{"id":244471,"date":"2018-04-06T06:23:08","date_gmt":"2018-04-06T04:23:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=244471"},"modified":"2018-04-06T06:32:11","modified_gmt":"2018-04-06T04:32:11","slug":"ekstremna-desnica-postaje-sve-opasnija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/06\/ekstremna-desnica-postaje-sve-opasnija\/","title":{"rendered":"Ekstremna desnica postaje sve opasnija"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Na\u0161a sugovornica, poljska filozofkinja, politologinja i aktivistica Katarzyna Bieli\u0144ska-Kowalewska, doktorirala je na temu jugoslavenske praxis filozofije. Njezin studijski boravak u Zagrebu iskoristili smo za ovaj razgovor. Jedan povod bio je zbornik \u2018Filozofija i dru\u0161tveni pokreti\u2019 (\u2018Filozofia i ruchy spoleczne\u2019, Var\u0161ava 2017.) koji je uredila, u kojem niz uglavnom poljskih autora historizira dru\u0161tvene pokrete od 1960-ih do danas, ne samo u Poljskoj ve\u0107 i u Rusiji, \u010cehoslova\u010dkoj, Jugoslaviji, Italiji, Argentini i Francuskoj. Drugi povod je njezino iskustvo aktivistice u trenutnim turbulentnim previranjima u Poljskoj, koja svojom doktrinarnom desni\u010darskom o\u0161trinom izazivaju pa\u017enju i zabrinutost cijelog svijeta.<\/p>\n

Prilog autora Michala Siermi\u0144skog \u2018Naslije\u0111e Solidarnosti\u2019 podsje\u0107a nas na taj i u nas poznat pokret iz 1980-ih, koji je bio i radni\u010dki i disidentski. Njegov je podnaslov \u2018Povijest antiradni\u010dkog konsenzusa\u2019. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Ovaj autor izdao je i zanimljivu knjigu o tome, naslovljenu \u2018Dekada prijeloma\u2019, gdje se bavi odnosom intelektualaca prema radni\u010dkom pokretu i to jo\u0161 1970-ih godina. Zanima ga kako su lijevi intelektualci ve\u0107 tada raskinuli s radni\u010dkom klasom. U \u010dlanku zbornika fokusira se pak na odbacivanje radni\u010dke revolucije u naslije\u0111u Solidarnosti. Intelektualne sredine dale su si \u2018u zadatak formuliranje novih (ili reformuliranje) starih strategija otpora\u2019. Razmatraju se dvije strategije, koje su samo prividno kontradiktorne. Jedna je koncilijantna spram re\u017eima, a kriti\u010dna spram Solidarnosti. To se vidi u tekstovima filozofa Andrzeja Walickog. Druga linija je antire\u017eimska i afirmativna spram Solidarnosti i nju autor analizira u politi\u010dkoj misli Adama Michnika. Ono \u0161to je zajedni\u010dko obojici jest da su isklju\u010dili subjektivitet radni\u010dke klase. Mogu\u0107e nastupanje radni\u010dkih masa za obojicu predstavlja ne\u0161to \u2018opasno\u2019 i, po njihovu mi\u0161ljenju, protivno je smjeru promjena potrebnih Poljskoj. Takvi stavovi mogu se na\u0107i u programima demokratske opozicije ve\u0107 i prije nastanka Solidarnosti, ali od tada \u2013 kako tvrdi Siermi\u0144ski \u2013 postali su \u2018integralni momenti politi\u010dke imaginacije poljskih elita\u2019.
\nKonstanta antisemitizma<\/p>\n

Adam Michnik napravio je veliku karijeru nakon 1989\u2026<\/strong><\/p>\n

Prije svega je upam\u0107en kao pokreta\u010d glavnih liberalnih novina \u2018Gazeta Wyborcza\u2019, koje su odigrale veliku ulogu u promoviranju neoliberalizma u Poljskoj.<\/p>\n

Jedan \u010dlanak bavi se i Karelom Kosikom, u nas svojedobno poznatim \u010de\u0161kim filozofom, bliskim krugu oko Praxisa. Njegova \u2018Dijalektika konkretnog\u2019 bila je utjecajna knjiga za generaciju \u201868. Kako biste usporedili tu godinu u razli\u010ditim zemljama socijalizma?<\/strong><\/p>\n

Godina \u201868. ostaje velikom temom, evo sada obilje\u017eavamo pedesetogodi\u0161njicu. U svakoj od zemalja doga\u0111aji su se odvijali specifi\u010dno. Jan Mervart iz Praga stru\u010dnjak je i za Kosikovu filozofiju, ali i za cijelu noviju povijest \u010cehoslova\u010dke, odnosno danas \u010ce\u0161ke. Ono zajedni\u010dko generaciji Karela Kosika, Leszeka Kolakowskog ili Gaje Petrovi\u0107a je da imaju, makar \u0111a\u010dko, iskustvo antifa\u0161isti\u010dke borbe, pa mladena\u010dko iskustvo staljinizma. Kosik je nakon toga stao u redove \u010dehoslova\u010dkih radikalnih reformatora. Kako pi\u0161e Mervart, \u2018njegova radikalna demokracija suprotstavljala se oficijelnom partijskom reformizmu, koji je smatrao vi\u0161e tehnokratskim negoli demokratskim\u2019. S temama poput slobodne aktivnosti \u010dovjeka postao je \u2018simbolom humanisti\u010dkog marksizma i rafinirane subverzije poststaljinisti\u010dkog re\u017eima\u2019. Studentski pokret bio je va\u017ean i u \u010cehoslova\u010dkoj i u Jugoslaviji, pa i u Poljskoj. No poljska specifi\u010dnost je istovremenost pojave pravog antisemitskog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja. Kao posljedica antisemitske kampanje, Poljsku je tada napustilo 15.000 \u017didova.<\/p>\n

To je pokrenula tada\u0161nja vlast?<\/strong><\/p>\n

Da, ali pri\u010da je zapletena. Moramo znati da je u Poljskoj antisemitizam sna\u017ena konstanta. Ova antisemitska kampanja je po\u010dela sa \u0161estodnevnim ratom 1967. Marcin Starnawski objavio je tek pro\u0161le godine lijepu knjigu pod naslovom \u2018\u017didovska socijalizacija i identitet u poslijeratnoj Poljskoj\u2019. Osnova knjige su istra\u017eivanja, koja obuhva\u0107aju 69 intervjua s ljudima iz generacije \u201868, tada\u0161njim emigrantima iz Poljske. Iz knjige saznajemo kako su se oni tada osje\u0107ali. To je bilo manje od 25 godina poslije holokausta i u mnogima se probudio strah. Kolege su prestali \u017didove pozdravljati na ulici, okretali su glavu, prestajali se dru\u017eiti. Vidimo kako je to izgledalo na nivou svakodnevice. A sada\u0161nja vlast to pripisuje utjecaju Moskve, kao ne\u0161to \u0161to nema veze s poljskim narodom. Ali to nije istina. To je desni\u010darska la\u017e. Antisemitizam u nas postoji, postojao je i prije, i ovi ljudi su ga do\u017eivjeli na u\u017easan na\u010din.<\/p>\n

Poljski zakon sada zabranjuje pripisivanje odgovornosti za \u2018nacisti\u010dke i komunisti\u010dke zlo\u010dine Poljskom Narodu\u2019 (pisano velikim slovima). Koje \u0107e biti posljedice?<\/strong><\/p>\n

To je katastrofa. Taj zakon je legalizacija antisemitizma. Poljaci su sudjelovali u holokaustu, kako je to izra\u017eeno u naslovu knjige Stefana Zgliczy\u0144skog \u2018Kako su Poljaci pomagali Nijemcima ubijati \u017didove\u2019 objavljene prije pet godina. Procjenjuje se da su Poljaci ubili izme\u0111u sto i dvjesto tisu\u0107a \u017didova. Bilo da su ih ubijali sami, predavali nacistima, ucjenjivali ili ih skrivali za novac, a kad ga ovi vi\u0161e nisu imali, znali su ih ubiti. Bilo je i masovnih ubojstava. Najpoznatiji je pogrom u Jedwabnu \u2013 o \u010demu je pisao Jan Gross \u2013 gradi\u0107u na istoku Poljske. Svi \u017eidovski stanovnici gradi\u0107a \u2013 nekoliko stotina ljudi \u2013 grozno su mu\u010deni i poslije nagurani u jednu staju, da bi ih tamo \u017eive zapalili. I sada bi ovaj zakon htio da o tome ne mo\u017eemo govoriti!<\/p>\n

Dotakli smo se povijesti antisemitizma. Sada imamo val islamofobije, iako muslimana u Poljskoj gotovo da i nema. Kako to izgleda u svakodnevnom \u017eivotu danas? Zavr\u0161avaju li svi ti sukobi samo na doktrinarnom nivou, na literarnom Kulturkampfu, ili postoji strah i bijes na ulicama?<\/strong><\/p>\n

Radi se o tome da je ova propaganda i ideologija realno mo\u0107na u svakodnevici ve\u0107ine ljudi i da vr\u0161i velik utjecaj na nju. Imamo veliki realni porast rasizma, antisemitizma, ukrajinofobije, koji se manifestiraju u rasisti\u010dkim ekscesima. Njih je sve vi\u0161e.<\/p>\n

U nas ne znamo ni\u0161ta o najnovijoj masovnoj migraciji Ukrajinaca u Poljsku. Koliko to traje, \u0161to se mijenja?<\/strong><\/p>\n

Ona je izazvana ratom i novija je pojava. Prema estimacijama, ima oko dva milijuna ukrajinskih radnica i radnika. Oni su izvor jeftine radne snage, do\u017eivljavaju razne vrste diskriminacije. S jedne strane, \u017ertve su porasta poljskog nacionalizma, koji je oduvijek bio antiukrajinski \u2013 ukrajinofobi\u010dan. S druge strane, ugro\u017eena su im sva radna prava.<\/p>\n

Doga\u0111a li se sve to u sivoj zoni, radu na crno ili dr\u017eave, Poljska i Ukrajina, otvoreno \u2018reguliraju\u2019 te procese iskori\u0161tavanja ljudi, kao npr. Slovenija i BiH?<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de izbjeglica, zvani\u010dan stav Poljske je poznat: Mi ih ne prihva\u0107amo! To je poznata katastrofa. No \u0161to se ti\u010de radnica i radnika iz Ukrajine, postoje neki ugovori, koji omogu\u0107avaju da ih se tretira kao legalnu jeftinu radnu snagu. Nude im se \u010dak neke \u2018olak\u0161ice\u2019, da do\u0111u raditi ono \u0161to Poljaci za taj novac ne \u017eele. No cilj dr\u017eavne regulacije nije, naravno, da oni dobiju radna i gra\u0111anska prava. Neke radne dozvole izdavane su na \u0161est mjeseci. Onda bi morali oti\u0107i, pa bi se vratili i tako uvijek ukrug. Uhva\u0107eni su u \u0161kare: kao jeftina radna snaga su po\u017eeljni, a kao Ukrajinci, na ulicama, nepo\u017eeljni.<\/p>\n

Desnica i Crkva nedavno su u Zagrebu organizirale velik skup, dovo\u017eeni su ljudi iz cijele Hrvatske protiv potpisivanja Istanbulske konvencije. Ministar zdravstva Milan Kujund\u017ei\u0107 iz HDZ-a pu\u0161ta balone da \u0107e u izmjenama zakona koji regulira abortus u\u010destvovati i crkveni ljudi. Mi smo spram Poljske \u2018po\u010detnici\u2019 na tom terenu napada na \u017eensko tijelo (ne ra\u010dunamo li ratna silovanja, o kojima Crkva sramotno \u0161uti). Do nas dopiru glasovi o velikom \u017eenskom otporu, op\u0107im \u0161trajkovima, Crnom ponedjeljku i sada Crnom petku kod vas\u2026<\/strong><\/p>\n

Poljska ima jedan od najstro\u017eih zakona o abortusu. On je de facto zabranjen odmah 1993. Tri su iznimke kad je dopu\u0161ten: ako je fetus malformiran ili bolestan, kad su ugro\u017eeni \u017eivot i zdravlje majke te kad je trudno\u0107a rezultat krivi\u010dnog djela. \u010cak je i u ova tri slu\u010daja skoro nemogu\u0107e dobiti legalan abortus.<\/p>\n

RAZO\u010cARANI SREDNJI SLOJ<\/p>\n

Postoji \u2018prigovor savjesti\u2019 lije\u010dnika?<\/strong><\/p>\n

Naravno, a on ide dotle da lije\u010dnik ne\u0107e \u017eeni propisati kontracepciju. U zemlji od 36 milijuna ljudi legalno se izvr\u0161i nekoliko stotina abortusa godi\u0161nje. \u0160to to zna\u010di? Pa naravno, da postoji veliko podzemlje u kojem se oni vr\u0161e. Prvi poku\u0161aj poo\u0161trenja ionako preo\u0161trog zakona, koji je i\u0161ao na potpunu zabranu, bio je 2016. To je stvorilo kontrareakciju u vidu velikog \u017eenskog pokreta, koji je uspio sprije\u010diti izmjenu. No ba\u0161 sada, dok razgovaramo, isti poku\u0161aj je opet na dnevnom redu. Na redu je i novi val protesta, borba se nastavlja. U Poljskoj \u017eivimo, po tom pitanju, u mnogo goroj situaciji od ove u vas. Mi po\u010dinjemo od djelatne zabrane abortusa, vi se organizirate u situaciji kad je on jo\u0161 dozvoljen, da sprije\u010dite da se to ne dogodi.<\/p>\n

Vidjeli smo apel Evropskog \u017eenskog lobija \u2018Solidarnost sa \u017eenama u Poljskoj!\u2019 I ovda\u0161nje \u017eene trebale bi shvatiti da se njihova prava ugro\u017eavaju i brane kod vas. Koliki je realni doseg internacionalizacije tog pitanja? Ili se svaki feminizam mora obra\u010dunati sam s vla\u0161\u0107u u svojoj zemlji?<\/strong><\/p>\n

Feministi\u010dka borba je internacionalna borba. Me\u0111unarodna solidarnost oko tog pitanja je naro\u010dito bitna.<\/p>\n

Postoji predod\u017eba da je Poljska \u2018pri\u010da o uspjehu\u2019 ekonomske tranzicije. Brojem ste velik narod, da sada kulturu ne otvaramo, znate povu\u0107i sredstva iz evropskih fondova. To veliko skretanje udesno ne poklapa se s pri\u010dom o velikom osiroma\u0161enju?<\/strong><\/p>\n

Moj i ne samo moj odgovor glasi: to nije pitanje siroma\u0161tva. Ali jest duboko povezano s dru\u0161tvenim raslojavanjem. Nazvala bih to fenomenom \u2018razo\u010daranih srednjih slojeva\u2019. Obe\u0107anje tranzicije da \u0107e svatko biti ako ve\u0107 ne poduzetnik a ono uspje\u0161an dioni\u010dar nije se ostvarilo. Lako se mogu dobiti samo lo\u0161i poslovi, a jako te\u0161ko kvalitetni, u struci, sa svim radnim pravima, na stalno itd. Radi se dakle o resantimanu srednjih slojeva. To je jedan aspekt. Drugi va\u017ean aspekt kojeg moramo biti svjesni jest da je vladaju\u0107a stranka Pravo i pravda na zadnje izbore iza\u0161la s vrlo umjerenom neokonzervativnom pri\u010dom, da privu\u010de fluktuiraju\u0107e glasove. Obje vode\u0107e stranke, Pravo i pravda i Gra\u0111anska platforma, ekonomski su neoliberalne. No \u2018obrana desni\u010darskih vrednota\u2019 nije bila u centru pa\u017enje. Primjerice, jedan od predizbornih slogana bio je \u2018Da za Evropu! Ne za euro!\u2019 Svi znamo da su oni euroskeptici, ali u Poljskoj je tada vladao pre\u0161utan konsenzus da nitko ne \u017eeli uvo\u0111enje eura. Tek kad su preuzeli vlast, Pravo i pravda pokazali su svoje fundamentalisti\u010dko, radikalno desno lice. Ovo nije prvi put da su oni na vlasti. Osvojili su je i 2005., a 2007. izgubili, ba\u0161 zbog svog ekstremizma. Tako da ne mo\u017eemo naprosto re\u0107i \u2018ovo dru\u0161tvo je glasalo za ekstremiste\u2019. Kad su do\u0161li na vlast, odmah su zapo\u010deli s groznom radikalno desnom politikom i propagandom koja je, na\u017ealost, uspje\u0161na. Time istovremeno otvaraju sve \u0161iri prostor za ekstremnu desnicu, koja postaje sve sna\u017enija i opasnija.
\nPortal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bieli\u0144ska-Kowalewska: Stranka Pravo i pravda na zadnje je izbore iza\u0161la s vrlo umjerenom neokonzervativnom pri\u010dom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244471","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244471","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244471"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244471\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244471"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244471"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244471"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}