{"id":244211,"date":"2018-04-02T07:00:23","date_gmt":"2018-04-02T05:00:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=244211"},"modified":"2018-04-01T22:45:13","modified_gmt":"2018-04-01T20:45:13","slug":"postoje-li-indicije-o-inteligentnom-dizajnu-zivota-i-svemira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/04\/02\/postoje-li-indicije-o-inteligentnom-dizajnu-zivota-i-svemira\/","title":{"rendered":"Postoje li indicije o inteligentnom dizajnu \u017eivota i svemira?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Igor Rudan<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>\u0160to smo ga bolje opisivali znanstvenim metodama, postajalo je jasnije kako je svemir matemati\u010dki sustav. Njegova su obilje\u017eja zadana nevjerojatnom precizno\u0161\u0107u kako ne bi eksplodirao, niti se uru\u0161io sam u sebe. To je bilo neobi\u010dno otkri\u0107e.<\/p>\n

Znanstvenici desetlje\u0107ima poku\u0161avaju odgonetnuti tajanstveni Voynichev rukopis Igor Rudan Mo\u017ee li umjetna inteligencija odgonetnuti drevne rukopise?<\/p>\n

Moglo je zna\u010diti kako su postojale jo\u0161 milijarde drugih, usporednih svemira, koji su nestali u eksploziji ili samouru\u0161avanju, a mi smo imali sre\u0107e jer se na\u0161em svemiru to nije dogodilo. No, moglo je zna\u010diti i kako je netko namjerno stvorio na\u0161 svemir ba\u0161 ovakvim, kako bi se u njemu mogla razviti i svjesna \u017eiva bi\u0107a koja imaju sposobnost istra\u017eivati ga.<\/p>\n

\u017divot je, pritom, prili\u010dno neobi\u010dna pojava u na\u0161em svemiru. Svi se razvijamo iz prve stanice, tzv. zigote. Ona u sebi nosi informaciju o preciznom razvoju \u010ditavog ljudskog organizma, gra\u0111enog od trilijuna me\u0111usobno koordiniranih stanica. To je kao da je u jednoj cigli zapisana uputa kako da se njezinim umna\u017eanjem izgradi milijunski velegrad. Informacija, tj. plan izgradnje organizma, zapisan je u genetskom kodu od tri milijarde slova. On nam treba omogu\u0107iti pre\u017eivljavanje izvan maj\u010dine utrobe u svim zamislivim situacijama.<\/p>\n

Pritom, treba razumjeti da je genetski kod ba\u0161 to \u2013 kod. Tko ga doista razumije i istra\u017eivao ga je, posvjedo\u010dit \u0107e da je rije\u010d o prelijepo osmi\u0161ljenom kodu koji se \u010duva u stani\u010dnoj jezgri. No, njegov prijepis ne\u0161to zna\u010di tek na drugom mjestu u stanici, u ribosomu. Mnogi \u0107e stru\u010dnjaci za kompjutorske znanosti re\u0107i kako bilo kakav kod, kojim se ne\u0161to (tj., proteinska aminokiselina u ribosomu) kodira ne\u010dim drugim (tj., bazama DNK u jezgri), ne mo\u017ee nastati spontano. Kodirati jednu stvar drugom zna\u010di dobro razumijevanje jedne stvari i njezino ozna\u010davanje na drugi na\u010din. Ako svi mi u svojoj prvoj stanici imamo taj kod, tko ga je onda iskodirao?<\/p>\n

Mnogi se geneti\u010dari i evolucijski biolozi ne sla\u017eu s takvim pogledom, vjeruju\u0107i kako je tijekom dovoljno dugog vremena \u010dak i komplicirani genetski kod mogao nastati spontano. Ali tada bi trebalo o\u010dekivati kako \u017eivot na Zemlji i dalje nastaje spontano, svuda oko nas. Me\u0111utim, usporedbe gena raznih vrsta ukazuju kako bi sva \u017eiva bi\u0107a na Zemlji mogla imati svog davnog zajedni\u010dkog pretka. Time postaje vjerojatnije da se \u017eivot ne pojavljuje tako \u010desto, niti u raznim oblicima. Vjerojatnije je da se na Zemlji pojavio tek jednom, temeljen na atomu ugljika, koji je pomalo neobi\u010dan izbor. To zna\u010di da je mogao sti\u0107i i iz svemira, a mo\u017eda je bio i dizajniran negdje drugdje \u2013 iako, naravno, to za sada ne mo\u017eemo znati.<\/p>\n

Imamo, dakle, dvije suprotstavljene teorije o podrijetlu \u017eivota i podrijetlu svemira. Jedna se temelji na njihovu spontanom stvaranju tijekom vrlo dugog vremena. Druga pretpostavlja kako su previ\u0161e nevjerojatni da ne bi bili inteligentno dizajnirani. Name\u0107e se i nekoliko daljnjih pitanja, primjerice za\u0161to uop\u0107e postoji svemir, a ne ni\u0161ta? I za\u0161to u svemiru postoji \u017eivot? Je li doista mogu\u0107e nastati iz jednog od stotina tisu\u0107a spermija i jaja\u0161ca, i zatim postati \u010dlanom ba\u0161 jedine od pet milijardi vrsta u povijesti Zemlje koja je razvila znanost i tehnologiju? I \u017eivjeti ba\u0161 sada, u vrijeme najve\u0107eg i najbr\u017eeg napretka, s vlastitim genetskim kodom, u matemati\u010dki opisivom svemiru, koji je tek jedan od mnogih milijardi svemira koji nije ni eksplodirao, ni uru\u0161io se sam u sebe? Je li doista mogu\u0107e imati ba\u0161 toliko sre\u0107e?<\/p>\n

Kad bismo one iste znanstvene metode kojima stvaramo ljudsko znanje i istra\u017eujemo \u017eivot i svemir primijenili na vjerojatnost ovakvog razvoja doga\u0111aja, morali bismo ga odbaciti kao potpuno nevjerojatnog. Statisti\u010dari \u0107e, me\u0111utim, re\u0107i da samo zato \u0161to je ne\u0161to statisti\u010dki potpuno nevjerojatno, ne zna\u010di da se ne mo\u017ee i dogoditi. Evolucijski biolozi \u0107e re\u0107i da je sve to jo\u0161 uvijek itekako mogu\u0107e, uzmemo li u obzir duljinu vremena u kojem se doga\u0111alo, a koju nam je te\u0161ko, pa i nemogu\u0107e pojmiti. Tre\u0107i \u0107e, pak, re\u0107i kako je ova na\u0161a situacija, sagledana u cjelini, ipak malo previ\u0161e nevjerojatna da bi ikako mogla nastati spontano, te je vjerojatnije kako se nalazimo u nekoj briljantno dizajniranoj simulaciji.<\/p>\n

Ne znam tko je od njih u pravu. No, \u010dini mi se kako ima ljudi koji \u0107e a priori odbaciti mogu\u0107nost kako ih je netko mo\u017eda stvorio jer im to mo\u017eda naru\u0161ava osje\u0107aj vlastite va\u017enosti. Rekao bih da nije nikakva sramota biti stvoren od nekog drugog, inteligentnijeg i mo\u0107nijeg. I na\u0161i automobili, satovi, kompjuterski programi, avioni, podmornice i nuklearni reaktori, svi imaju odre\u0111enu ljepotu u sebi i slu\u017ee svojoj svrsi, iako toga nisu svjesni, a mi smo ih stvorili. Stoga, mene osobno ne smeta mogu\u0107nost da smo i mi, ljudi, kao i svemir u kojem \u017eivimo, stvoreni kako bismo slu\u017eili nekoj svrsi. Dok o razlozima i svrsi svog postojanja ne prikupimo znatno bolje dokaze, svakom od nas barem ostaje sloboda vjerovanja u ono \u0161to nam je bliskije, i \u0161to osje\u0107amo kao svoju osobnu istinu.<\/p>\n

Vecerni.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rekao bih da nije nikakva sramota biti stvoren od nekog drugog, inteligentnijeg i mo\u0107nijeg<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244211","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244211"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244211\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}