{"id":244792,"date":"2018-04-12T07:00:49","date_gmt":"2018-04-12T05:00:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=244792"},"modified":"2018-04-11T22:18:24","modified_gmt":"2018-04-11T20:18:24","slug":"ljudi-se-vracaju-lijevim-idejama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/12\/ljudi-se-vracaju-lijevim-idejama\/","title":{"rendered":"Ljudi se vra\u0107aju lijevim idejama"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Sociologinja Mira Bogdanovi\u0107 provela je najve\u0107i dio svoga radnog vijeka kao predava\u010dica sociologije rada na Academie de Horst u provinciji Utrecht u Nizozemskoj. Razgovarali smo o odjecima jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja i o njezinoj ulozi medijatora u vezama Jugoslavije i Zapada, kad je ta zemlja njemu bila zanimljiva.<\/p>\n

U kojim su sve evropskim zemljama bili vidljivi odjeci jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja?<\/strong><\/p>\n

U teoriji, svi su se time bavili. Postoje francuski radovi, pa u Njema\u010dkoj, Nizozemskoj, \u010dak i u Skandinaviji. Po\u0161to sam radila u Nizozemskoj, poznajem tamo\u0161nju situaciju. A od ostalih sredina ono \u0161to je na neki na\u010din povezano s temama koje su mene zanimale. Tako je npr. \u010duveni astronom Antoine Pannekoek (1873. \u2013 1960.), koji je slu\u010dajno bio Nizozemac, oti\u0161ao u komuniste, bio aktivan u njema\u010dkoj socijaldemokraciji i napisao knjigu na njema\u010dkom o demokraciji sovjeta. Postojala je \u010ditava struja unutar njema\u010dkog radni\u010dkog pokreta koja se zalagala za neposrednu demokraciju odozdo.<\/p>\n

Sindikate, koji su izborili suodlu\u010divanje u poduze\u0107ima npr. u Njema\u010dkoj, zanimao je korak dalje u samoupravnom smjeru?<\/strong><\/p>\n

U Njema\u010dkoj postoji to suodlu\u010divanje (Mitbestimmung), ne znam koliko ono jo\u0161 uvijek vrijedi i zna\u010di danas. U Nizozemskoj jo\u0161 uvijek postoji Zakon o suodlu\u010divanju, no malo je od njega koristi. Sindikati su u Nizozemskoj podijeljeni po svjetonazorskim temeljima. Interesantno je da su oni ljevi\u010darski imali ve\u0107a trvenja s radni\u010dkim savjetima unutar firmi. Nisu oni imali neke ozbiljne ovlasti, poslovodstvo je samo trebalo uzeti u obzir njihovo mi\u0161ljenje, ali ga nije moralo uva\u017eiti. S time su se i sprdali, kako ovi mogu odlu\u010divati o zalihama WC papira i sl. Iz poslovne politike bili su radni\u010dki savjeti u potpunosti isklju\u010deni. Ta \u2018dekoracija\u2019 ostatak je jednog pokreta, koji je u Nizozemskoj po\u010deo 1960-ih, a zauzimao se za razbijanje postoje\u0107ih u\u010dmalih struktura, protiv podjele dru\u0161tva na tri svjetonazorska stupa koja su postojala \u2013 katoli\u010dki, protestantski i liberalno-kapitalisti\u010dki. Bilo je to sredinom 1960-ih, a mene malo podsje\u0107a na na\u0161u situaciju sada. To je vrijeme studentske ljevice u Evropi, o tome svi znamo sve, je li tako? Puno je potpuno nekoordiniranih inicijativa. Razbijaju se svi mogu\u0107i tabui. Na red za kritiku do\u0161ao je kapitalizam u cijelosti jer li\u0161ava ljude nekih osnovnih ljudskih kvaliteta. Uo\u010dava se koliko je religija u Nizozemskoj intimno povezana s kapitalizmom. Takve podjele u dru\u0161tvu prije\u010dile su dolazak do neke zajedni\u010dke klasne svijesti. Uvijek se gledalo na to tko je katolik, tko protestant, a tko socijalist. Kasnije je sekularizacija u\u010dinila svoje.<\/p>\n

Danas Poljska, sutra mi<\/strong><\/p>\n

Jesmo li mi kroz samoupravni sistem, a dijelom i protiv njega, otvarali neke teme koje su usporedive s tamo\u0161njima?<\/strong><\/p>\n

Dva su momenta tu bitna. Jedni su bili oni koji su pratili \u0161to se doga\u0111a u na\u0161em socijalisti\u010dkom sistemu, a drugi su odlazili na radne akcije. To je postojalo po cijeloj Evropi, me\u0111unarodne brigade, Darko Suvin je pisao o tome u svojim \u2018Memoarima jednog skojevca\u2019. Jedan od propagatora jugoslavenskog samoupravnog socijalizma bio je \u010duveni Marius Broekmeyer, koji je znao srpski i napisao je debelu disertaciju \u2018Radni\u010dki savjeti u Jugoslaviji\u2019. To nigdje nije prevedeno, a sli\u010dno se doga\u0111alo i u drugim zemljama. Drugi autor bio je Rob Boonzajer Flaes, \u010dija je disertacija objavljena 1978. Tre\u0107u va\u017enu struju \u010dinio je Institut za dru\u0161tvena istra\u017eivanja (Institute of Social Studies) u Den Haagu, \u010dija aktivnost se odvijala na engleskom jeziku. Oni su imali obi\u010daj da dovode ljude iz dr\u017eavnih struktura zemalja u razvoju, da budu u Nizozemskoj godinu dana i da tamo nastupaju. Teme su bile povezivanje Istoka i Zapada, suradnja sa zemljama tre\u0107eg svijeta (biv\u0161im kolonijama). Trojica istra\u017eiva\u010da s tog Instituta, Willem Burger, Gerard Kester i Guus den Ouden, bavila su se nama. Ja sam ih vodila po Smederevu, u trenutku kad se odlu\u010divalo o tome na koji na\u010din \u0107e se tamo\u0161nja \u017eeljezara dalje razvijati. Naglasak je bio na procedurama dono\u0161enja va\u017enih odluka, u kojoj mjeri radni\u010dki savjet odlu\u010duje u tako va\u017enim stvarima kao \u0161to je investiciona politika. Ustvari, to je bilo glavno u cijelom samoupravljanju, odlu\u010divanje kako \u0107e se tro\u0161iti vi\u0161ak. Dilema je bila koliko akumulirati i ulagati u budu\u0107i razvoj, a koliko tro\u0161iti na zadovoljavanje neposrednih potreba. Pritom ne mislim samo na pla\u0107e, nego i na ulaganja u vrti\u0107e, stanove za radnike itd. Sje\u0107am se tenzija i dvije struje pri dono\u0161enju tih odluka. Po\u0161to su oni bili i predava\u010di na Institutu, bili su u mogu\u0107nosti ne samo da sami dolaze i istra\u017euju na\u0161e samoupravljanje, ve\u0107 i da nama dovode ljude iz tre\u0107eg svijeta.<\/p>\n

Je li postojala koordinacija s na\u0161im sli\u010dnim institutima?<\/strong><\/p>\n

Uglavnom su i\u0161li samostalno. Iznimno, sje\u0107am se jedne suradnje s Fakultetom politi\u010dkih nauka u Beogradu, kad je dekan bio Najdan Pa\u0161i\u0107. Njihova istra\u017eivanja pisana su s puno naklonjenosti razvoju doga\u0111aja u Jugoslaviji.<\/p>\n

Problem jednog tipa samoupravljanja u proizvodnji, drugog u teritorijalnim jedinicama i jo\u0161 postojanje \u2018neodumrlog\u2019 Saveza komunista, usprkos preplitanju sfera, nije nikad do kraja rije\u0161en.<\/p>\n

Po\u0161to sam vladala engleskim jezikom i poznavala tu materiju, \u010desto sam sudjelovala u dolascima grupa s tog nizozemskog Instituta, a nekolicina ljudi iz Jugoslavije uvijek je bila i kod njih, u Den Haagu, po godinu dana. Vodila sam ih kroz razne institucije, da vide kako samoupravljanje funkcionira npr. u vrti\u0107ima i \u0161kolama. No onaj politi\u010dki dio, da je svaka republika postala samoupravna na neki na\u010din, nisu tada shva\u0107ali. Oni su gledali samoupravljanje gotovo isklju\u010divo kao oblik industrijske demokracije.<\/p>\n

Dijalektiku klasnog i nacionalnog tada nismo mogli \u2018izvesti\u2019 jer je bila suvi\u0161e originalna. A danas se time ne bavimo jer je sve \u2018nacionalno\u2019 toliko zloupotrijebljeno\u2026<\/p>\n

Te studijske boravke i gosti i doma\u0107ini shva\u0107ali su sasvim ozbiljno, pa smo primani uvijek na dosta visokom nivou, \u0161to je imalo veze i s na\u0161im odnosima sa zemljama tre\u0107eg svijeta, u okviru pokreta nesvrstanosti.<\/p>\n

Samoupravljanje je prolazilo razne faze, sve do svojeg uni\u0161tenja. Mo\u017ee li se govoriti i o fazama u zapadnoj recepciji?<\/strong><\/p>\n

Kad sad gledamo, pomalo iz pti\u010dje perspektive, vidimo kako je neoliberalna globalizacija ne\u0161to \u0161to pro\u017edire sve. Ideje samouprave i industrijske demokracije postojale su 1960-ih i 1970-ih u strogom smislu samo u lijevim krugovima. Oni koji su stvarno odlu\u010divali o dr\u017eavnim politikama prihva\u0107ali su ih s velikom rezervom. No takve ideje bile su toliko va\u017ene i prisutne da su vladaju\u0107i bili prisiljeni da ih uvedu \u010dak i u zakone. Ideja da ljudi moraju odlu\u010divati, ma koliko marginalno ili samo nominalno, o svojim \u017eivotnim uvjetima, bila je rasprostranjena do op\u0107e samorazumljivosti. To je bio duh vremena, a ne samo na\u0161a posebnost, da se gra\u0111ane pita. Me\u0111utim, ve\u0107 po\u010detkom 1980-ih, ne samo u Nizozemskoj, nastupa oseka interesa. Prioriteti postaju potpuno druga\u010diji, neoliberalizam se po\u010dinje probijati na sve strane. Provjerila sam, radni\u010dki savjeti jo\u0161 postoje u Nizozemskoj, no postali su sasvim neprimjetni. Potreba da se govori o tome kao da je nestala.<\/p>\n

Problemom kontinuiteta i prekida bavi se francuska ekonomistica Catherine Samary. Po njoj, mijenjaju se terminologija i dijelovi konteksta, kapitalizam je druga\u010diji, socijalizma, na nivou dr\u017eavnih politika, u Evropi nema. No danas su aktualne borbe za o\u010duvanje \u2018op\u0107ih dobara\u2019, protiv privatizacija i akumulacije razvla\u0161tenjem. Dakle, poku\u0161aji i pogre\u0161ke na putu samoodre\u0111enja se nastavljaju?<\/strong><\/p>\n

Mislim da bi trebalo gledati tu cijelu pri\u010du na nekoliko nivoa, ne samo sinkronijski, nego i dijakronijski. Neke \u0107e sigurno zanimati kako se ta ideja povijesno razvijala, njezini usponi i padovi. Danas se ljudi opet vra\u0107aju lijevim idejama, pa i na Balkanu. Ali to se doga\u0111a u nekim malim krugovima. Ne negiram smisao i takvog aktivizma, ali kako i\u0107i dalje, kako se povezivati, to je neka druga pri\u010da. Pa valjda se prepoznaju neki zajedni\u010dki interesi.<\/p>\n

U valu pobuna prije nekoliko godina prepoznali su se npr. Zenica i Maribor.<\/strong><\/p>\n

To me podsjetilo na vrijeme Solidarnosti u Poljskoj. Kad je izbio \u0161trajk u Ra\u0161i i Labinu, partijski vrhovi su se jako uzbudili jer je netko u salu za sastanke donio natpis \u2018Danas Poljska, sutra mi\u2019. Dakle, osje\u0107ala se neka solidarnost ili barem povezanost interesa.<\/p>\n

Obrazovanje je mo\u0107na tvr\u0111ava<\/strong><\/p>\n

Samoupravljanje je ostavilo velik trag u obrazovnim institucijama i kulturi.<\/strong><\/p>\n

To je zato \u0161to su to podru\u010dja gdje se lak\u0161e dolazi do kompetentnih ljudi, koji \u017eele odlu\u010divati o stvarima iz svoga djelokruga. Uz to, obi\u010dno nije rije\u010d o velikim dru\u0161tvenim ulaganjima, u financijskom smislu, kao kod neke \u017eeljezare i sl. Da se u nas Partija nije toliko mije\u0161ala u rad univerziteta i drugih visokoobrazovnih institucija, zaposleni u njima mogli su najbolje znati kako rasporediti sredstva u interesu obrazovnog procesa, ali i op\u0107ekulturnog razvoja. Moram re\u0107i kako je strance jugoslavensko socijalisti\u010dko samoupravljanje vi\u0161e zanimalo kao stvar \u2018baze\u2019, industrije, nego u \u2018nadgradnji\u2019, kulturi u naj\u0161irem smislu. Obrazovanje je ustvari jedna mo\u0107na tvr\u0111ava, \u010ditala sam jednu sjajnu knjigu o tome, \u2018Kako su od seljaka postali Francuzi\u2019. Ispostavlja se da su za modernizaciju nekog dru\u0161tva najva\u017eniji vojska, policija i obrazovanje. To je ta autoritarna sprega koja dr\u017ei stvar na okupu. Ako obrazovanje zaka\u017ee u dovr\u0161enju stvaranja svijesti koja \u0107e odr\u017eavati sustav, tek onda dolaze policajci s pendrecima da te utjeraju u red. Anarhoidna i ljevi\u010darska omladina poku\u0161avala je svojedobno u Nizozemskoj probiti taj bedem. Bilo je puno studentskih \u0161trajkova koji su htjeli vi\u0161e utjecaja na sadr\u017eaj obrazovanja. Stvorio se \u010ditav jedan pokret koji je zahtijevao otvaranje katedre za marksisti\u010dku filozofiju, po\u0161to nje na univerzitetima nije bilo. Sje\u0107am se skupa u jednom univerzitetskom amfiteatru na kojem je u znak podr\u0161ke govorio poznati marksisti\u010dki teoreti\u010dar i ekonomist Ernest Mandel, koji je bio odli\u010dan i vatren govornik. Pod pritiskom tih studentskih inicijativa otvorena je katedra u Groningenu. Tamo sam doktorirala kod Gera Harmsena, prvog i jedinog nositelja katedre za dijalekti\u010dku filozofiju i sociologiju. On je bio biv\u0161i \u010dlan KP i poklonik Jugoslavije, a njegov marksizam bio je sli\u010dan onome praksisovaca u nas. Bio je to uspjeh, a tamo su profesori na univerzitetima poput bogova, ostalo je ne\u0161to od te pruske strukture. Pa ipak je Harmsen napisao jednu malu bro\u0161uru i kao sindikalni aktivist bavio se i obrazovanjem radnika. U svojoj akademskoj studiji i\u0161ao je duboko u povijest radni\u010dkog pokreta u Nizozemskoj i smatrao da je \u2018filozofiranje na prazan drob\u2019 od male vajde. Trebalo je gledati kako se razvijaju radni\u010dke borbe od samog po\u010detka, \u0161to ih je ometalo i kako nadi\u0107i te prepreke. Prou\u010davao je crvene sindikate od njihovog nastanka pa sve do 1970-ih. Marksizam nema nikakvog smisla ukoliko se ne pove\u017ee s nekakvim prakti\u010dnim djelovanjima, a on je izabrao sindikate. Tu se postavilo pitanje ujedinjavanja, po\u0161to su i sindikati u Nizozemskoj tada bili podijeljeni na vjerskoj osnovi. U visokim \u0161kolama, gdje sam i ja predavala, ta se studentska demokracija, demokracija odozdo, izvrgnula, po mom mi\u0161ljenju, u potpunu anarhiju, \u2018teror ve\u0107ine\u2019 nad profesorima (smijeh).<\/p>\n

Kako je bilo u institucijama kulture u u\u017eem smislu, kazali\u0161tima, koncertnim salama? Je li i tamo vladala direktnodemokratska sloboda?<\/strong><\/p>\n

Ne, nisam nikad \u010dula za takve primjere. Nizozemska je tada jo\u0161 bila centralizirana dr\u017eava, koja je puno polagala na kulturu, u reprezentativnom smislu. Novac je obilno kapao odozgo, ne samo u umjetni\u010dkim institucijama, ve\u0107 i za izdava\u0161tvo, \u010dasopise itd. Tako je bilo sve do neoliberalnog zaokreta, ali ni tada nisu nastupili ovakvi brutalni rezovi kao u nas. To je nacija koja smatra da ima veliku kulturnu ba\u0161tinu i u njezino o\u010duvanje i obnovu uvijek puno ula\u017ee. To se ne\u0107e nikad promijeniti. Sigurno ne\u0107e zatvoriti neki reprezentativni muzej. Kad se neka takva institucija obnavlja ili \u0161iri, \u0161to se \u010desto radi u Muzejskoj \u010detvrti Amsterdama, za to \u0107e vrijeme barem dio postava biti izlo\u017een negdje drugdje, da se mo\u017ee vidjeti. A ne kao u Beogradu, gdje 15 godina nije radio Muzej savremene umetnosti jer se, kao, popravljao.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mira Bogdanovi\u0107: Kad sad gledamo, pomalo iz pti\u010dje perspektive, vidimo kako je neoliberalna globalizacija ne\u0161to \u0161to pro\u017edire sve<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":229778,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244792","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244792","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244792"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244792\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/229778"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244792"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244792"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244792"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}