{"id":244561,"date":"2018-04-08T07:00:14","date_gmt":"2018-04-08T05:00:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=244561"},"modified":"2018-04-07T12:05:01","modified_gmt":"2018-04-07T10:05:01","slug":"decenija-simetricnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/08\/decenija-simetricnosti\/","title":{"rendered":"Decenija simetri\u010dnosti"},"content":{"rendered":"

Autor: Zlatko Dizdarevi\u0107\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Narednog ponedjeljka u Sarajevu treba da bude promovirano tre\u0107e, dopunjeno izdanje moje knjige\u201dHiljadu i druga no\u0107\u201d koja je prvi put objavljena prije \u0161est godina. Izdava\u010d Goran Mikuli\u0107 iz ku\u0107e Rabic rekao mi je da knjigu i danas tra\u017ee pa se zato odlu\u010dio na ovaj potez. \u010cinilo mi se to pomalo \u010dudnim, promocija davno objavljenog posebno. Onda mi je kazao da prelistam ponovo vlastitu knjigu. Veli, kao da si zaboravio podosta onoga \u0161to si napisao onda. Mo\u017eda su neke stvari danas uo\u010dljivije nego onda\u201d.<\/p>\n

Ostao sam pomalo zate\u010den.\u201dHiljadu i druga no\u0107\u201d i danas je storija o vlasti, bahatim bogatunima i sirotoj izigranoj raji, lukavstvima, pasjalucima i prevarama na Orijentu. Odjednom, to se sada na puno na\u010dina \u010dita kao u nas. To su pri\u010de koje, ho\u0107e\u0161-ne\u0107e\u0161, jesu dramati\u010dno svjedo\u010denje o novom trijumfu nasilne\u201dsimetri\u010dnosti\u201d bahatih planetarnih intere\u0161d\u017eija nad onima \u0161to ih se proglasilo da su \u201dasimetri\u010dna\u201d duha, imaginacije i individualizma dru\u0161tvima nepokorenim interesima globalnih vladara.<\/p>\n

Tekstove koji su objavljeni u prvom izdanju ove knjige pisao sam s Bliskog istoka minule decenije, mahom za Novi list. Obuhvatili su i prvu godinu takozvanog Arapskog prolje\u0107a, kada su mnogi unaokolo jo\u0161 bili egzaltirani svekolikom krvavom demokratskom sre\u0107om \u0161to je preplavila Istok. D\u017eihadisti i sli\u010dni preuzeli su stvar u svoje ruke organizovano i ciljano. Zapad i poslu\u0161nici su to upisali u svoje pobjede. Sumnja u te tvrdnje u svijetu je progla\u0161ena izdajom. To je, me\u0111utim, druga pri\u010da za neku drugu knjigu. Ostaju ona tri pomenuta, mu\u010dna razloga za pitanje \u2013 gdje smo svi mi bili u tim pri\u010dama i \u0161ta nam se to dodatno desilo u minuloj deceniji zbog \u010dega, vjerovatno, jedna knjiga ranije napisana i \u010ditana prevashodno povodom Orijenta, izgleda da se ima razloga pro\u010ditati ponovo, na drugi na\u010din i s mnogo vi\u0161e prepoznavanja nas samih u njoj. I uz razlo\u017enu gor\u010dinu koje nema kada se bavi\u0161 isklju\u010divo nekim drugim, a ne i odjednom sobom.<\/p>\n

Recimo, o odnosu Zapada prema Istoku, skoro na \u0161aljiv na\u010din tada, onako sasvim usput, zabilje\u017eio sam prije osam godina i ovo: \u2026U starom zamku Al Azraq, u isto\u010dnoj pustinji Jordana, na mjestu gdje je 1917. u vrijeme\u201dVelikog arapskog revolta\u201d protiv Otomanske imperije stolovao Lorens od Arabije, \u010duo sam turistkinju iz Italije kako usplahireno pita:\u201dA je li ovo ono mjesto gdje je ratovao Peter O \u2019Tool?\u201d Neko je odgovorio:\u201dNije gospo\u0111o, ovdje je ratovao Lorens od Arabije\u2026Ka\u017ee dama, pomalo uvrije\u0111eno: Pa zar to nije isto! Mnogo, premnogo sli\u010dnih pa i \u010dudnijih pitanja i konstatacija o tom svijetu tamo naslu\u0161ao sam se kroz minulu deceniju u dru\u0161tvima naravno, dominantnih u\u010ditelja civiliziranosti i njihovog prirodnog prava na nadre\u0111enost i superiornost. Pa i sa samih politi\u010dkih vrhova, do grla uvaljenih u krvave procese takozvane demokratizacije prera\u010dunate u barele i dolare.<\/p>\n

O pravoj\u201dHiljadu i jednoj no\u0107i\u201d i novoj sudbini knjige napisao sam tada i ovo \u0161to sada silno prili\u010di i na\u0161im prostorima koji nisu Istok:\u201d\u2026Mnogo \u0161to\u0161ta \u0161to je bilo nekada podrazumijevaju\u0107e slobodno, sada je agresivno napadnuto, prikriveno ili otvoreno, a brani se snagom suda ili tu\u017eilaca. Mo\u0107na prebogata klasa koristi sve blagodeti zapadne razularenosti, ali je prva u nametanju navodnog tradicijskog i religijskog \u2019\u010distunstva\u2019 bez granica. Narod se smije i \u0161ali na tu\u0111i ra\u010dun, uglavnom dobronamjerno i bez zlobe. Prebogati i istinski siroma\u0161ni smiju se druga\u010dije. Srednjeg sloja, gradske raje, zadovoljnih \u010dinovnika , onih \u0161to pristojno \u017eive od svog rada, na Bliskom istoku skoro vi\u0161e i nema. \u010cak ni onoliko koliko ih je bilo u vremenima kada su se ra\u0111ale pri\u010de iz\u201dHiljadu i jedne no\u0107i\u2026\u201d Pre\u010desto mislim kako je eliminacija te sretne srednje klase na Istoku projekt. Zato \u0161to taj sloj otvara put slobodama i demokraciji, ma \u0161ta ta rije\u010d ovdje zna\u010dila\u2026<\/p>\n

O nama, podjednako kao i o njima, ima jedna kratka, ali ubita\u010dno\u201ddovoljna\u201d re\u010denica koja sa\u017eima sve i povodom godina koje sada \u017eivimo. Ona, napisana u junu 2010. godine, glasi:\u201dMnogo toga u arapskom svijetu ne ide vi\u0161e uobi\u010dajenom linijom, polako, ali naprijed. Stvari su krenule brzo, ali unatrag !\u201d<\/p>\n

Kuda to vodi?<\/p>\n

Uz puno drugih mjesta na kojima se odgovor mo\u017ee danas naslutiti pa i prepoznati, evo jednog iz pri\u010de o posjetu \u201dBo\u0161njakima\u201d \u0161to su nekada davno, nakon Prvog svjetskog rata put prema sre\u0107i, ali i opstanku tra\u017eili ukrcavaju\u0107i se na izbjegli\u010dke brodove prema nepoznatom. Potucali su se i do Palestine, a odatle protjerani po pustinjama oko Mrtvog mora stizali do Jordana kao kona\u010dnog odredi\u0161ta. Prije deset godina, bio sam u jednom domu onih koje zovu\u201dBo\u0161njaki\u201d. Glava familije, stari dedo Valid, koji je na put bez povratka ponio uspomene na smokve i \u0161ipke uz Neretvu, Trebi\u017eat, Bregavu, kazivao je sjetno:\u201d Koliko ste samo sre\u0107ni \u0161to znate ko ste i odakle ste, gdje vam je korijen, a \u0161ta vam je identitet. I koliko mahnitluka \u010dinite igraju\u0107i se tim identitetom\u2026Mi vi\u0161e toga nemamo. Djeca nam ne znaju odakle su. Nikada nisu vidjela svoju postojbinu, pa ni moju ro\u0111enu Palestinu, iako za vedrih no\u0107i odavde vidimo svjetla Jeruzalema, na dohvat ruke a nedohvatljiv. Oni onaj jezik ne znaju, a uskoro ih ne\u0107e imati ko ni nau\u010dit.\u201d \u0160ta danas ovim povodom kazati.<\/p>\n

Ne tako davno, pa i prije decenije, za nas su te tamo storije bile bli\u017ee literaturi nego brutalnoj realnosti. Danas je\u201dPalestinaca\u201d temeljem vlastitih, obja\u0161njivih odluka i razloga, iz dana u dan u na\u0161im ku\u0107ama sve vi\u0161e i vi\u0161e Tu\u017enih \u0161to su morali i\u0107i, sretnih \u0161to su oti\u0161li.<\/p>\n

Pri\u010de \u0161to su napisane za\u201dHiljadu i drugu no\u0107\u201d prije bezmalo decenije, tada su \u010ditane na jedan na\u010din. Nova realnost je ponudila i drugi. Tekst\u201dAsimetri\u010dni um\u201d, recimo, nametnuo mi se za ovu priliku kao pri\u010da o\u201dsimetri\u010dnom umu\u2026\u201d U knjizi je napisano:\u201dKada god \u010dujem ljude iz Evrope, a \u010dujem \u010desto, kako komentari\u0161u svijet Bliskog istoka, u \u0161irokoj lepezi od ga\u0111enja do ugla\u0111ene pristojne suzdr\u017eanosti, sjetim se knjige Ivlina Beringa\u201dIstorija modernog Egipta\u201d. Iz nje sam davnih osamdesetih, kao mla\u0111ani entuzijast, poku\u0161avao da saznam u kakav to strani svijet idem, kada su me poslali tamo za novinskog dopisnika. Doti\u010dni Bering, kasnije lord Kromer, bio je svojevrsni vladar Egipta, naravno u ime britanske kraljice, od 1883. do 1907. godine. Upore\u0111uju\u0107i orijentalnu, arapsku\u201dpamet\u201d sa onom\u201dzapadnom\u201d, on je bio za to doba \u010dak i veoma benevolentan kazuju\u0107i:\u201dNedostatak preciznosti, koji se lako degeneri\u0161e u la\u017eljivost, u stvari je glavna karakteristika orijentalnog uma\u2026Uma Orijentalca\u2026kojem kao i njegovim pitoresknim ulicama, upadljivo nedostaje simetrija…\u201d<\/p>\n

Da ne izvodim sada jo\u0161 zaklju\u010daka kojima bi trebalo skrenuti pa\u017enju na novi smisao dana\u0161njeg prosu\u0111ivanja o tome gdje je ko bio i gdje je sada. Evo napisanog onda:\u201d\u2026Tih davnih godina poprili\u010dno sam simpatisao ocjene pomenutog Lorda jer je i nehoti\u010dno otkrio tu divnu \u2019asimetri\u010dnost\u2019 svakog slobodnog ljudskog uma. Uma koji vrluda, ne pokorava se, bje\u017ei ustranu pa se vra\u0107a, zaostaje i istr\u010dava\u2026 Iz perspektive i onda\u0161njeg i dana\u0161njeg Zapada simetri\u010dnost uma, pravolinijski usmjerena, ravna, ugla\u010dana, pod konac i svakako do\u017eivljavana kao izrazita vrlina \u2013 zapravo je i najve\u0107i problem zbog kojeg se Orijent naj\u010de\u0161\u0107e ne mo\u017ee razumjeti. Zato ni prihvatiti. I dobro je \u0161to se ne razumije, ako ve\u0107 ne mo\u017ee mimo\u201dsimetrije\u201d. Tako su svojevremeno ti asimetri\u010dni mogli dostizati ono \u0161to su dostizali u matematici, astrologiji, medicini, dok su simetri\u010dni spaljivali Giordana Bruna zbog njegovog\u201dsvemira\u201d\u2026<\/p>\n

Odlazim na Bliski istok \u010desto i dalje, nakon\u201dkona\u010dnog povratka\u201d odande. Asimetri\u010dni, vidim, dolaze sebi. Ba\u0161 onako kako mi otklizavamo kroz kukavi\u010dluk prema kona\u010dnoj predaji \u2013 bezli\u010dnoj, poslu\u0161ni\u010dkoj, pora\u017eavaju\u0107oj i globaliziranoj simetriji kloniranih. \u010cak i na njihovom repu. Lijep napredak i u trenu, \u0161to decenija za Orijent doista jeste. I o tome bi \u0160eherezada mogla pri\u010dati hiljadu no\u0107i. I jo\u0161 dvije. Najmanje.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ima jedna kratka, ali ubita\u010dno\u201ddovoljna\u201d re\u010denica iz juna 2010. godine:\u201dMnogo toga u arapskom svijetu ne ide vi\u0161e uobi\u010dajenom linijom, polako, ali naprijed. Stvari su krenule brzo, ali unatrag!\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244561","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244561","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244561"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244561\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244561"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244561"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244561"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}