliki dio problema le\u017ei u \u010dinjenici da i radni\u010dka i kapitalisti\u010dka klasa percipiraju reproduktivni rad kao samorazumljiv, dat i prirodan. Ovaj strukturni i prostorni jaz izme\u0111u reproduktivne i produktivne sfere dru\u0161tva indicira osnovni razlog opresije \u017eena u kapitalizmu.<\/p>\n
Teorija socijalne reprodukcije (social reproduction theory) reproduktivne re\u017eime u feudalizmu i kapitalizmu ne tuma\u010di isklju\u010divo po rodnoj liniji ili tek u okviru porodice, nego unutar ukupnog procesa dru\u0161tvene reprodukcije (dakle, istovremeno u ku\u0107anstvu i na tr\u017ei\u0161tu). Izmje\u0161taju\u0107i aspekte reprodukcije izvan porodice, ta nam teorija pru\u017ea validan analiti\u010dki alat kojim mo\u017eemo, primjerice, pristupiti i pitanju \u017eenskog migrantskog rada kao posve novom tipu reprodukcije koji se odvija izvan obitelji i, kao potpuno komodificiran, odr\u017eava srednjoklasna ku\u0107anstva \u010dija je funkcionalnost naru\u0161ena teku\u0107om ekonomskom krizom i povla\u010denjem socijalnih uloga dr\u017eave.<\/p>\n
Treba napomenuti da, osim postoje\u0107ih debata o reprodukciji i zna\u010denju reproduktivnog rada u okviru proizvodnje uporabnih i razmjenskih vrijednosti, koje se vode izme\u0111u socijalisti\u010dkog, materijalisti\u010dkog i marksisti\u010dkog feminizma, u marksizmu uop\u0107e postoji dugotrajna debata izme\u0111u ortodoksnije linije te linije koja se vi\u0161e bavi aspektima nadgradnje. Primjerice, altiserijanska analiza u odre\u0111enoj se mjeri fokusira na pitanja ideologije, dok se deridijanska gubi po apstraktnim i \u010desto nerazumljivim pasa\u017eima dekonstruktivizma. \u010cini mi se da je tu raspravu dosta iscrpno razradio Perry Anderson[12] , tematiziraju\u0107i problem tzv. Zapadnog marksizma i kritiziraju\u0107i poststrukturalisti\u010dko gu\u0161enje klasne analize. Lise Vogel, a onda i Cinzia Arruzza, ali i David McNally, uklju\u010duju\u0107i politi\u010dki marksizam, uvi\u0111aju da nam pretjerano odvajanje baze od nadgradnje, odnosno zanemarivanje klasnog pitanja, uz inzistiranje na kulturnoj i ideolo\u0161koj analizi, ote\u017eava suo\u010davanje s izvorima socijalno-ekonomskih pitanja koja su danas relevantna. To je, pored ostaloga, utjecalo i na teorijsko odvajanje kategorija klase i roda, gdje se rodni re\u017eim pre\u010desto definira kroz ideolo\u0161ke (ako ho\u0107emo, jezi\u010dne) parametre na u\u0161trb klasne analize, o \u010demu je, primjerice, detaljnije pisala i Cinzia Arruzza[13] u svojim kriti\u010dkim osvrtima na tekstove Judith Butler.<\/p>\n
\u010cesto nagla\u0161avate koliko je va\u017eno politi\u010dku borbu za \u017eenska (ali i druga manjinska) prava voditi na obje fronte \u2013 u javnoj, kao i u privatnoj dru\u0161tvenoj sferi, i da emancipacijske borbe moraju imati antikapitalisti\u010dki predznak. Mo\u017eete li to pojasniti u kontekstu sve intenzivnije radikalizacije konzervativnih struja u dru\u0161tvu?<\/strong><\/p>\nSa svakom krizom proizvodnje i reprodukcije, institucionalna (dr\u017eavna) aparatura gu\u0161i ste\u010dena socijalna, ekonomska i politi\u010dka prava, kako bi u materijalnom smislu o\u010duvala postoje\u0107e proizvodne odnose (dakako, i financijsko tr\u017ei\u0161te) ili da bi ih restaurirala. Programi strukturne prilagodbe usmjereni su i na provo\u0111enje mjera \u0161tednje u podru\u010djima kao \u0161to su \u017eensko reproduktivno zdravlje, \u0161to se, primjerice, reflektira na problematiku prava na poba\u010daj, dok se gdjegod i kadgod je mogu\u0107e dovodi u pitanje pravo na javno dostupno obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu skrb itd. To su klju\u010dna feministi\u010dka pitanja danas. Dru\u0161tvo poku\u0161ava odr\u017eati status quo, dok su konkretna rje\u0161enja za krizu koja se nude u pravilu konzervativna. Naglasak se stavlja na obitelj kao temeljnu dru\u0161tvenu i moralnu jedinicu, na koju dr\u017eava preusmjerava cijeli set socijalnih uloga. Rije\u010d je o klasi\u010dnom neoliberalnom outsourcingu.<\/p>\n
Paralelno s krizom u proizvodnji, koja zapo\u010dinje 2008. godine te se manifestira i kao proces deindustrijalizacije te sustavno zatvaranje radnih mjesta, te paralelno s uvo\u0111enjem mjera \u0161tednje koje gu\u0161e javnu upravu i sl. \u2013 odvija se i kriza reprodukcije. U tom smislu, vrlo je va\u017eno ukazivati na povezanost tr\u017ei\u0161ta s \u201enetr\u017ei\u0161nom\u201c sferom. To bi zna\u010dilo da kada danas artikuliramo dru\u0161tveno-ekonomske probleme iz lijeve perspektive i kanimo razvijati antikapitalisti\u010dke strategije otpora, moramo istovremeno uklju\u010diti i aspekt reprodukcije i aspekt proizvodnje. U bitkama za radni\u010dka, socijalna i uop\u0107e materijalna prava nu\u017eno moramo postavljati pitanja koja se ti\u010du seksizma, roda i seksualnosti. S druge strane, u bitkama koje definiramo kroz feministi\u010dku borbu, nu\u017eno moramo uklju\u010divati radni\u010dke, klasne i socijalne zahtjeve. Suvremena progresivna borba mora stalno upozoravati na integralnu povezanost proizvodnje i reprodukcije, jedino tako \u2013 eventualno \u2013 zahva\u0107amo kapitalizam u svom totalitetu. Premda su vremena veoma lo\u0161a, a sve na\u0161e borbe usmjerene na zadr\u017eavanje postoje\u0107ih prava (pravo na poba\u010daj, radni\u010dka, socijalna, mirovinska prava i sl.), za suvremenu je ljevicu od neizmjerne va\u017enosti da pored tih nu\u017enih, reformisti\u010dkih borbi, \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e gura svoje teorijske i prakti\u010dne borbe u socijalisti\u010dkom smjeru. Tvrdoglavo, korak po korak.<\/p>\n
Bilje\u0161ke:<\/p>\n
[2] Usp. T. H. Aston i C. H. E. Philpin, The Brenner Debate. Agrarian Class Structure and Economic Development in Pre-Industrial Europe , Cambridge: Cambridge University Press, 1985.<\/p>\n
[3] Usp. Peter Hudis, \u201eThe Dialectic of the Spatial Determination of Capital: Rosa Luxemburg\u2019s Accumulation of Capital Reconsidered\u201c, 2014., dostupno na: http:\/\/logosjournal.com\/2014\/hudis\/<\/p>\n
[4] Usp. Lise Vogel, Marxism and the Oppression of Women. Toward a Unitary Theory , Chicago: Haymarket Books, 2013. [1983].<\/p>\n
[5] O svemu ovome sam detaljnije pisala u: Ankica \u010cakardi\u0107, \u201eFrom Theory of Accumulation to Social-Reproduction Theory. A Case for Luxemburgian Feminism\u201c, Historical Materialism , br. 25, 2018., 1\u201328.<\/p>\n
[6] Za detaljniji prikaz debata usp. prvi dio studije: Spencer Dimmock, The Origin of Capitalism in England: 1400\u20131600, Chicago: Haymarket Books, 2015.<\/p>\n
[7] Usp. Crawford Brough Macpherson, Politi\u010dka teorija posjedni\u010dkog individualizma , Zagreb: Centar dru\u0161tvenih djelatnosti Saveza socijalisti\u010dke omladine Hrvatske, 1981. [1962.].<\/p>\n
[9] Usp. npr: Mariarosa Dalla Costa i Selma James, The Power of Women and the Subversion of the Community, Bristol: Falling Wall Press Ltd., 1975. [1972.]; Leopoldina Fortunati, The Arcane of Reproduction: Housework, Prostitution, Labor and Capital, New York: Autonomedia, 1996. [1981.]; Silvia Federici, \u201eWages against Housework\u201c, u: Revolution at Point Zero, Housework, Reproduction, and Feminist Struggle, New York: PM Press\/Autonomedia, 2012. [1975.].<\/p>\n
[10] Usp. Christine Delphy, \u201eA Materialist Feminism Is Possible\u201c, prevela Diana Leonard, Feminist Review, 4, 1980., 79\u2013105.<\/p>\n
[11] Usp. Lise Vogel, Marxism and the Oppression of Women. Toward a Unitary Theory, Chicago: Haymarket Books, 2013. [1983].<\/p>\n
[12] Usp. Perry Anderson, Razmatranja o zapadnom marksizmu, Beograd: BiGZ, 1985. [1976.]<\/p>\n
[13] Usp. Cinzia Arruzza, \u201eGender as Social Temporality: Butler (and Marx)\u201c, u: Historical Materialism, br. 23 (1), 2015., 28\u201352. Prijevod dostupan na linku.<\/p><\/blockquote>\n
Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Ankica \u010cakardi\u0107: Sa svakom krizom proizvodnje i reprodukcije, institucionalna (dr\u017eavna) aparatura gu\u0161i ste\u010dena socijalna, ekonomska i politi\u010dka prava, kako bi u materijalnom smislu o\u010duvala postoje\u0107e proizvodne odnose (dakako, i financijsko tr\u017ei\u0161te) ili da bi ih restaurirala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244949","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244949"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244949\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/kapitalizam_zemlja.jpg\")
<\/a>Kako bismo definirali kapitalizam? S jedne strane, u ime nagla\u0161avanja ideolo\u0161kih i fenomenolo\u0161kih aspekata minorizira se njegova materijalna, proizvodna dimenzija, dok s druge \u010desto ostaju neadresirani sami osnovi za proizvodnju, poput reprodukcije radne snage ili okoli\u0161nih preduvjeta kapitalisti\u010dke proizvodnje.<\/strong><\/p>\n