{"id":244107,"date":"2018-03-31T08:25:50","date_gmt":"2018-03-31T06:25:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=244107"},"modified":"2018-03-31T08:25:50","modified_gmt":"2018-03-31T06:25:50","slug":"protiv-aktivizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/31\/protiv-aktivizma\/","title":{"rendered":"Protiv aktivizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Astra Taylor<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Pro\u0161lo je skoro deset godina otkada sam prisustvovala konferenciji o 1968. na jednom njujor\u0161kom fakultetu. Glavni govornik bio je Mark Rudd, nekada\u0161nji studentski radikal, a potom nastavnik matematike koji svoje umirovljeni\u010dke dane pro\u017eivljava u New Mexicu. On je ponudio kriti\u010dki osvrt na nacionalnu slavu koju je u svojim ranim dvadesetima stekao zbog uloge u okupaciji Sveu\u010dili\u0161ta Columbia i sudjelovanja u Weather Undergroundu, medijima atraktivnoj grupi naoru\u017eanih pobunjenika koji su propovijedali evan\u0111elje \u201cpropagande djelovanjem\u201d, detoniraju\u0107i bombe na mjestima kao \u0161to je Pentagon i Capitol. U publici su dominirali studenti i ostala politizirana mlade\u017e u dvadesetim godinama poput mene, entuzijasti\u010dna po pitanju Ruddove revolucionarne pro\u0161losti i impresionirana godinama koje je proveo kao bjegunac. Rezonirali smo: Weathermeni mo\u017eda jesu pre\u0161li granicu i zapravo nisu postigli mnogo, ali su barem ne\u0161to poduzeli! Rudd je poljuljao na\u0161 jeftini romantizam. Za razliku od mnogih svojih vr\u0161njaka koji su s godinama postajali konzervativniji, Rudd je ostao predan politi\u010dkim idealima iz svoje mladosti, ali je u potpunosti revidirao taktike na kojima je izgradio svoju reputaciju. Ma\u010disti\u010dka agresivnost, pozivi na uzimanje oru\u017eja u ruke \u2013 sve to je bilo bazirano na zabludama. Umi\u0161ljaju\u0107i si da \u010dine privilegiranu grupu agenata revolucije predodre\u0111enih za kataliziranje \u201cborbene snage\u201d kako bi se \u201cpomoglo narodima svih zemalja\u201d, on i njegovi drugovi su uspjeli jedino smanjiti bazu koja je godinama mukotrpno gra\u0111ena.<\/p>\n

Rudd je obja\u0161njavao, strpljivo uni\u0161tavaju\u0107i na\u0161e ustani\u010dke fantazije, kako je ono \u0161to je u pro\u0161losti propu\u0161tao shvatiti bila razlika izme\u0111u aktivizma i organiziranja, izme\u0111u samoizra\u017eavanja i izgradnje pokreta. To je poruka koju i dalje \u0161iri, pa mi je tako nedavno rekao: \u201cPrije pedeset godina termin aktivist sam \u010duo jedino kao epitet kojim su na\u0161i slu\u017ebeni neprijatelji, uprave sveu\u010dili\u0161ta i novinski urednici, diskreditirali studentske \u2018organizatore\u2019.\u201d<\/p>\n

Za razliku od termina \u201corganizator\u201d s jasnim korijenima sindikalnoj i radni\u010dkoj politici, \u201caktivist\u201d ima mutno podrijetlo. Odavno vezan uz njema\u010dkog idealisti\u010dkog filozofa Rudolfa Euckena, ponekad je upotrebljavan za opisivanje gorljivih prista\u0161a Centralnih sila tijekom Prvog svjetskog rata. Kona\u010dno, termin je po\u010deo ozna\u010davati politi\u010dko djelovanje u \u0161irem smislu pa, iako precizan put ove transformacije treba biti iscrtan od strane revnijih istra\u017eiva\u010da od mene, jasno je da su \u201caktivizam\u201d i \u201caktivist\u201d ve\u0107 neko vrijeme u cirkulaciji u svom dana\u0161njem zna\u010denju. Ranih \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a New York Times je opisivao Bertranda Russella i C. Wright Millsa kao \u201caktiviste\u201d, iako se Millsov urednik usprotivio tom opisu u gnjevnom pismu. \u201cSami sebe nazivali smo na razli\u010dite na\u010dine, revolucionari, radikali, militanti, socijalisti, komunisti, organizatori\u201d, rekla mi je Roxanne Dunbar-Ortiz, radikalna povjesni\u010darka s pedeset godina iskustva u dru\u0161tvenim pokretima. Ona spekulira da je rast popularnosti rije\u010di \u201caktivist\u201d povezana s onime \u0161to opisuje kao \u0161ire \u201cdiskreditiranje ljevice\u201d. Velik broj njezinih i Ruddovih politi\u010dki aktivnih vr\u0161njaka dolazilo je iz odanih komunisti\u010dkih i radni\u010dkih obitelji ili su se pridru\u017eili borbi za gra\u0111anska prava na Jugu, \u0161to zna\u010di da su imali znanje iz prve ruke o pokretima duboko ukorijenjenima u crkve i organizacije na razini zajednice, od kojih su mnoge zapo\u0161ljavale (slabo) pla\u0107ene terenske organizatore kako bi mobilizirali ljude kroz trajniji period, \u010dak i onda kada su izgledi za uspjeh bili lo\u0161i.<\/p>\n

Tek nakon \u0161ezdesetih godina i erupcije novih dru\u0161tvenih pokreta \u2013 feministi\u010dkog, gej, ekolo\u0161kog, osoba s posebnim potrebama \u2013 doga\u0111a se stvarna proliferacija aktivista. Do osamdesetih i devedesetih, termin se ve\u0107 \u010dvrsto ukorijenio. Ovi dru\u0161tveni pokreti postigli su mnogo toga u zapanjuju\u0107e kratkom vremenskom roku, \u010desto uz nadogra\u0111ivanje ili adaptiranje starih organizacijskih tehnika, uz istovremeno otkrivanje novih, otvorenih, demokratskih i nehijerarhijskih procedura. Ipak, u \u017eelji da se otarase dijela bremena koje je optere\u0107ivalo tradicionalnu ljevicu, potencijalno korisni okviri, tradicije i metode su tako\u0111er odba\u010deni.<\/p>\n

Kako su se ljudi udaljavali od onoga \u0161to su smatrali zastarjelim politi\u010dkim ideologijama i prigrlili novonastale radikalne identitete, pojavljivalo se sve vi\u0161e aktivista. Osim toga, nakon \u0161ezdesetih, razumljivo, ljudi su htjeli biti manje ovisni o karizmati\u010dnom vodstvu koje je otvaralo rizik sabota\u017ee pokreta ako bi vo\u0111e bili ubijeni (Martin Luther King Jr.), djelovali neodgovorno (Eldridge Cleaver), ili promijenili strane (Jerry Rubin). S vremenom, kako su sindikati gubili svoju snagu i postajali sve \u010de\u0161\u0107e vo\u0111eni od strane opreznih ili korumpiranih birokrata, cinizam po pitanju dru\u0161tvene promijene postaje sve prisutniji, barem unutar odre\u0111enih idealisti\u010dkih krugova.<\/p>\n

Suprotno ljevici koja je postupno napu\u0161tala svoje organizacijske korijene, konzervativci su tijekom posljednje tre\u0107ine 20. stolje\u0107a bili itekako zainteresirani za razvijanje organizacijskih strategija \u2013 pokretani su think-tankovi i poslovne organizacije uz pomo\u0107 korporativne dare\u017eljivosti, raspaljivana armija \u201cmoralne ve\u0107ine\u201d te postavljani temelji za permanentni protuporezni revolt 1 posto najbogatijih.<\/p>\n

Upravo je organiziranje ono \u0161to ljevica mora kultivirati kako bi svoj aktivizam u\u010dinila trajnijim i efikasnijim, kako bi odr\u017eala i unaprijedila svoju borbu onda kada galvanizacijski intenzitet okupacija i uli\u010dnih prosvjeda krene opadati. To zna\u010di uspostavljanje politi\u010dkih organizacija, razra\u0111ivanje dugoro\u010dnih strategija, kultiviranje lidera (racionalnog, a ne karizmatskog tipa) i iznala\u017eenje na\u010dina na koje ih se mo\u017ee podupirati. Bujanje aktivisti\u010dkog djelovanja u posljednjim desetlje\u0107ima dobra je stvar i aktivizam je zasigurno ne\u0161to \u010dega \u017eelimo jo\u0161 i vi\u0161e. Problem je u tome \u0161to se organiziranje, koje je ranije pokrete \u010dinilo uspje\u0161nima, nije razvijalo paralelno s aktivizmom.<\/p>\n

Aktivizam je tek dio strategije<\/p>\n

Dana\u0161nji aktivisti stasali su u potpuno druga\u010dijem kontekstu. Nitko od njih nema roditelje u Partiji, sindikati su terminalnoj fazi propadanja , a dugotrajna borba pokreta za gra\u0111anska prava, koja nas ima toliko toga za nau\u010diti, reducirana je na niz ikoni\u010dkih slika i nostalgi\u010dno prisje\u0107anje na neke od klju\u010dnih povijesnih epizoda. Nadalje, sam termin \u201caktivist\u201d uznemiruju\u0107e je li\u0161en sadr\u017eaja. On ne ukazuje toliko na odre\u0111en set politi\u010dkih stavova i praksi, koliko na odre\u0111eni temperament. \u010cini se da mnogi aktivisti u\u017eivaju u svojoj marginaliziranosti, interpretiraju\u0107i svoju malobrojnost kao dokaz vlastite posebnosti i ispravnosti, bez da ih je imalo briga za efikasnost njihovog djelovanja.<\/p>\n

Iako postoje zna\u010dajne iznimke, mnoge struje suvremenog aktivizma riskiraju zapadanje u zamku individualizma. Suprotno tome, organiziranje je po definiciji kooperativno: ono nastoji pro\u0161irivati bazu te izgra\u0111ivati i prakticirati zajedni\u010dku mo\u0107. Kako to pametno definira mladi sociolog i aktivist Jonathan Smucker, organiziranje uklju\u010duje pretvaranje \u201cdru\u0161tvenog bloka u politi\u010dku snagu\u201d. Danas, bilo tko mo\u017ee biti aktivist, \u010dak i netko tko djeluje sam i ne odgovara nikome, primjerice, netko tko neumoljivo poku\u0161ava podi\u0107i svijest o nekom va\u017enom problemu. Podizanje svijesti, kao jedan od klju\u010dnih ciljeva suvremenog aktivizma, mo\u017ee biti izuzetno vrijedno, ali edukacija nije isto \u0161to i organiziranje koje uklju\u010duje ne samo prosvje\u0107ivanje bilo koga tko se susretne s tvojom porukom, ve\u0107 i okupljanje ljudi oko zajedni\u010dkog interesa kako bi mogli strate\u0161ki koristiti svoju zajedni\u010dku snagu. Organiziranje je dugotrajan i \u010desto mu\u010dan posao koji sa sobom povla\u010di stvaranje infrastrukture i institucija, tra\u017eenje slabih to\u010daka u protivni\u010dkim redovima, kao i pridobivanje atomiziranih individua za to da djeluju kao dio istog tima.<\/p>\n

Na globalnoj razini, od 2011. godine vidjeli smo eksploziju dru\u0161tvenih pokreta, ali mnogi od nas su ostali zarobljeni unutar problema koji je opisao Rudd: \u201cAktivizam, izraz na\u0161ih dubokih osje\u0107aja, prije je bio samo jedan dio izgradnje pokreta. Sada je to taktika uzdignuta na razinu strategije, u odsustvu bilo kakve strategije. Ve\u0107ina mladih aktivista misli da organiziranje zna\u010di fizi\u010dko okupljanje ljudi povodom prosvjeda ili koncerta\u201d. Tome mo\u017eete dodati objavljivanje he\u0161tegova na dru\u0161tvenim mre\u017eama, cirkuliranje online peticija i debatiranje na internetu, ali sentiment ostaje isti. Poslu organiziranja se unutar mnogih pokreta vi\u0161e ne pridaje va\u017enost, a umjesto njega dominira vjera u spontanu pobunu i duboka sumnji\u010davost prema institucijama, vodstvu i eventualnom preuzimanju vlasti.<\/p>\n

To ne zna\u010di da ne postoje trenuci u kojima su prosvjedi, koncerti, he\u0161tegovi, peticije i internetske debate upotrebljivi \u2013 ponekad jesu. Problem je u tome \u0161to ovakve aktivnosti pre\u010desto predstavljaju krajnji horizont politi\u010dkog anga\u017emana. \u201cGeneralno, mislim da je dobra stvar to \u0161to je velik broj ljudi u proteklim desetlje\u0107ima na\u0161ao inspiraciju za poduzimanje razli\u010ditih akcija, kao i to \u0161to im je razvoj tehnologije olak\u0161ao djelovanje\u201d, govori L. A. Kauffman koji upravo zavr\u0161ava svoju knjigu o povijesti direktne akcije. Ipak, ljudi koji poduzimaju male, konkretne akcije \u2013 potpisuju peticije ili se pojavljuju na prosvjedima \u2013 imaju ve\u0107e \u0161anse da izvr\u0161e stvaran utjecaj onda kada su vo\u0111eni jasnim planom, idealno onim s ciljem stvaranja problema elitama i njihovim profitima.<\/p>\n

O\u010digledno, organizatori u klasi\u010dnom smislu i dalje postoje \u2013 prije svega sindikalisti \u2013 te \u010desto obavljaju vrijedan posao. Tako\u0111er, sve ve\u0107i broj ljudi eksperimentira s novim formama kolektivne ekonomske mo\u0107i i otpora. Ipak, najve\u0107i izazov u ovim neoliberalnim i post-fordisti\u010dkim vremenima je nala\u017eenje inventivnih na\u010dina prilago\u0111avanja sindikalnog modela za na\u0161e trenutne uvjete financijalizacije i nesigurnosti. Potrebno je stvoriti nove veze me\u0111u milijunima napu\u0161tenih ljudi koji nemaju stabilno zaposlenje, a kamoli da su \u010dlanovi sindikata, s ciljem izgra\u0111ivanja novog sna\u017enog pokreta.<\/p>\n

Organizatori pokreta za klimatsku pravdu razvili su originalne na\u010dine mobilizacije ljudi s ciljem ugro\u017eavanja profita naftnih kompanija \u2013 primjerice, prisiljavanjem ameri\u010dkih vlasti da zaustave izdavanje licenci za iskapanje ugljena na javnoj zemlji. Otkad je pokrenuta 2012. godine, kampanja za povla\u010denje investicija iz firmi koje se bave ekstrakcijom fosilnih goriva uspjela je prisiliti investitore koji kontroliraju aktivu u vrijednosti vi\u0161e od 3,4 bilijuna dolara da se povuku s ovog tr\u017ei\u0161ta. Organiziranje su zapo\u010deli studenti na kampusima, da bi ga potom pro\u0161irili na \u0161iru zajednicu, postigav\u0161i to da se do danas preko \u0161ezdeset gradova diljem svijeta obvezalo podr\u017eati puno ili parcijalno dezinvestiranje iz djelatnosti ekstrakcije fosilnih goriva. \u201cZasad, jedan od najve\u0107ih uspjeha dezinvesticijske kampanje bilo je potkopavanje povjerenja u poslovne planove industrije fosilnih goriva\u201d, govori mi Jamie Henn, suosniva\u010d ekolo\u0161ke grupe 350.org i jedan od vo\u0111a kampanje. \u201cSada vi\u0161e nisu samo mali fakulteti ti koji ozbiljno shva\u0107aju ovaj problem, ve\u0107 to \u010dine i Bank of England, norve\u0161ki Sovereign Wealth Fund i kalifornijski mirovinski sustav.<\/p>\n

Na kraju, tu je i pokret Black Lives Matter, koji je odradio impresivan posao stavljaju\u0107i ponovno pitanje rasnog potla\u010divanja na dnevni red. Mlade grupe poput Dream Defenders, udru\u017eenja nastalog na Floridi nakon rasisti\u010dkog ubojstva Trayvona Martina, prigrlile su model organiziranja koji prihva\u0107a mno\u0161tvo vo\u0111a (\u201cleaderfull\u201d), nasuprot \u201corganiziranju\u201d bez njih (\u201cleaderless\u201d), zauzimaju\u0107i uz to skepti\u010dan pristup aktivizmu baziranom isklju\u010divo na onlajn djelovanju. \u201cKako bismo promijenili na\u0161e zajednice, moramo imati mo\u0107, a ne samo prista\u0161e\u201d, obja\u0161njava vo\u0111a ove grupe.<\/p>\n

Stolje\u0107e ranije, ideja aktivizma je ro\u0111ena od strane filozofa Euckena koji je davao prednost misti\u010dnom pred materijalnim, a \u010dini se da se ta njegova preferencija odr\u017eala do danas jer mnogi i dalje vjeruju da akcija, \u010dak i onda kada je odvojena od bilo kakve koherentne strategije, mo\u017ee magi\u010dno voditi do nekog oblika dru\u0161tvenog bu\u0111enja. Sre\u0107om, aktivisti nisu u potpunosti iskorijenili organizatore. I dalje postoje brojna podru\u010dja u kojim se doga\u0111a stvarno organiziranje \u2013 ono \u0161to je Rudd u svom govoru opisao kao \u201cedukacija, izgradnja baze i koalicija\u201d, a ja bih opisala kao stvaranje kolektivnih identiteta i zajedni\u010dke ekonomske mo\u0107i \u2013 ali ovi polagani napori su \u010desto zasjenjeni nekim od posljednjih spektakularnih, viralnih izljeva nezadovoljstva.<\/p>\n

Deseci tisu\u0107a ljudi hrlilo je diljem Amerike kako bi \u010duli Bernija Sandersa dok osu\u0111uje \u201cklasu milijardera\u201d. S obzirom na ankete koje pokazuju da rastu\u0107i broj mladih ljudi i ve\u0107ina bira\u010da na predizborima Demokratske stranke imaju pozitivno mi\u0161ljenje o socijalizmu, danas trebamo dobro i pametno organiziranje kako bismo podr\u017eali ovaj zapanjuju\u0107i porast prisutnosti lijevih sentimenata i kako bismo produktivno usmjerili narodni entuzijazam i energiju izvan ograni\u010denog okvira predsjedni\u010dke utrke i izborne politike. Za elite, uvijek je bilo jednostavno diskreditirati one koji osporavaju njihovu poziciju kao luzere i nezadovoljnike. Suprotno tome, uspje\u0161ne organizatore te\u017ee je otpisati kao irelevantne grintavce, jer oni iza sebe imaju bazu koja djeluje strate\u0161ki.<\/p>\n

*Tekst je objavljen u 42. broju hrvatskog izdanja LMD-a.<\/p>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljevica ve\u0107 dulje vrijeme napu\u0161ta institucionalne organizacijske oblike borbe i okre\u0107e se \u201caktivizmu\u201d te s njima povezanim novim dru\u0161tvenim pokretima, uglavnom posve\u0107enim \u201cidentitetskim politikama\u201d. \u010cesto neu\u010dinkovit ili kra\u0107eg roka trajanja, aktivizam, dakle, ima svojih nedostataka, ali nikako ga ne treba u potpunosti odbaciti. Radije promisliti kako smislenije uskladiti s organizacijskim oblicima borbe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244107","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244107","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244107"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244107\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244107"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244107"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244107"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}